Inlibracija Reči, 2. deo
Kuran kao model za ovaploćenje i hipostatsko jedinstvo
Nastavljam svoju raspravu o tome kako se sunitsko gledište o Kuranu može upotrebiti kao model za ovaploćenje i hipostatsko jedinstvo Gospoda Isusa (https://answeringislam.info/authors/shamoun/inlibration1.html).
Uvod
Sledeći stih je jedan od glavnih koje muslimani često iznose protiv božanstva Gospoda Isusa:
„A o danu tome ili o času niko ne zna, ni anđeli na nebu, ni Sin, do jedino Otac.“ Marko 13:32
Muslimani tvrde da Isus ne može biti Bog, niti jednak Ocu, jer ne zna ni dan ni čas svog dolaska na sud da razori Jerusalim i Hram. Razlog je taj što je Bog sveznajući i zna sve stvari. Pa ipak, time što ne zna ni dan ni čas, Hristos pokazuje da nije sveznajući, što znači da nije Bog.
Problem s ovom tvrdnjom je u tome što ona zanemaruje činjenicu da Sveto pismo uči da je Isus večna, božanska Reč i Sin Božji koji je postao ljudsko biće od krvi i mesa (upor. Isaija 9:6-7; Mihej 5:2-4; Matej 1:18-25; 2:1-6; Luka 1:26-35; Jovan 1:1-4, 14; Rimljanima 8:3; Galatima 4:4-5; Filipljanima 2:5-8; Kološanima 1:13-20; 2:9; 1. Timoteju 3:16). Kao takav, Hristos poseduje dve različite prirode, božansku i ljudsku.
Kao čovek, u svojoj budnoj ljudskoj svesti, Hristos nije mogao znati i nije znao sve ono što bi znao na osnovu svog božanskog uma. Na neki tajanstven način koji ne možemo potpuno da pojmimo, nije sve znanje koje je Isus posedovao u odnosu na svoje božanstvo bilo preneto u njegov ljudski um.
Ipak, budući da je Isus bio i jeste istinski Bog, ne iznenađuje što nailazimo na odlomke u kojima se za Hrista kaže da je sveznajući, da zna ono što, prema nadahnutom Svetom pismu, zna samo Bog.
Na primer, za Isusa se kaže da je znao šta ljudi misle u svojim srcima:
„A Isus vidjevši vjeru njihovu, reče oduzetome: Sinko, opraštaju ti se grijesi tvoji! A ondje sjeđahu neki od književnika i pomišljahu u srcima svojim: Što ovaj tako huli na Boga? Ko može opraštati grijehe osim jednoga Boga? I odmah razumjevši Isus duhom svojim da oni tako pomišljaju u sebi, reče im: Što tako pomišljate u srcima svojim? Šta je lakše? Reći oduzetome: Opraštaju ti se grijesi; ili reći: Ustani i uzmi odar svoj, i hodi? No da znate da vlast ima Sin Čovječiji na zemlji opraštati grijehe; reče oduzetome: Tebi govorim: Ustani i uzmi odar svoj, i idi domu svome. I usta odmah, i uzevši odar iziđe pred svima tako da se svi divljahu i slavljahu Boga govoreći: Nikada tako što ne vidjesmo.“ Marko 2:5-12
Ovde vidimo da Hristos ne samo da je znao šta ljudi misle u sebi, nego je čoveku i oprostio grehe i izlečio ga od njegove bolesti — upravo one funkcije i svojstva koje jevrejska Biblija pripisuje jedino Jehovi Bogu!
„Ti čuj s neba, iz stana svojega, i smiluj se i učini i podaj svakome po svijem putovima njegovijem koje znaš u srcu njegovu; jer ti sam znaš srca svijeh sinova čovječijih;“ 1. Carevima 8:39
„Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda, i ne zaboravljaj nijednoga dobra što ti je učinio. On ti prašta sve grijehe i iscjeljuje sve bolesti tvoje;“ Psalam 103:2-3 – upor. 1. Dnevnika 28:9; Psalam 44:21; Isaija 43:25; Danilo 9:9; Mihej 7:18-19
Drugi primeri uključuju:
„A Isus, znajući misli njihove, reče im: Svako carstvo koje se razdijeli samo u sebi, opustjeće; i svaki grad ili dom koji se razdijeli sam u sebi, neće se održati.“ Matej 12:25
„Sve je meni predao Otac moj, i niko ne zna ko je Sin, osim Oca, ni ko je Otac, osim Sina, i ako Sin hoće kome otkriti.“ Luka 10:22 – upor. Matej 11:27
U ovom izuzetnom tekstu Gospod tvrdi da poznaje Oca u istoj meri u kojoj Otac poznaje njega, zbog čega je jedino on osposobljen da otkrije Boga onome kome sam poželi. Iznoseći to, Hristos u suštini sebe predstavlja kao nedokučivo, sveznajuće Biće!
