PRAVOSLAVNO POGREŠNO ČITANJE JUSTINA
U ovom tekstu ispravljaću grubo pogrešno čitanje i pogrešno tumačenje hristoloških stavova Justina Mučenika kod jednog pravoslavnog autora.
TVRDNJA
Citiram iz knjige autora Džona Bera (John Behr) Formation of Christian Theology-Volume One: The Way to Nicaea, koju je objavio St. Vladimir’s Seminary Press, 2004. Sav naglasak je moj.
Pored te didaktičke dimenzije, kod Justina postoje i mnogi odeljci koji se konkretnije bave odnosom Hrista prema Ocu i njegovom ulogom u celokupnom Božjem planu. Kao i kod Ignjatija, oni često imaju oblik sažetih izjava vere.22 Na primer:
Kažemo da je Reč, koja je prvi izdanak (genneema) Boga, rođena bez telesnog opštenja, Isus Hristos, naš učitelj, i da je bio raspet, i umro, i vaskrsao, i uzašao na nebo. (Ap. 21.1)
Subjekat ove rečenice i dalje je Isus Hristos, Reč Božja, i upravo je on prvi izdanak Boga, rođen bez polnog sjedinjenja, koji je bio raspet, umro, vaskrsao i uzašao. Ipak, onako kako Justin formuliše rečenicu, prva referentna tačka jeste Reč, koja se tako pojavljuje kao izdanak Boga. Ovaj suptilni pomak u fokusu nagoveštava dublju promenu kojom se treba pozabaviti kasnije. Iako je Justin poznat po svojoj „logos-teologiji“, on koristi mnoge druge biblijske izraze da opiše Hrista, često ih dovodeći zajedno:
Pogrešno je, dakle, razumeti Duha i Silu Božju kao bilo šta drugo do Reč, koja je takođe Prvorođeni Božji, kao što je prorok Mojsije objavio: i to je bilo ono što je, sišavši na devicu i osenivši je, učinilo da ona začne, ne opštenjem, nego silom. (Ap. 33.6)
Sama Reč, koja je takođe Duh i Sila Božja, silom sebi obrazuje telo u devičinoj utrobi.23 Kod Justina izraz „Reč“ svakako postaje središnji izraz za opisivanje Isusa Hrista, ali nipošto nije isključiv; Justin ga može koristiti uporedo sa drugim izrazima koji ubrzo izlaze iz teološke upotrebe, kao što su „Anđeo“ i „Apostol“ (Ap. 63.5). Štaviše, Justinu je i dalje moguće da pravi razliku između Hrista i Reči Božje. Na primer, u svom opisu bogoslužbenih slavlja svoje zajednice, Justin objašnjava zašto evharistija nije otvorena za sve:
Jer ovo ne primamo kao običan hleb i obično piće; nego, kao što je Isus Hristos, naš Spasitelj, postavši telo Rečju Božjom (dia logou Theou sarxchopoietheis Iesous Christou) , imao i telo i krv radi našeg spasenja, tako smo isto naučeni da je hrana koja se blagosilja molitvom njegove reči (ten di’ euches logou tou par’ autou eucharistetheisan trophen), i kojom se naša krv i telo, preobražajem, hrane, telo i krv onoga Isusa koji je postao telo. (Ap. 66.2)
Hristos postaje telo i krv kroz Reč Božju, a njegovom rečju i mi hleb i vino pretvaramo u njegovo telo i krv. Fluidnost sa kojom Justin još uvek može koristiti ove izraze pokazuje i njegov opis pouka koje je Hristos predavao: „Kratke i sažete izreke (Bracheis de kai syntomoi logoi) dolaze od njega, jer on nije bio sofista, nego je njegova reč (ho logos autou) bila Sila Božja“ (Ap. 14.5). Sažete reči koje je Hristos izgovorio, reč onoga koji je i sam Reč i Sila Božja, takođe su Sila Božja: istovetnost između otkrivaoca i otkrivenja, biblijskog Hrista i njegovog tumačenja Svetog pisma, ne može se razdvojiti u zasebne kategorije ograničavanjem oznake „Reč Božja“ isključivo bilo na medijum bilo na poruku.
Ova sve veća upotreba izraza „Reč“ nesumnjivo je bila posledica Justinovog apologetskog cilja da vodi dijalog sa paganskim filozofima. Ali taj dijalog je uzvratno uticao na Justinovu teologiju na razne načine. Prva izmena rezultat je „srednjoplatonističkog“ okvira unutar kojeg Justin pokušava da izrazi odnos između Hrista i Oca.24 Iako Justin na tradicionalan način govori o Isusu Hristu kao Reči koja otkriva Boga, on deli uobičajenu filozofsku pretpostavku svog vremena da Bogu, budući da je toliko potpuno transcendentan u odnosu na stvorenu stvarnost, treba posrednik, njegova Reč, da dela umesto njega i da posreduje između njega i stvorenja. Komentarišući teofaniju u Izlasku 3, Justin kaže:
…Bog koji je rekao Mojsiju da je on „Bog Avraamov i Bog Isakov i Bog Jakovljev“ [nije] Tvorac svih stvari, nego onaj za koga vam je dokazano da se javio Avraamu i Jakovu, služeći volji Tvorca svega… Jer niko ko ima i najmanje razuma neće se usuditi da kaže da je Stvoritelj i Otac svih stvari, ostavivši sve što je iznad nebesa, postao vidljiv na sićušnom delu zemlje. (Dial. 60.2)
Slično tome, kada Sveto pismo kaže da je „Gospod govorio s Mojsijem“ ili da je „Bog zatvorio Noja u kovčeg“, Justin tvrdi:
Ne smete zamišljati da je sam nerođeni Bog sišao ili se popeo s nekog mesta. Jer neizrecivi Otac i Gospod svega nema mesta… nego ostaje na svom mestu, gde god ono bilo… on se ne pokreće niti je ograničen na neko mesto, čak ni na ceo svet, jer je postojao pre nego što je svet nastao. (Dial. 127.1-2)
Pošto nije sam Bog taj koji se tako javio i govorio s čovekom, Reč Božja koja je učinila sve to jeste, za Justina, „drugi Bog i Gospod pored (heteros para) Tvorca svega“, koji se takođe naziva njegovim „Anđelom“, jer donosi poruke od Tvorca svega, „iznad koga nema drugog Boga“ (Dial. 56.4). Onaj koji se javio Avraamu, Jakovu i Mojsiju, i koji se takođe naziva Bogom, razlikuje se, dakle, od Tvorca svih stvari, „po broju, ali ne i po volji“, jer je učinio samo ono što je Tvorac sveta želeo (Dial. 56.11). Justin očigledno pokušava da pronađe način da objasni kako to da je Isus Hristos Bog, a ipak različit od Boga i Tvorca svega, svoga Oca. Međutim, njegov način objašnjenja — u smislu da je božanstvo neizrecivog Oca transcendentno na način koji mu onemogućava da bude viđen na zemlji — zapravo podriva samo otkrivenje Boga u Hristu. Božanstvo Isusa Hrista, „drugog Boga“, više nije božanstvo samog Oca, nego je njemu podređeno, manje božanstvo [sic], pa stoga više ne bi bilo istinito da vršilac takve teofanije tvrdi, kao što Hristos tvrdi: „ko je video mene, video je Oca“ (Jovan 14:9)… (Str. 101-104)
23 Kada Justin Reč naziva „Duhom“ Božjim, malo je verovatno da to misli u smislu „binarne“ teologije (kao što je možda naznačeno u Pastiru Jerminom, Poređenje, 5.6.5-6), nego jednostavno kao ukazivanje na stanje Reči „pre ovaploćenja“, o čemu će više biti reči kasnije. (Str. 102)
POBIJANJE
Upravo ovu Berovu pogrešnu tvrdnju — da je Justin smatrao Hrista podređenim, manjim božanstvom — nameravam da pobijem.
