Pavle i najraniji muslimanski izvori — ponovni osvrt

Obavezno pročitajte dokument u kojem se citiraju neki od najranijih i najvećih islamskih učenjaka, koji svi priznaju da je Pavle bio istinski nadahnut apostol Gospoda Isusa Hrista:

Apostol Pavle u ranoj islamskoj egzegezi (https://answeringislamblog.wordpress.com/2019/12/16/the-apostle-paul-in-early-islamic-exegesis/)

U ovom tekstu ću odgovoriti na neke od prigovora iznetih u sledećem muslimanskom članku protiv tvrdnje da najraniji izvori islama potvrđuju da je apostol Pavle bio istinski nadahnuti izaslanik Gospoda Isusa Hrista, „Pobijanje tvrdnje da je Pavle bio Alahov izaslanik ili da se pominje u Kuranu“ (https://abeau11.wordpress.com/2015/04/08/paul-was-a-prophet-of-allah-or-mentioned-in-the-quran/).

Potrudiću se da ovo pobijanje bude što kraće.

PRIGOVOR

Da li stih zaista govori o izaslanicima (rasul)?

Sada ćemo pobiti ideju da stih govori o Alahovom rasulu.

Arapski tekst Kurana jasno pokazuje da je reč upotrebljena za ovu trojicu „mursaloon“. Mursaloon, što je množina od mursal, znači „poslani“. Ova reč je istaknuta u pomenutom stihu gore.

Rasul (mn. rusul) u islamu ima određenu definiciju.

Uopšteno, reč znači: ambasador, glasnik, izaslanik, emisar, preteča, apostol i kurir.

Mursal (mn. mursaloon) znači: poslani

Ova reč se u Kuranu može, ali i ne mora, odnositi na Alahovog proroka. Na primer, u Kuranu nalazimo sledeći stih:

وَإِنِّي مُرْسِلَةٌ إِلَيْهِم بِهَدِيَّةٍ فَنَاظِرَةٌ بِمَ يَرْجِعُ الْمُرْسَلُونَ

„„Poslaću im jedan dar i videću sa čime će izaslanici da se vrate.““ – [Kuran 27:35]

Upotrebljena je ista reč „mursaloon“. Da li to znači da su glasnici koje je Bilkis poslala bili RUSUL?

ODGOVOR

Primetite da autor(i) otvoreno priznaje(u) da se mursal može odnositi na proroka, čime se temeljno pobija njegova očajnička tirada protiv Pavla. Uostalom, ako se taj izraz primenjuje na Božje nadahnute izaslanike koje on šalje, čemu onda gubljenje vremena na takvu besmislicu?

Uz to rečeno, sledeći odlomak naizmenično koristi i rusul i mursaleen kada govori o nadahnutim izaslanicima koje je Bog poslao:

„I poslanici“ (rusulun) „su pre tebe smatrani lažnim, pa su trpeli to što su ih u laž uterivali i mučili, sve dok im ne bi došla Naša pomoć - a niko ne može da zameni Allahove reči - a do tebe su već došle neke vesti o poslanicima.“ (al-mursaleena) „pre tebe“ S. 6:34 Hilali-Khan

Ovo ponovo potvrđuje ono što su i sami muhamedanci priznali, naime, da mursal može biti prorok ili nadahnuti izaslanik poslat da čovečanstvu prenese Božja otkrivenja.

Zapravo, sama sura, tj. 36. poglavlje, naziva Muhameda jednim od mursaleen:

„ti si, uistinu, jedan od poslanika,“ (al-mursaleena), S. 36:3 Hilali-Khan

Ovo nije jedino mesto gde se taj izraz primenjuje na njega:

„To su Allahove reči i dokazi, koje Mi tebi istinito kazujemo. A ti si, zaista, jedan od poslanika.“ (al-mursaleena). S. 2:252 Hilali-Chan