„A kada bješe u Jerusalimu o prazniku Pashe, mnogi vjerovaše u ime njegovo videći znake njegove koje činjaše. A sam Isus ne povjeravaše sebe njima, jer ih je on znao sve. I ne trebaše da mu ko svjedoči za čovjeka; jer sam znadijaše šta bješe u čovjeku.“ Jovan 2:23-25
„Rekoše mu učenici njegovi: Eto sad otvoreno govoriš, i priču nikakvu ne govoriš. Sada znamo da sve znaš, i ne treba da te ko pita. Po tome vjerujemo da ti od Boga iziđe. Isus im odgovori: Sada li vjerujete?“ Jovan 16:29-31
„Reče mu treći put: Simone Jonin, voliš li me? Petar se ožalosti što mu reče treći put: voliš li me? I reče mu: Gospode, ti sve znaš, ti znaš da te volim. Reče mu Isus: Napasaj ovce moje.“ Jovan 21:17 – upor. 1. Jovanova 3:20
Da li je ovaj blaženi apostol mogao biti išta izričitiji u potvrđivanju Hristovog sveznanja?
„Da se utješe srca njihova, da se sjedine u ljubavi i u svakome bogatstvu punoga razumijevanja za poznanje tajne Boga i Oca i Hrista, U kome su sakrivena sva blaga premudrosti i znanja.“ Kološanima 2:2-3
Budući da je Pavle na drugom mestu učio da su bogatstva Božije mudrosti i znanja beskonačna,
„O dubino bogatstva i premudrosti i razuma Božijega! Kako su neispitivi sudovi njegovi i neistraživi putevi njegovi!“ Rimljanima 11:33
to znači da je jedini način na koji Hristos može u sebi da poseduje sva beskonačna Božija blaga mudrosti i znanja taj da je sveznajući.
Konačno:
„I anđelu Crkve u Tijatiri napiši: Tako govori Sin Božiji, čije su oči kao plamen ognjeni, a noge kao sjajni bakar: Znam djela tvoja, i ljubav, i vjeru, i služenje, i trpljenje tvoje, i sadašnja djela tvoja su brojnija od ranijih. Ali malo mi je krivo na tebe što dopuštaš ženi Jezavelji, koja veli za sebe da je proročica, da uči i zavodi sluge moje da bludniče i da jedu žrtve idolske. I dadoh joj vrijeme da se pokaje, ali ona neće da se pokaje od bluda svoga. Evo, bacam je u postelju bolesničku, a one koji čine preljubu s njom u nevolju veliku, ako se ne pokaju od djela njenih, I djecu njezinu pogubiću smrću; i poznaće sve Crkve da sam ja koji ispituje bubrege i srca, i daću svakome od vas po djelima vašim.“ Otkrivenje 2:18-19, 23b
Zapanjujuće je da Gospod Isus sebi pripisuje upravo one reči koje je prorok Jeremija pripisao Jehovi, određujući Boga Izrailja kao sveznajućeg i svemogućeg Sudiju:
„Ja Gospod ispitujem srca i iskušavam bubrege, da bih dao svakome prema putovima njegovijem i po plodu djela njegovijeh.“ Jeremija 17:10
Imajući sve navedeno u vidu, nameravam da u ovoj objavi pokažem da se suniti suočavaju sa sličnim problemom u pogledu svog verovanja da je Kuran nestvoreni govor njihovog božanstva. Pokazaću da muslimanskom spisu nedostaje mnogo detalja sadržanih u nebeskom praobrascu i da je stoga, da tako kažemo, pretrpeo kenozu ili „božansko“ samoispražnjenje (upor. Filipljanima 2:5-8).
Drugim rečima, dokazaću da sunitski stav — na način sličan onome što hrišćani veruju o Hristu u njegovom ovaploćenom stanju — u suštini znači da je i sam Kuran doživeo ograničenje u količini znanja i informacija koje sada sadrži u svojoj zemaljskoj inlibraciji ili pojavi, tj. u trenutku kada je postao fizička knjiga. To pak stavlja muslimane pred istu dilemu pred koju su hrišćani stavljeni zbog svog verovanja u Hristove dve prirode.