1. Predljudski Isus javio se kao Svemogući JHVH
Kao što je i sam Ber primetio, Justin opisuje Isusa kao upravo onog Boga JHVH koji se javio patrijarsima i prorocima poput Mojsija.
Poglavlje 56. BOG KOJI SE JAVIO MOJSIJU razlikuje se od Boga Oca
Justin: Mojsije, dakle, blaženi i verni sluga Božji, izjavljuje da je onaj koji se javio Avraamu pod hrastom u Mamriji BOG, poslat sa dva anđela u svojoj pratnji da sudi Sodomu OD STRANE DRUGOGA KOJI ZAUVEK PREBIVA U NADNEBESKIM PREDELIMA, nevidljiv svim ljudima, ne opšteći lično ni sa kim, za koga verujemo da je Tvorac i Otac svih stvari; jer on ovako govori: ‘Bog mu se javio pod hrastom u Mamriji, dok je sedeo na vratima svoga šatora u podne. I podigavši oči svoje, pogleda, i gle, tri čoveka stajahu pred njim; i kada ih ugleda, potrča im u susret sa vrata svoga šatora; i pokloni se do zemlje, i reče . . .’ Postanje 18:1-2 ‘Avraam ustade rano ujutru i ode na mesto gde je stajao pred Gospodom: i pogleda prema Sodomu i Gomori, i prema okolnoj zemlji, i vide, i gle, plamen se dizao sa zemlje, kao dim iz peći.’
A kada sam završio sa navođenjem ovih reči, upitao sam ih da li su ih razumeli. I rekoše da su ih razumeli, ali da navedeni odlomci ne pružaju nikakav dokaz da postoji bilo koji drugi Bog ili Gospod, niti da Sveti Duh tako kaže, pored Tvorca svih stvari.
Justin: Pokušaću da vas uverim, budući da ste razumeli Sveto pismo, [u istinitost] onoga što kažem: da postoji, I DA ĆE POSTOJATI, DRUGI BOG I GOSPOD podložan Tvorcu svih stvari; KOJI SE TAKOĐE NAZIVA ANĐELOM, ZATO ŠTO LJUDIMA OBJAVLJUJE SVE ONO ŠTO Tvorac svih stvari — iznad koga nema drugog Boga — ŽELI DA IM OBJAVI…
Justin: Kada vam iz Svetog pisma ne bih mogao dokazati da je jedan od one trojice BOG, I DA SE NAZIVA ANĐELOM ZATO ŠTO, KAO ŠTO SAM VEĆ REKAO, DONOSI PORUKE ONIMA KOJIMA Bog, Tvorac svih stvari, ŽELI [da poruke budu donete], onda bi u pogledu onoga koji se javio Avraamu na zemlji u ljudskom obliku, isto kao i dva anđela koja su došla s njim, I KOJI JE BIO BOG JOŠ I PRE STVARANJA SVETA, bilo razumno da gajite isto verovanje kakvo gaji ceo vaš narod…
Justin: Vraćajući se Svetom pismu, nastojaću da vas uverim da je onaj za koga se kaže DA SE JAVIO AVRAAMU, I JAKOVU, I MOJSIJU, I KOJI SE NAZIVA BOGOM, različit od onoga koji je sve stvorio — brojčano, mislim, a ne [različit] po volji. Jer tvrdim da on nikada nije učinio ništa što onaj koji je stvorio svet — iznad koga nema drugog Boga — nije želeo da on i učini i da se time bavi…
Justin: Sveto pismo koje sam upravo naveo učiniće vam ovo jasnim. Ono glasi: ‘Sunce beše izašlo nad zemljom, i Lot uđe u Segor (Zoar); i Gospod pusti na Sodom sumpor i oganj od Gospoda s neba, i razori te gradove i svu okolinu.’ Postanje 19:23.
Četvrti od onih koji su ostali sa Trifonom**:** Mora se, dakle, nužno reći da se jedan od dvojice anđela koji su otišli u Sodom, i koga Mojsije u Svetom pismu naziva Gospodom, razlikuje od onoga koji je takođe Bog i koji se javio Avraamu. Justin: Ne samo na osnovu ovoga mora se bezuslovno priznati da neko drugi biva nazvan Gospodom od Svetoga Duha pored onoga koji se smatra Tvorcem svih stvari; ne samo [po onome što je rečeno] preko Mojsija, nego i [po onome što je rečeno] preko Davida. Jer kod njega je napisano: ‘Reče Gospod Gospodu mome: Sedi meni s desne strane, dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim,’ kao što sam već naveo. I opet, drugim rečima: ‘Presto je tvoj, o Bože, u vekove vekova. Žezlo pravičnosti žezlo je carstva tvoga: ljubio si pravednost i mrzeo bezakonje: zato te je Bog, i to tvoj Bog, pomazao uljem radosti više nego drugove tvoje.’ Ako, dakle, tvrdite da Sveti Duh nekoga drugoga naziva Bogom i Gospodom, pored Oca svih stvari i njegovog Hrista, odgovorite mi; jer se obavezujem da ću vam iz samih Pisama dokazati da onaj koga Sveto pismo naziva Gospodom nije jedan od dvojice anđela koji su otišli u Sodom, nego onaj koji je bio s njima, i koji se naziva Bogom, koji se javio Avraamu.