„Oni koji ne veruju govore: „Ti nisi poslanik.““ (mursalan).“ „Reci: „Meni i vama Allah će da bude dovoljan kao svedok, i oni koji znanje iz Knjige imaju.““ S. 13:43 Hilali-Chan

Muhamed nije jedini:

„A glavešine njegovog naroda, oni koji su se oholili, upitaše potlačene, one među njima koji su verovali: „Verujete li vi da je Salaha poslao“ (mursalun) „njegov Gospodar?“ „Mi, uistinu, verujemo u sve ono što je po njemu poslato“, odgovoriše oni.“… „I zaklaše oni kamilu, i zapoved Gospodara svoga ne poslušaše i rekoše: „O Salahe, učini da nas snađe to čime nam pretiš, ako si od“ (al-mursaleena) „poslanika!?““ S. 7:75, 77 Yusuf Ali

„I mi smo nadahnuli Mojsijevu majku: „Doji ga, a kad se uplašiš za njegov život, spusti ga u reku, i ne strahuj i ne tuguj, Mi ćemo, zaista, da ti ga vratimo i jednim od poslanika ćemo da ga učinimo.““ (al-mursaleena).“ S. 28:7 Yusuf Ali

„I Ilija je bio poslanik.“ (al-mursaleena). S. 37:123 Hilali-Khan

„I Lot je bio poslanik.“ (al-mursaleena). S. 37:133 Hilali-Khan

„I Jona je bio poslanik.“ (al-mursaleena). S. 37:139 Hilali-Khan

Konačno, autor(i) je propustio(li) da pomene(u) da se za tri izaslanika o kojima govori priča iz S. 36:13-30 zapravo kaže da su rusul:

„I sa kraja grada žurno dođe jedan čovek i reče: „O moj narode, sledite one koji su poslati,“ (al-mursaleena): „sledite one koji od vas ne traže nikakvu nagradu, a na Pravom su putu! Zašto da ne obožavam Onoga Koji me je stvorio, a Njemu ćete da budete vraćeni?! Zar da prihvatim druge bogove pored Njega?! Ako Svemilosni hoće da me snađe neko zlo, njihovo posredovanje neće da mi bude ni od kakve koristi i oni me neće moći spasiti, a ja bih tad bio u pravoj zabludi, ja verujem u Gospodara vašeg, čujte me!” I bi rečeno: „Uđi u Raj!“ - A on reče:“Kamo sreće da narod moj zna, zbog čega mi je moj Gospodar oprostio i učinio da budem među počastvovanim!“ I protiv njegovog naroda, posle njega, Mi nismo vojsku sa neba poslali, niti smo je inače slali, samo bi se čuo jedan užasan krik, i oni bi odjednom svi pomrli. O kako su ljudi jadni! Nijedan poslanik im nije došao,“ (rasoolin) „a da mu se nisu narugali.“ S. 36:20-30 Yusuf Ali

Iz konteksta je očigledno da prepisivač(i) i/ili priređivač(i) Kurana ubraja(ju) tri izaslanika, čija je priča upravo bila pomenuta, među one rusul kojima su se nevernici rugali. Jednostavno ne postoji način da se ovo egzegetski i kontekstualno zaobiđe.

PRIGOVOR

Još jedan stih iz Kurana:

فَلَمَّا جَاء آلَ لُوطٍالْمُرْسَلُونَ

„I kad izaslanici dođoše do Lotove porodice,“ – [Kuran 15:61]

Ponovo je upotrebljena ista reč „mursaloon“. Da li to znači da su anđeli koji su došli Lutu bili RUSUL?

Naravno, odgovor na oba pitanja je „ne“. Nijedan od njih nije bio rasul, već su bili samo „poslani“. Ova reč „mursaloon“ jednostavno znači glasnik, a ne nužno RasulAllah.

ODGOVOR

Nasuprot gornjoj tvrdnji, anđeli se zaista označavaju kao rusul!

