Zlatousti, Bog i Jevreji

Ovde u celini citiram delo svetog Jovana Zlatoustog, Protiv Jevreja. Beseda 1, koje je beseda napisana hrišćanima koji su još uvek bili očarani Jevrejima i njihovim verskim običajima, misleći da su ti obredi nekako i dalje ugodni Bogu.

U ovom emotivno veoma nabijenom pismu Zlatousti oštro kori i opominje svakog hrišćanina koji bi se pridružio neverujućim Jevrejima u proslavljanju njihovih praznika, budući da su upravo oni odgovorni za to što je Hristos ubijen. Pošto oni odbacuju Hrista, Bog je odbacio njih i njihove običaje, pa je za svakog hrišćanina uzimanje udela u njihovim običajima i proslavama saučesništvo u njihovim gresima i u bogohulnoj kleveti protiv Sina Božjeg.

Pažljivo čitanje Zlatoustove oštre osude Jevreja i onih hrišćana koji i dalje traže njihovo zadovoljstvo i naklonost sasvim jasno pokazuje da on ne govori o svim Jevrejima svuda.

Zlatousti nema u vidu one Jevreje koji, bez svoje krivice, nisu bili obavešteni o Hristu niti su došli u dodir s obaveštenim hrišćanima koji bi im izložili jevanđelje.

Ovaj veliki svetitelj upravlja svoj gnev protiv Jevreja koji postoje uporedo s Crkvom i koji su stoga upoznati s tim ko je Isus i sa svim starozavetnim proročanstvima koja je on ispunio kao dokaz da je on Mesija Izrailja koji je trebalo da dođe.

Upravo protiv takvih Jevreja Zlatousti grmi, tvrdeći da oni ne poznaju Boga niti ga obožavaju u istini, jer da je tako, verovali bi u Isusa i obožavali ga kao svoga Hrista i Sina Božjeg.

Imajući na umu ove ograde, prelazim na Zlatoustove reči. Sav naglasak je moj.

BESEDA I

(1) DANAS SAM NAMERAVAO da dovršim izlaganje o temi o kojoj sam vam govorio pre nekoliko dana; želeo sam da vam iznesem još jasniji dokaz da je Božja priroda iznad onoga što naš um može da obuhvati. Prošle nedelje sam o tome govorio veoma opširno i doveo sam kao svoje svedoke Isaiju, Davida i Pavla. Jer Isaija je uzviknuo: „a rod njegov ko će iskazati?“ David je znao da je Bog iznad njegovog poimanja, pa mu je zahvaljivao i rekao: „Hvalim te što sam divno sazdan. Divna su djela tvoja, i duša moja to zna dobro.“. I opet je David bio taj koji je rekao: „Čudno je za me znanje tvoje, visoko, ne mogu da ga dokučim.“. Pavle nije istraživao niti zadirao u samu Božju suštinu, nego samo u njegovo proviđenje; tačnije bih rekao da je gledao samo na mali deo božanskog proviđenja koji je Bog objavio kada je pozvao neznabošce. A Pavle je i taj mali deo video kao neizmerno i nedokučivo more kada je uzviknuo: „O dubino bogatstva i premudrosti i razuma Božijega! Kako su neispitivi sudovi njegovi i neistraživi putevi njegovi!“

(2) Ova tri svedoka pružila su nam dovoljno dokaza, ali ja se nisam zadovoljio prorocima niti sam se zaustavio na apostolima. Uzašao sam na nebesa i dao vam kao dokaz hor anđela dok su pevali: „Slava na visini Bogu, i na zemlji mir, među ljudima dobra volja.“. Zatim ste čuli serafime kako drhte i uzvikuju u zaprepašćenju:

„Svet, svet, svet je Gospod nad vojskama; puna je sva zemlja slave njegove.“.

I dao sam vam takođe i heruvime koji su uzviknuli:

„Blagoslovena slava Gospodnja s mjesta njegova“.

(3) Tako su bila tri svedoka na zemlji i tri na Nebu koji su jasno pokazali da se Božjoj slavi ne može prići. Što se ostalog tiče, dokaz je bio neosporan; usledio je veliki aplauz, slušaoci su se zagrejali od oduševljenja, vaš sabor se rasplamsao. Ja sam se tome radovao, ali moja radost nije bila zbog toga što je pohvala dolazila meni, nego zato što je slava dolazila mome Gospodaru. Jer taj aplauz i te pohvale pokazali su ljubav koju u svojim dušama imate prema Bogu. Ako sluga voli svoga gospodara pa čuje nekoga da hvali toga gospodara, srce mu se rasplamsava ljubavlju prema onome koji govori. To je zato što sluga voli svoga gospodara. Vi ste postupili upravo tako dok sam govorio: obiljem svoga aplauza jasno ste pokazali svoju obilnu ljubav prema Gospodaru.

(4) I tako sam i danas želeo da se upustim u tu borbu. Jer ako se neprijatelji istine nikada ne nasite huljenja na našeg Dobrotvora, mi moramo biti utoliko neumorniji u hvaljenju Boga svih. Ali šta da činim? Druga, veoma ozbiljna bolest zahteva svaki lek koji moje reči mogu doneti, bolest koja se usadila u telo Crkve. Moramo najpre iščupati ovu boljku, pa tek onda misliti o stvarima spolja; moramo najpre isceliti svoje, pa tek onda brinuti o drugima koji su nam tuđi.

(5) Kakva je to bolest? Praznici jadnih i bednih Jevreja uskoro će krenuti na nas jedan za drugim i u brzom nizu: praznik Truba, praznik Senica, postovi. U našim redovima ima mnogo onih koji kažu da misle kao i mi. A ipak, neki od njih idu da posmatraju te praznike, dok će se drugi pridružiti Jevrejima u držanju njihovih praznika i u obdržavanju njihovih postova. Želim da ovaj izopačeni običaj upravo sada isteram iz Crkve. Moje besede protiv anomejaca mogu se odložiti za drugo vreme i to odlaganje ne bi nanelo nikakvu štetu. Ali sada, kada su jevrejski praznici blizu i pred samim vratima, ako ne bih uspeo da izlečim one koji su bolesni od judaizatorske bolesti. Bojim se da bi neki hrišćani, zbog svog nedoličnog druženja i duboke neukosti, mogli uzeti udela u prestupima Jevreja; a kada to jednom učine, bojim se da će moje besede o tim prestupima biti uzaludne. Jer ako danas od mene ne čuju nijednu reč, pridružiće se Jevrejima u njihovim postovima; a kada jednom počine taj greh, biće uzaludno da primenjujem lek.