Trifon**:** Dokaži to; jer, kao što vidiš, dan odmiče, a mi nismo spremni za tako opasne odgovore; jer nikada još nismo čuli nijednog čoveka koji istražuje, ispituje ili dokazuje ove stvari; niti bismo podneli tvoj razgovor da nisi sve svodio na Sveto pismo: jer si veoma revnostan u navođenju dokaza iz njega; i mišljenja si da nema Boga iznad Tvorca svih stvari. Justin**:** Znaš, dakle, da Sveto pismo kaže: ‘I reče Gospod Avraamu: Zašto se Sara nasmejala, govoreći: Zar ću zaista začeti? Jer sam stara. Zar je Bogu išta nemoguće? U određeno vreme vratiću se k tebi, po vremenu života, i Sara će imati sina.’ Postanje 18:13-14 A nakon kratkog razmaka: ‘I ustadoše ljudi odande, i pogledaše prema Sodomu i Gomori; a Avraam pođe s njima da ih isprati. I reče Gospod: Neću sakriti od Avraama, sluge svoga, ono što činim.’ Postanje 18:16-17 I opet, malo zatim, ovako kaže: ‘Reče Gospod: Vika Sodoma i Gomore velika je, i gresi njihovi vrlo su teški. Sići ću sada i videti jesu li učinili sasvim po vici koja je došla do mene; a ako nisu, da znam. I okrenuše se ljudi odande, i pođoše u Sodom. A Avraam je stajao pred Gospodom; i Avraam pristupi i reče: Zar ćeš pogubiti pravednoga sa zlim?’ Postanje 18:20-23
I tako dalje, jer ne smatram prikladnim da ponovo ispisujem iste reči, budući da sam ih sve već napisao, nego ću po nuždi navesti one kojima sam utemeljio dokaz pred Trifonom i njegovim pratiocima. Zatim sam prešao na ono što sledi, gde su zabeležene ove reči:
Justin**:** ‘I Gospod ode svojim putem čim je prestao da razgovara sa Avraamom; a [Avraam] se vrati na svoje mesto. I dođoše dva anđela u Sodom uveče. A Lot je sedeo na vratima Sodoma;’ Postanje 18:33, Postanje 19:1 i ono što sledi sve do: ‘Ali ljudi pružiše ruke svoje i uvukoše Lota k sebi u kuću, i zatvoriše vrata kuće;’ Postanje 19:10 i ono što sledi sve do: I anđeli ga uzeše za ruku, i ženu njegovu za ruku, i kćeri njegove za ruke, jer mu je Gospod bio milostiv. I kada ih izvedoše napolje, rekoše: Spasavaj, spasavaj život svoj. Ne obaziri se za sobom, i ne zaustavljaj se nigde u toj okolini; beži u goru, da ne budeš zahvaćen zajedno sa [njima]. A Lot im reče: Molim [te], Gospode, budući da je sluga tvoj našao milost pred tobom, i da si uzveličao pravednost svoju, koju mi pokazuješ spasavajući mi život; ali ja ne mogu pobeći u goru, da me ne zadesi zlo, i da ne umrem. Gle, ovaj grad je blizu da se u njega pobegne, i mali je: tamo ću biti bezbedan, jer je mali; i svaka duša ostaće u životu. I reče mu: Gle, primio sam te i u ovome, da ne razorim grad za koji si govorio. Pohitaj da se tamo spaseš; jer neću ništa učiniti dok ti ne dođeš onamo. Zato nazva ime tome gradu Segor (Zoar). Sunce beše izašlo nad zemljom; i Lot uđe u Segor (Zoar). I Gospod pusti na Sodom i Gomoru sumpor i oganj od Gospoda s neba; i razori te gradove i svu okolinu. Postanje 19:16-25
Justin: (Posle još jedne pauze.) A zar sada niste zapazili, prijatelji moji, da je jedan od one trojice, KOJI JE I BOG I GOSPOD, i koji služi onome koji je na nebesima, Gospod one dvojice anđela? Jer kada su [anđeli] otišli u Sodom, on je ostao i razgovarao sa Avraamom rečima koje je Mojsije zabeležio; a kada je posle razgovora otišao, Avraam se vratio na svoje mesto. I kada je došao [u Sodom], sa Lotom više nisu razgovarala ona dva anđela, nego on sam, kao što Sveto pismo jasno pokazuje; I ON JE GOSPOD KOJI JE PRIMIO NALOG OD GOSPODA KOJI [prebiva] NA NEBESIMA, to jest od Tvorca svih stvari, da na Sodom i Gomoru navede [sudove] koje Sveto pismo opisuje ovim rečima: ‘Gospod pusti na Sodom i Gomoru sumpor i oganj od Gospoda s neba.’ (Dijalog s Trifonom Jevrejinom http://www.newadvent.org/fathers/01285.htm)
Obratite pažnju na to kako Justin objašnjava da se Isus naziva Anđelom zato što prenosi poruke od Boga Oca, A NE ZATO ŠTO JE STVORENO DUHOVNO BIĆE!
I obratite pažnju na činjenicu da Justin navodi Postanje 18:1-33 i 19:1-29 da bi dokazao da je Isus onaj Bog i JHVH koji se javio Avraamu kao čovek zajedno sa druga dva anđela, budući onaj koji je spustio oganj od druge Božanske Ličnosti koja se opisuje kao JHVH na nebesima. Justin dalje navodi Psalam 45:6-7 i 110:1 da bi iz Davida i Psaltira utvrdio da postoje dvojica koji se opisuju kao Gospod i Bog, naime Otac i Hristos!
Na drugom mestu Justin pokazuje da je upravo Isus onaj koji se javio Mojsiju u gorućem grmu, sa izričitom svrhom da spase Izrailj iz Egipta:
POGLAVLJE 62. Demonsko podražavanje toga
A demoni su, doista, čuvši za ovo pranje koje je prorok objavio, podstakli one koji ulaze u njihove hramove i koji im pristupaju sa livenicama i žrtvama paljenicama da i sami sebe škrope; a čine i da se potpuno operu kada odlaze [od žrtve], pre nego što uđu u svetilišta u kojima su postavljeni njihovi likovi. I zapovest koju sveštenici daju onima koji ulaze i obožavaju u hramovima, da izuju obuću svoju, demoni su, saznavši šta se dogodilo gorepomenutom proroku Mojsiju, dali podražavajući te stvari. Jer u tom trenutku, kada je Mojsiju bilo naređeno da siđe u Egipat i izvede narod Izrailjaca koji je tamo bio, i dok je čuvao stada svoga ujaka(1) u zemlji Arabiji, NAŠ HRISTOS je s njim razgovarao u pojavi ognja iz grma, i rekao: „Izuj obuću svoju, i pristupi i slušaj.“ A on je, kada je izuo obuću i pristupio, čuo da treba da siđe u Egipat i da odande izvede narod Izrailjaca; i primio je silnu moć od Hrista, koji mu je govorio u pojavi ognja, i sišao je i izveo narod, učinivši velika i čudesna dela; koja ćete, ako želite da ih saznate, tačno naučiti iz njegovih spisa.’
POGLAVLJE 63. Kako se Bog javio Mojsiju
I svi Jevreji čak i sada uče da je bezimeni Bog govorio Mojsiju; stoga je
Duh proroštva, optužujući ih preko gorepomenutog proroka Isaije, rekao: ‘Vo poznaje vlasnika svoga, i magarac jasle gospodara svoga; ali Izrailj me ne poznaje, i narod moj ne razume.'(2) A Isus Hristos ih je, budući da Jevreji nisu znali šta je Otac, a šta Sin, na isti način optužio; i sam je rekao: ‘Niko ne poznaje Oca osim Sina; niti Sina osim Oca, i onih kojima ga Sin otkrije.'(3) A Reč Božja jeste njegov Sin, kao što smo već rekli. I on se naziva Anđelom i Apostolom; jer objavljuje sve ono što treba da znamo, i poslat je da objavi sve što je otkriveno; kao što sam naš Gospod kaže: ‘Ko sluša mene, sluša onoga koji me je poslao.’ (4) I iz spisa Mojsijevih ovo će biti očigledno; jer ovako je u njima napisano: I Anđeo Božji govorio je Mojsiju u plamenu ognja iz grma, i rekao: Ja sam onaj koji jesam, Bog Avraamov, Bog Isakov, Bog Jakovljev, Bog otaca tvojih; siđi u Egipat i izvedi narod moj.’
(5) A ako želite da saznate šta sledi, možete to učiniti iz istih spisa; jer je nemoguće ovde ispričati sve. Ali ovoliko je napisano radi dokazivanja da je Isus Hristos Sin Božji i njegov Apostol, budući od davnina Reč, koji se javljao ponekad u obliku ognja, a ponekad u liku anđela; ali sada je, po volji Božjoj, postao čovek radi ljudskog roda, i pretrpeo je sva stradanja koja su demoni podstakli bezumne Jevreje da mu nanesu; a oni, premda u spisima Mojsijevim izričito imaju potvrđeno: ‘I anđeo Božji govorio je Mojsiju u plamenu ognja u grmu, i rekao: Ja sam onaj koji jesam, Bog Avraamov, i Bog Isakov, i Bog Jakovljev,’ ipak tvrde da je onaj koji je to rekao bio Otac i Tvorac svemira. Stoga ih i Duh proroštva kori, govoreći: ‘Izrailj me ne poznaje, narod moj me nije razumeo.'(6) I opet, Isus je, kao što smo već pokazali, dok je bio s njima, rekao: ‘Niko ne poznaje Oca osim Sina; niti Sina osim Oca, i onih kojima Sin bude hteo da ga otkrije.’
