Kritika debatnih taktika Šabira Alija, deo 1b

Nastavljamo naše izlaganje nekih od taktika koje Ali koristi u svojim debatama i navodnim dijalozima: Kritika debatnih taktika Šabira Alija, deo 1.

Alijeve protivrečnosti i nedoslednosti

Kada je pokojni dr Nabil Kureši, u delu debate predviđenom za unakrsno ispitivanje, pitao Alija da li bi se složio da pre-pavlovske himne koje Pavle navodi, kao i Markovo jevanđelje, prikazuju Isusa kao Jahvea, Ali je odgovorio rečima:

„Ne bih se složio da bilo Pavle bilo Marko predstavljaju Isusa kao Jahvea. Pavle je, uprkos onome što govori o Isusu i uprkos tome što Isusa uzdiže na visok status, koji muslimani ne bi prihvatili, ipak stao pred tim da Isusa učini Jahveom.

„Na primer, 1. Korinćanima, poglavlje 15, stih 24, pokazuje da će u konačnom raspletu Isus vratiti svu vlast Bogu, koji mu ju je najpre i dao. I Hristos će biti potčinjen Bogu, tako da Bog bude sve u svemu, što znači da nemate tri jednaka i savečna bića. Imate Boga koji je najveći i Isusa koji je pod Bogom; zato je Pavle mogao da kaže u 1. Korinćanima, poglavlje 11, stih 3, da je svakom čoveku glava Hristos, a Hristu glava Bog."

Ali je zatim dalje tvrdio:

„Ni Marko ne predstavlja Isusa kao Jahvea, iako postoje neki odlomci — kao onaj koji ste pomenuli, o pripremanju puta Gospodnjeg — koji se možda pomalo poigravaju s tim granicama. Ali to je nešto sasvim drugo od toga da Marko istupi i kaže: 'Oh, izgleda da je Isus zapravo Jahve.'

„Marko je zapravo vrlo jasan kada, u 12. poglavlju, stihu 29, navodi Isusa kako ponavlja isti Šema Jisrael, govoreći da postoji samo jedan Bog, Bog Izrailjev. A onda čovek koji je Isusa o tome pitao kaže: „Dobro, učitelju, pravo si kazao da je Bog jedan, i nema drugoga osim njega“ Dakle, taj 'on' jeste neko drugi, a ne Isus, a Isus je zatim pohvalio tog čoveka što ima tako duboko razumevanje. Iz Markovog jevanđelja je, dakle, jasno da Isus nije Jahve. Marko, poglavlje 13, stih 32, pokazuje da Isus ne zna kada će taj čas nastupiti."

A u svojoj debati sa Džonatanom Meklačijem, Ali je ponovio istu tvrdnju, dokazujući da Pavle nije pripisao Isusu reč theos, tj. „Bog", niti ga je poistovetio sa Jahveom:

„Neki naši prijatelji misle da Novi zavet nekako objavljuje da je Isus Bog; pogledajmo, dakle, Novi zavet. A pre nego što to učinim, recimo nešto o razvoju ideja, kao uvod u čitanje Novog zaveta. U međuzavetnom periodu, to jest u periodu između Starog i Novog zaveta [sic], ljudi su počeli da nagađaju kako možda postoji neki posrednik između Boga i čoveka. Bog je — govorili su filozofi — toliko nepromenljiv i toliko udaljen da se promenljivim svetom ne bavi neposredno. Nego se svetom bavi preko neke vrste posrednika; to bi mogao biti božanski um ili Logos Božji, njegov razum, ili njegova Sofija, njegova mudrost. Možda on ne stvara svet neposredno, nego stvara preko posrednika. Ali to je bila samo ideja, i ona nije navela Jevreje da obožavaju nešto drugo ili nekoga drugog osim Jahvea.

