Alah i Satana: ko koga zavodi?
Još jedan primer nesuvisle strukture Kurana
Postoji jedan određeni odlomak u Kuranu koji na prvi pogled deluje kao zapis izjava koje je Satana uputio Alahu; barem su ga tako razumeli mnogi prevodioci Kurana. Ipak, pri pažljivijem razmatranju, te reči možda i nisu Satanine, već isto tako mogu biti Alahove reči upućene Satani.
Evo citata o kome je reč:
„Oni mimo Allaha samo ženske kipove prizivaju, a ne prizivaju drugog do Sotonu prkosnog. Allah ga je prokleo, a on je kazao“ (wa qala): „Allah ga je prokleo, a on je kazao: „Ja ću sigurno da preotmem za sebe određeni deo Tvojih slugu! I sigurno ću da ih navodim u zabludu, i sigurno ću lažnim nadama da ih mamim, i zapovediću im sigurno da uši stoci režu, i sigurno ću da im naredim da Allahova stvorenja menjaju!“ A ko Sotonu, umesto Allaha, prihvati za zaštitnika, on je na očiglednom gubitku.“ (alsh-shaytana waliyyan) „umesto Allaha, prihvati za zaštitnika, on je na očiglednom gubitku. On im prazna obećanja daje i lažnim nadama ih mami. A ono što im Sotona obećava samo je obmana.“ S. 4:117-120
Nazvati ovaj odlomak zbunjujućim bilo bi vrlo blago rečeno.
Struktura rečenice je takva da je teško utvrditi da li se „ON reče“ (wa qala) odnosi na Alaha, koji je upravo pomenut, i na njegov potonji odgovor Satani, koji je naveo ljude da prizivaju druge pored Alaha, ili se pak tim rečima misli na Satanu.
Autor(i) Kurana napisao je ovaj odlomak tako da se može braniti stav da je zapravo Alah taj koji se obraća Satani, govoreći protivniku da će on zavesti njegove sluge, raspiriti u njima opake želje, zapovediti im da izmene njegovo stvaranje i da će im davati obećanja, baš kao što ih daje i Satana.
Na primer, obratite ponovo pažnju na ovaj deo rečenice:
„Allah ga je prokleo, a on je kazao“ (LaAAanahu Allahu WA qala), „„Ja ću sigurno da preotmem za sebe određeni deo Tvojih slugu!“ S. 4:118
U ovom stihu imamo veznik koji povezuje dva glagola. Struktura arapskog teksta pokazuje da se reči „I REČE“ odnose na Alaha, budući da je on taj koji je i „prokleo“. Stoga, s obzirom na to da se wa koristi da poveže reči koje mu neposredno prethode sa onim što sledi odmah zatim, teško je tvrditi da se prvi glagol u izjavi, „Alah ga prokle i reče“, odnosi na Alaha, dok se drugi glagol odnosi na Satanu.
Otuda je prilično nezgrapno i teško braniti stav da su ovde u vidu dve ličnosti, kada gramatika jasno pripisuje radnju oba glagola jednom te istom entitetu koji je već pomenut, naime Alahu.
Ako bi, međutim, bila upotrebljena neka druga reč (ili reči) umesto wa qala, tada bi se moglo reći da možda govori Satana. Na primer, autor(i) je mogao napisati odlomak na sledeći način, ako je želeo da jasno izrazi činjenicu da je reči koje neposredno slede posle „i reče“ (wa qala) izgovorio Satana, a ne Alah:
„Alah ga prokle pošto on reče. . .“
LaAAanahu Allahu Iz qala
Mogao je to napisati i ovako:
„Alah ga prokle zato što je on rekao. . .“
LaAAanahu Allahu Li annahu qala
Ali, nažalost po muslimane, to nije ono što je autor(i) napisao.
Postoje i dodatni dokazi iz konteksta da Alah zapravo govori Satani, a ne obrnuto:
„I sigurno ću da ih navodim u zabludu, i sigurno ću lažnim nadama da ih mamim, i zapovediću im sigurno da uši stoci režu, i sigurno ću da im naredim da Allahova stvorenja menjaju!“ A ko Sotonu, umesto Allaha, prihvati za zaštitnika, on je na očiglednom gubitku. On im prazna obećanja daje i lažnim nadama ih mami. A ono što im Sotona obećava samo je obmana.“ S. 4:119-120 Hilali-Khan
Pažljivo obratite pažnju na istaknute reči. Treba li zaista da verujemo da ovde govori Satana i da o sebi govori u trećem licu, baš kao što to čini Alah? I zar 120. stih ne ide u prilog tome da Alah govori kroz čitav kontekst, budući da je očigledno Alah taj koji upozorava ljude da su Satanina obećanja lažna? Ima li ikakvog smisla pretpostaviti da je zapravo Satana taj koji ljudima govori da su njegova obećanja laži?
