Ponovno razmatranje pitanja nestvorenog Kurana, 1. deo
U ovom tekstu ponovo ću istaći tradicionalno sunitsko verovanje da je Kuran nestvoren, to jest da je večno postojao sa Alahom/u Alahu, kako bih izveo posledice tog verovanja kako po islamsko učenje o monoteizmu poznato kao tevhid, tako i po božanstvo Gospoda Isusa Hrista.
Sledeći znameniti islamolog sažima muslimansko gledište o nestvorenosti Kurana, kao i neke od sporova koji su iz tog stava proistekli:
Veruje se da je Kuran večan.
Iako sunije, odnosno pravoverni, veruju da je Kuran nestvoren i večan, da postoji u samoj suštini BOGA, a za samog Muhameda se kaže da je nevernikom proglasio onoga ko tvrdi suprotno,2 ipak su neki bili drugačijeg mišljenja; naročito sekta mutazilita,1 i sledbenici Ise Ibn Subaiha Abu Muse, prozvanog al-Muzdar, koji nisu prezali od toga da one koji su Kuran držali nestvorenim optuže za nevernistvo, kao one koji tvrde postojanje dva večna bića.2
O ovom pitanju se sporilo sa toliko žestine da je ono izazvalo mnoge nevolje pod nekim halifama iz porodice Abasa: al-Mamun3 je izdao javni edikt kojim je proglašeno da je Kuran stvoren, što su potvrdili njegovi naslednici al-Mutasim4 i al-Vasik,5 koji su bičevali, u tamnicu bacali i pogubljivali one suprotnog mišljenja. Ali naposletku je al-Mutevekil,6 koji je nasledio al-Vasika, okončao te progone opozvavši ranije edikte, oslobodivši one koji su zbog toga bili u tamnici, i ostavivši svakome slobodu u pogledu njegovog verovanja o ovom pitanju.7
Mišljenje al-Gazalija o Kuranu.
Čini se da je al-Gazali podnošljivo pomirio oba mišljenja, rekavši da se Kuran čita i izgovara jezikom, piše u knjigama i čuva u pamćenju; a da je ipak večan, da postoji u BOŽIJOJ suštini i da ga odatle nije moguće odvojiti nikakvim prenošenjem u ljudsko pamćenje ili na listove knjiga;8 čime, izgleda, ne misli ništa više do da je jedino izvorna ideja Kurana zaista u BOGU, te je stoga sa njim istosuštna i savečna, ali da su prepisi stvoreni i delo su čoveka.
Mišljenje al-Džahiza.
Mišljenje al-Džahiza, poglavara sekte koja nosi njegovo ime, o Kuranu, suviše je izuzetno da bi se izostavilo: govorio je **da je on telo, koje se ponekad može pretvoriti u čoveka,**1 a ponekad u zver;2 što se, izgleda, slaže sa shvatanjem onih koji tvrde da Kuran ima dva lica, jedno čovečje, a drugo zverinje;3 nagoveštavajući time, kako ja shvatam, dvostruko tumačenje koje on dopušta, po slovu ili po duhu.
Jeretička mišljenja.
Kao što su neki držali da je Kuran stvoren, tako nije nedostajalo ni onih koji su tvrdili da u toj knjizi nema ničeg čudesnog u pogledu stila ili sastava, izuzev jedino proročkih izveštaja o prošlim stvarima i predskazanja o onima koje dolaze; i da je BOG ljude ostavio njihovoj prirodnoj slobodi, ne sputavši ih u tom pogledu, Arapi bi mogli da sastave nešto što ne bi bilo samo ravno Kuranu, nego i nadmoćnije od njega po rečitosti, rasporedu i čistoti jezika. To je bilo još jedno mišljenje mutazilita, a posebno gorepomenutog al-Muzdara i al-Nizama.4 (Prečasni E. M. Weri /Wherry/, A Comprehensive Commentary on the Quran, III. Of the Quran itself, the Peculiarities of that Book; the Manner of its being Written and Published, and the General Design of it, str. 111–113 https://answeringislam.net/Books/Wherry/Commentary1/sect3.htm; podebljanja moja)
2 Apud Poc. Spec., str. 220. (Isto, str. 111)
1 Vidi dalje, odeljak VIII.
2 Vidi Poc. Spec, str. 219, itd.
3 Godine po hidžri 218. Abulfarag, str. 245, vidi takođe Elmacin. in Vita al Mamun.
4 U vreme al-Mutasima, učenjak po imenu Abu Harun Ibn al-Baka pronašao je razliku kojom bi se zaklonio, tvrdeći da je Kuran propisan, jer se u toj knjizi kaže: „Onaj Koji ti objavljuje Kur’an“ Otišao je i dalje, pa je dopustio da je ono što je propisano i stvoreno, pa je ipak poricao da iz toga sledi da je Kuran stvoren. Abulfarag, str. 253.