„Sada, u Novom zavetu imamo izvesne pomake. Neki ljudi počinju da o Isusu misle kao o tom posredniku. U jednom od spisa svetog Pavla nalazimo da je Isus onaj posrednik kroz koga je Bog stvorio svet, tako da ovde imamo ideju o posredniku. Ali Pavle Isusu ne pripisuje titulu theos, koja bi na grčkom značila „Bog"; Pavle uvek pravi razliku između Boga i Isusa. On Isusu daje uzvišen status Tvorca sveta, ali ipak kao posredniku između krajnjeg Boga Tvorca i sveta. Dakle, on je posrednik, ALI NE I SAM JAHVE. Zato bi Pavle, kada bi govorio o Isusu, o njemu govorio veoma uzvišenim jezikom, pa bi neki naši hrišćanski prijatelji rekli: 'Eto, to znači Bog!'" (Naglasak naš)

Ali je zatim izneo sledeći argument:

„Kada Pavle i drugi pisci govore o Bogu, oni ponekad uzimaju starozavetne odlomke u kojima se pominje Jahve i počinju, na primamljiv način, da ih postavljaju tako da naši hrišćanski prijatelji, kada to sada čitaju, pomisle: 'O, izgleda da je Isus taj Jahve!' Ali ono što treba vrlo jasno razlikovati jeste upotreba izraza 'Gospod' — koji je dvosmislen, neodređen i opštiji — i upućivanje na 'Gospoda Boga', krajnjeg Boga; a Pavle tu razliku zaista pravi. Toga moramo biti svesni. Zato, kada čitamo Pavlove spise, koji su najraniji novozavetni spisi koje imamo, treba tu razliku da imamo na umu."

„Ako tu razliku zadržimo, onda, kada dođemo do Jovanovog jevanđelja, razumemo šta se dešava. Jer i u Jovanovom jevanđelju postoji krajnji Bog, jedini istiniti Bog prema Jovanu, poglavlje 17, stih 3. Isus podiže pogled ka nebu, moli se i govori: „A ovo je vječni život da poznaju tebe jednoga istinitoga Boga i koga si poslao Isusa Hrista.“ Dakle, on pravi razliku između sebe i istinitog Boga. Tačno je da Jovanovo jevanđelje takođe koristi izraz 'Bog' za Isusa, ali ne za krajnjeg Boga. Jovanovo jevanđelje počinje: „U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog.“… to je najbolji prevod, jer je reč koja se tamo koristi na grčkom theos, što znači 'Bog'. Ali ona može značiti i 'jedan bog', za razliku od ho theos, što svakako znači 'onaj Bog'. Sada, neko može da tvrdi i suprotno i kaže da je gramatički bilo nužno da Jovan to tako formuliše da bi rekao ono što je na tom mestu hteo da kaže. Međutim, budući da je to sporno pitanje i da gramatičari o njemu raspravljaju na oba načina, želim da vas pitam: ako je Jovan zaista hteo da kaže da je Isus krajnji Bog, zašto bi stvar postavio tako da se ljudi oko nje spore i da ne mogu da dođu do konačnog i jedinstvenog zaključka? Trebalo bi to negde da kaže sasvim jasno. A ono što jasno kaže jeste da Isus ima Boga!

„Dakle, čak i ako Isusa možete nazvati Bogom, to je neka vrsta posredničkog boga. To je svakako nešto što muslimani neće prihvatiti — mi ne prihvatamo posredničke bogove; ali treba da nam bude jasno šta Jovan govori. Ono što Jovan govori nije prihvatljivo ni muslimanima ni trinitarcima, jer Jovan nema taj pojam Trojstva. Trojstvo zahteva da postoje tri večne Ličnosti koje su večno jednake, a prema Jovanu, Isus nije jednak krajnjem Bogu. Zato Jovan u 20. poglavlju, stihu 17, navodi Isusa kako govori svojoj učenici Mirjam Magdaleni: „idi braći mojoj i kaži im: Uzlazim Ocu mojemu i Ocu vašemu, i Bogu mojemu i Bogu vašemu.“ Dakle, prema ovome, Isus ima Boga. Ovaj odlomak je važan zato što neki naši prijatelji kažu da se za Isusa nije znalo da je Bog za vreme njegovog života; vaskrsenje iz mrtvih je ono što je dokazalo da je pobedio smrt i da je stoga Bog. Ali sada imamo Isusa kako ovo govori, prema hrišćanskom pripovedanju, posle vaskrsenja iz mrtvih — a on i dalje ima Boga. Dakle, iako Jovanovo jevanđelje na izvestan način naziva Isusa theos, ono govori o Isusu kao o rođenom bogu; prema ovom jevanđelju, postoji, dakle, krajnji Bog i postoji rođeni."

