Irinej o jedinstvu vere
Navodim ono što je sveti mučenik i svetitelj Crkve Irinej rekao u vezi sa sveopštim verovanjima hrišćana širom sveta. Važno je imati na umu da je Irinej pisao oko 180. godine nove ere i da je bio biskup Liona u Francuskoj, budući učenik biskupa Polikarpa, koga su i samog učili i vaspitavali sveti apostoli, posebno Jovan.
Irinej potvrđuje da svi hrišćani širom sveta veruju u blaženo Trojstvo, da je Isus Hristos Gospod, Bog, Spasitelj i Car koji je postao telo i koji je u svome telu uzdignut na nebo. Ovaj sveti ugodnik dalje svedoči da je sveopšta Crkva učila da će se Hristos vratiti kako bi telesno vaskrsao mrtve i sudio svim ljudima i anđelima. Zli će biti predani večnom ognju, dok će oni koji su činili dobro biti nagrađeni besmrtnošću. Ovaj blaženi mučenik čak svedoči i da se nevidljivi Bog vidljivo javljao u raznim oblicima različitim pojedincima.
Ovde citiram njegovo delo Adversus haereses, Knjiga I. Svako isticanje je moje.
Poglavlje 10 Jedinstvo vere Crkve u celom svetu
1. Crkva, iako rasejana po celom svetu, čak do krajeva zemlje, primila je od apostola i njihovih učenika ovu veru: [Ona veruje] u jednoga Boga, Oca Svedržitelja, Tvorca neba, i zemlje, i mora, i svega što je u njima; i u jednoga Hrista Isusa, Sina Božjeg, koji se ovaplotio radi našeg spasenja; i u Svetoga Duha, koji je kroz proroke objavio domostroje Božje, i dolaske, i rođenje od device, i stradanje, i vaskrsenje iz mrtvih, i uznesenje na nebo U TELU ljubljenog Hrista Isusa, Gospoda našega, i Njegovo [buduće] javljanje sa neba u slavi Očevoj, da sabere sve u jedno, Efescima 1:10 i da iznova podigne SVAKO TELO celoga ljudskog roda, kako bi se pred Hristom Isusom, Gospodom našim, i Bogom, i Spasiteljem, i Carem****, po volji nevidljivog Oca, poklonilo svako koleno, onih na nebu i onih na zemlji i onih pod zemljom, i da svaki jezik ispovedi Filipljanima 2:10-11 Njega, i da On izvrši pravedan sud nad svima; da duhove zlobe, Efescima 6:12 i anđele koji su prestupili i postali otpadnici, zajedno sa bezbožnima, i nepravednima, i zlima, i skvernima među ljudima, pošalje u večni oganj; ali da, dejstvom svoje milosti, podari besmrtnost pravednima i svetima, i onima koji su držali Njegove zapovesti i istrajali u Njegovoj ljubavi, jedni od početka [svoga hrišćanskog puta], a drugi od [trenutka] svoga pokajanja, i da ih ovenča večnom slavom.
2. Kao što sam već primetio, Crkva, pošto je primila ovu propoved i ovu veru, iako rasejana po celom svetu, ipak je, kao da nastanjuje samo jednu kuću, BRIŽLJIVO ČUVA. Ona takođe veruje u ove tačke [učenja] kao da ima samo jednu dušu, i jedno te isto srce, i objavljuje ih, i uči ih, i predaje ih, u savršenom skladu, kao da poseduje samo jedna usta. Jer, iako su jezici sveta različiti, ipak je smisao predanja jedan te isti. Jer Crkve zasađene u Germaniji ne veruju niti predaju išta drugačije, niti one u Španiji, niti one u Galiji, niti one na Istoku, niti one u Egiptu, niti one u Libiji, niti one koje su osnovane u središnjim oblastima sveta. Ali kao što je sunce, to stvorenje Božje, jedno te isto u celom svetu, tako i propoved istine svetli svuda i prosvetljuje sve ljude koji su voljni da dođu do poznanja istine. Niti će iko od predstojatelja u Crkvama, ma koliko bio obdaren rečitošću, učiti učenja različita od ovih (jer niko nije veći od Učitelja); niti će, s druge strane, onaj kome nedostaje moć izražavanja naneti štetu predanju. Jer pošto je vera uvek jedna te ista, niti joj išta dodaje onaj koji je u stanju da o njoj nadugačko govori, niti je umanjuje onaj koji može malo da kaže.