(7) Jevreji, dakle, budući da su svuda mišljenja da je Otac svemira taj koji je govorio Mojsiju, iako je onaj koji mu je govorio ZAISTA BIO SIN BOŽJI, koji se naziva i Anđelom i Apostolom, s pravom su optuženi, i od Duha proroštva i od samog Hrista, da ne poznaju ni Oca ni Sina. Jer za one koji tvrde da je Sin Otac, dokazano je da niti su upoznali Oca, niti znaju da Otac svemira ima Sina; koji je takođe, budući prvorođena Reč Božja, ČAK I BOG. I od davnina se javljao u obliku ognja i u liku anđela Mojsiju i drugim prorocima; ali sada, u vreme tvoje vladavine,(8) pošto je, kao što smo već rekli, postao Čovek od device, po naumu Oca, radi spasenja onih koji veruju u njega, pretrpeo je i da bude prezren i da strada, kako bi umirući i vaskrsavajući pobedio smrt. A ono što je iz grma rečeno Mojsiju: ‘Ja sam onaj koji jesam, Bog Avraamov, i Bog Isakov, i Bog Jakovljev, i Bog otaca tvojih,'(9) to je značilo da oni, premda mrtvi, i dalje postoje, i da su ljudi koji pripadaju samome Hristu. Jer oni su bili prvi od svih ljudi koji su se bavili traganjem za Bogom; Avraam beše otac Isakov, a Isak Jakovljev, kao što je Mojsije napisao. (Prva apologija)
Sledeći navodi dodatno potvrđuju činjenicu da je za Justina Isus Bog patrijaraha i proroka poput Mojsija, budući JHVH nad vojskama iz Hebrejske Biblije:
Poglavlje 36. ON DOKAZUJE DA SE HRISTOS NAZIVA GOSPODOM NAD VOJSKAMA
Trifon: Neka te stvari budu onako kako kažeš — naime, da je prorečeno da će Hristos stradati i da će biti nazvan kamenom; i da će posle svog prvog dolaska, u kome je objavljeno da će stradati, doći u slavi, i konačno biti Sudija svima, i večni Car i Sveštenik. Sada pokaži da li je ovaj čovek onaj o kome su ta proroštva izrečena.
Justin: Kako želiš, Trifone, doći ću do tih dokaza koje tražiš na odgovarajućem mestu; ali sada ćeš mi dopustiti da najpre iznesem proroštva, što želim da učinim kako bih dokazao DA SE HRISTOS NAZIVA I BOGOM I GOSPODOM NAD VOJSKAMA, i Jakovom, u paraboli od Svetoga Duha; a vaši tumači su, kao što Bog kaže, bezumni, jer kažu da se to odnosi na Solomona, a ne na Hrista, kada je uneo kovčeg svedočanstva u hram koji je sagradio. Psalam Davidov glasi ovako:
Gospodnja je zemlja i sve što je na njoj; vasiona i svi koji žive u njoj. On ju je utemeljio na morima i učvrstio na rekama. Ko će izaći na goru Gospodnju? Ili ko će stajati na svetom mestu njegovom? Onaj ko je čistih ruku i čistoga srca: koji nije uzeo dušu svoju uzalud, i nije se lukavo zakleo bližnjemu svome: on će primiti blagoslov od Gospoda i milost od Boga, Spasitelja svoga. Ovo je naraštaj onih koji traže Gospoda, koji traže lice Boga Jakovljevog. Podignite, kneževi, vrata svoja; i podignite se, vrata večna; i ući će Car slave. Ko je taj Car slave? Gospod jak i silan u boju. Podignite, kneževi, vrata svoja; i podignite se, vrata večna; i ući će Car slave. Ko je taj Car slave? Gospod nad vojskama, on je Car slave. Prema tome, pokazano je da Solomon nije Gospod nad vojskama; nego, kada je naš Hristos vaskrsao iz mrtvih i uzašao na nebo, poglavarima na nebu, po Božjem određenju, zapoveđeno je da otvore vrata nebeska, DA BI UŠAO ONAJ KOJI JE CAR SLAVE, i da bi, uzašavši, seo s desne strane Ocu dok ne položi neprijatelje za podnožje nogama svojim, kao što je objavljeno u drugom Psalmu. Jer kada su ga poglavari nebeski videli neuglednog i obeščašćenog izgleda, i neslavnog, ne prepoznavši ga, upitali su: ‘Ko je taj Car slave?’ A Sveti Duh im, bilo iz ličnosti njegovog Oca, bilo iz sopstvene ličnosti, odgovara: ‘Gospod nad vojskama, on je taj Car slave.’ Jer svako će priznati da se niko od onih koji su nadgledali vrata hrama u Jerusalimu ne bi usudio da za Solomona, iako je bio tako slavan car, ili za kovčeg svedočanstva, kaže: ‘Ko je taj Car slave?’
Poglavlje 37. Isto se dokazuje iz drugih Psalama
Justin: Štaviše, u dijapsalmu četrdeset šestog Psalma OVAKO SE UKAZUJE NA HRISTA: ‘BOG UZAĐE UZ KLICANJE, GOSPOD UZ ZVUK TRUBE. Pevajte NAŠEM BOGU, pevajte: pevajte Caru našem, pevajte; jer je Bog Car cele zemlje: pevajte razumno. Bog je zavladao nad narodima. Bog sedi na svetom prestolu svome. Poglavari naroda okupiše se sa BOGOM AVRAAMOVIM, jer su silni Božji veoma uzvišeni na zemlji.’ A u devedeset osmom Psalmu Sveti Duh vas prekoreva, I PRORIČE DA ĆE ONAJ ZA KOGA VI NE ŽELITE DA BUDE CAR BITI CAR I GOSPOD, i Samuilov, i Aronov, i Mojsijev, i, ukratko, svih ostalih. A reči Psalma su ove:
Gospod caruje, neka se gneve narodi: [to je] onaj koji sedi na heruvimima, neka se zemlja potrese. Gospod je velik na Sionu, i uzvišen je nad svim narodima. Neka slave veliko ime tvoje, jer je strašno i sveto, i čast Cara ljubi pravdu. Ti si pripremio pravičnost; sud i pravednost izvršio si u Jakovu. Uzvisujte Gospoda Boga našega, i obožavajte podnožje nogu njegovih; jer je svet. Mojsije i Aron među sveštenicima njegovim, i Samuilo među onima koji prizivaju ime njegovo. Prizivali su (kaže Sveto pismo) Gospoda, i on ih je uslišio. U stubu od oblaka govorio im je; jer su čuvali svedočanstva njegova i zapovest koju im je dao. Gospode Bože naš, ti si ih uslišio: Bože, ti si im bio milostiv, a [ipak] si se svetio za sve njihove izmišljotine. Uzvisujte Gospoda Boga našega, i obožavajte na svetoj gori njegovoj; jer je svet Gospod Bog naš. (Isto. http://www.newadvent.org/fathers/01283.htm)
Obratite dobro pažnju na činjenicu da Justin Psalme 24, 47 i 99 pripisuje Isusu sa izričitom svrhom da ga poistoveti sa JHVH nad vojskama, jedinim istinitim i večnim Bogom Avraamovim koga vernici treba da obožavaju kod njegovog podnožja, budući upravo onim JHVH koji sedi na prestolu nad heruvimima!