(6) I tako žurim da preduhitrim ovu opasnost i da je sprečim. Tako čine i lekari. Oni najpre suzbijaju bolesti koje su najhitnije i najoštrije. Ali opasnost od ove bolesti veoma je bliska opasnosti od one druge; pošto je bezbožnost anomejaca srodna jevrejskoj, i moj sadašnji sukob srodan je onom prethodnom. A postoji i srodstvo zato što Jevreji i anomejci iznose istu optužbu. A kakve optužbe iznose Jevreji? Da je Boga nazivao svojim sopstvenim Ocem i tako sebe učinio jednakim Bogu. I anomejci iznose ovu optužbu-ne bi trebalo da kažem da oni to čine optužbom; oni čak brišu izraz „jednak Bogu“ i ono što on podrazumeva, svojom odlukom da ga odbace čak i ako ga fizički ne izbrišu.

II

Ali nemojte se čuditi što sam Jevreje nazvao jadnima. Oni zaista jesu jadni i bedni. Kada su im tolika blaga s neba došla u ruke, oni su ih odgurnuli i uložili veliki trud da ih odbace. Njima je izašlo jutarnje Sunce pravde, ali oni su odgurnuli njegove zrake i još uvek sede u tami. Mi, koje je odgajila tama, privukli smo svetlost sebi i bili oslobođeni od mraka njihove zablude. Oni su bili grane onoga svetog korena, ali te grane su odlomljene. Mi nismo imali udela u korenu, ali smo ubrali plod pobožnosti. Od detinjstva su čitali proroke, ali su raspeli onoga koga su proroci prorekli. Mi nismo čuli božanska proročanstva, ali smo obožavali onoga o kome su ona prorokovala. I tako su oni jadni jer su odbacili blagoslove koji su im bili poslati, dok su se drugi dočepali tih blagoslova i privukli ih sebi. Iako su ti Jevreji bili pozvani na usinovljenje, pali su u srodstvo sa psima; a mi koji smo bili psi primili smo snagu, kroz Božju milost, da odbacimo nerazumnu prirodu koja je bila naša i da se uzdignemo do časti sinova. Kako to dokazujem? Hristos je rekao: „Nije dobro uzeti hljeb od djece i baciti psima.“. Hristos je govorio Hananejki kada je Jevreje nazvao decom, a neznabošce psima.

(2) Ali pogledajte kako je potom poredak izmenjen: oni su postali psi, a mi smo postali deca. Pavle je za Jevreje rekao: „Čuvajte se pasa, čuvajte se zlih poslenika, čuvajte se „podrezanih“! Jer obrezani, to smo mi“. Vidite li kako su oni koji su isprva bili deca postali psi? Želite li da saznate kako smo mi, koji smo isprva bili psi, postali deca? „A onima koji ga primiše dade vlast da budu čeda Božija“.

(3) Ništa nije bednije od tih ljudi koji nikada nisu propustili da napadnu sopstveno spasenje. Kada je trebalo držati Zakon, oni su ga gazili nogama. Sada, kada Zakon više ne obavezuje, oni tvrdoglavo nastoje da ga drže. Šta bi moglo biti jadnije od onih koji izazivaju Boga ne samo prestupanjem Zakona nego i njegovim držanjem? Zbog toga je Stefan rekao: „Tvrdovrati i neobrezani srcem i ušima, vi se svagda protivite Duhu Svetome“, ne samo prestupanjem Zakona nego i željom da ga drže u pogrešno vreme.

(4) Stefan ih je s pravom nazvao tvrdovratima. Jer nisu uzeli na sebe jaram Hristov, iako je bio sladak i nije imao u sebi ničega što bi bilo teško ili tlačiteljsko. Jer on je rekao: „naučite se od mene; jer sam ja krotak i smiren srcem“, i „Uzmite jaram moj na sebe i naučite se od mene; jer sam ja krotak i smiren srcem, i naći ćete pokoj dušama svojim. Jer jaram je moj blag, i breme je moje lako.“. Pa ipak, oni nisu uzeli taj jaram zbog tvrdoće svojih vratova. Ne samo što ga nisu uzeli nego su ga slomili i uništili. Jer Jeremija je rekao: „Jer davno izlomih jaram tvoj i raskidoh sveze tvoje“. Nije to rekao Pavle, nego glas proroka koji govori glasno i jasno. Kada je govorio o jarmu i o sponama, mislio je na simbole vlasti**, jer su Jevreji odbacili vlast Hristovu kada su rekli: „Nemamo cara osim ćesara.“**. Vi Jevreji ste slomili jaram, raskinuli ste spone, izbacili ste sami sebe iz carstva nebeskog i podvrgli ste se vlasti ljudi. Molim vas, razmotrite sa mnom koliko je tačno prorok nagovestio da su njihova srca neobuzdana. Nije rekao: “Odbacio si jaram”, nego „izlomih jaram tvoj“ i to je zločin neukroćenih zveri, koje su neobuzdane i odbacuju vlast.

(5) Ali odakle potiče ova tvrdoća? Ona dolazi od proždrljivosti i pijanstva. Ko to kaže? Sam Mojsije. „Ali se Izrailj ugoji, pa se stade ritati; utio si, udebljao i zasalio“. Kada se nerazumne životinje hrane iz punih jasala, one se ugoje i postaju tvrdoglavije i teže ih je držati u uzdi; ne podnose ni jaram, ni uzde, ni ruku kočijaševu. Upravo tako je jevrejski narod svojim pijanstvom i ugojenošću bio nagnan na krajnje zlo; ritali su se, nisu prihvatili jaram Hristov, niti su vukli plug njegovog učenja. Drugi prorok je na to nagovestio kada je rekao: „Jer je Izrailj uporan kao uporna junica“. A još jedan je Jevreje nazvao „kao june neuko“.

(6) Iako takve životinje nisu podobne za rad, podobne su za klanje. To se i dogodilo Jevrejima: dok su sebe činili nepodobnima za rad, postali su podobni za klanje. Zato je Hristos rekao: „A one neprijatelje moje koji nisu htjeli da ja carujem nad njima, dovedite amo, i isijecite ih preda mnom.“. Vi Jevreji je trebalo tada da postite, kada vam je pijanstvo činilo te strašne stvari, kada je vaša proždrljivost rađala vašu bezbožnost-ne sada. Sada je vaš post neblagovremen i gnusoba. Ko to kaže? Sam Isaija, kada je gromkim glasom uzviknuo: „Takav li je post koji izabrah da čovjek muči dušu svoju jedan dan? Da savija glavu svoju kao sita i da stere poda se kostrijet i pepeo? To li ćeš zvati post i dan ugodan Gospodu?“. Zašto? „postite da se prete i svađate i da bijete pesnicom bezbožno“. Ali ako je vaš post bio gnusoba dok ste udarali svoje sadruge robove, da li on postaje prihvatljiv sada kada ste ubili svoga Gospodara? Kako bi to moglo biti ispravno?

