Sveti Jovan i Polikarp protiv Kerinta i Markiona, prvorođenčeta sotone
Sveti Irinej pominje šta je apostol Jovan uzviknuo kada je naleteo na gnostičkog jeretika Kerinta. Takođe se seća šta je njegov episkop, sveti Polikarp, voljeni i sveti mučenik i učenik svetih apostola, rekao jeretiku Markionu kada ga je lično video. Svako isticanje je moje.
Glava 3 Pobijanje jeretika na osnovu činjenice da se u raznim crkvama održavalo neprekidno nasleđe episkopa
1. Stoga je u moći svih, u svakoj Crkvi, koji žele da vide istinu, da jasno sagledaju predanje apostola objavljeno po celom svetu; a mi smo u stanju da nabrojimo one koje su apostoli postavili za episkope u Crkvama, i [da pokažemo] nasleđe tih ljudi sve do našeg vremena; one koji niti su učili niti znali išta nalik onome o čemu ovi [jeretici] buncaju. Jer da su apostoli znali skrivene tajne, koje su imali običaj da saopštavaju savršenima nasamo i tajno od ostalih, predali bi ih pre svega onima kojima su poveravali i same Crkve. Jer su želeli da ti ljudi budu veoma savršeni i besprekorni u svemu, oni koje su ostavljali za svoje naslednike, predajući im sopstveno mesto upravljanja; a ti ljudi, ako bi svoje dužnosti obavljali časno, bili bi veliki blagoslov [za Crkvu], ali ako bi otpali, najveća nesreća.
2. Pošto bi, međutim, bilo veoma zamorno u ovakvom delu nabrajati nasleđa svih Crkava, postiđujemo sve one koji se, na bilo koji način — bilo zlim samougađanjem, taštinom ili slepilom i izopačenim mišljenjem — okupljaju na nedozvoljenim skupovima; [to činimo, kažem,] ukazujući na ono predanje koje potiče od apostola, predanje one veoma velike, veoma drevne i svima poznate Crkve, koju su u Rimu osnovala i ustrojila dva najslavnija apostola, Petar i Pavle; kao i [ukazujući na] veru propovedanu ljudima, koja dopire do našeg vremena putem nasleđa episkopa. Jer je nužno da se svaka Crkva slaže sa ovom Crkvom, zbog njenog prvenstvenog autoriteta [potiorem principalitatem].
3. Blaženi apostoli, dakle, pošto su osnovali i sazidali Crkvu, predali su u ruke Lina službu episkopstva. Tog Lina Pavle pominje u poslanicama Timoteju. Njega je nasledio Anaklet; a posle njega, na trećem mestu od apostola, episkopstvo je pripalo Klimentu. Za ovog čoveka, budući da je video blažene apostole i s njima opštio, moglo bi se reći da mu je propoved apostola još odzvanjala [u ušima], a njihova predanja bila pred očima. Niti je bio sam [u tome], jer je još mnogo njih ostajalo u životu koji su primili pouke od apostola. U vreme ovog Klimenta, kada je nastao nemali razdor među braćom u Korintu, Crkva u Rimu poslala je Korinćanima veoma snažnu poslanicu, podstičući ih na mir, obnavljajući njihovu veru i objavljujući predanje koje je nedavno primila od apostola, propovedajući jednoga Boga, svemogućeg, Tvorca neba i zemlje, Sazdatelja čoveka, koji je doveo potop i pozvao Avrama, koji je izveo narod iz zemlje Egipatske, govorio sa Mojsijem, izložio zakon, poslao proroke, i koji je pripremio oganj za đavola i njegove anđele. Iz ovog spisa svako ko to želi može naučiti da su Crkve propovedale Njega, Oca Gospoda našeg Isusa Hrista, i može takođe razumeti apostolsko predanje Crkve, budući da je ova poslanica starijeg datuma od ovih ljudi koji sada šire laž i koji prizivaju u postojanje drugoga boga izvan Tvorca i Sazdatelja svega što postoji. Ovog Klimenta nasledio je Evarist. Aleksandar je usledio posle Evarista; zatim je, šesti od apostola, postavljen Sikst; posle njega Telesfor, koji je slavno postradao kao mučenik; zatim Higin; posle njega Pije; a onda posle njega Anikit. Pošto je Soter nasledio Anikita, Eleuterije sada, na dvanaestom mestu od apostola, drži nasleđe episkopstva. Ovim redom i ovim nasleđem došlo je do nas crkveno predanje od apostola i propoved istine. A to je najobilniji dokaz da postoji jedna te ista životvorna vera, koja se u Crkvi čuva od apostola do sada i predaje se u istini.
4. Ali Polikarp nije samo bio poučen od apostola i opštio sa mnogima koji su videli Hrista, nego su ga i apostoli u Aziji postavili za episkopa Crkve u Smirni, koga sam i ja video u ranoj mladosti, jer je vrlo dugo ostao [na zemlji] i, kao veoma star čovek, slavno i najplemenitije pretrpevši mučeništvo, otišao je iz ovoga života, pošto je uvek učio ono što je naučio od apostola, i što je Crkva predala, i što je jedino istinito. O tome svedoče sve azijske Crkve, kao i oni ljudi koji su nasledili Polikarpa sve do sadašnjeg vremena — čovek daleko veće težine i postojaniji svedok istine nego Valentin, Markion i ostali jeretici. On je taj koji je, došavši u Rim u vreme Anikita, mnoge naveo da se od pomenutih jeretika okrenu Crkvi Božjoj, objavljujući da je tu jednu i jedinu istinu primio od apostola — onu, naime, koju predaje Crkva. Ima i onih koji su od njega čuli da je Jovan, učenik Gospodnji, kada je pošao da se kupa u Efesu i opazio Kerinta unutra, istrčao iz kupatila ne okupavši se, uzviknuvši: Bežimo, da se i kupatilo ne sruši, jer je unutra Kerint, neprijatelj istine. A i sam Polikarp je odgovorio Markionu, koji ga je jednom prilikom sreo i rekao: Da li me poznaješ? Ja te poznajem, prvorođenče sotone. Takav je bio užas koji su apostoli i njihovi učenici osećali prema tome da čak i rečima opšte sa bilo kojim kvariteljima istine; kao što i Pavle kaže, „Čovjeka jeretika po prvome i drugome savjetovanju kloni se“. Titu 3:10 Postoji i veoma snažna Polikarpova poslanica napisana Filipljanima, iz koje oni koji to žele i koji se brinu za svoje spasenje mogu naučiti kakva je bila njegova vera i propoved istine. Zatim, opet, Crkva u Efesu, koju je osnovao Pavle i u kojoj je Jovan trajno ostao sve do vremena Trajana, jeste istinski svedok predanja apostola. (Adversus haereses, Knjiga III)
Za dalje čitanje
Sveti Irinej, Sveto pismo i Crkva