U ovome leži pobijanje Berovog pogrešnog čitanja. Budući da je Justin poznavao Hebrejsku Bibliju, sigurno je znao da JHVH koji se javio patrijarsima i prorocima nije stvoreno biće, niti manje božanstvo, nego nestvoreni i večni Bog, kao što dokazuju sledeći tekstovi:
„A kad Avramu bi devedeset i devet godina, javi mu se Gospod i reče mu: Ja sam Bog svemogući, po mojoj volji živi i budi pošten. I učiniću zavjet između sebe i tebe, i vrlo ću te umnožiti. A Avram pade ničice. I Gospod mu još govori i reče:“… „I Bog izgovorivši, otide od Avrama gore.“ Postanje 17:1-3, 22 Legacy Standard Bible (LSB)
„Ja sam Gospod. I javio sam se Avramu, Isaku i Jakovu imenom Bog Svemogući, a imenom svojim Gospod ne bih im poznat.“ Izlazak 6:2-3 LSB
„Ti si sam Gospod; ti si stvorio nebo, nebesa nad nebesima i svu vojsku njihovu, zemlju i sve što je na njoj, mora i sve što je u njima, i ti oživljavaš sve to, i vojska nebeska tebi se klanja.“ Nemija 9:6 LSB
„Gospode, ti si nam utočište od koljena do koljena. Prije nego se gore rodiše i sazda se zemlja i vaseljena, i od vijeka i do vijeka ti si Bog.“ Psalam 90:1-2 LSB
„Gospod caruje. Obukao se u veličanstvo, obukao se Gospod u silu, i opasao se. Zato je vaseljena tvrda i neće se pomjeriti. Prijesto tvoj stoji od iskona; od vijeka ti si.“ Psalam 93:1-2 LSB
„Gospode! Čuj molitvu moju, i vika moja nek izađe preda te.“… „A ti, Gospode, ostaješ dovijeka, i spomen tvoj od koljena do koljena.“… „Bože moj, nemoj me uzeti u polovini dana mojih. Tvoje su godine od koljena do koljena. Davno si postavio zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih. To će proći, a ti ćeš ostati; sve će to kao haljina ovetšati, kao haljinu promijenićeš ih i promijeniće se. Ali ti si taj isti i godine tvoje neće isteći.“ Psalam 102:1, 12, 25-27 LSB
„A kad Jezekija primi knjigu iz ruku poslanika i pročita je, otide u dom Gospodnji, i razvi je Jezekija pred Gospodom. I pomoli se Jezekija Gospodu govoreći: Gospode nad vojskama, Bože Izrailjev, koji sjediš na heruvimima, ti si sam Bog svijem carstvima na zemlji, ti si stvorio nebo i zemlju. Prigni, Gospode, uho svoje i čuj; otvori, Gospode, oči svoje i vidi; čuj sve riječi Senahirima, koji posla da ruži Boga živoga. Istina je, opustošili su carevi Asirski sve one narode i zemlje njihove, I pobacali su bogove njihove u oganj, jer ne bijahu bogovi, nego djelo ruku čovječijih, drvo i kamen, zato ih potrše. I zato, Gospode Bože naš, izbavi nas iz ruku njegovijeh, da poznadu sva carstva na zemlji da si ti sam Gospod.“ Isaija 37:14-20 LSB
„S kim ćete me, dakle, izjednačiti da bih bio kao on? veli sveti. Podignite gore oči svoje i vidite; ko je to stvorio? Ko izvodi vojsku svega toga na broj i zove svako po imenu, i velike radi sile njegove i jake moći ne izostaje nijedno? Zašto govoriš, Jakove, i kažeš, Izrailju: Sakriven je put moj od Gospoda, i stvar moja ne izlazi pred Boga mojega? Ne znaš li? Nijesi li čuo da Bog vječni Gospod, koji je stvorio krajeve zemaljske, ne sustaje niti se utruđuje? Razumu njegovu nema mjere.“ Isaija 40:25-28 LSB
„Niko nije kao ti, Gospode; velik si i veliko je ime tvoje u sili.“… „A Gospod je pravi Bog, Bog živi i car vječni, od njegove srdnje trese se zemlja, i gnjeva njegova ne mogu podnijeti narodi. Ovako im recite: Bogova koji nijesu načinili nebo ni zemlju, nestaće sa zemlje i ispod neba. On je načinio zemlju silom svojom, utvrdio vaseljenu mudrošću svojom, i razumom svojim razastro nebesa;“ Jeremija 10:6, 10-12 LSB
Stoga, budući da Justin nedvosmisleno i bez ikakvog izvinjavanja poistovećuje Isusa sa YHWH, Bogom Svemogućim, koji se javlja kroz čitav Stari zavet, i budući da je YHWH jedini istiniti Bog koji je po prirodi nestvoren, ovo odlučno pobija Behrovu tvrdnju da je Justin o Hristu mislio kao o manjem, inferiornom božanstvu.
Ovo me vodi do moje sledeće tačke.
2. Isus je nestvoren i odvojen od svih stvorenja
Justin izričito jasno kaže da Isus nije stvorenje koje je Otac proizveo ni iz čega. Naprotiv, za Justina je Hristos Reč koja je rođena iz same Očeve suštine pre nego što je bilo šta stvoreno nastalo:
Poglavlje 48. Pre nego što se dokaže Hristovo božanstvo, on [Trifon] zahteva da se utvrdi da je On Hristos
Trifon: Čuli smo šta misliš o ovim stvarima. Nastavi izlaganje tamo gde si stao i privedi ga kraju. Jer neki njegovi delovi mi izgledaju paradoksalno i potpuno nesposobno za dokaz. Jer kada kažeš da je ovaj Hristos postojao kao Bog PRE VEKOVA, a zatim da je pristao da bude rođen i postane čovek, a ipak da nije čovek od čoveka, ta [tvrdnja] mi izgleda ne samo paradoksalna, nego i budalasta.
Justin: Znam da ta tvrdnja zaista izgleda paradoksalna, naročito onima iz tvoga roda, koji nikada nisu voljni da razumeju ili izvrše [zahteve] Boga, nego [su spremni da izvrše] zahteve svojih učitelja, kao što sam Bog objavljuje. Isaija 29:13 Zaista, Trifone, [dokaz] da je ovaj čovek Hristos Božji ne propada, čak i ako ne budem u stanju da dokažem da je On postojao ranije kao Sin Tvorca svih stvari, BUDUĆI BOG, i da je rođen kao čovek od Device. Ali pošto sam sigurno dokazao da je ovaj čovek Hristos Božji, ko god On bio, čak i ako ne dokažem da je pre-postojao i pristao da bude rođen kao čovek sa strastima sličnim našima, imajući telo, po volji Očevoj — samo u toj poslednjoj stvari je pravedno reći da sam pogrešio, a ne poricati da je On Hristos, makar izgledalo da je rođen kao čovek od ljudi i da [ništa više] nije dokazano [osim toga] da je postao Hristos izborom. Jer ima nekih, prijatelji moji, iz našeg roda, koji priznaju da je On Hristos, ali smatraju da je čovek od ljudi; s njima se ne slažem, niti bih se složio, čak i kada bi tako govorila većina onih koji [sada] imaju ista mišljenja kao ja; jer nam je sam Hristos naložio da ne polažemo veru u ljudska učenja, nego u ona koja su objavili blaženi proroci i koja je On sam učio. (Dijalog Poglavlja 48-54)
I:
Poglavlje 61. Mudrost je rođena od Oca, kao vatra od vatre