(7) Čovek koji posti treba da bude uzdržan, skrušen, ponizan-a ne pijan od gneva. A vi tučete svoje sadruge robove? U Isaijino vreme svađali su se i prepirali kada su postili; sada, kada poste, odaju se preterivanjima i krajnjem razvratu, plešući bosih nogu na trgu. Izgovor je da poste, ali se ponašaju kao ljudi koji su pijani. Čujte kako im je prorok naložio da poste. „naredite post“, rekao je. Nije rekao: “Razglasite svoj post”, nego „Saberite narod, osveštajte sabor, skupite starce“. Ali ovi Jevreji sakupljaju horove ženskastih i veliku gomilu bludnica; u sinagogu uvlače čitavo pozorište, glumce i sve ostalo. Jer nema razlike između pozorišta i sinagoge. Znam da me neki sumnjiče za nepromišljenost zato što sam rekao da nema razlike između pozorišta i sinagoge; ali ja njih sumnjičim za nepromišljenost ako ne misle da je tako. Ako moja tvrdnja da su to dvoje isto počiva na mom sopstvenom autoritetu, onda me optužite za nepromišljenost. Ali ako su reči koje govorim reči proroka, onda prihvatite njegovu presudu.

III

Znam da mnogi poštuju Jevreje i misle da je njihov sadašnji način života dostojan poštovanja. Zato žurim da iščupam i iskorenim ovo pogubno mišljenje. Rekao sam da sinagoga nije ništa bolja od pozorišta i kao svoga svedoka iznosim proroka. Zacelo Jevreji nisu vredniji vere od svojih proroka. „Zato se ustaviše daždi i ne bi poznoga dažda; ali u tebe bješe čelo žene kurve, i ne htje se stidjeti.“. Gde se bludnica nastanila, to mesto je javna kuća. Ali sinagoga nije samo javna kuća i pozorište; ona je i razbojnička jazbina i prebivalište divljih zveri. Jeremija je rekao: „Našljedstvo moje posta mi ptica grabljiva“. On ne kaže prosto “divlje zveri”, nego “nečiste divlje zveri”, i opet: „Ostavih dom svoj, napustih našljedstvo svoje“. Ali kada Bog napusti neki narod, kakva nada u spasenje ostaje? Kada Bog napusti neko mesto, to mesto postaje stanište demona.

(2) Ali Jevreji u svakom slučaju kažu da i oni obožavaju Boga. Bože sačuvaj da to kažem. Nijedan Jevrejin ne obožava Boga! Ko to kaže? Sin Božji to kaže. Jer on je rekao: „Ne znate ni mene ni Oca mojega; kad biste znali mene, znali biste i Oca mojega.“. Zar bih mogao da iznesem pouzdanijeg svedoka od Sina Božjeg?

(3) Ako, dakle, Jevreji ne poznaju Oca, ako su raspeli Sina, ako su odgurnuli pomoć Duha, ko ne bi smeo otvoreno da izjavi da je sinagoga stanište demona? Tamo se Bog ne obožava. Bože sačuvaj! Odsad ona ostaje mesto idolopoklonstva. Pa ipak, neki ljudi joj ukazuju čast kao svetom mestu.

(4) Da vam ovo kažem, ne po nagađanju nego iz sopstvenog iskustva. Pre tri dana-verujte mi, ne lažem-video sam slobodnu ženu lepog držanja, skromnu i vernicu. Jedan grub, bezosećajan čovek, za koga se govorilo da je hrišćanin (jer ja onoga ko bi se usudio na tako nešto ne bih nazvao iskrenim hrišćaninom) primoravao ju je da uđe u svetilište Jevreja i da tamo položi zakletvu o nekim stvarima oko kojih su bili u sporu. Ona mi je prišla i zatražila pomoć; preklinjala me je da sprečim ovo bezakono nasilje-jer njoj, koja je imala udela u božanskim tajnama, bilo je zabranjeno da ulazi na to mesto. Uzavreo sam od negodovanja, razgnevio sam se, ustao sam, odbio sam da dopustim da bude odvučena u taj prestup, istrgao sam je iz ruku njenog otimača. Pitao sam ga da li je hrišćanin, a on je rekao da jeste. Onda sam žestoko navalio na njega, optužujući ga za bezosećajnost i najgoru glupost; rekao sam mu da nije ništa bolji od mazge ako on, koji ispoveda da obožava Hrista, nekoga odvlači u jazbine Jevreja koji su ga raspeli. Dugo sam s njim razgovarao, izvodeći pouku iz svetih jevanđelja; rekao sam mu najpre da je zaklinjanje potpuno zabranjeno i da je pogrešno bilo kome nametati potrebu da se zaklinje. Zatim sam mu rekao da krštenog vernika ne sme podvrgavati toj potrebi. Zapravo, ne sme prisiljavati na zakletvu ni nekrštenoga.

(5) Nakon što sam s njim opširno razgovarao i iz njegove duše isterao ludost njegove zablude, upitao sam ga zašto je odbacio Crkvu i odvukao ženu na mesto gde se Jevreji sabiraju. Odgovorio je da su mu mnogi ljudi rekli da su zakletve položene tamo strašnije. Njegove reči su me naterale da zastenjem, zatim sam se razgnevio i najzad sam počeo da se smejem. Kada sam video đavolju pakost, zastenjao sam jer je imao moć da zavodi ljude; razgnevio sam se kada sam pomislio koliko su nemarni oni koji su prevareni; a kada sam video obim i dubinu ludosti onih koji su prevareni, nasmejao sam se.

(6) Ispričao sam vam ovu priču zato što ste surovi i nemilosrdni u svom stavu prema onima koji tako postupaju i koji prolaze kroz takva iskustva. Ako vidite nekoga od svoje braće kako pada u takve prestupe, smatrate da je to tuđa nesreća, a ne vaša; mislite da ste se odbranili od svojih tužitelja kada kažete: “Šta se to mene tiče? Šta ja imam zajedničko s tim čovekom”? Kada to kažete, vaše reči pokazuju krajnju mržnju prema ljudskom rodu i okrutnost koja koristi đavolu. Šta to govorite? Vi ste čovek i delite istu prirodu. Zašto uopšte govoriti o zajedničkoj prirodi kada imate jednu jedinu glavu, Hrista? Zar se usuđujete da kažete da nemate ništa zajedničko sa sopstvenim udovima? U kom smislu onda priznajete da je Hristos glava Crkve? Jer svakako je zadatak glave da spoji sve udove, da ih pažljivo uredi jedne prema drugima i da ih poveže u jednu prirodu. Ali ako nemate ništa zajedničko sa svojim udovima, onda nemate ništa zajedničko ni sa svojim bratom, niti vam je Hristos glava.

