Zbrkani Kuran, 5. deo

Stigli smo do poslednjeg dela našeg višedelnog odgovora na odbranu koju je In Anwar izneo u prilog manje nego čudesnoj strukturi Kurana (Zbrkani Kuran, 4. deo).

Ali Dashti nije bio jedini koji je tvrdio da Kuran sadrži nepoznate reči. Ima muslimana koji se s njim slažu. Sledeći spisak kuranskih reči, zajedno sa komentarima Ibn Kathira, potvrđuje tu činjenicu.

Kalalah (Q. 4:12)

Ibn Kathir beleži:

Značenje reči Kalalah

Alah je rekao…

Kalalah je izvedenica od Iklil; krune koja okružuje glavu. Značenje reči Kalalah u ovom ajetu jeste da naslednici te osobe nisu srodnici prvog stepena. Ash-Sha’bi prenosi da je Abu Bakr Siddiq, kada je upitan o značenju reči Kalalah, rekao: „Izneću SOPSTVENO MIŠLJENJE O TOME, i AKO JE ISPRAVNO, onda je ta ispravnost od Alaha. Međutim, ako je moje mišljenje POGREŠNO, to će biti moja greška i posledica zlih nastojanja Šejtana, a Alah i Njegov Poslanik nemaju ništa s tim. Kalalah se odnosi na čoveka koji nema ni potomaka ni predaka.“ Kada je ‘Umar postao halifa, rekao je: „OKLEVAM DA PROTIVREČIM MIŠLJENJU ABU BAKRA.“ Ovo su zabeležili Ibn Jarir i drugi.

U svom Tefsiru, Ibn Abi Hatim je zabeležio da je Ibn ‘Abbas rekao: „Bio sam među poslednjim osobama koje su videle ‘Umara bin Al-Khattaba, i on mi je rekao: ’Ono što si rekao bilo je ispravno mišljenje.’ Upitao sam: ’Šta sam rekao?’ Rekao je: ’Da se Kalalah odnosi na osobu koja nema ni dece ni roditelja.’“ To je takođe mišljenje ‘Alija bin Abi Taliba, Ibn Ma’suda, Ibn ‘Abbasa, Zayda bin Thabita, Ash-Sha’bija, An-Nakha’ija, Al-Hasana Al-Basrija, Qatade, Jabira bin Zayda i Al-Hakama. To je i stav stanovnika Medine, Kufe i Basre, sedmorice fakiha, četvorice imama i većine učenjaka prošlosti i sadašnjosti, zbog čega su neki učenjaci izjavili da o tom mišljenju postoji konsenzus. (Tafsir Ibn Kathir (Abridged), Volume 2, Parts 3, 4, & 5 (Surat Al-Baqarah, Verse 253, to Surat An-Nisa, Verse 147), skraćeno izdanje priredila grupa učenjaka pod nadzorom šejha Safiur-Rahmana Al-Mubarakpurija [Darussalam Publishers & Distributors Riyadh, Houston, New York, Lahore; prvo izdanje: mart 2000], str. 395-396: http://www.qtafsir.com/index.php?option=com_content&task=view&id=701&Itemid=59; podebljanje i velika slova moji)

Ovde je značenje reči Kalalah utvrđeno konsenzusnim stavom ljudi koji nisu bili sasvim sigurni u njeno tačno značenje!

Ibn Warraq beleži:

Poslednjih pet-šest redova sure IV.12 bili su izvor mnogih sporova među muslimanskim komentatorima. Tabari tim nekolikim redovima posvećuje sedam stranica. Kako nam kaže David Powers: „Gotovo svaka reč u prvom redu ovog stiha predmet je spora, a za svaku spornu tačku može postojati i po četiri ili pet različitih mišljenja, koja zastupa još veći broj autoriteta.“ Powers pokazuje da i tačno značenje reči kalala ostaje predmet spora, budući da Tabari navodi dvadeset sedam zasebnih definicija raznih autoriteta. Nije jasno da li se ta reč kalala odnosi na samog pokojnika (al-mawruth) ili na pokojnikove naslednike (al-waratha). (Warraq, „Introduction“, What the Koran Really Says, Language, Text & Commentary [Prometheus Books, 2002; ISBN: 157392945X], str. 47)