Justin: Daću vam još jedno svedočanstvo, prijatelji moji, iz Svetog pisma, da je Bog PRE SVIH STVORENJA rodio Početak, [koji beše] izvesna razumna sila [koja proishodi] IZ NJEGA SAMOGA, KOJU SVETI DUH NAZIVA ČAS SLAVOM GOSPODNJOM, ČAS SINOM, PA OPET MUDROŠĆU, PA OPET ANĐELOM, ZATIM BOGOM, A ZATIM GOSPODOM I LOGOSOM; A DRUGOM PRILIKOM ON SEBE NAZIVA VOJVODOM, KADA SE U LJUDSKOM OBLIKU JAVIO ISUSU, SINU NAVINOVOM (NUNOVOM). Jer On se može nazvati svim tim imenima, budući da služi volji Očevoj i budući da je rođen od Oca činom volje; upravo kao što vidimo da se dešava među nama: jer kada izgovorimo neku reč, mi rađamo reč; ali ne odsecanjem, tako da bi se umanjila reč [koja ostaje] u nama kada je izgovorimo; i upravo kao što vidimo da biva i sa vatrom, koja se ne umanjuje kada je zapalila [drugu], nego ostaje ista; a ono što je njome zapaljeno isto tako izgleda da postoji samo po sebi, ne umanjujući ono od čega je zapaljeno. Reč Mudrosti, KOJA JE I SAMA OVAJ BOG ROĐEN OD OCA SVIH STVARI, i Reč, i Mudrost, i Sila, i Slava Roditelja, posvedočiće mi kada preko Solomona govori sledeće:
Poglavlje 62. Reči „Načinimo čoveka“ slažu se sa svedočanstvom Priča Solomonovih
Justin: I isto shvatanje, prijatelji moji, izrazila je reč Božja [zapisana] preko Mojsija, kada nam je ukazala, u pogledu Onoga na koga je ukazala, da Bog pri stvaranju čoveka govori sa potpuno istim ciljem, sledećim rečima: ‘Načinimo čoveka po svom obličju i podobiju. I neka vladaju ribama morskim, i pticama nebeskim, i stokom, i svom zemljom, i svim gmizavcima što gmižu po zemlji. I stvori Bog čoveka: po obličju Božjem stvori ga; muško i žensko stvori ih. I blagoslovi ih Bog i reče: Rađajte se i množite se, i napunite zemlju, i vladajte njome.’ A da ne biste izmenili [snagu] upravo navedenih reči i ponovili ono što tvrde vaši učitelji — bilo da je Bog rekao samom sebi: ‘Načinimo’, upravo kao što i mi, kada se spremamo da nešto učinimo, često kažemo sebi: ‘Načinimo’; bilo da je Bog govorio elementima, to jest zemlji i drugim sličnim supstancama od kojih, kako verujemo, beše načinjen čovek: ‘Načinimo’ — navešću ponovo reči koje je izneo sam Mojsije, iz kojih možemo neosporno naučiti da je [Bog] razgovarao sa nekim ko je bio brojčano različit od Njega samoga, i takođe razumno Biće. Ovo su te reči: ‘I reče Bog: Gle, Adam posta kao jedan od nas, znajući dobro i zlo.’ Postanje 3:22 Rekavši, dakle, ‘kao jedan od nas’, [Mojsije] je objavio da [postoji izvestan] broj osoba koje su međusobno povezane, i da ih je najmanje dve. Jer ne bih rekao da je dogma one jeresi za koju se kaže da je među vama istinita, niti da njeni učitelji mogu dokazati da je [Bog] govorio anđelima, ili da je ljudsko telo bilo delo anđela. Ali ovaj Potomak, koji je zaista izveden iz Oca, beše sa Ocem PRE SVIH STVORENJA, i Otac je opštio s Njim; upravo kao što je Sveto pismo preko Solomona jasno pokazalo, da je Onaj koga Solomon naziva Mudrošću rođen kao Početak PRE SVIH NJEGOVIH STVORENJA i kao Potomak od Boga, koji je istu ovu stvar objavio i u otkrivenju datom Isusu, sinu Navinovom (Nunovom). Poslušajte, dakle, sledeće iz knjige Isusa Navina, da bi vam ono što govorim postalo očigledno; a glasi ovako: ‘I dogodi se, kada Isus beše blizu Jerihona, podiže oči svoje i vide čoveka gde stoji prema njemu. I pristupi Mu Isus i reče: Jesi li naš ili naših protivnika? A On mu reče: Ja sam Vojvoda vojske Gospodnje: sada dođoh. I pade Isus licem na zemlju i reče Mu: Gospode, šta zapovedaš sluzi svome? A Vojvoda Gospodnji reče Isusu: Izuj obuću s nogu svojih; jer je mesto na kome stojiš sveta zemlja. A Jerihon beše zatvoren i utvrđen, i niko iz njega ne izlažaše. I reče Gospod Isusu: Gle, dajem ti u ruke Jerihon, i cara njegovog, [i] junake njegove.’(Isto, Poglavlja 55-68)
Ponovo:
Poglavlje 100. U kom smislu se Hristos [naziva] Jakov, i Izrailj, i Sin Čovečji
Justin: Zatim ono što sledi — ‘A Ti, hvalo Izrailjeva, obitavaš na svetom mestu’ — objavilo je da će On učiniti nešto dostojno hvale i divljenja, budući da je trebalo da vaskrsne iz mrtvih trećeg dana nakon raspeća; a to je dobio od Oca. Jer već sam pokazao da se Hristos naziva i Jakovom i Izrailjem; i dokazao sam da ono što se na Njega odnosi nije tajanstveno objavljeno samo u blagoslovu Josifa i Jude, nego je i u jevanđelju zapisano da je rekao: ‘Sve Mi je predao Otac Moj’, i: ‘Niko ne poznaje Oca osim Sina; niti Sina osim Oca, i onih kojima Sin htedne otkriti.’ Matej 11:27 Shodno tome, On nam je otkrio sve što smo Njegovom milošću razumeli iz Svetog pisma, tako da znamo da je On prvorođeni od Boga, i da je PRE SVIH STVORENJA; isto tako da je Sin patrijaraha, budući da je uzeo telo od Device iz njihove porodice, i pristao da postane čovek bez lepote, obeščašćen i podložan stradanju. Otuda je, među svojim rečima, rekao, kada je govorio o svojim budućim stradanjima: ‘Sin čovečji mora mnogo postradati, i biti odbačen od fariseja i književnika, i biti raspet, i trećeg dana vaskrsnuti.’ Matej 16:21 Rekao je, dakle, da je Sin čovečji, bilo zbog svog rođenja od Device, KOJA BEŠE, kao što rekoh, IZ PORODICE DAVIDOVE i Jakovljeve, i Isakove, i Avramove; bilo zato što je Adam bio otac i Njemu i onima koji su prvi nabrojani, od kojih Marija vodi svoje poreklo. Jer znamo da su očevi žena isto tako i očevi one dece koju njihove kćeri rađaju. Jer je [Hristos] jednog od svojih učenika — ranije poznatog po imenu Simon — nazvao Petrom; jer je on prepoznao da je On Hristos, Sin Božji, po otkrivenju Njegovog Oca: i pošto nalazimo zapisano u memoarima Njegovih apostola da je On Sin Božji, i pošto Ga nazivamo Sinom, razumeli smo da je On PROIZAŠAO PRE SVIH STVORENJA od Oca, Njegovom silom i voljom (jer se u spisima proroka naziva na ovaj ili onaj način Mudrošću, i Danom, i Istokom, i Mačem, i Kamenom, i Palicom, i Jakovom, i Izrailjem); i da je postao čovek preko Device, da bi neposlušnost koja je proizašla od zmije bila uništena na isti onaj način na koji je i nastala. Jer Eva, koja beše devica i neokaljana, začevši reč zmije, rodi neposlušnost i smrt. Ali Devica Marija primi veru i radost kada joj anđeo Gavrilo objavi radosnu vest da će Duh Gospodnji doći na nju i sila Svevišnjega je zaseniti: zbog čega je i Sveto koje se od nje rodi Sin Božji; a ona odgovori: ‘Neka mi bude po reči tvojoj.’ Luka 1:38 I od nje je rođen Onaj na koga se, kao što smo dokazali, odnosi toliko mesta iz Svetog pisma, i preko koga Bog uništava i zmiju i one anđele i ljude koji su joj slični; a onima koji se kaju za svoju zloću i veruju u Njega daruje izbavljenje od smrti. (Poglavlja 89-108)
Primetite da Justin izričito potvrđuje da Isus NIJE stvoren ni iz čega, nego naglašava da je Sin proizašao iz samog Oca a da se nikada nije odvojio od njega, budući lično različit od svega stvorenog, zbog čega i može reći da je Hristos rođen pre svih stvorenja.
