Avgustin o Tertulijanovoj jeresi

Odlomak koji se ovde navodi preuzet je iz Tertulijan: De haeresibus svetog Avgustina, pogl. 86.

Sveti Avgustin navodi da Tertulijan nije bio osuđen zato što je smatrao da Bog ima neku vrstu tela, već iz drugih razloga. Sva isticanja su moja.

LXXXVI. TERTULLIANISTAE a Tertulliano, cuius multa leguntur opuscula eloquentissime scripta, usque ad nostrum tempus paulatim deficientes, in extremis reliquiis durare potuerunt in urbe Carthaginensi: me autem ibi posito ante aliquot annos, quod etiam te meminisse arbitror, omni ex parte consumpti sunt. Paucissimi enim qui remanserant, in Catholicam transierunt, suamque basilicam, quae nunc etiam notissima est, Catholicae tradiderunt.

Tertullianus ergo, sicut scripta eius indicant, animam dicit immortalem quidem, sed eam corpus esse contendit: neque hanc tantum, sed ipsum etiam Deum [2].

Nec tamen hinc haereticus dicitur factus.

Posset enim quoquo modo putari ipsam naturam substantiamque divinam corpus vocare; non tale corpus cuius partes aliae majores, aliae minores valeant vel debeant cogitari, qualia sunt omnia quae proprie dicimus corpora; quamvis de anima tale aliquid sentiat: sed potuit, ut dixi, propterea putari corpus Deum dicere, quia non est nihil, non est inanitas, non est corporis vel animae qualitas, sed ubique totus, et per locorum spatia nulla partitus, in sua tamen natura atque substantia immutabiliter permanet.

Non ergo ideo est Tertullianus factus haereticus; sed quia transiens ad Cataphrygas, quos ante destruxerat, coepit etiam secundas nuptias contra apostolicam doctrinam (1 Tim. 4, 3) tanquam stupra damnare, et postmodum etiam ab ipsis divisus, sua conventicula propagavit.

Dicit sane etiam ipse animas hominum pessimas post mortem in daemones verti.

86. Tertulijanovci su ime dobili po Tertulijanu, čija se mnoga rečito napisana dela i danas čitaju. Iako se njihov broj postojano smanjivao sve do našeg vremena, uspeli su da u poslednjim ostacima opstanu u gradu Kartagini. Ali kada sam se pre nekoliko godina tamo zatekao, a verujem da se i ti toga sećaš, sasvim su iščezli. Jer ono nekoliko njih koji su preostali prešlo je u Katoličku crkvu i predalo svoju baziliku, koja je i danas veoma poznata, Katoličkoj crkvi.

Dakle, kako pokazuju njegovi spisi, Tertulijan kaže da je duša doista besmrtna, ali tvrdi da je ona telo. On smatra da to ne važi samo za dušu, već i za samoga Boga. Međutim, kažu da to nije razlog zbog kojeg je postao jeretik**. Mogli bismo pomisliti da on božansku prirodu i suštinu na izvestan način naziva telom, a da pritom ne misli na onu vrstu tela čiji se pojedini delovi mogu ili moraju smatrati većim ili manjim, kao što je slučaj sa svim telima u pravom smislu te reči**. Ipak, on jeste imao mišljenje te vrste kada je reč o duši. Ali, kao što sam rekao, bilo je moguće pomisliti da Boga naziva telom zato što On nije „ništavilo“, nije „praznina“, nije svojstvo tela ili duše, već je svuda potpuna celina, bez prostornih podela, ostajući nepromenljiv u sopstvenoj prirodi i suštini.

Prema tome, razlog zbog kojeg je Tertulijan postao jeretik nije bio taj, već to što je, pristupivši katafrigijcima, koje je ranije bio srušio, počeo i da osuđuje, suprotno apostolskom učenju, drugi brak kao razvrat. Kasnije, pošto se odvojio i od njih, osnovao je sopstvene zajednice.

Istina je da je i sam tvrdio da se najgore ljudske duše posle smrti pretvaraju u demone.

Varijanta

[2 - Izdanja: sed eam effigiatum corpus esse contendit: neque hanc tantum, sed ipsum etiam Deum corporeum esse dicit, licet non effigiatum. Nec tamen hinc, etc. Izostavljeno jer se ne nalazi u rukopisima]

Bibliografija

Spisak dela sa tekstovima i prevodima dostupan je na internetu na adresi http://www.library.villanova.edu/sermons/august4.htm.

Latinski tekst je skeniran i ispravljen prema Minjeovoj Patrologia Latina, tom 42: stupci 21-50. Naše poglavlje nalazi se u stupcima 46-47. Provereno. Vilanovski spisak navodi da se tekst nalazi i u CCSL 46. Ne znam da li je to kritičko izdanje ili nije.

Gornji engleski prevod potiče od L. G. Mullera, The "De haeresibus of St. Augustine" (Patristic Studies 90), Catholic University of America, Vašington 1956. Prema Muleru, izgleda da kritičko izdanje ne postoji. Provereno.

Augustine, Arianism and other heresies : Heresies, Memorandum to Augustine, To Orosius in refutation of the Priscillianists and Origenists, Arian sermon, Answer to an Arian sermon, Debate with Maximinus, Answer to Maximinus, Answer to an Enemy of the Law and the Prophets, priredio John Rotelle, preveo Roland J. Teske, New City Press 1995. Ovo je deo serije Works of Saint Augustine: a Translation for the 21st Century, objavljene pod pokroviteljstvom ustanove Augustinian Historical Institute. Reč je o delu I, tom 18. ISBN: 1565480554 (serija), 1565480384 (deo 1, tom 18). 486 str. ; 24 cm. (Podaci iz kataloga Bodlijanske biblioteke.) Nije provereno.