Ar-Raqim (Q. 18:9)

„Ono što sam vam dao od znanja, suneta i Knjige daleko je bolje od priče o ljudima iz Al-Kahfa i Ar-Raqima.“ Muhammad bin Ishaq je rekao: „[To znači] Nisam Svojim stvorenjima pokazao dokaz zadivljujući od priče o ljudima iz Al-Kahfa i Ar-Raqima.“

Al-Kahf se odnosi na pećinu u planini, u kojoj su mladići potražili utočište. Što se tiče reči Ar-Raqim, Al-‘Awfi prenosi od Ibn ‘Abbasa da je to DOLINA blizu Ayle. Isto su rekli [u drugom predanju] ‘Atiyah Al-‘Awfi i Qatadah. Ad-Dahhak je rekao: „Što se tiče Al-Kahfa, to je pećina u dolini, a Ar-Raqim JE IME TE DOLINE.“ Mujahid je rekao: „Ar-Raqim se odnosi na njihove GRAĐEVINE.“ Drugi su rekli da se odnosi na dolinu u kojoj je bila njihova pećina.

‘Abdur-Razzaq je zabeležio da je Ibn ‘Abbas o Ar-Raqimu rekao: „Kab je govorio da je to GRAD.“ Ibn Jurayj prenosi da je Ibn ‘Abbas rekao: „Ar-Raqim je PLANINA u kojoj je bila pećina.“ Sa’id bin Jubayr je rekao: „Ar-Raqim JE KAMENA PLOČA NA KOJOJ SU ZAPISALI PRIČU O PEĆINI, a zatim su je postavili na ulaz u pećinu.“ (Tafsir Ibn Kathir (Abridged) Volume 6 (Surat Al-Isra’, Verse 39 To the end of Surat Al-Mu’minun), prvo izdanje, jul 2000, str. 118: http://www.qtafsir.com/index.php?option=com_content&task=view&id=2741&Itemid=73; velika slova moja)

C. C. Torrey piše:

„U 8. stihu on uvodi temu pitanjem: „Misliš li ti da su samo stanovnici pećine, čija su imena na ploči napisana, bili čudo među čudima Našim?“ Šta ovde znači reč raqim ostalo je nerešena zagonetka. Neki komentatori je objašnjavaju kao ime planine u kojoj je bila pećina, drugi je smatraju imenom doline ispod nje. Treći, polazeći od etimologije, pretpostavljaju da označava ploču ili svitak, nešto ispisano (glagol raqama), što je možda bilo postavljeno nad ulazom u pećinu u kojoj su ležali. Ali popularno objašnjenje koje prihvata VEĆINA domaćih komentatora (UVEK, MEĐUTIM, UZ IZRIČITU OGRADU), jeste to da al-raqim JESTE IME PSA KOJI JE PRATIO SPAVAČE, pomenutog u 17. i 21. stihu. To objašnjenje je samo po sebi krajnje neverovatno. ’Raqim’ je gotovo nemoguć kao ime; štaviše, Muhamed teško da bi izabrao oblik reči koji koristi da je to bilo njegovo značenje. Sam pas bio je sahib al-kahf, ili jedan od ’onih iz pećine’, i ni u jednom obliku priče nema važnu ulogu. Tačno je da Muhamed pokazuje izvesno zanimanje za tog psa, pa nije čudo što su njegovi orijentalni sledbenici, sa svojom ljubavlju prema neobičnom i sopstvenim zanimanjem za domaće životinje, dali prednost tom objašnjenju čudne reči. Ali vrlo malo učenjaka, bilo orijentalnih bilo zapadnih, izjasnilo se kao istinski ubeđeno.“ (Torrey, „Three Difficult Passages in the Koran“, What the Koran Really Says, Language, Text & Commentary, prir. Ibn Warraq [Prometheus Books, 2002; ISBN: 157392945X], str. 466-467; podebljanje i velika slova moji)