(7) Jevreji vas plaše kao da ste mala deca, a vi to ne vidite. Mnoge zle sluge pokazuju deci strašne i smešne maske-maske po svojoj prirodi nisu strašne, ali se takvima čine prostodušnom detinjem umu-i tako izazivaju mnogo smeha. Tako Jevreji plaše prostodušnije hrišćane bauci i strašilima svojih svetilišta. Pa ipak, kako bi vas mogle plašiti njihove smešne i sramotne sinagoge? Zar to nisu svetilišta ljudi koji su odbačeni, obeščašćeni i osuđeni?

IV

Naše crkve nisu takve; one su zaista strašne i ispunjene strahom. Božje prisustvo čini neko mesto strašnim jer on ima vlast nad životom i smrću. U našim crkvama slušamo bezbrojne besede o večnim kaznama, o rekama ognja, o otrovnom crvu, o okovima koji se ne mogu raskinuti, o tami najkrajnjoj. Ali Jevreji ove stvari niti poznaju niti o njima sanjaju. Oni žive za svoje trbuhe, zjape za stvarima ovoga sveta, njihovo stanje nije bolje od stanja svinja ili jaraca zbog njihove razuzdanosti i preterane proždrljivosti. Oni znaju samo jedno: da napune svoje trbuhe i da se opiju, da budu isečeni i izubijani, da budu povređeni i ranjeni dok se bore za svoje omiljene kočijaše.

(2) Recite mi, dakle, jesu li njihova svetilišta strašna i zastrašujuća? Ko bi to rekao? Kakve razloge imamo da mislimo da su strašna, osim ako nam neko ne bi rekao da obeščašćene sluge, koje nemaju prava da govore i koje su isterane iz doma svoga Gospodara, treba da plaše nas, kojima je data čast i sloboda govora? Zacelo nije tako. Svratišta nisu uzvišenija od carskih dvorova. Zaista, sinagoga je manje dostojna časti od bilo kog svratišta. Ona nije samo prenoćište za razbojnike i varalice nego i za demone. To ne važi samo za sinagoge nego i za duše Jevreja, kao što ću pokušati da dokažem na kraju svoje besede.

(3) Pozivam vas da moje reči na poseban način zadržite u svojim umovima. Jer ja sada ne govorim radi predstave ili aplauza, nego da bih izlečio vaše duše. A šta mi drugo preostaje da kažem kada su neki od vas još uvek bolesni iako ima toliko lekara da izvrše isceljenje?

(4) Bilo je dvanaest apostola i oni su privukli sebi čitav svet. Veći deo grada je hrišćanski, pa ipak su neki još uvek bolesni od judaizatorske bolesti. A šta bismo mi, koji smo zdravi, mogli reći u svoju odbranu? Zacelo oni koji su bolesni zaslužuju da budu optuženi. Ali ni mi nismo bez krivice, jer smo ih zanemarili u času njihove bolesti; da smo pokazali veliku brigu za njih i da su oni imali koristi od te brige, oni nikako ne bi mogli i dalje biti bolesni.

(5) Dopustite mi da vas preduhitrim govoreći vam ovo već sada, kako bi svako od vas mogao da pridobije svoga brata. Čak i ako morate da primenite prinudu, čak i ako morate da upotrebite silu, čak i ako s njim morate da postupite grubo i uporno, učinite sve da ga spasete iz đavolje zamke i da ga oslobodite zajednice s onima koji su ubili Hrista.

(6) Recite mi ovo. Pretpostavite da vidite čoveka koji je pravedno osuđen kako ga vode na pogubljenje preko trga. Pretpostavite da je u vašoj moći da ga spasete iz ruku dželata. Zar ne biste učinili sve što možete da ga sprečite da bude odvučen? A sada gledate sopstvenoga brata kako biva nepravedno odvučen u dubinu propasti. I ne odvlači ga dželat, nego đavo. Zar biste bili toliko smeli da ne učinite svoj deo za njegovo izbavljenje iz prestupa? Ako mu ne pomognete, kakav ćete izgovor naći? Ali vaš brat je jači i moćniji od vas. Pokažite mi ga. Ako bude stajao pri svojoj tvrdoglavoj odluci, ja ću radije izabrati da rizikujem svoj život nego da mu dopustim da uđe na vrata sinagoge.

(7) Reći ću mu: Kakvu zajednicu imaš sa slobodnim Jerusalimom, s Jerusalimom gore? Izabrao si onaj dole; budi rob s tim zemaljskim Jerusalimom koji je, prema reči Apostola, rob zajedno sa svojom decom. Postiš li s Jevrejima? Onda izuj obuću s Jevrejima i hodaj bos po trgu i deli s njima njihovu nepristojnost i smeh. Ali ti to ne bi izabrao da činiš, jer se stidiš i sklon si da pocrveniš. Zar te je sramota da s njima deliš spoljašnji izgled, a nije te sramota da deliš njihovu bezbožnost? Kakav ćeš izgovor imati ti, koji si samo polovina hrišćanina?

(8) Verujte mi, rizikovaću svoj život pre nego što bih zanemario bilo koga ko je bolestan od ove bolesti-ako ga vidim. Ako ga ne vidim, Bog će mi zacelo dati oproštaj. I neka svako od vas razmotri ovu stvar; neka ne misli da je to nešto drugorazredno. Zar ne obraćate pažnju na ono što đakon neprestano uzvikuje u tajnama? “Poznajte jedan drugoga”, kaže on. Zar ne vidite kako vam poverava pažljivo ispitivanje vaše braće? Činite to i u slučaju judaizatora. Kada primetite nekoga kako judaizuje, uhvatite ga, pokažite mu šta čini, kako i sami ne biste bili saučesnici u opasnosti kojoj se izlaže.

(9) Ako se za nekog rimskog vojnika koji služi preko mora otkrije da naginje varvarima i Persijancima, nije u opasnosti samo on, nego i svako ko je znao kako se on oseća, a taj podatak nije obznanio zapovedniku. Pošto ste vi vojska Hristova, budite krajnje pažljivi u traženju da vidite da li se među vas umešao neko ko naginje tuđoj veri, i obznanite njegovo prisustvo-ne zato da bismo ga pogubili kao što su činili oni zapovednici, niti da bismo ga kaznili ili se osvetili na njemu, nego da bismo ga oslobodili od njegove zablude i bezbožnosti i učinili ga potpuno našim.

(10) Ako niste voljni da to učinite, ako znate za takvu osobu ali je prikrivate, budite sigurni da ćete i vi i on biti podvrgnuti istoj kazni. Jer Pavle podvrgava karanju i kazni ne samo one koji čine dela pakosti nego i one koji odobravaju ono što su ovi učinili. I prorok na isti sud izvodi ne samo lopove nego i one koji trče s lopovima. A to je sasvim razumno. Jer ako je čovek svestan zločinčevih dela, ali ih pokriva i skriva, on pruža jači osnov zločincu da bude nemaran prema zakonu i čini ga manje uplašenim u njegovom zločinačkom poslu.