Tu je i problem što Satana unapred zna da je Alah njemu dodelio jedan deo čovečanstva:
„Allah ga je prokleo, a on je kazao: „Ja ću sigurno da preotmem za sebe određeni deo Tvojih slugu!“ S. 4:118 Shakir
Kako je Satana znao da mu je Alah dodelio određeni broj ljudskih bića, kada mu Alah o tome nikada ništa nije rekao? Da li to znači da je i Satana sveznajući?
Iz tih razloga izgleda da je Alah, a ne Satana, taj koji govori kroz čitav kontekst Q. 4:117-120.
Musliman bi možda želeo da tvrdi da ovde mora govoriti Satana, na osnovu toga što Alah ne zavodi ljude i ne raspiruje u njima grešne želje, ili što Alah nikoga ne obmanjuje.
Problem sa tom tvrdnjom jeste to što, prema Kuranu, Alah zaista zavodi i navodi ljude da čine zlo:
„Zašto se podvajate kada su u pitanju licemeri koje je Allah vratio u neverstvo zbog onoga što su sami zaslužili? Zar želite na Pravi put da uputite one kojima je Allah dao da su u zabludi?! A kome Allah da pa je u zabludi, ti mu nećeš naći Put!“ S. 4:88
„I ne vređajte one kojima se oni, pored Allaha, mole, da ne bi i oni, nepravedno i ne misleći šta govore, Allaha vređali. Kao i njima, tako smo svakom narodu postupke njihove lepim predstavljali. Oni će, na kraju, svome Gospodaru da se vrate, pa će On o onom što su radili da ih obavesti.“ S. 6:108 Y. Ali
„Mi nismo poslali nijednog poslanika a da nije govorio jezikom svoga naroda, kako bi im objasnio poslanicu. Pa Allah u zabludi ostavlja onoga koga želi a na Pravi put uputi onoga koga želi; On je Silni i Mudri.“ S. 14:4
„Kad hoćemo da uništimo neko naselje, onima koji su u njemu na raskoš navikli naredimo pokornost, a oni u njemu budu nepokorni i tako se nad njima obistini Reč kazne, pa ga do temelja razrušimo.“ S. 17:16
„Zaista onima koji u Onaj svet ne veruju Mi prikazujemo njihove postupke lepim - zato oni lutaju;“ S. 27:4
Kuran dalje kaže da Alah ljude i obmanjuje:
„Licemeri, zaista, nastoje da prevare Allaha, a On će njih da nadmudri. Kada ustaju da molitvu obavljaju, mrzovoljno se dižu i prikazuju se svetu, a Allaha samo malo spominju.“ S. 4:142 Hilali-Khan
On čak tvrdi i da Alah zapravo udahnjuje opakost u dušu čoveka:
„i duše i Onoga Koji je ispravnom stvori, pa je nadahnuo da razlikuje grehe od bogobojaznosti;“ S. 91:7-8 Rodwell
Evo kako je Muhamed objasnio gornje stihove prema hadisu:
Abu al-Asvad je preneo da ga je Imran b. Husain upitao: Šta misliš, ono što ljudi danas čine na svetu i čemu teže, da li im je to određeno i unapred propisano, ili će njihova sudbina na onom svetu biti određena time što su im njihovi proroci doneli učenje po kome oni nisu postupali? Rekoh: Naravno, to je nešto što im je unapred određeno i propisano. On (dalje) reče: Zar onda to ne bi bila nepravda (kazniti ih)? Zbog toga sam se veoma uznemirio i rekao: Sve je stvorio Alah i sve je u Njegovoj vlasti. On neće biti pitan za ono što čini, ali oni će biti pitani; nato mi on reče: Neka ti se Alah smiluje, nisam te pitao ni zbog čega drugog do da iskušam tvoju pamet. Dvojica ljudi iz plemena Muzaina dođoše Alahovom Poslaniku (mir neka je s njim) i rekoše: Alahov Poslaniče, šta misliš, ono što ljudi čine na svetu i čemu teže, da li im je to određeno i unapred propisano, i da li će njihova sudbina na onom svetu biti određena time što su im njihovi proroci doneli učenja po kojima oni nisu postupali, te su tako zaslužili kaznu? Nato on reče: Naravno, biva onako kako je sudbinom određeno i unapred im propisano, a taj stav potvrđuje i ovaj stih iz Knjige Alaha, Uzvišenog i Slavljenog: „i duše i Onoga Koji je ispravnom stvori, pa je nadahnuo da razlikuje grehe od bogobojaznosti;“ (xci. 8). (Sahih Muslim, knjiga 033, broj 6406)
Sledeća predanja pružaju dalju potvrdu da je Alah lično odgovoran za to što ljudi imaju zle želje i što sprovode svoje opake namere:
Prenosi Ibn Abas: Nisam video ništa što bi toliko ličilo na male grehe kao ono što je Abu Hurejra preneo od Poslanika, koji je rekao: „Alah je sinu Adamovom propisao njegov neizbežni udeo u preljubi, bio on toga svestan ili ne: preljuba oka jeste gledanje (u ono u šta je grešno gledati), a preljuba jezika jeste izgovaranje (onoga što je nedopušteno izgovoriti), dok duša želi i žudi (za preljubom), a stidni delovi to ili pretvaraju u stvarnost ili odbijaju da podlegnu iskušenju.“ (Sahih al-Buhari, tom 8, knjiga 77, broj 609)
Zaista je Alah odredio upravo onaj udeo preljube kojem će se čovek predati i koji NUŽNO MORA POČINITI (odnosno, od toga nema bekstva). (Sahih Muslim, knjiga 033, broj 6421; videti i broj 6422)
Musliman bi mogao dalje da rezonuje da citat ne može navoditi Alahove reči, budući da ga pominje u trećem licu i govori o „Tvojih slugu“, što je očigledna referenca na Alahove robove.