„su došli Naši anđeli“ (rusuluna) „Avramu su došli Naši anđeli da mu donesu radosnu vest. „Mir Božji!“ Rekoše. „Mir Božji!“ Odgovori on, i ubrzo im donese pečeno tele. A kad vide da se njihove ruke ne dotiču hrane, on shvati da su neobični i oseti strah od njih. "Ne boj se!" rekoše oni, "mi smo poslati Lotovom narodu." A žena njegova stajaše tu, nasmeja se, i Mi je obradovasmo Isakom, a nakon Isaka Jakovom. „Jadna ja!“ Reče, „zar da rodim ovako stara, a i ovaj moj muž je star?! Ovo je zaista nešto neobično!“ „Zar se čudiš Allahovoj odredbi?“ Rekoše oni, „Allahova milost i Njegovi blagoslovi neka su na vama, verovesnička porodico. Zaista je On hvaljen i slavljen!“ I pošto Avrama prođe strah i dođe mu radosna vest, on poče da raspravlja sa Nama o Lotovom narodu; Avram je, zaista, bio blag, Allaha je puno molio i puno se kajao. „O Avrame, prođi se toga, stiglo je naređenje od tvoga Gospodara; njih će da stigne neizbežna patnja!““ (rusuluna) „dođoše Lotu, on se zbog njih nađe u neprilici i to mu teško pade, pa reče: „Ovo je mučan dan!“ I njegov narod pohrli njemu - a pre su nevaljaštine činili. „O moj narode“, reče on, „eto vam za brak moje kćeri, one su vam čistije! Bojte se Allaha i pred mojim gostima ne sramotite me! Zar među vama nema razumnog čoveka?“ „Tebi je svakako poznato da nam tvoje kćeri nisu potrebne“, rekoše oni, „ti, zaista, znaš šta mi želimo.“ „Kada bih samo imao kakvu snagu da vas odbijem“, reče on, „ili da mogu kod snažnog zaštitnika da nađem pomoć!“ Anđeli odgovoriše: „O Lote, mi smo izaslanici tvoga Gospodara,“ (rusulu) „oni tebi ne mogu da naude. Ti kreni sa porodicom svojom u gluvo doba noći bez svoje žene, nju će da zadesi isto što i njih, i neka se niko od vas ne okreće! Rok im je jutro, a zar jutro nije blizu?“ I kada je došla Naša naredba, Mi njihova naselja naopako okrenusmo, i na njih spustismo kišu grumenja od pečenog blata, koje je neprekidno padalo, obeleženo od tvoga Gospodara, a ono od nepravednika nije daleko.“ S. 11:69-83 Yusuf Ali

„Allah odabira izaslanike“ (rusulan) „među anđelima i ljudima - Allah, zaista, sve čuje i sve vidi.“ S. 22:75 Hilali-Khan

„Hvaljen neka je Allah, Stvoritelj nebesa i Zemlje, Koji anđele sa po dva, tri i četiri krila čini izaslanicima.“ (rusulan) „sa po dva, tri i četiri krila čini izaslanicima. On onom što stvara dodaje šta hoće. – On, uistinu, sve može.“ S. 35:1 Hilal-Khan

PRIGOVOR

Dalja obmana hrišćanskih misionara

Obmanjujuća priroda ovih pojedinih hrišćanskih misionara zapravo je smešna. Da bi potkrepili svoju tvrdnju, pokušavaju da citiraju još jedan stih iz Kurana. Prevod tog stiha dat je ispod:

„Muhammed je samo poslanik“ – [Kuran 3:144]

I kažu: eto, i Muhamed je bio samo glasnik kao ona trojica. Ali ako pročitamo taj kuranski stih, vidimo da je ovde upotrebljena reč „rasul“, a ne opšti izraz „mursaloon“. Za onu trojicu u 36:14 upotrebljen je opšti izraz za glasnika, dok je za proroka Muhameda (s.a.v.s.) u ovom stihu upotrebljena posebna reč „rasul“.

Dalje, stih se nastavlja:

„a i pre njega je bilo poslanika“ – [Kuran 3:144]

Ovaj deo stiha govori o prethodnim Alahovim rusul. A u arapskom tekstu se i za njih ponovo koristi reč „rasul“, a ne uobičajena reč mursaloon.