Hananan (Q. 19:13)

[19:13]

Ali bin Abi Talhah prenosi da je Ibn ‘Abbas rekao…

„To znači MILOST od Nas.“ ‘Ikrimah, Qatadah i Ad-Dahhak rekli su isto. Ad-Dahhak je dodao: „Milost koju niko ne bi mogao dati osim Nas.“ Qatadah je dodao: „Njome se Alah smilovao Zakariyyi.“ Mujahid je rekao…

„To je bila NEŽNOST od njegovog Gospoda prema njemu.“ OČIGLEDNO ZNAČENJE jeste da je Alahova izjava Hananan (NAKLONOST, SAOSEĆANJE) neposredno povezana sa Njegovom izjavom…

što znači: „Dali smo mu mudrost, SAOSEĆANJE i čistotu.“ To znači da je bio SAOSEĆAJAN čovek, koji je bio pravedan. Hananan ZNAČI LJUBAV PREMA NAKLONOSTI I NEŽNOSTI (PREMA DRUGIMA). (Isto, str. 235-236: http://www.qtafsir.com/index.php?option=com_content&task=view&id=2688&Itemid=75; velika slova moja)

Sariy (Q. 19:24)

Sufyan Ath-Thawri i Shu’bah prenose od Abu Ishaqa da je Al-Bara’ bin ‘Azib rekao…

„To znači mali POTOK.“ Isto tako, ‘Ali bin Abi Talhah prenosi da je Ibn ‘Abbas rekao: „Sariy znači REKA.“ ‘Amr bin Maymun zastupao je isti stav, rekavši: „Na sirijskom jeziku to znači reka.“ Sa’id bin Jubayr je rekao: „Sariy je mala rečica koja teče.“ Drugi su rekli da se Sariy odnosi NA ‘ISU. To su rekli Al-Hasan, Ar-Rabi’ bin Anas, Muhammad bin ‘Abbad bin Ja’far, a to je jedno od dva mišljenja koja se prenose od Qatade. To je i stav ‘Abdur-Rahmana bin Zayda bin Aslama. Ipak, prvo mišljenje IZGLEDA kao najočiglednije značenje… (Isto, str. 247-248: http://www.qtafsir.com/index.php?option=com_content&task=view&id=2685&Itemid=75; velika slova moja)

Maqalid (Q. 39:63)

Mujahid je rekao: „Maqalid znači ’KLJUČEVI’ NA PERSIJSKOM.“ To je bio i stav Qatade, Ibn Zayda i Sufyana bin ‘Uyaynaha.

As-Suddi je rekao…

„RIZNICE neba i zemlje.“ Oba MIŠLJENJA znače da je vlast nad svim stvarima u Ruci Alaha, neka je blagosloven i uzvišen, jer Njemu pripada vlast i Njemu hvala, i On je nad svime moćan…

Kazimin (Q. 40:18)

znači ĆUTLJIVI, jer niko neće govoriti bez Njegove dozvole…

Ibn Jurayj je rekao:

„To znači PLAKANJE.“ (Isto, str. 459: http://www.qtafsir.com/index.php?option=com_content&task=view&id=2150&Itemid=96; velika slova moja)

La Jarama (Q. 40:43)

Kažu da to znači: „ZAISTA.“ As-Suddi i Ibn Jarir rekli su da značenje Njegovih reči…

znači „ZAISTA“. Ad-Dahak je rekao…

znači: „NEMA LAŽI.“ ‘Ali bin Abi Talhah i Ibn ‘Abbas rekli su…

znači: „ZAISTA, ono čemu me pozivaš, od idola i lažnih bogova… (Isto, str. 480: http://www.qtafsir.com/index.php?option=com_content&task=view&id=2144&Itemid=96; velika slova moja)

Masjur (Q. 52:6)

VEĆINA kaže da se odnosi na okeane na zemlji. Masjur znači da će more biti zapaljeno VATROM na Dan vaskrsenja, baš kao što je Alah rekao u drugom ajetu… (81:6)

tj., biće zapaljeno vatrom i postaće plamteća vatra koja okružuje ljude na mestu okupljanja; to je preneo Sa’id bin Al-Musayyib od ‘Alija bin Abi Taliba.