Nijedna od ove dve tačke ne pomaže u utemeljenju muslimanskog stava, budući da Kuran često prikazuje Alaha kako govori u trećem licu:
„A oni su lukavstvo smišljali, pa je i Allah njima lukavstvo priredio. A Allah najbolje lukavstvo priređuje. I kada Allah reče: „Isuse, Ja ću da ti uzmem dušu i ka Sebi da te uzdignem! Očistiću te od nevernika, i učiniću da oni koji te ispravno slede budu iznad onih koji ne veruju do Sudnjeg dana. Zatim ćete Meni da se vratite, pa ću Ja da presudim o onome u čemu ste se razilazili.“ S. 3:54-55
„A kada Allah kaže: „O Isuse, Marijin sine, jesi li ti govorio ljudima: ' Prihvatite mene i moju majku kao dva boga uz Allaha!'“ On će da kaže: „Uzvišen si Ti od toga! Meni ne priliči da govorim ono što nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to već znaš; Ti znaš šta je u meni, a ja ne znam šta je u Tebi; Ti, zaista, dobro znaš ono šta je čulima nedokučivo.““ S. 5:116
Štaviše, Kuran podrazumeva da i Satana ima sluge, budući da pominje njegove vojske, njegove sledbenike, njegove prijatelje itd.
„Oni koji veruju bore se na Allahovom putu, a oni koji ne veruju bore se na đavoljem putu. Zato se borite protiv đavoljevih štićenika“ (awliyaa alsh-shaytani) „đavolje lukavstvo, zaista, je slabo.“ S. 4:76 – upor. 18:50
„„Izlazi iz njega, pokuđen i ponižen!“ Reče On. „Tobom i svima koji se za tobom budu povodili zaista ću Pakao da napunim!““ S. 7:18 – upor. 17:63; 38:85
„i Sotonine vojske - svi zajedno.“ S. 26:95
„Njima je ovladao đavo i učinio da zaborave da spominju Allaha, oni su đavoljeva stranka, a zbilja, oni iz đavoljeve stranke su pravi gubitnici.“ S. 58:19 – upor. 35:6
Ono što gornji primeri pokazuju jeste da u kontekstu Q. 4:117-120 ne postoji apsolutno ništa što bi isključilo činjenicu da je Alah taj koji na ovom mestu zapravo govori. (Očigledno je da mi ne verujemo da je Muhamedov Alah bog, niti da je Kuran Božja reč. To jednostavno pretpostavljamo radi argumenta.) Zapravo, svi gramatički i kontekstualni dokazi snažno podupiru zaključak da je kroz čitav odlomak doista Alah taj koji govori, a ne Satana.
U najmanju ruku, mora se prihvatiti da je Q. 4:117-120 dvosmislen, budući da se tekst može odnositi ili na Alaha ili na Satanu. Kuran ne pomaže da se ovo pitanje razjasni, jer Alaha prikazuje tako da ima razne osobine zajedničke sa Satanom, čime postaje moguće da u ovom konkretnom odlomku govori upravo Alah.
To muslimane ostavlja pred jednom od dve neprilike:
-
Musliman mora verovati i prihvatiti da je Alah varalica, lažov, koji u srcima ljudi proizvodi zlo i navodi ih da greše.
-
Ili musliman mora priznati da je Kuran daleko od toga da bude rečit i književno remek-delo, budući da autor(i) Kurana nije uspeo da svoju poentu saopšti jasno i rečito. Hteo je da kaže jedno, a završio je govoreći nešto sasvim drugo, jer je autor(i) na ovom mestu nameravao da navede Satanine reči, ali je te reči na kraju stavio u Alahova usta, i time učinio da Alah izgleda i zvuči kao Satana!
Ako nije drugačije naznačeno, svi navodi preuzeti su iz prevoda Kurana M. M. Pickthalla.
Za dalje čitanje
Nedoslednost Kurana: da li Alah ili Satana navodi ljude na greh?
Da li Alah zapoveda da se čini zlo?
Zahvalnice
Želeli bismo da zahvalimo Mutee’i Al-Fadiju na njegovim dragocenim uvidima i sugestijama, koji su bili izuzetno korisni da naš argument učinimo mnogo snažnijim nego što je prvobitno bio.