Dakle, jasno je da ona trojica o kojima Kuran govori u suri Jasin (36), stih 14, nisu bili „rasul“, već glasnici (poslani) koje je Isus poslao po Alahovom nalogu.

Navedimo primer radi jasnoće. Ako Alah kaže proroku Muhamedu da pošalje Omara u Persiju radi dave, zar to ne znači da je Omar glasnik (mursaloon)? Naravno da jeste glasnik! Ali to nikada ne može značiti da je on rasul!

Dodatni dokazi

Za dodatne dokaze treba da pročitamo suru 36, stih 16:

„„Naš Gospodar zna da smo, zaista, poslati vama“, rekoše oni“ – [Kuran 36:16]

Ovo je značajan stih. Ova tri navodna Božja rasul[sic] odlaze u grad i tamo ne kažu „Naš Gospod nas je poslao u misiju“, nego kažu „Naš Gospod zna da smo poslani“.

Jasno je da, kada Alahov rasul (u ovom slučaju Isus) pošalje glasnika (u ovom slučaju Pavla, Šamuna, Juhanu ili bilo koje drugo ime koje učenjaci pominju) u drugi grad, Bog zna da su poslani. To ne znači da ih je Bog zaista izabrao za rasul i poslao ih.

ODGOVOR

Već sam pobio besmislicu autora u vezi sa razlikom između rasul i mursal, pa ću se usredsrediti na njegovo bedno poricanje da je ovu trojicu izaslanika lično poslao sam Bog.

Sve što je potrebno da bi se razotkrila ova nepoštena tvrdnja jeste da se jednostavno pročita kontekst:

„Navedi im kao primer stanovnike jednog naselja, kada su im došli poslanici; kada im Mi poslasmo dvojicu, ali ih oni smatraše lažnim, i pojačasmo trećim, pa rekoše: „Mi smo, zaista, vama poslati!“ „Vi ste ljudi kao i mi“, oni odgovoriše, „Svemilosni nije objavio ništa; vi govorite neistinu!“ „Naš Gospodar zna da smo, zaista, poslati vama“, rekoše oni, „i dužni smo samo da jasno obznanimo.““ S. 36:13-17 Hilali-Khan

Koliko jasnije poglavlje treba da bude da je ovu trojicu izaslanika ovlastio i poslao sam Svemogući Bog? Da li pisac(i) ovog nadriteksta zaista misli(e) da su čitaoci toliko naivni da neće otići da provere suru i vide da li je njihov prigovor valjana tvrdnja potkrepljena kontekstom?

U svetlu toga, očigledno je šta su ovi izaslanici mislili kada su rekli da njihov Gospod zna da su poslani, tj. razlog zašto zna jeste taj što ih je on lično poslao!

PRIGOVOR

Poslednji udarac

Jasno je pobijeno da je prema Kuranu ili tefsiru Pavle bio Alahov rasul. Radi konačnog udarca obmani koju hrišćanski misionari pokušavaju da stvore, pogledajmo jedan hadis proroka Muhameda.

Postoji jasan hadis iz usta proroka Muhameda:

Prenosi Ebu Hurejra: Čuo sam Poslanika kako kaže: „Ja sam od svih ljudi najbliži sinu Marijinom, a svi proroci su braća po ocu, i između mene i njega (tj. Isusa) nije bilo proroka.“ – [Sahih Buhari, tom 4, knjiga 55, #651] Ovaj hadis je zabeležen i u Sahih Muslimu i kod Ebu Davuda.

ODGOVOR

U najboljem slučaju, sve ovo dokazuje samo to da islamski izvori protivreče sami sebi, budući da su citati navedeni u prvobitnom tekstu o Pavlu doneli dokumentaciju nekih od najvećih islamskih učenjaka koji su svesrdno zastupali stav da su Isusovi apostoli delovali kao izaslanici i da je sam Pavle bio istinski sledbenik koji je verno preneo Hristovo učenje.