Dokazi
Kuran govori o derogaciji, u kojoj muslimansko božanstvo poništava ili ukida određene stihove drugim stihovima:
„Kada Mi propis zamenimo drugim - a Allah najbolje zna šta objavljuje - oni govore: „Ti samo izmišljaš!“ A nije tako, nego većina njih ne zna.“ S. 16:101 Hilali-Khan
Prema islamskoj učenosti postoje tri vrste derogacije — verovanje koje nigde u samom Kuranu nije potkrepljeno niti čak nagovešteno:
- Derogacija učenja (recitacije). Odnosi se na zapovesti koje su i dalje na snazi, ali se više ne nalaze u islamskom spisu. 2) Derogacija propisa. Reč je o odredbama koje, iako se pominju u Kuranu, više nisu obavezujuće za muslimansku zajednicu. 3) Derogacija i propisa i recitacije. Ovo se odnosi na zapovesti koje su uklonjene iz Kurana i koje se više ne poštuju.
Dovoljno je reći da ovo otvara ozbiljne probleme za islamsku tvrdnju da je Kuran savršena, večna reč Muhamedovog boga.
Prvo, muslimani nisu složni oko toga koliko je stihova zapravo derogirano ili zamenjeno.
Sledeće je prilagođeno iz dela Abu Amara Jasira Kadija An Introduction to the Sciences of the Qur’aan, u izdanju al-Hidaayah Publishing and Distribution, Birmingem, Velika Britanija, drugo izdanje 2003, poglavlje 13. Abrogation in the Qur’aan: An-Naskh Wa Al-Mansookh, VIII. The Number of Naasikh/Mansookh Verses in the Qur’aan, str. 251.
Aboo Bakr ibn ‘al-Arabee (um. 543. po H.) – Prihvatio je samo 105 od 297 mogućih kandidata kao nask (stihove koji poništavaju druge tekstove).
Mustafa Zayd – Prihvatio je samo 6 od 283 slučaja.
Ibn al-Jawzee (um. 597. po H.) – Prihvatio je samo 22 od 247 slučajeva.
Ibn Hazm (um. 456. po H.) – Ispitao je i prihvatio 214 mogućih slučajeva kao nask.
Makkee ibn Abee Taalib (um. 437. po H.) – Ispitao je i odbacio 200 mogućih slučajeva naska.
Aboo Ja’far an-Nahas (um. 338. po H.) – Prihvatio je samo 20 od 134 slučaja.
Az-Zarqani – Prihvatio je samo 12 od 22 slučaja.
As-Suyooti (um. 911. po H.) – Prihvatio je samo 20 od 21 slučaja.
Ash-Shanqeeti – Ispitao je i prihvatio 7 mogućih slučajeva kao nask.
Walee Allaah ad-Dehlawi (um. 1176. po H.) – Ispitao je i prihvatio 5 mogućih slučajeva kao nask.
Drugo, Kuran tvrdi da će Alah derogirane tekstove zameniti sličnim ili boljim:
„Koji god kur'anski odlomak zamenimo, ili ga zaboravu prepustimo, Mi bolji od njega ili sličan njemu donesemo. Zar ti ne znaš da Allah sve može?!“ S. 2:106 Hilali-Khan
S obzirom na to, može li neki musliman biti tako ljubazan da ukaže na sve stihove koji su zamenili te nestale navode? Mogu li da izlože tačan spisak derogirajućih odlomaka za svaki tekst ili suru koja je izbrisana iz Kurana?
Treće, Kuran nigde ne kaže da derogirani stihovi više ne bi ostali deo samog teksta. Zapravo, ne postoji nijedna jedina referenca koja kaže da su muslimani bili dužni da izbrišu bilo koji odlomak iz kodeksa nakon što je derogiran. Štaviše, nalazimo slučajeve u kojima muslimani nisu hteli da izostave nijedan derogirani odlomak. Na primer, Ubej ibn Kab je odbio da izostavi ijedan od stihova koje je čuo od Muhameda, iako je znao da su derogirani!