To se prenosi i od Ibn ‘Abbasa, a to je stav Sa’ida bin Jubayra, Mujahida, ‘Abdullaha bin ‘Ubayda bin ‘Umayra i drugih. Qatadah je rekao: „Masjur je ’ISPUNJENO MORE’.“ Ibn Jarir je DAO PREDNOST OVOM OBJAŠNJENJU rekavši: „More sada nije ispunjeno vatrom, pa će biti ispunjeno.“ (Tafsir Ibn Kathir (Abridged) Volume 9, Surat Al-Jathiyah to the end of Surat Al-Munafiqun), prvo izdanje, septembar 2000, str. 282: http://www.qtafsir.com/index.php?option=com_content&task=view&id=1709&Itemid=108; velika slova moja)

Qamtarir (Q. 76:10)

što znači: ’ovo činimo samo zato da bi nam se Alah možda smilovao i postupio s nama blago na Dan koji je ’Abus i Qamtarir.’ ‘Ali bin Abi Talhah preneo je od Ibn ‘Abbasa: „’Abus znači težak, a Qamtarir znači DUG.“ ‘Ikrimah i drugi preneli su od Ibn Abbasa…

MUČAN, koji će učiniti da lica izgledaju užasno od krajnjeg gnušanja prema njemu.)>

„Nevernik će se toga dana namrgoditi, a znoj će mu teći između očiju poput katrana.“ Mujahid je rekao: „’AbusAbis znači (mrgođenje) dvema usnama, a Qamtarir znači SKUPLJANJE LICA U GRIMASU.“ Sa’id bin Jubayr i Qatadah rekli su: „Lica će biti namrgođena od užasa. Qamtarir je skupljanje čela i onoga što je između dva oka, od užasa.“ Ibn Zayd je rekao: „’Abus je zlo, a Qamtarir je ŽESTINA.“ (Isto, str. 290-291: http://www.qtafsir.com/index.php?option=com_content&task=view&id=1390&Itemid=136; podebljanje i velika slova moji)

Abb (Q. 80:31)

Fakihah obuhvata svaku vrstu voća. Ibn ‘Abbas je rekao: „Al-Fakihah je sve što se jede zrelo, a Al-Abb je ono što zemlja rađa, a što jede stoka koja pase, a ne ljudi.“ U jednom predanju koje se prenosi od njega rekao je: „To je trava za stoku.“

Abu ‘Ubayd Al-Qasim bin Sallam preneo je od Ibrahima At-Taymija da je rekao: „Abu Bakr As-Siddiq je upitan o Alahovoj izjavi…

pa je rekao: ’Koje bi me nebo zaklonilo i koja bi me zemlja nosila AKO BIH O ALAHOVOJ KNJIZI REKAO ONO O ČEMU NEMAM ZNANJA.’“

Što se tiče onoga što je Ibn Jarir zabeležio od Anasa, da je rekao: „Umar bin Al-Khattab je učio…

pa kada je došao do ovog ajeta…

rekao je: ’Već znamo šta je Al-Fakihah, ALI ŠTA JE AL-ABB****?’ Zatim je rekao: ’Tako mi tvog života, o Ibn Al-Khattabe, OVO JE NEŠTO PRETERANO (tj., nepotrebno je o tome pitati).’“

Ovo predanje IMA VERODOSTOJAN LANAC PRENOSILACA. Više od jedne osobe prenelo ga je od Anasa. Smisao predanja jeste da je ‘Umar želeo da zna kako to izgleda, koje je vrste i kakav mu je tačan opis, jer on (‘Umar) i svako ko čita ovaj ajet zna da je reč o jednoj od biljaka koje rastu iz zemlje. To je jasno iz Alahove izjave…