Uz to rečeno, čak i kada bi se izjava iz ovog predanja uzela zdravo za gotovo, to i dalje ne bi poricalo da je Pavle prema islamskim izvorima bio istinski izaslanik, i to iz dva razloga.

Prvo, i Kuran i muslimanska tradicija prave razliku između proroka i izaslanika. To se zasniva na sledećem stihu:

„Mi nijednog poslanika i verovesnika nismo poslali“ (arsalna) „nijednog poslanika i verovesnika“ (rasoolin wala nabiyyin) „Pre tebe, Mi nijednog poslanika i verovesnika nismo poslali a da Sotona nije, kad bi on kazivao, u njegovo kazivanje nešto ubacio. Allah bi uklonio ono što bi Sotona ubacio, a zatim bi učvrstio Svoje reči, a Allah sve zna i mudar je.“S. 22:52 Hilali-Khan

U svetlu prethodnog, najviše što Muhamedova izjava dokazuje jeste da između njega i Isusa nije bilo proroka, ali ne govori apsolutno ništa o tome da između njih nije bilo izaslanika. A priča iz sure 36 Isusove sledbenike naziva izaslanicima, a ne prorocima!

Drugo, Ibn Ishak beleži da je Muhamed verovao da se Isus još uvek pojavljivao na zemlji za Muhamedovog života!

’Asim b. ’Umar b. Katada na osnovu pouzdanog izveštača od ’Umara b. ’Abdu’l-’Aziza b. Marvana rekao je da mu je preneto da je Selman Persijanac ispričao Poslaniku kako mu je njegov učitelj u ’Amuriji rekao da ode na određeno mesto u Siriji gde je živeo čovek između dva šipražja. Svake godine, dok je prelazio iz jednog u drugo, bolesni su mu stajali na putu i svako za koga bi se pomolio bio je isceljen. Rekao je: „Pitaj ga o ovoj veri koju tražiš, jer on može da ti kaže o njoj.“ Tako sam krenuo dalje dok nisam stigao na mesto o kojem su mi govorili i zatekao sam ljude koji su se tu okupili sa svojim bolesnicima, sve dok im on te noći nije izašao prelazeći iz jednog šipražja u drugo. Ljudi su mu dolazili sa svojim bolesnicima i svako za koga bi se pomolio bio je isceljen. Sprečavali su me da dođem do njega tako da mu nisam mogao prići sve dok nije ušao u šipražje ka kojem je išao, ali sam ga uhvatio za rame. Upitao me je ko sam, okrenuvši se ka meni, a ja sam rekao: „Neka ti se Bog smiluje, reci mi o hanifiji, Avramovoj veri.“ Odgovorio je: „Pitaš o nečemu o čemu se ljudi danas ne raspituju; približilo se vreme kada će s ovom verom biti poslat prorok iz naroda harama. Idi k njemu, jer će te on dovesti do nje.“ Zatim je ušao u šipražje. Poslanik reče Selmanu: „Ako si mi rekao istinu, SUSREO SI ISUSA, SINA MARIJINOG.“ (The Life of Muhammad: A Translation of Ibn Ishaq’s Sirat Rasul Allah, sa uvodom i beleškama Alfreda Gijoma [Oxford University Press, Karači, deseti otisak 1995], str. 98; podebljanje i velika slova moji)

Budući da je Muhamed verovao da Hristos u njegovo vreme živi na zemlji, nije nikakvo čudo što je smatrao da između njih dvojice nije bilo proroka, jer su svi proroci odavno bili mrtvi, pa je ostao samo Isus!

Toliko o prilično očajnički slabašnim pokušajima ovog(ih) muslimana da porekne(u) ono što njegovi najraniji i najpouzdaniji izvori uče o blaženom apostolu Pavlu. Za razliku od Muhameda, Pavle je bio istinski Božji sluga i nadahnuti izaslanik vaskrslog Hrista.