IX: Njegove reči, „Koji god kur'anski odlomak zamenimo, ili ga zaboravu prepustimo, Mi bolji od njega ili sličan njemu donesemo. Zar ti ne znaš da Allah sve može?!“ (2:106)
4211. Prenosi se od Ibn Abasa da je Omer rekao: „Naš najbolji učač jeste Ubej, a onaj među nama sa najviše znanja o presuđivanju jeste Alija. Ipak, ostavljamo nešto od onoga što Ubej govori, jer Ubej kaže: ‚NE OSTAVLJAM NIŠTA što sam preneo od Alahovog Poslanika‘, dok Alah Uzvišeni kaže: „Koji god kur'anski odlomak zamenimo, ili ga zaboravu prepustimo, Mi bolji od njega ili sličan njemu donesemo. Zar ti ne znaš da Allah sve može?!““ (Aisha Bewley, Sahih Collection of al-Bukhari, poglavlje 68. Book of Tafsir http://bewley.virtualave.net/bukhari30.html; naglasak velikim slovima i podvlačenjem naš)
4719. Prenosi se od Ibn Abasa da je Omer rekao: „Ubej je među nama imao najbolje učenje, a ipak ostavljamo neke od Ubejevih reči. Ubej je rekao: ‚Uzeo sam to sa usta Alahovog Poslanika i NEĆU GA OSTAVITI ni zbog čega.‘ Alah Uzvišeni kaže: „Koji god kur'anski odlomak zamenimo, ili ga zaboravu prepustimo, Mi bolji od njega ili sličan njemu donesemo. Zar ti ne znaš da Allah sve može?!“ (2:106)“ (Isto, poglavlje 69. Book of the Virtues of the Qur’an, VIII: The reciters among the Companions of the Prophet https://aishabewley.netlify.app/bukhari34l; podebljanje i velika slova moji)
Ubej ibn Kab nije bio jedini, jer je i Osman odbio da izbriše derogirane navode iz svog kodeksa:
XLVII: „Oni među vama kojima se primiče smrt, a koji iza sebe ostavljaju supruge“ (2:240)
4262. Prenosi se da je Ibn az-Zubejr rekao: „Rekao sam Osmanu: ‚„Oni od vas koji umru ostavljajući supruge svoje“ (2:234) u al-Bekari i „Oni među vama kojima se primiče smrt, a koji iza sebe ostavljaju supruge“ (2:240) derogirani su drugim ajetom, pa zašto to onda zapisuješ?‘ On je rekao: ‚Ostavi to, sinovče, neću pomeriti NIŠTA OD TOGA sa njegovog mesta.‘“ (Bewley, poglavlje 68. Book of Tafsir https://aishabewley.netlify.app/bukhari30; naglasak velikim slovima i podvlačenjem moj)
Ovo me dovodi do sledeće i najvažnije tačke. Kao što sam pokazao u prvom delu svoje rasprave, zemaljski Kuran bi trebalo da bude savršena kopija izvornog, nebeskog Kurana, onog koji postoji u „Majci Knjige“:
„Allah uklanja šta hoće, a ostavlja šta hoće; kod Njega je glavna Knjiga.“ S. 13:39 Hilali-Khan
„Mi je objavljujemo kao Kur'an na arapskom jeziku, da biste razumeli, a on je u Glavnoj knjizi, kod Nas, cenjen i savršen.“ S. 43:3-4 Hilali-Khan
Ta takozvana majka bi trebalo da bude nebeska knjiga, ili ploča koja je kod Alaha čak i pre nego što je stvorenje došlo u postojanje:
„On je, zaista, Kur'an plemeniti u Knjizi brižljivo čuvanoj. Dodirnuti je smeju samo oni koji su čisti! On je objava od Gospodara svetova,“ S. 56:77-80 Hilali-Khan
„Naprotiv! Ovo je veličanstveni Kur'an na pomno čuvanoj Ploči.“ S. 85:21-22 Hilali-Khan
Obratite pažnju na to kako su hadisi i muslimanski egzegete tumačili navedene tekstove:
(„u Knjizi brižljivo čuvanoj.“) znači slavna; u slavnoj, dobro čuvanoj, poštovanoj Knjizi. Ibn Džerir je preneo da je Ismail bin Musa rekao da je Šarik preneo od Hakima, to jest Ibn Džubejra, od Sa`ida bin Džubejra, od Ibn `Abasa da je o…
(„Dodirnuti je smeju samo oni koji su čisti!“) rekao: „Knjiga koja je na nebu.“ Al-`Avfi je preneo od Ibn `Abasa o…
(„Dodirnuti je smeju samo oni koji su čisti!“) da „čisti“ znači: „Anđeli.“ Slično su rekli Anas, Mudžahid, `Ikrima, Sa`id bin Džubejr, Ad-Dahak, Abu Aš-Ša`sa Džabir bin Zejd, Abu Nahik, As-Sudi, `Abdur-Rahman bin Zejd bin Aslam i drugi. Ibn Džerir je preneo da je Ibn `Abdul-A`la rekao da je Ibn Sevr rekao da je Ma`mer rekao od Katade o…