Jasno je, dakle, da Isus za Justina nije deo tvorevine koju je Otac načinio ni iz čega, nego je večni Logos Očev koji je u večnosti prebivao u njemu i zatim bio izveden u trenutku kada je Otac odlučio da svu tvorevinu privede u postojanje upravo tom Rečju/Mudrošću koju je večno posedovao.
3. Obožavanje jedino Boga koji je trojičan
Justin takođe naglašava da su istinski hrišćani oni koji obožavaju jedino Boga:
“… Jer za ovog đavola je u memoarima apostola zapisano da je, kada je [Isus] izašao iz reke Jordana, u vreme kada Mu je glas progovorio: ‘Ti si Sin Moj: Ja Te danas rodih’, došao k Njemu i kušao Ga, čak do te mere da Mu je rekao: ‘Obožavaj mene’; a Hristos mu odgovori: ‘Idi od Mene, Satano: Gospoda Boga svoga obožavaj, i Njemu jedinome služi.’ Matej 4:9-10…” (Dijalog, Poglavlje 103. Fariseji su bikovi: lav koji riče jeste Irod ili đavo Poglavlja 89-108)
A što se tiče toga da se uopšte ne zaklinjemo i da uvek govorimo istinu, On je zapovedio ovako: Ne kunite se nikako; nego neka vaše da bude da, i vaše ne, ne; jer što je više od toga, od zla je. Matej 5:34, 27 A da treba da obožavamo jedino Boga, ovako nas je uverio: Najveća zapovest je: Obožavaj Gospoda Boga svoga, i Njemu jedinome služi, svim srcem svojim i svom snagom svojom, Gospoda Boga koji te je načinio. Marko 12:30 A kada Mu je došao neki čovek i rekao: Učitelju blagi, On odgovori i reče: Niko nije blag osim jedino Boga, koji je sve načinio. Matej 19:6, 17 I neka se za one za koje se ne nađe da žive kako je On učio razume da nisu hrišćani, makar usnama ispovedali Hristove propise; jer se neće spasti oni koji ispovedaju, nego oni koji čine dela, prema Njegovoj reči: Neće svaki koji Mi govori: Gospode, Gospode, ući u carstvo nebesko, nego onaj koji čini volju Oca Mojega koji je na nebesima. Jer ko god Mene sluša i čini reči Moje, sluša Onoga koji Me je poslao. I mnogi će Mi reći: Gospode, Gospode, nismo li jeli i pili u Tvoje ime i činili čudesa? I tada ću im reći: Odstupite od Mene, vi koji činite bezakonje. Tada će biti plač i škrgut zuba, kada će pravednici zasijati kao sunce, a zli biti poslati u večni oganj. Jer mnogi će doći u Moje ime, spolja odeveni u ovčje odelo, a iznutra su vuci grabljivi. Po delima njihovim poznaćete ih. I svako drvo koje ne rađa dobar plod seče se i baca u oganj. A što se tiče onih koji ne žive u skladu sa ovim Njegovim učenjima i koji su hrišćani samo po imenu, zahtevamo da vi sve takve kaznite. (Prva apologija, Poglavlje 16)
A ipak, u isto vreme, Justin naglašava da vernici obožavaju Oca, Sina i Svetog Duha!
Poglavlje 13. Hrišćani služe Bogu razumno
Koji trezven čovek, dakle, neće priznati da nismo ateisti, budući da obožavamo Tvorca ovog svemira, i objavljujemo, kao što smo naučeni, da Mu nisu potrebni potoci krvi ni prinosi pića ni tamjan; koga hvalimo koliko god možemo vršenjem molitve i zahvaljivanja za sve čime smo snabdeveni, jer smo naučeni da je jedina čast dostojna Njega ne da vatrom sagorevamo ono što je On priveo u postojanje za našu ishranu, nego da to koristimo za sebe i za one koji su u potrebi, i da Mu sa zahvalnošću prinosimo hvalu prizivima i himnama za naše stvaranje, i za sva sredstva zdravlja, i za razna svojstva različitih vrsta stvari, i za smene godišnjih doba; i da pred Njega iznosimo molbe da ponovo postojimo u neraspadljivosti kroz veru u Njega. Naš učitelj u ovim stvarima jeste Isus Hristos, koji je i rođen radi ovoga, i bio raspet pod Pontijem Pilatom, prokuratorom Judeje, u vreme cara Tiberija; a dokazaćemo i da Ga s razlogom obožavamo, pošto smo naučili da je On Sin samoga istinitog Boga, i držeći Ga NA DRUGOM MESTU, a proročki Duh NA TREĆEM MESTU. Jer oni objavljuju da se naše ludilo sastoji u tome što raspetom čoveku dajemo mesto odmah do nepromenljivog i večnog Boga, Tvorca svega; jer ne razaznaju tajnu koja je u tome, na koju vas, dok vam je razjašnjavamo, molimo da obratite pažnju…
Poglavlje 61. Hrišćansko krštenje
Izložiću i način na koji smo se posvetili Bogu kada smo bili obnovljeni kroz Hrista; da ne bismo, ako to izostavimo, izgledali nepošteni u objašnjenju koje dajemo. Svi koji su ubeđeni i veruju da je istinito ono što učimo i govorimo, i koji se obavežu da mogu tako živeti, poučavaju se da se mole i da uz post preklinju Boga za oproštenje svojih prošlih grehova, dok se mi molimo i postimo sa njima. Zatim ih mi vodimo tamo gde ima vode, i oni se preporađaju na isti onaj način na koji smo se i mi sami preporodili. Jer u ime Boga, Oca i Gospoda svemira, i našeg Spasitelja Isusa Hrista, i Svetog Duha, oni tada primaju pranje vodom. Jer je Hristos takođe rekao: Ako se ko ne rodi ponovo, neće ući u carstvo nebesko. Jovan 3:5 A da je nemoguće da oni koji su jednom rođeni ponovo uđu u utrobe svojih majki, očigledno je svima. A kako će oni koji su sagrešili i koji se kaju izbeći svoje grehe, objavljuje prorok Isaija, kao što sam gore napisao; on ovako govori: Umijte se, očistite se; uklonite zlo dela svojih sa svojih duša; naučite se dobro činiti; sudite siročetu i branite udovicu: i dođite da se sudimo, govori Gospod. I ako gresi vaši budu kao skerlet, učiniću ih belim kao vuna; i ako budu crveni kao purpur, učiniću ih belim kao sneg. Ali ako odbijete i budete neposlušni, mač će vas proždreti: jer usta Gospodnja rekoše to. Isaija 1:16-20
A za ovaj [obred] naučili smo od apostola ovaj razlog. Pošto smo pri svom rođenju rođeni bez sopstvenog znanja ili izbora, sjedinjenjem naših roditelja, i odgajani u lošim navikama i zlom vaspitanju; da ne bismo ostali deca nužnosti i neznanja, nego postali deca izbora i znanja, i da bismo u vodi zadobili oproštenje ranije počinjenih grehova, nad onim ko izabere da se ponovo rodi i ko se pokajao za svoje grehe izgovara se ime Boga, Oca i Gospoda svemira; a onaj ko na kupelj vodi osobu koja treba da bude oprana priziva Ga samo ovim imenom. Jer niko ne može izgovoriti ime neizrecivog Boga; a ako se neko usudi da kaže da ime postoji, on bunca beznadežnim ludilom. A ovo pranje naziva se prosvetljenjem, jer se oni koji uče ove stvari prosvetljuju u svom razumu. I u ime Isusa Hrista, koji je raspet pod Pontijem Pilatom, i u ime Svetoga Duha, koji je kroz proroke prorekao sve o Isusu, biva opran onaj koji se prosvetljuje…