Dovoljno je reći da ćemo sve ove tvrdnje temeljno pobiti u ovoj seriji odgovora. Na ovom mestu želimo jednostavno da ukažemo na to kako Ali nema nikakvih skrupula da protivreči samom sebi, i to čak u jednoj te istoj debati!

Na primer, mora da mu je izmaklo iz sećanja ono što je Kurešiju ranije rekao u svom uvodnom izlaganju:

„Dva toka učenja. S jedne strane tu je Pavle, i otuda u Novom zavetu nalazimo izjave o… Pavle na primer kaže DA JE BOG SIŠAO, PONIZIO SEBE, POSTAO ISUS — Filipljanima, poglavlje 2, Carmen Christi o kojem je Nabil govorio. U 1. Korinćanima, poglavlje 8, stih 6, Pavle uzima Šema Jisrael I OD TOG JEDNOG PRAVI DVE LIČNOSTI. U Šema Jisraelu postojao je samo jedan Gospod Bog. Sada Pavle pravi jednog Gospoda I jednog Boga — jedan Gospod Isus, jedan Bog Otac; on ih razdvaja. Znamo, dakle, da je hadronski sudarač nedavno razbio atom, a Pavle je izvršio razdvajanje davno pre toga. Ali Pavle ovde predstavlja samo jedno određeno gledište." (Naglasak naš)

Primetite kako Ali priznaje da Pavle poistovećuje Hrista sa Jahveom, za koga Ponovljeni zakoni 6:4 kažu da je jedan, a takođe priznaje i da je apostol učio da je Isus Bog koji je sišao i ponizio sebe.

Aliju je morao da promakne i treći pitanje koje je postavio dr Džejmsu R. Vajtu tokom unakrsnog ispitivanja u njihovoj debati u Pretoriji, u Južnoj Africi:

„Naveli ste Carmen Christi iz Filipljanima, poglavlje 2, gde se Pavle OČIGLEDNO POZIVA NA KNJIGU PROROKA ISAIJE, 45. POGLAVLJE. Da li ste svesni da je Pavle ZAPRAVO UZEO MESTO KOJE SE ODNOSI NA JAHVEA I ONDA GA UČINIO MESTOM KOJE SE ODNOSI NA ISUSA, i da je tako ovde u stvari izmenio prvobitno verovanje u jednoga Boga Jahvea, I SADA JE OD ISUSA NAČINIO TOG JAHVEA? A ako je Isus taj Jahve, kako onda Jahve može biti Otac, Sin i Sveti Duh, jer u tom slučaju Isus nije deo Oca, Sina i Svetoga Duha? Imate Jahvea koji je Otac, Sin i Sveti Duh, a onda imate Isusa. Objasnite to." (Da li su najraniji Isusovi sledbenici verovali u njegovo božanstvo?: https://www.youtube.com/watch?v=oDmiTGmjqwA; naglasak naš)

Aliju je, štaviše, morao da promakne i odgovor koji je dao dr Vajtu kada ga je ovaj unakrsno ispitivao:

„Time što koristi ovu himnu i tako predstavlja Isusa, vidimo da je Pavle zapravo odstupio od Starog zaveta, jer je uzeo starozavetni odlomak koji se odnosio na Jahvea i učinio da se odnosi na Isusa. On sada odstupa od one prvobitne zapovesti koja kaže da nećeš imati drugoga boga osim Jahvea. Isus je očigledno bio ljudsko biće, a u knjizi Brojeva, poglavlje 23, stih 19, kaže se da Bog nije čovek niti sin čovečji. Dakle, ako je Isus po svemu sudeći čovek, onda ga ne možete smatrati bogom, on ne može biti Jahve, on nije Jahve. A time što ga na neki način smatra Jahveom, KAO ŠTO PAVLE SADA ČINI U SVOJOJ POSLANICI, makar i na primamljiv način, Pavle zapravo odstupa od starozavetnog Svetog pisma."