V

Ali moram se ponovo vratiti onima koji su bolesni. Razmotrite, dakle, s kim dele svoje postove. To je s onima koji su vikali: „Raspni ga, raspni!“, s onima koji su rekli: „Krv njegova na nas i na djecu našu!“. Da su neki ljudi bili uhvaćeni u pobuni protiv svoga vladara i osuđeni, da li biste se usudili da im priđete i s njima razgovarate? Mislim da ne biste. Zar onda nije ludo pokazivati takvu spremnost da se beži od onih koji su sagrešili protiv čoveka, a stupati u zajednicu s onima koji su počinili nedela protiv samoga Boga? Zar nije čudno da oni koji obožavaju Raspetoga zajednički praznuju s onima koji su ga raspeli? Zar to nije znak ludosti i najgoreg bezumlja?

(2) Pošto ima onih koji o sinagogi misle kao o svetom mestu, moram im uputiti nekoliko reči. Zašto poštujete to mesto? Zar ne treba da ga prezirete, da ga držite za gnusobu, da bežite od njega? Oni odgovaraju da se tamo čuvaju Zakon i knjige proroka. Šta to znači? Zar će svako mesto na kome se te knjige nalaze biti sveto mesto? Nipošto! To je pre svega drugoga razlog zbog koga mrzim sinagogu i gnušam je se. Oni imaju proroke, ali im ne veruju; čitaju sveta pisma, ali odbacuju njihovo svedočanstvo-a to je obeležje ljudi krivih za najveće nedelo.

(3) Recite mi ovo. Kada biste videli časnog čoveka, slavnog i uglednog, kako biva odvučen u krčmu ili razbojničku jazbinu; kada biste ga videli izvređanog, izbijenog i tamo podvrgnutog najgorem nasilju, da li biste tu krčmu ili jazbinu držali u visokom poštovanju zato što je taj veliki i cenjeni čovek bio unutra dok je trpeo to nasilno postupanje? Mislim da ne biste. Naprotiv, upravo iz tog razloga biste to mesto zamrzeli i zgadili se na njega.

(4) Neka takav bude i vaš sud o sinagogi. Jer oni su knjige Mojsijeve i proročke uneli sa sobom u sinagogu, ne da bi ih poštovali, nego da bi ih obeščašćenjem izvređali. Kada kažu da Mojsije i proroci nisu poznavali Hrista i da nisu ništa rekli o njegovom dolasku, kakvo bi veće nedelo mogli počiniti tim svetim ljudima nego da ih optuže da nisu prepoznali svoga Gospodara**, nego da kažu da su ti sveti proroci saučesnici u njihovoj bezbožnosti? I zato moramo utoliko više mrzeti i njih i njihovu sinagogu, zbog njihovog uvredljivog postupanja prema tim svetim ljudima**.

(5) Zašto govorim o knjigama i o sinagogama? U vreme progona dželati hvataju tela mučenika, šibaju ih i razdiru ih na komade. Da li ruke dželata postaju svete zato što hvataju telo svetih ljudi? Bože sačuvaj! Ruke koje su dohvatile i držale tela svetih i dalje ostaju nesvete. Zašto? Zato što su ti dželati počinili zlo delo kada su svoje ruke položili na svete. Pa hoće li oni koji rukuju spisima svetih i vređaju ih biti zbog toga išta časniji od onih koji su pogubili mučenike? Zar to ne bi bila krajnja ludost? Ako izmučena tela mučenika ne posvećuju one koji su ih mučili, nego čak povećavaju njihovu krivicu za krv, još manje bi Sveto pismo, ako se čita bez vere, ikada moglo pomoći onima koji ga čitaju ne verujući. Sam čin namernog izbora da se Sveto pismo zlostavlja osuđuje ih za veću bezbožnost.

(6) Da nemaju proroke, ne bi zasluživali takvu kaznu; da nisu čitali svete knjige, ne bi bili tako nečisti i tako nesveti. Ali ovako, lišeni su svakog izgovora. Oni doista imaju glasnike istine, ali se neprijateljskim srcem suprotstavljaju prorocima i istini koju oni govore. I zato bi oni bili utoliko skvrnaviji i krivlji za krv: imaju proroke, ali prema njima postupaju neprijateljskim srcem.

(7) Zato vas podstičem da bežite od njihovih sabranja i da ih izbegavate. Šteta koju nanose našoj slabijoj braći nije mala; oni pružaju nemali izgovor za održavanje ludosti Jevreja. Jer kada vide da vi, koji obožavate Hrista koga su oni raspeli, s poštovanjem sledite njihove obrede, kako mogu a da ne pomisle da su obredi koje oni vrše najbolji, a da su naši obredi bezvredni? Jer pošto se poklonite i obožavate na našim tajnama, vi trčite upravo onim ljudima koji uništavaju naše obrede. Pavle je rekao: „Jer ako tebe, koji imaš znanje, vidi neko gdje sjediš za trpezom u idolskom hramu, neće li se savjest njegova, zato što je slab, ohrabriti da jede idolske žrtve?“? A ja ću reći: Ako neko vidi tebe koji imaš znanje kako ulaziš u sinagogu i učestvuješ u prazniku Truba, zar se njegova savest, budući slaba, neće ohrabriti da se divi onome što Jevreji čine? Onaj koji padne ne plaća samo kaznu za sopstveni pad, nego biva kažnjen i zato što i druge saplete. Ali čovek koji je čvrsto stajao biva nagrađen ne samo zbog sopstvene vrline, nego mu se ljudi i dive što je druge doveo do toga da žele isto.

(8) Zato bežite od sabranja i svetih mesta Jevreja. Neka niko ne poštuje sinagogu zbog svetih knjiga; neka je mrzi i izbegava zato što Jevreji vređaju i zlostavljaju svete, zato što odbijaju da veruju njihovim rečima, zato što ih optužuju za krajnju bezbožnost.

VI

Da biste znali da svete knjige ne čine mesto svetim, nego da namera onih koji neko mesto pohode čini to mesto oskvrnjenim, ispričaću vam jednu staru priču. Ptolemej Filadelf sakupio je knjige iz celoga sveta. Kada je saznao da Jevreji imaju spise koji govore o Bogu i o idealnom uređenju države, poslao je po ljude iz Judeje i dao im da prevedu te knjige, koje je potom pohranio u hram Serapisov, jer je bio paganin. Sve do današnjeg dana prevedene knjige ostaju tamo, u hramu. Ali zar će hram Serapisov biti svet zbog svetih knjiga? Bože sačuvaj! Iako knjige imaju sopstvenu svetost, one je ne saopštavaju mestu, jer su oni koji to mesto pohode oskvrnjeni.