3. Iz toga što su ljudi obdareni većim i manjim stepenom razumevanja ne sledi da bi zato trebalo da menjaju sam predmet [vere], i da zamisle nekog drugog Boga osim Onoga koji je Tvorac, Sazdatelj i Čuvar ovoga svemira, (kao da im On nije dovoljan), ili nekog drugog Hrista, ili nekog drugog Jedinorodnog. Ali pomenuta činjenica jednostavno podrazumeva ovo: da neko može [tačnije od drugoga] izneti smisao onoga što je izrečeno u pričama i prilagoditi ga opštem sklopu vere; i objasniti [sa naročitom jasnoćom] delovanje i domostroj Boga povezan sa ljudskim spasenjem; i pokazati da je Bog pokazao dugotrpljenje u pogledu otpadništva anđela koji su prestupili, kao i u pogledu neposlušnosti ljudi; i izložiti zašto je jedan te isti Bog neke stvari učinio vremenitim a neke večnim, neke nebeskim a druge zemaljskim; i razumeti iz kog razloga se Bog, iako nevidljiv, javljao prorocima ne u jednom obliku, nego različito različitim pojedincima****; i pokazati zašto je čovečanstvu dato više saveza nego jedan; i naučiti kakav je bio poseban karakter svakog od tih saveza; i istražiti iz kog razloga je Bog Rimljanima 11:32 zatvorio svakog čoveka u neverje, da bi se svima smilovao; i sa zahvalnošću opisati zbog čega je Reč Božja postala telo i stradala; i ispričati zašto se dolazak Sina Božjeg dogodio u ova poslednja vremena, to jest na kraju, a ne na početku [sveta]; i razložiti ono što je sadržano u Svetom pismu o samom kraju i o onome što dolazi; i ne prećutati kako je Bog učinio neznabošce, za čije se spasenje više nije imalo nade, sunaslednicima, i istim telom, i sudeonicima sa svetima; i izložiti kako će ovo smrtno telo obući besmrtnost, i ovo raspadljivo obući neraspadljivost; 1. Korinćanima 15:54 i objaviti u kom smislu [Bog] kaže: „Nazvaću narodom svojim narod koji nije moj, i nemilu milom“; Osija 2:23; Rimljanima 9:25 i u kom smislu kaže: „pusta ima više djece negoli ona koja ima muža“. Isaija 54:1; Galatima 4:27 Jer u vezi sa ovim tačkama, i drugim sličnima, apostol uzvikuje: „O dubino bogatstva i premudrosti i razuma Božijega! Kako su neispitivi sudovi njegovi i neistraživi putevi njegovi!“ Rimljanima 11:33 Ali [pomenuta viša veština] ne nalazi se u tome da bi neko, mimo Tvorca i Sazdatelja [sveta], zamišljao Entimezu zabludelog Eona, majke njihove i njegove, i tako dospeo do takvog stepena bogohuljenja; niti se sastoji u tome da opet lažno uobrazi, kao nešto iznad tog [umišljenog bića], Plerom za koji se jednom pretpostavlja da sadrži trideset, a drugi put nebrojeno mnoštvo Eona, kao što tvrde ovi učitelji lišeni istinski božanske mudrosti; dok Saborna Crkva poseduje jednu te istu veru po celom svetu, kao što smo već rekli.
Dodatna literatura
JERONIM, PREDANJE I APOSTOLSKO NASLEĐE
Irinej i Jovan, učenik Gospodnji
DA LI BIBLIJA UČI DA JE JEDINO ONA BOGOMNADAHNUTA?
TROJSTVO KOD IRINEJA I TERTULIJANA