5 Isto, str. 257.
6 Godine po hidžri, str. 242.
7 Abulfarag, str. 262.
8 Al-Gazali, in prof. fid. (Isto, str. 112)
1 Halifa al-Velid Ibn Jezid, koji je bio jedanaesti iz loze Omajada, i na koga muslimani gledaju kao na odbačenika i čoveka bez vere, izgleda da je prema ovoj knjizi postupao kao prema razumnom stvorenju; jer, zavirivši jednoga dana u nju, prve reči na koje je naišao behu ove: „pa je svaki oholi prkosnik nastradao.“ Nato ju je nabio na koplje i strelama je izrešetao, ponavljajući ove stihove: „Zar koriš svakoga buntovnog, opakog čoveka? Gle, ja sam taj buntovni, opaki čovek. Kada se na dan vaskrsenja pojaviš pred svojim GOSPODOM, reci: O GOSPODE, al-Velid me je ovako razderao.“ Ibn Šohna, vidi Poc. Spec., str. 223.
2 Poc. Spec., str. 222.
3 Herbelot, str. 87.
4 Abulfeda, Šahristani, itd., apud Poc. Spec., str. 222, i Marracc., De Our., str. 44. (Isto, str. 113; podebljanja moja)
Ironično je što su i muslimani imali svoje arijance, to jest one koji su bili poput jeretika Arija iz četvrtog veka, koji je objavljivao da je Isus stvorenje Božije, verujući pri tom da je Hristos bio i jeste Reč Božija. Ovi naročiti muslimani nisu samo to verovali o Kuranu, nego su dve zavađene islamske skupine čak išle dotle da su jedna drugu napadale i ubijale zbog pitanja da li je muslimansko otkrivenje stvoreno ili večno.
A da muslimani ne bi prigovorili i ustvrdili da je E. M. Weri izmišljao ili pogrešno prikazivao islamski stav, navešću muslimanske izvore kako bih pokazao da je ono što je on izneo o prirodi Kurana u tradicionalnim islamskim verovanjima potpuno tačno.
42 Uzorno ponašanje Poslanika (Kitab al-Sunna)
(1698) Poglavlje: Kuran, reč Alahova
Ibn Abas je rekao:
Poslanik je običavao da traži utočište kod Alaha za al-Hasana i al-Husejna, govoreći: tražim utočište za vas obojicu u savršenim rečima Alahovim od svakog đavola i svake otrovne stvari i od zlog oka koje deluje. Zatim bi rekao: vaš otac je njima tražio utočište kod Alaha za Ismaila i Ishaka.
Ebu Davud je rekao: ovo je dokaz činjenice da Kuran NIJE STVOREN.
Ocena: SAHIH (Al-Albani)
Referenca: Sunan Ebu Davuda 4737
Referenca u knjizi: Knjiga 42, hadis 142
Engleski prevod: Knjiga 41, hadis 4719 (sunnah.com https://sunnah.com/abudawud/42/142; velika slova i podvlačenje moji)
Prevodilac u napomeni kaže:
4127. Poslanik je Kuran nazvao savršenim rečima Alahovim. Savršena reč ne može biti stvorena stvar. (Sunan Abu Dawud, engleski prevod sa objašnjenjima prof. Ahmada Hasana [Sh. Muhammad Ashraf Publishers, Booksellers & Exporters; Lahore, Pakistan, 1984], XXXV. Kitab al-Sunnah [Knjiga o uzornom ponašanju (Poslanika)], poglavlje 1698: Kuran, reč Alahova, str. 1325–26; podebljanje moje)
I:
6. Šesti dokaz
Preneseno je da je Havla bint Hakim rekla: Čula sam Alahovog Poslanika kako kaže: „Ko se zaustavi na nekom mestu i kaže: tražim utočište u savršenim rečima Alahovim od zla onoga što je On stvorio, ništa mu neće nauditi dok se sa tog mesta ne pokrene.“ Prenosi Muslim (2708).
Kada bi Njegove reči bile stvorene, onda bi traženje utočišta u njima bilo širk, jer bi to bilo traženje utočišta u nečemu što je stvoreno. Dobro je poznato da je traženje utočišta u bilo čemu drugom osim u Alahu, neka je uzvišen, i u Njegovim imenima i svojstvima širk, pa kako je Poslanik mogao da svoj ummet poučava nečemu što je očigledno širk, kada je on taj koji je došao da ih poduči čistom tevhidu?
Ovo pokazuje da reči Alaha, neka je uzvišen, nisu stvorene.
Naim ibn Hamad je rekao: Utočište se ne traži ni u čemu što je stvoreno, niti u rečima ljudi, džina, ljudskih bića ili meleka.
Al-Buhari je, nakon što je to naveo, rekao: Ovo pokazuje da reči Alahove nisu stvorene, i da je sve osim Njega stvoreno.
