Pravoslavni svetitelj naziva Krišnu, Budu i Abu Bekra svetim ljudima!

U svom spisu pod naslovom Agonija Crkve, pravoslavni svetitelj prečasni Nikolaj Velimirović, D.D, nazvao je prvog muslimanskog halifu Abu Bekra, hinduističkog boga Krišnu, Budu, Konfučija, Zoroastra i Lao Cea svetiteljima ili svetim ljudima! U svoj spisak je uključio čak i neke paganske likove/bogove!

Pre svega, ona mora ponovo postati jeres u odnosu na Evropu i evropsku sekularnu, protivbožansku civilizaciju, baš kao što je bila jeres u odnosu na teokratski Izrael i poluteokratsku Grčku i Rim. Teorijski, ona se mora držati teokratije, istorijski hristokratije, a praktično svetokratije.

Ona se mora osloboditi svih lanaca koji je vezuju bilo za kočije neke dinastije, bilo nekog oligarha ili predsednika, ili kakvog god političkog opredeljenja, i insistirati na tome da Sveta Mudrost vodi čovečanstvo. Crkvi treba da bude potpuno svejedno kakvo će političko opredeljenje, društveno uverenje ili institucionalni oblik imati neko ljudsko društvo, sve dok je ono utemeljeno na bilo kom drugom idealu osim svetosti.

Crkva treba da poznaje samo dva opredeljenja u politici i društvenom životu, u međuljudskim kao i u međunarodnim i međurasnim odnosima, u trgovini i poslovanju, u obrazovanju i porodičnom životu, tj. svetost i nesvetost.

Ako pitate šta svetost treba da znači, hrišćanstvo nema da raspravlja, već da vam pokaže svetost u telu. Hristos, sveti Gospod, sveti Pavle i sveti Jovan, Polikarp i Lav, Patrik i Franja, Sergije i Zosim, sveta Tereza i stotine drugih svetitelja.

A ako neko i dalje misli da nekoliko hiljada hrišćanskih svetitelja nije dovoljan argument da pokaže kako je svetost ostvariva, onda Crkva ipak ne treba da odustane od svog ideala i da za svoj ideal uzme hiljade velikih i malih Napoleona i Bizmaraka, i Getea i Spensera, ili Medičija i Kromvela ili kajzera i kraljeva, ne, u tom slučaju bi za Crkvu bilo mnogo lepše da ukaže na svete ljude izvan hrišćanskih zidina, kao što su sveti Hermes i sveti Pitagora****, ili sveti Krišna i sveti Buda****, ili sveti Lao Ce i sveti Konfučije, ili sveti Zoroaster i sveti Abu-Bekr****. Bolja je čak i nekrštena svetost nego krštena zemaljština. (Agonija Crkve: Velimirović, Nikolaj, 1880-1956, sa predgovorom prečasnog Aleksandra Vajta, D.D., rektora Nju koledža u Edinburgu [Student Christian Movement, London, 1917]. str. 119-121; naglašavanje moje)