(„Dodirnuti je smeju samo oni koji su čisti!“) da je rekao: „Niko je ne može dotaći, kod Alaha, osim čistih. Međutim, u ovom životu je dodiruju nečisti zoroastrijanac i prljavi licemer.“ I rekao je: „U učenju Ibn Mes`uda ono glasi…
(Ne dotiče je niko osim čistih.)“ Abu Al-`Alija je rekao…
(„Dodirnuti je smeju samo oni koji su čisti!“) „Ne odnosi se na vas, jer ste grešnici!“… (Tafsir Ibn Kathir, Q. 56:78 http://www.qtafsir.com/index.php?option=com_content&task=view&id=1651&Itemid=112; podebljanje i podvlačenje moji)
Ne, nego je to slavni, veličanstveni Kuran, na ploči, uzdignutoj iznad sedmog neba, sačuvanoj (čita se mahfūzin****), od svih đavola i od toga da bilo šta od njenog sadržaja bude izmenjeno; visoka je koliko rastojanje između zemlje i neba, a široka koliko rastojanje između istoka i zapada, načinjena od belih bisera — kako je rekao Ibn ‘Abas… (Tafsir al-Jalalayn, Q. 85:21-22 https://altafsir.com/Tafasir.asp?tMadhNo=0&tTafsirNo=74&tSoraNo=85&tAyahNo=22&tDisplay=yes&UserProfile=0&LanguageId=2; podebljanje moje)
LV. Reči Alaha Uzvišenog: „Ovo je veličanstveni Kur'an na pomno čuvanoj Ploči.“ (85:21-22)
„Tako Mi brda Tur, i Knjige u redovima napisane“ (52:1-2): Katada je rekao da „mastur“ znači „napisano“. „Yasturun“ (68:1) znači „oni pišu“, a Umm al-Kitab (43:4) jeste ceo Kuran i njegov izvor. [Rekao je da] „ma talfizu“ (50:18) znači: „Ne izgovori ništa a da to ne bude zapisano protiv njega.“ Ibn ‘Abas je rekao: „Zapisuje se i dobro i zlo“, a „yuharrifuna“ (4:46) znači „oni uklanjaju“. Niko ne uklanja reči nijedne od Knjiga Alaha Uzvišenog, nego ih izvrću, tumačeći ih neispravno. „Dirasatihim“ (6:156) znači „njihovo učenje“. „Wa’iyya“ (69:12) jeste čuvanje, „ta’iha“ (69:12) znači „sačuvati je“. „meni se ovaj Kur'an objavljuje da upozoravam njime vas i one do kojih on dopre“, misleći na stanovnike Meke, „one do kojih on dopre“ (6:19), misleći na ovaj Kuran, tako da je on njegov opominjač.
7114. Abu Rafi je preneo od Abu Hurejre da je Poslanik rekao: „Kada je Alah dovršio stvaranje, napisao je kod sebe knjigu (u kojoj stoji): ‚Moja milost je nadvladala (ili pretekla) Moj gnev.‘ Ona je kod Njega iznad Prestola.“
7115. Abu Rafi je preneo da je čuo Abu Hurejru kako kaže da je čuo Alahovog Poslanika kako govori: „Alah je napisao knjigu PRE NEGO ŠTO JE STVORIO STVORENJE: ‚Moja milost je pretekla Moj gnev.‘ Ona je zapisana kod Njega iznad Prestola“ (Bewley, The Sahih Collection of al-Bukhari, 100. Book of Tawhid (verovanje da je Alah Jedan u svojoj Suštini, Svojstvima i Delima) https://aishabewley.netlify.app/bukhari52#tawhid; naglasak velikim slovima i podvlačenjem moj)
Ovde leži problem za muslimane.
Nebeska ploča sadrži sve derogirane stihove kojih više nema u zemaljskom primerku. To u suštini znači da Kuran koji muslimani poseduju ne sadrži sve znanje, mudrost, informacije itd. koji su sadržani u nebeskom praobrascu.
U svetlu te činjenice, muslimani moraju biti dosledni i tvrditi da Kuran u njihovom posedu nije savršena kopija nebeskog uzora i da stoga ne može biti večni govor, odnosno reč njihovog boga. Pre bi se reklo da je jeftina, nesavršena imitacija Alahovog nestvorenog govora.
ILI, ako i dalje insistiraju da je zemaljski Kuran zaista Alahova večna reč i da je zapravo savršen, uprkos tome što mu nedostaje toliko informacija sadržanih u majci knjige, onda više nemaju nikakvog osnova da prigovaraju božanstvu Hrista.
Uostalom, ako muslimanski spis i dalje može biti savršen, nestvoreni govor Alaha uprkos tome što mu nedostaje toliko detalja koji se nalaze na nebeskoj ploči, onda Isus i dalje može biti večna, božanska Reč Oca koja je postala telo, iako u svojoj budnoj ljudskoj svesti nije znao ni dan ni čas.
Dalje čitanje