(2) Isti dokaz morate primeniti i na sinagogu. Čak i ako tamo nema idola, demoni ipak obitavaju na tom mestu. A ovo ne govorim samo o sinagogi ovde u gradu, nego i o onoj u Dafni; jer u Dafni imate još opakije mesto propasti koje nazivaju Matroninim. Čuo sam da mnogi vernici odlaze gore i spavaju pored tog mesta.

(3) Ali Bože sačuvaj da te ljude nazovem vernima. Jer su za mene Matronino svetilište i Apolonov hram podjednako oskvrnjeni. Ako me neko optuži za drskost, ja ću njega zauzvrat optužiti za krajnje ludilo. Jer, recite mi, zar boravište demona nije mesto bezbožnosti čak i ako tamo ne stoji nijedan kip nekog boga? Ovde se okupljaju ubice Hrista, ovde se krst progoni, ovde se huli na Boga, ovde se Otac ne priznaje, ovde se Sin vređa, ovde se odbacuje milost Duha. Zar od ovog mesta ne dolazi veća šteta, budući da su sami Jevreji demoni? U paganskom hramu bezbožnost je gola i očigledna; ne bi bilo lako prevariti čoveka zdravog i razboritog uma niti ga navesti da tamo ode. Ali u sinagogi ima ljudi koji kažu da obožavaju Boga i da se gnušaju idola, ljudi koji kažu da imaju proroke i da im ukazuju čast. Ali svojim rečima pripremaju obilje mamaca da bi u svoje mreže uhvatili prostodušnije duše, koje su toliko nerazumne da bivaju uhvaćene nespremne.

(4) Tako su bezbožnost Jevreja i bezbožnost pagana na istoj ravni. Ali Jevreji upražnjavaju obmanu koja je opasnija. U njihovoj sinagogi stoji nevidljivi oltar obmane na kome ne žrtvuju ovce i telad, nego duše ljudi.

(5) Najzad, ako vas jevrejski obredi pokreću na divljenje, šta imate zajedničko sa nama? Ako su jevrejski obredi časni i veliki, onda su naši laž. Ali ako su naši istiniti — a jesu istiniti — onda su njihovi puni obmane. Ne govorim o Svetom pismu. Bože sačuvaj! Upravo me je Sveto pismo uzelo za ruku i dovelo do Hrista. Ali ja govorim o bezbožnosti i sadašnjem ludilu Jevreja.

(6) Svakako je vreme da pokažem da demoni obitavaju u sinagogi, ne samo na samom tom mestu nego i u dušama Jevreja. Kao što je Hristos rekao: „A kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, ide kroz bezvodna mjesta tražeći pokoja, i ne nalazi. Onda kaže: Da se vratim u dom svoj otkuda sam izišao; i došavši nađe prazan, pometen i ukrašen. Tada otide i uzme sa sobom sedam drugih duhova gorih od sebe, i ušavši boravi ondje; i bude potonje gore čovjeku onome od prvoga. Tako će biti i ovome rodu zlome.“.

(7) Vidite li da demoni obitavaju u njihovim dušama i da su ti demoni opasniji od onih nekadašnjih? I to je sasvim razumno. U davna vremena Jevreji su bezbožno postupali prema prorocima; sada vređaju Gospodara proroka. Recite mi ovo. Zar ne drhtite pred tim da uđete na isto mesto sa opsednutim ljudima, koji imaju toliko nečistih duhova, koji su odgajani usred klanja i krvoprolića? Zar morate da razmenjujete pozdrav s njima i da s njima progovorite makar jednu reč? Zar ne treba da se okrenete od njih, budući da su oni opšta sramota i zaraza celoga sveta? Zar nisu dospeli do svakog oblika zloće? Zar se svi proroci nisu iscrpli držeći mnoge i duge optužujuće govore protiv njih? Koju tragediju, koji vid bezakonja nisu zasenili svojom krivicom za krv? Žrtvovali su sopstvene sinove i kćeri demonima. Odbili su da priznaju prirodu, zaboravili su porođajne muke, nogama su pogazili podizanje svoje dece, iz temelja su prevrnuli zakone kraljevske vlasti, postali su svirepiji od svake divlje zveri.

(8) Divlje zveri često polažu svoje živote i preziru sopstvenu bezbednost da bi zaštitile svoje mladunce. Nikakva nužda nije primorala Jevreje kada su sopstvenim rukama ubijali sopstvenu decu da bi ukazali čast osvetničkim demonima, neprijateljima našeg života. Koje njihovo delo treba da nas pogodi većim zaprepašćenjem? Njihova bezbožnost, ili njihova okrutnost, ili njihova neljudskost? To što su žrtvovali svoju decu, ili to što su ih žrtvovali demonima? Zar zbog svoje razuzdanosti nisu pokazali pohotu veću od pohote nerazumnih životinja? Čujte šta prorok kaže o njihovim prekomernostima. „kao tovni konji, svaki rže za ženom bližnjega svojega.“. Nije rekao: „Svako je žudeo za ženom svoga bližnjeg“, nego je s najvećom jasnoćom izrazio ludilo koje je proizašlo iz njihove razuzdanosti, govoreći o njemu kao o rzanju nerazumnih životinja.

VII

Šta još želite da vam kažem? Da li da vam govorim o njihovoj pljački, njihovoj gramzivosti, njihovom napuštanju siromašnih, njihovim krađama, njihovom varanju u trgovini? ceo dan neće biti dovoljan da vam se o tome položi račun. Ali imaju li njihovi praznici u sebi nešto svečano i veliko? Pokazali su da su i oni nečisti. Poslušajte proroke; štaviše, poslušajte Boga i to kako im snažnom izjavom okreće leđa: „Mrzim na vaše praznike, odbacio sam ih“.

(2) Zar Bog mrzi njihove praznike, a vi u njima učestvujete? Nije rekao ovaj ili onaj praznik, nego sve njih zajedno. Želite li da vidite da Bog mrzi obožavanje koje se prinosi timpanima, lirama, harfama i drugim instrumentima? Bog je rekao: „Ukloni od mene buku pjesama svojih, i sviranja psaltira tvojih neću da čujem.“. Ako je Bog rekao: „Ukloni od mene“, zar vi trčite da slušate trube? Zar ove žrtve i prinosi nisu gnusoba? „Ne prinosite više žrtve zaludne; na kad gadim se“. Tamjan je gnusoba. Zar nije i mesto gnusoba? Pre nego što su počinili zločin nad zločinima, pre nego što su ubili svoga Gospodara, pre krsta, pre ubistva Hrista**, bilo je gnusoba**. Zar sada nije utoliko veća gnusoba? A ipak, šta je mirisnije od tamjana? Ali Bog ne gleda na prirodu darova, nego na nameru onih koji ih donose; po toj nameri sudi o njihovim prinosima.