Poglavlje 67. Nedeljno obožavanje hrišćana
I mi se posle toga neprestano podsećamo jedni druge na ove stvari. A imućni među nama pomažu onima u potrebi; i uvek se držimo zajedno; i za sve čime smo snabdeveni blagosiljamo Tvorca svega kroz Njegovog Sina Isusa Hrista, i kroz Svetoga Duha. A na dan koji se zove nedelja, svi koji žive u gradovima ili na selu okupljaju se na jednom mestu, i čitaju se memoari apostola ili spisi proroka, dokle god vreme dopušta; zatim, kada čitač prestane, predstojatelj usmeno poučava i podstiče na podražavanje ovih dobrih stvari. Zatim svi zajedno ustajemo i molimo se, i, kao što smo ranije rekli, kada se naša molitva završi, donose se hleb i vino i voda, a predstojatelj na isti način prinosi molitve i zahvaljivanja, po svojoj sposobnosti, a narod se saglašava govoreći Amin; i vrši se razdeljivanje svakome, i pričešćivanje onim nad čime su izrečena zahvaljivanja, a onima koji su odsutni deo šalju đakoni. A oni koji su imućni i voljni daju koliko ko smatra za shodno; i ono što se sakupi predaje se predstojatelju, koji pomaže siročad i udovice i one koji su, zbog bolesti ili bilo kog drugog razloga, u oskudici, i one koji su u okovima i strance koji borave među nama, i jednom rečju brine se o svima koji su u potrebi. A nedelja je dan na koji svi držimo naš zajednički sabor, jer je to prvi dan na koji je Bog, izvršivši promenu u tami i materiji, načinio svet; a Isus Hristos, naš Spasitelj, istoga dana je vaskrsao iz mrtvih. Jer je bio raspet dan pre Saturnovog dana (subote); a dan posle Saturnovog dana, koji je dan Sunca, javivši se svojim apostolima i učenicima, naučio ih je ovim stvarima, koje smo i vama podneli na razmatranje. (Prva apologija)
Justin ne samo da tvrdi da istinski hrišćani obožavaju Trojstvo, nego i potvrđuje da se krštenje vrši u ime Oca, Sina i Svetog Duha. A pošto je krštenje verski obred koji se vrši za Božanstvo kojem se pojedinac potčinjava, ovo samo dodatno potvrđuje činjenicu da je Justin zaista bio trinitarac koji je obožavao jednog istinitog trojičnog Boga.
4. Božanski Duh
Da je Justin obožavao Svetog Duha kao Boga vidi se iz njegovih navoda o tome da je Duh božanski:
Poglavlje 32. Hristos proreknut preko Mojsija
Mojsije dakle, koji beše prvi od proroka, govorio je upravo ovim rečima: Neće se oduzeti žezlo od Jude, ni zakonodavac između nogu njegovih, dokle ne dođe Onaj kome je pripravljeno; i On će biti želja naroda, vezujući za lozu magare svoje, perući u krvi grožđa haljinu svoju. Postanje 49:10 Na vama je da tačno istražite i utvrdite do čijeg su vremena Jevreji imali sopstvenog zakonodavca i cara. Sve do vremena Isusa Hrista, koji nas je poučio i protumačio proročanstva koja još nisu bila razumljena, [imali su zakonodavca], kao što je bilo prorečeno od svetoga i božanskog Duha proroštva preko Mojsija, da vladar neće nedostajati Jevrejima dok ne dođe Onaj kome je carstvo pripravljeno (jer Juda beše praotac Jevreja, od koga i imaju svoje ime Jevreji); a pošto se On (tj. Hristos) pojavio, vi ste počeli da vladate Jevrejima i zadobili ste svu njihovu teritoriju. A proroštvo — On će biti očekivanje naroda — označavalo je da će iz svih naroda biti onih koji će očekivati Njegov ponovni dolazak. I to zaista možete i sami videti i uveriti se u to na osnovu činjenica. Jer iz svih ljudskih rodova ima onih koji očekuju Onoga koji je raspet u Judeji, i posle čijeg je raspeća zemlja odmah predata vama kao ratni plen. A proroštvo — vezujući za lozu magare svoje i perući u krvi grožđa haljinu svoju — bilo je značajan simbol onoga što je trebalo da se dogodi Hristu i onoga što je trebalo da učini. Jer je magare stajalo privezano za lozu na ulazu u selo, i On je tada naredio svojim poznanicima da Mu ga dovedu; i kada je dovedeno, uzjahao je i seo na njega, i ušao u Jerusalim, gde beše ogroman hram Jevreja koji ste vi kasnije razorili.
A posle toga je bio raspet, da bi se ispunio ostatak proroštva. Jer je to pranje Njegove haljine u krvi grožđa nagoveštavalo stradanje koje je trebalo da pretrpi, čisteći svojom krvlju one koji veruju u Njega. Jer ono što Božanski Duh preko proroka naziva Njegovom haljinom jesu oni ljudi koji veruju u Njega, u kojima prebiva seme Božje, Reč. A ono što se naziva krvlju grožđa označava da će Onaj koji treba da se pojavi imati krv, ali ne od semena čovekovog, nego od sile Božje. A prva sila posle Boga Oca i Gospoda svih jeste Reč, koja je takođe i Sin; a o Njemu ćemo u onome što sledi izložiti kako je uzeo telo i postao čovek. Jer kao što krv loze nije načinio čovek, nego Bog, tako je time nagovešteno da krv neće biti od ljudskog semena, nego od božanske sile, kao što smo gore rekli. A Isaija, drugi prorok, prorekavši iste stvari drugim rečima, ovako je govorio: Zvezda će izaći iz Jakova, i cvet će niknuti iz korena Jesejevog; i u Njegovu mišicu uzdaće se narodi. Isaija 11:1 I zvezda svetlosti je izašla, i cvet je nikao iz korena Jesejevog — to je Hristos. Jer je silom Božjom začet od device iz semena Jakova, koji beše otac Jude, koji je, kao što smo pokazali, bio otac Jevreja; a Jesej beše Njegov praotac prema proroštvu, i On beše sin Jakova i Jude prema lozi porekla. (Prva apologija)
Prethodno izneto ne ostavlja apsolutno nikakvu sumnju da je ovaj sveti Hristov mučenik zaista verovao u suštinsko božanstvo i punu jednakost Svetog Duha sa Ocem i Sinom.
Navedeni citati iz Justinovih spisa dovoljno pobijaju Behrovo grubo pogrešno čitanje Justina. Činjenica je da je ovaj blaženi svetitelj vaskrslog Hrista zaista bio trinitarac koji je obožavao Isusa kao YHWH Svemogućeg koji je postao telo.
Toliko o Behrovom grubom pogrešnom tumačenju ovog blaženog i svetog Hristovog mučenika.
DODATNA LITERATURA
Svedočanstvo Justina Mučenika o suštinskom i večnom božanstvu Hrista
Justin Mučenik o Isaiji 42:8 i Hristovoj slavi
Ponovni osvrt na iskrivljavanje Justina Mučenika kod Šabira Alija, 1. deo
Ponovni osvrt na iskrivljavanje Justina Mučenika kod Šabira Alija, 2. deo