Dakle, prema Aliju, blaženi apostol vaskrslog Gospoda ne samo da poistovećuje Isusa sa Jahveom, nego je na Hrista primenio i sledeći monoteistički odlomak o Jahveu,

„Jer ovako veli Gospod koji je stvorio nebo, Bog koji je sazdao zemlju i načinio je i utvrdio, i nije je stvorio naprazno, nego je načinio da se na njoj nastava: Ja sam Gospod, i nema drugoga. Nijesam govorio tajno ni na mračnu mjestu na zemlji, nijesam rekao sjemenu Jakovljevu: Tražite me uzalud. Ja Gospod govorim pravdu, javljam što je pravo. Skupite se i dođite, pristupite svi koji ste se izbavili između naroda. Ništa ne znaju koji nose drvo od svojega lika i mole se bogu koji ne može pomoći. Oglasite, i dovedite, neka vijećaju zajedno: Ko je to od starine kazao? Ko je javio još onda? Nijesam li ja, Gospod? Nema osim mene drugoga Boga, nema Boga pravednoga i Spasitelja drugoga osim mene. Pogledajte u mene, i spašćete se svi krajevi zemaljski; jer sam ja Bog, i nema drugoga. Sobom se zakleh; izide iz usta mojih riječ pravedna, i neće se poreći, da će im se pokloniti svako koljeno, i zaklinjati se svaki jezik.“ Isaija 45:18-23

Na obožavanje koje svako stvorenje mora da uputi Hristu, priznajući da je on Gospod koga je Bog Otac uzvisio iznad svega stvorenja!

„Zato i Njega Bog visoko uzdiže, i darova mu Ime koje je iznad svakoga imena. Da se u Ime Isusovo pokloni svako koljeno što je na nebesima i na zemlji i pod zemljom; I da svaki jezik prizna da je Isus Hristos Gospod na slavu Boga Oca.“ Filipljanima 2:9-11

Kojem Aliju sada da verujemo? Onome koji poriče da su apostoli i najraniji učenici poistovećivali Isusa sa Jahveom Bogom, čak i onda kada su starozavetne tekstove o Jahveu primenjivali na Hrista? Ili treba da se opredelimo za Alija koji otvoreno priznaje da su Pavle i rani hrišćani, koji su sastavljali himne što ih je apostol uvrstio u svoje spise — poput Carmen Christi — svi verovali u Isusa i obožavali ga kao Jahvea i kao Boga koji je sišao i ponizio sebe da bi postao čovek?

Još važnije, šta ovo govori o Alijevoj spremnosti da bezočno protivreči samom sebi, čak i unutar iste debate? Zar ovo ne dokazuje da Ali nema nikakav problem s tim da bude nedosledan, štaviše i obmanjujući, ako mu i kada mu to pomaže da dobije debatu? A šta, opet, ovo govori o samom islamu kada njegovi sopstveni verni sledbenici i apologete moraju da pribegavaju laži i podvali kako bi ubedili ljude da postanu muslimani?

Najzad, treba li da nas uopšte iznenađuje to što je Ali toliko nedosledan, kada Kuran opisuje Alaha kao spletkaroša i varalicu koji menja mišljenje i protivreči sam sebi, kao što to dokazuju sledeći članci i odgovori?

Protivrečnosti u Kuranu (https://answeringislam.net/Quran/Contra/index.html)

Abrogacija? (https://answeringislam.net/Quran/Contra/qi019.html)

Alah kao varalica (https://answeringislam.net/Shamoun/allah_deceiver.htm)

Alah – najveći varalica od svih (https://answeringislam.net/Shamoun/allah_best_deceiver.htm)

Na kraju krajeva, kakvo božanstvo obožavaš i kome služiš, često utiče na to kakav ćeš čovek na kraju postati.

Stoga, budući da se Alah hvali time što je najbolji od svih varalica i da mu nije ni na kraj pameti da se ustegne od laži i spletki kako bi izašao na svoje i/ili ostvario svoje ciljeve, zašto bi nas iznenađivalo to što Ali pribegava upravo onim istim taktikama kojima se služi njegovo sopstveno božanstvo, samo da bi pobedio u debatama?

Izgleda da u islamu cilj zaista opravdava sredstva.

U sledećem delu našeg razmatranja sledi još: Kritika debatnih taktika Šabira Alija, deo 2.