(3) Obratio je pažnju na Avelja, a potom na njegove darove. Pogledao je Kajina, a potom se odvratio od njegovog prinosa. Jer Sveto pismo kaže: „A na Kaina i na njegov prinos ne pogleda.“. Noje je Bogu prineo na žrtvu ovce, telad i ptice. Sveto pismo kaže: „I Gospod omirisa miris ugodni“, to jest, prihvatio je prinose. Jer Bog nema nozdrve, nego je bestelesni duh. A ono što se uzdiže sa oltara jeste zadah i dim od tela koja gore, i ništa nije smradnije od takvog mirisa. Ali, da biste naučili da Bog gleda na nameru onoga ko prinosi žrtvu pa je tek onda prihvata ili odbacuje, Sveto pismo zadah i dim naziva prijatnim mirisom; a tamjan naziva gnusobom, jer je namera onih koji su ga prinosili zaudarala velikim smradom.

(4) Želite li da saznate da, zajedno sa žrtvama, muzičkim instrumentima, praznicima i tamjanom, Bog odbacuje i hram zbog onih koji u njega ulaze? To je najviše pokazao svojim delima, kada ga je predao varvarskim rukama, a kasnije kada ga je potpuno razorio. Ali još pre njegovog razorenja, kroz svog proroka je glasno povikao i rekao: „Ne uzdajte se u lažne riječi govoreći: Crkva Gospodnja, crkva Gospodnja, crkva Gospodnja ovo je.“! Ono što prorok kaže jeste da hram ne čini svetima one koji se u njemu okupljaju, nego da oni koji se u njemu okupljaju čine hram svetim. Ako hram nije pomogao u vreme kada su tamo bili heruvimi i kovčeg, još manje će pomoći sada kada svega toga više nema, sada kada je Božje odbacivanje potpuno, sada kada postoji veći razlog za neprijateljstvo. Koliki bi to čin ludila i pomračenja uma bio — uzeti za svoje saučesnike u praznicima one koji su obeščašćeni, one koje je Bog napustio, one koji su razgnevili Gospodara?

(5) Recite mi ovo. Kada bi neko ubio vašeg sina, da li biste podneli da ga gledate ili da primite njegov pozdrav? Zar ga ne biste izbegavali kao opakog demona, kao samog đavola? Oni su ubili Sina vašeg Gospoda**; zar imate smelosti da s njima uđete pod isti krov? Pošto je bio ubijen, obasuo vas je takvom čašću da vas je učinio svojim bratom i sunaslednikom. Ali vi ga toliko obeščašćujete da ukazujete čast** onima koji su ga ubili na krstu**, da s njima održavate zajedništvo u praznicima, da idete na njihova oskvrnjena mesta, ulazite na njihova nečista vrata i imate udela na trpezama demona.** Jer sam uveren da post Jevreja treba nazvati trpezom demona, zato što su ubili Boga**. Ako Jevreji rade protiv Boga, zar ne služe demonima? Zar od demona tražite izlečenje?** Kada je Hristos dopustio demonima da uđu u svinje, one su se smesta strmoglavile u more. Zar će ti demoni poštedeti tela ljudi? Voleo bih da ne ubijaju ljudska tela, da ne kuju zavere protiv njih. Ali oni će to činiti. Demoni su izbacili ljude iz raja i lišili ih časti odozgo. Zar će im izlečiti tela? To je smešno, puke priče. Demoni znaju da kuju zavere i da nanose štetu, a ne da leče. Oni ne štede duše. Recite mi, dakle, hoće li poštedeti tela? Oni nastoje da isteraju ljude iz Carstva. Zar će izabrati da ih oslobode bolesti?

(6) Zar niste čuli šta je prorok rekao? Štaviše, jeste li čuli šta je Bog rekao kroz proroka? Rekao je da demoni ne mogu učiniti ni dobro ni zlo. Čak i kada bi mogli da leče i kada bi to hteli — što je nemoguće — ne smete uzeti neuništivu i beskrajnu kaznu u zamenu za neznatnu korist koja uskoro može biti uništena. Zar ćete izlečiti svoje telo, a uništiti svoju dušu? Loše trgujete. Zar gnevite Boga koji je načinio vaše telo, a u pomoć prizivate demona koji kuje zaveru protiv vas?

(7) Ako neki paganin koji strahuje od demona poseduje lekarsko znanje, hoće li mu takođe biti lako da vas pridobije da obožavate paganske bogove? I ti pagani imaju svoju veštinu. I oni su često izlečili mnoge bolesti i vratili bolesne u zdravlje. Zar ćemo zbog toga imati udela u njihovoj bezbožnosti? Bože sačuvaj! Čujte šta je Mojsije rekao Jevrejima. „Ako ustane među vama prorok ili koji sne sanja, i kaže ti znak ili čudo, Pa se zbude taj znak ili čudo koje ti kaže, i on ti reče: Hajde da idemo za drugim bogovima kojih ne znaš, i njima da služimo, Nemoj poslušati što ti kaže taj prorok ili sanjač“.

(8) Evo šta Mojsije misli. Ako se, kaže, pojavi neki prorok i učini znak, bilo tako što će podići mrtvaca, ili očistiti gubavca, ili izlečiti sakatog čoveka, pa vas nakon učinjenog čuda pozove na bezbožnost, nemojte ga slušati samo zato što se njegov znak obistinio. Zašto? „jer vas kuša Gospod Bog vaš da bi se znalo ljubite li Gospoda Boga svojega iz svega srca svojega i sve duše svoje.“. Iz ovoga je jasno da demoni ne leče. Ako bi Bog ikada dopustio demonima da leče, kao što bi to mogao dopustiti i čoveku, njegovo dopuštenje dato je da bi vas iskušao — ne zato što Bog ne zna kakvi ste, nego da bi vas naučio da odbacite čak i demone koji zaista leče.

(9) A zašto govorim o telesnim izlečenjima? Ako vam neko preti geenom ako se ne odreknete Hrista, ne slušajte njegove reči. Ako vam neko obeća carstvo da biste otpali od jedinorodnog Sina Božjeg, okrenite se od njega i mrzite ga. Budite učenici Pavla i podražavajte one reči koje je uzviknula njegova blažena i plemenita duša kada je rekao: „Jer sam uvjeren da nas ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sile, ni sadašnjost, ni budućnost, Ni visina, ni dubina, niti ikakva druga tvar neće moći odvojiti od ljubavi Božije, koja je u Hristu Isusu Gospodu našem.“.