A zatim kaže…

što znači: sredstvo za život vama i vašoj stoci na ovom svetu, sve do (dolaska) Sudnjeg dana. (Isto, str. 364-366: http://www.qtafsir.com/index.php?option=com_content&task=view&id=1391&Itemid=136; podebljanje i velika slova moji)

Ibn Warraq beleži:

„… ‘Abb: značenje nije sigurno, verovatno ’pašnjak’. Up. hebrejski: ebh; sirijski: ‘ebba; kako Jeffrey primećuje: ’Rani autoriteti u islamu bili su zbunjeni tom rečju, što je očigledno iz Tabarijeve rasprave o tom stihu i iz nesigurnosti koju u svojim komentarima pokazuju Zamakhshari i Baydawi, nesigurnosti koju dele i leksikoni (up. Ibn Manzur, Lisan al-‘Arab, 20 tomova, Kairo: A.H., 1300-1308, i, str. 199; Ibn al-Athir, Al Nihaya fi-gharib al-hadith, 4 toma, Kairo: A.H., 1322, i, 10).’“ (Warraq, „Introduction“, str. 42)

Sahkhah (Q. 80:33)

Ibn ‘Abbas je rekao: „As-Sahkhah je jedno od imena Sudnjeg dana, koji je Alah uzveličao i kojim je upozorio Svoje sluge.“ Ibn Jarir je rekao: „MOŽDA je to naziv za PUHANJE U TRUBU.“ Al-Baghawi je rekao: „As-Sahkhah znači GROMOGLASNI KRIK Sudnjeg dana. Tako je nazvan zato što će zaglušiti uši. To znači da probija sluh do te mere da gotovo zagluši uši.“ (Isto, str. 366: http://www.qtafsir.com/index.php?option=com_content&task=view&id=1390&Itemid=136; velika slova moja)

‘As’as (Q. 81:17)

Ibn Kathir beleži:

O OVOJ IZJAVI POSTOJE DVA MIŠLJENJA. Jedno je da se odnosi na njeno nastupanje sa svojom tamom. Mujahid je rekao: „To znači njeno tamnjenje.“ Sa’id bin Jubyar je rekao: „Kada počinje.“ Al-Hasan Al-Basri je rekao: „Kada prekrije ljude.“ Isto je rekao i ‘Atiyah Al-‘Awfi. ‘Ali bin Abi Talha i Al-‘Awfi obojica su preneli od Ibn ‘Abbasa…

„To znači kada ona odlazi.“ Mujahid, Qatadah i Ad-Dahhak, svi su rekli isto. Zayd bin Aslam i njegov sin ‘Abdur-Rahman dali su sličnu izjavu, kada su rekli…

„To znači kada ona odlazi, i tako se okreće.“

Smatram da je smisao Alahovih reči…

kada ona nastupa, iako je ispravno tu reč upotrebiti i za odlaženje. Ipak, nastupanje JESTE PRIKLADNIJA UPOTREBA OVDE. Kao da se Alah kune noću i njenom tamom kada nastupa, i jutrom i njegovom svetlošću kada zasija sa istoka. To je kao što Alah kaže…

(92:1-2)

a takođe kaže…

(93:1-2)

Alah takođe kaže…

(6:96)

I ima drugih sličnih ajeta koji to pominju. Mnogi učenjaci osnova jezika rekli su da se reč ‘As’as koristi u značenju i nastupanja i povlačenja, pri čemu oba značenja dele istu reč. Stoga je ispravno da smisao MOŽE BITI oboje, a Alah najbolje zna.