(10) Ni anđeli, ni sile, ni sadašnjost, ni budućnost, niti ijedno drugo stvorenje nisu odvojili Pavla od ljubavi Hristove. Zar ćete vi otpasti da biste izlečili svoje telo? I kakvo bismo opravdanje mogli naći? Svakako moramo Hrista da se bojimo više nego geene i da ga želimo više nego carstvo. Čak i ako smo bolesni, bolje je ostati u lošem zdravlju nego radi izlečenja zapasti u bezbožnost; jer čak i ako vas demon izleči, više vam je naškodio nego što vam je pomogao. Pomogao je telu, koje će malo kasnije sasvim umreti i istruliti. Ali je naškodio duši, koja nikada neće umreti. Otmičari često mame dečake nudeći im slatkiše, kolače, klikere i druge takve stvari; a onda ih lišavaju slobode i samog života. Tako i demoni obećavaju izlečenje jednog uda, a potom celo spasenje duše bacaju u more.

(11) Voljeni, nemojmo to trpeti; na svaki način nastojmo da sebe sačuvamo slobodnima od bezbožnosti. Zar Jov nije mogao da posluša svoju ženu, da huli na Boga i da bude slobodan od nesreće koja ga je snašla? „Blagoslovi Boga, pa umri.“, rekla je. Ali on je izabrao da trpi bol i da vene; izabrao je da podnese taj nepodnošljivi udarac radije nego da huli i bude oslobođen zala koja su ga snašla. Njega morate podražavati. Ako vam demon obeća deset hiljada izlečenja od zala koja vas snalaze, ne slušajte ga, ne trpite ga — kao što je i Jov odbio da posluša svoju ženu. Izaberite da podnesete svoju bolest radije nego da uništite svoju veru i spasenje svoje duše. Bog vas ne napušta. Upravo zato što želi da uveća vašu slavu, često dopušta da se razbolite. Održite hrabrost da biste i vi mogli čuti kako govori: „Zatrpaj ih sve u prah, i poveži im lice na skrivenu mjestu.“?

VIII

Mogao sam reći i više od ovoga, ali da ne biste zaboravili ono što sam rekao, ovde ću završiti svoju besedu rečima Mojsijevim: „Svjedočim vam danas nebom i zemljom“. Ako neko od vas, bilo da je ovde prisutan ili nije, ode na svečanost Truba, ili odjuri u sinagogu, ili se popne do Matroninog svetilišta, ili uzme udela u postu, ili učestvuje u suboti, ili drži bilo koji drugi jevrejski obred, veliki ili mali, prizivam nebo i zemlju za svedoke da sam nedužan od krvi svih vas.

(2) Ove reči stajaće uz vas i uz mene u dan Gospoda našeg Isusa Hrista. Ako ih poslušate, doneće vam veliku smelost; ako ih ne poslušate ili sakrijete nekoga ko se usuđuje da čini te stvari, moje reči stajaće protiv vas kao gorke optužbe. „Jer ne propustih da vam objavim svu volju Božiju.“.

(3) Novac sam položio kod menjača. Na vama je da uvećate ulog i da dobit od mojih reči upotrebite za spasenje svoje braće. Da li vam je težak teret da prokažete one koji čine ove grehe? Težak teret je ćutati. Jer to ćutanje čini vas neprijateljem Bogu i donosi propast i vama koji skrivate takve grešnike i onima čiji gresi ostaju neotkriveni. Koliko je bolje postati mrzak svojim sasluženicima time što ih spasavate, nego navući na sebe Božji gnev. Čak i ako je vaš sasluženik sada ljut na vas, neće moći da vam naškodi, nego će vam kasnije biti zahvalan za svoje izlečenje. Ali ako tražite naklonost svoga sasluženika, ako ćutite i škodite mu skrivajući njegov greh, Bog će od vas iziskivati krajnju kaznu. Vaše ćutanje učiniće Boga vašim neprijateljem i naškodiće vašem bratu; ako ga prokažete i otkrijete njegov greh, učinićete Boga milostivim, koristićete svome bratu i steći ćete kao prijatelja onoga koji je bio pomahnitao, ali je iz iskustva naučio da ste mu dobro poslužili.

(4) Nemojte, dakle, misliti da svojoj braći činite uslugu ako vidite da se povode za nekom besmislicom, a ne uspete da ih sa svom revnošću prekorite. Ako izgubite ogrtač, zar ne smatrate svojim neprijateljem ne samo onoga ko ga je ukrao nego i čoveka koji je znao za krađu i odbio da prokaže lopova? Naša zajednička Majka (Crkva) izgubila je ne ogrtač, nego brata. Đavo ga je ukrao i sada ga drži u judaizmu. Znate ko ga je ukrao; znate onoga ko je ukraden. Vidite li kako, takoreći, palim svetiljku svoje pouke i u svojoj tuzi tražim svuda? A vi stojite ćutke, odbijajući da ga prokažete? Kakvo ćete opravdanje imati? Zar vas Crkva neće ubrojati među svoje najgore neprijatelje? Zar vas neće smatrati protivnikom i razoriteljem?

(5) Bože sačuvaj da bilo ko ko čuje moje savetodavne reči počini takav greh da izda brata za koga je Hristos umro. Hristos je zbog njega prolio svoju krv. Zar je vama teško da zbog njega izgovorite jednu reč? Molim vas da vam ne bude teško. Čim odavde odete, pokrenite se u lov i neka mi svako od vas dovede po jednoga od onih koji boluju od ove bolesti.

(6) Ali Bože sačuvaj da ih toliko bude bolesno od nje. Neka mi dvojica ili trojica, ili desetorica ili dvadesetorica od vas dovedu jednog čoveka. Onoga dana kada to učinite i kada u vašim mrežama vidim ulov koji ste uhvatili, postaviću pred vas obilniju trpezu. Ako vidim da je savet koji sam danas dao stavljen na delo, biću revnosniji u poduhvatu lečenja tih ljudi, i to će biti veće dobro i za vas i za njih.

(7) Ne uzimajte moje reči olako. Budite savesni u traganju za onima koji boluju od ove bolesti. Neka žene traže žene, muškarci muškarce, robovi robove, slobodni slobodne, a deca decu. Dođite svi na naš sledeći sabor sa takvim uspehom da zadobijete pohvalu od mene — i, pre svake moje pohvale, da od Boga dobijete veliku i neopisivu nagradu koja u obilnoj meri prevazilazi trud onih koji uspeju. Neka svi mi to zadobijemo milošću i čovekoljubljem Gospoda našeg Isusa Hrista, kroz koga i sa kojim neka je slava Ocu zajedno sa Svetim Duhom, sada i uvek i u vekove vekova. Amin.