(Isto, str. 381-382: http://www.qtafsir.com/index.php?option=com_content&task=view&id=1226&Itemid=137; podebljanje i velika slova moji)

Kuran više puta izjavljuje da je na jasnom arapskom jeziku:

„Objavljujemo ga kao Kur'an na arapskom jeziku, da biste razumeli.“ S. 12:2 Hilali-Khan

„u Kur’anu na arapskom jeziku, u kome nema nikakve protivrečnosti, da bi se Gospodara svog pobojali.“ S. 39:28 A. Yusuf Ali

„Zaista oni koji ne veruju u Kur'an, nakon što im je došao, biće kažnjeni! To je, zaista, moćna knjiga, laž joj ne može prići sa bilo koje strane, ona je Objava od Mudrog i Hvaljenog. Tebi se ne govori ništa što već nije rečeno poslanicima pre tebe. Tvoj Gospodar zaista prašta, a i bolno kažnjava. A da smo Kur'an objavili na tuđem jeziku, oni bi sigurno kazali: „Trebalo je da su mu reči razumljive! Zar tuđ jezik, a onaj kome se objavljuje Arap?“ Reci: „On je onima koji veruju uputa i lek. A oni koji ne veruju – oni su gluvi i slepi za njega! Oni kao da se izdaleka dozivaju.“ S. 41:41, 44 Hilali-Khan

Predanja dalje tvrde da je Kuran objavljen na kurejšijskom dijalektu:

Prenosi Anas bin Malik:

Hudhaifa bin Al-Yaman došao je Uthmanu u vreme kada su stanovnici Šama i stanovnici Iraka vodili rat da osvoje Jermeniju i Azerbejdžan. Hudhaifa se uplašio njihovih (stanovnika Šama i Iraka) razlika u učenju Kurana, pa je rekao ‘Uthmanu: „O vođo vernika! Spasi ovaj narod pre nego što se raziđu oko Knjige (Kurana) kao što su se pre njih razišli Jevreji i hrišćani.“ Tako je ‘Uthman poslao poruku Hafsi: „Pošalji nam rukopise Kurana da bismo kuransku građu sabrali u savršene primerke, pa ćemo ti rukopise vratiti.“ Hafsa ih je poslala ‘Uthmanu. ‘Uthman je zatim naredio Zaidu bin Thabitu, ‘Abdullahu bin Az-Zubairu, Saidu bin Al-Asu i ‘Abdur-Rahmanu bin Harithu bin Hishamu da rukopise prepišu u savršene primerke. ‘Uthman je rekao trojici Kurejšija: „U slučaju da se ne složite sa Zaidom bin Thabitom oko bilo koje tačke u Kuranu, onda to napišite na kurejšijskom dijalektu, jer je Kuran objavljen na njihovom jeziku.“ Tako su i učinili, a kada su napisali mnogo primeraka, ‘Uthman je izvorne rukopise vratio Hafsi. ‘Uthman je svakoj muslimanskoj pokrajini poslao po jedan primerak onoga što su prepisali, i naredio da sva ostala kuranska građa, bilo da je zapisana u pojedinačnim rukopisima ili u celim primercima, BUDE SPALJENA. Zaid bin Thabit je dodao: „Jedan stih iz sure Ahzab promakao mi je kada smo prepisivali Kuran, a slušao sam Alahovog Poslanika kako ga uči. Tražili smo ga i našli kod Khuzaime bin Thabita Al-Ansarija. (Taj stih je glasio): „Ima vernika koji ispunjavaju zavet dat Allahu“ (33.23)

(Sahih al-Bukhari, tom 6, knjiga 61, broj 510: http://searchtruth.com/book_display.php?book=61&translator=1&start=0&number=510)

Pa ipak, evo reči čija tačna značenja nisu znali ni oni najbliži Muhamedu, kojima je maternji jezik upravo bio arapski!

Toliko o pokušaju muslimanskog novajlije da otkloni problem stranih reči u Kuranu. Nadamo se da će ovo pomoći Ibn Anwaru da se urazumi i prihvati činjenicu da njegovo takozvano sveto pismo nije ništa drugo do nekoherentan, nerazumljiv komad zablude. Ko zna, možda čak i završi tako što će po treći i (nadajmo se) poslednji put otpasti od vere.

Povezani članci

Prepisivačke greške u Kuranu (http://answeringislam.info/Authors/Newton/scribal.html)

Kuran: gramatičke greške (http://www.answering-islam.info/Authors/Newton/grammar.html)

Izmišljotina koja štiti čudo (http://answering-islam.info/Authors/Newton/inventions.html)