Vidi: Halk Afal al-Ibad (str. 143)
7. Sedmi dokaz
Hadis Ebu Hurejre od Poslanika koji je rekao:
„Prednost reči Alahovih nad svim drugim rečima jeste kao prednost Alaha nad celim Njegovim stvorenjem.“
Hasen hadis, prenosi ga Osman ad-Darimi u ar-Rad ala al-Džehmija (br. 287, 340); al-Lalkai (br. 557)
Ovaj hadis potvrđuje verovanje selefa, da je Kuran reč Alahova i da nije stvoren…
10. Deseti dokaz
Reči vodećih učenjaka ranih naraštaja koje potvrđuju ovo verovanje:
Amr ibn Dinar – jedan od najboljih imama iz reda tabiina – rekao je:
Sedamdeset godina sam se sretao sa drugovima Poslanika i sa drugima koji po stepenu dolaze odmah za njima, i oni kažu: Alah je Stvoritelj, a sve osim Njega je stvoreno. Kuran je reč Alahova; od Njega je došao i Njemu će se vratiti.
Abdulah ibn Nafi je rekao: Malik je govorio:
Kuran je reč Alahova. A odvratnim je smatrao gledište onih koji su govorili da je Kuran stvoren.
Prenosi Salih ibn Ahmed u al-Mihni (str. 66) sa sahih isnadom od njega.
Ar-Rabi ibn Sulejman, drug i učenik aš-Šafije, rekao je, prenoseći raspravu koja se odigrala između njega i Hafsa al-Farda o Kuranu:
On (Hafs) je započeo raspravu sa aš-Šafijom, a aš-Šafija je izneo svoj argument sa dokazom, i vodila se duga rasprava u kojoj je aš-Šafija utvrdio dokaz da je Kuran reč Alahova i da nije stvoren, a Hafsa al-Farda je smatrao nevernikom. Ar-Rabi je rekao: kasnije sam sreo Hafsa al-Farda na jednom skupu i on je rekao: aš-Šafija je hteo da me ubije.
Prenosi Abdurahman ibn Ebi Hatim u Adab aš-Šafii (str. 194–195). Njegov isnad je sahih.
Ibn Ebi Hatim je rekao:
Pitao sam svoga oca i Ebu Zuru o stavovima ehli sunneta o temeljima vere i o onome što su naučili od učenjaka u svim krajevima, i o tome šta su verovali u vezi sa tim.
Rekli su:
Sretali smo učenjake iz svih krajeva, iz Hidžaza, Iraka, Sirije i Jemena, i njihovo gledište je bilo da je vera i reč i delo, i da može da raste ili opada; da je Kuran reč Alahova i da ni na koji način nije stvoren.
Prenosi Ibn at-Taberi u as-Suni (1/176) sa sahih isnadom.
Imam Ebul-Kasim Hibetulah ibn al-Hasan at-Taberi al-Lalkai naveo je, u svojoj velikoj knjizi Šerh usul itikad ehlis-sunne vel-džemaa: Ovo je gledište pet stotina i pedeset pojedinaca među učenjacima i ranim naraštajima ovoga ummeta, od kojih svi kažu: Kuran je reč Alahova i nije stvoren; ko kaže da je stvoren, taj je nevernik.
Rekao je:
Ti ljudi broje pet stotina i pedeset ili više, iz redova tabiina i njihovih sledbenika i vodećih učenjaka, osim čestitih ashaba, uprkos razlikama u njihovim mestima boravka i proteku mnogih godina. Među njima je otprilike stotinu imama od kojih su ljudi učili svoja verovanja i sledili ih u njihovim stavovima. Kada bih hteo da zapišem stavove hadiskih učenjaka (o ovom pitanju), njihovih imena bilo bi na hiljade.
Kraj citata iz as-Sune (493)
Sažeto prema knjizi al-Akida as-selefija fi kelam Rabb al-berija ve kešf ebatil al-mubtedia ar-radija (str. 121–147) (Islam Question & Answer, „Ten textual and rational proofs that the Qur’an is the word of Allah and is not created“ https://islamqa.info/en/answers/219613/ten-textual-and-rational-proofs-that-the-quran-is-the-word-of-allah-and-is-not-created; podebljanja moja)
Imajte na umu argument da reči Alahove nisu stvorene, jer ću se na ovu tačku kasnije vratiti.
Ima toga još:
Az-Zehebi donosi sa dobrim (džejjid) lancem prenošenja, kako stoji u Muhtasar al-Uluvu (str. 155), od Alija bin al-Hasana al-Kuraija koji je rekao: Ebu Jusuf je rekao:
„Raspravljao sam sa Ebu Hanifom šest meseci, i onda se naše gledište sjedinilo da je onaj ko kaže da je Kuran stvoren kafir.“
A i al-Bejheki ovo prenosi u al-Esma ves-sifat, prenoseći od Abdulaha bin Ahmeda bin Abdurahmana bin Abdulaha ad-Duštakija koji je rekao: „Čuo sam Ebu Jusufa kako kaže..“, a zatim je to naveo, pa je onda on (al-Bejheki) rekao: „Ebu Abdulah (misli se na al-Hakima) je rekao: ‚Svi njegovi prenosioci su thikat (pouzdani)‘.“ (Maturidis.com, http://www.maturidis.com/maturidi/articles/fnegp-imaam-abu-hanifah-d-150h-and-the-splitting-and-deviation-of-the-hanafis-after-him-into-diverse-factions.cfm; podebljanja moja)
[Tačka 15 od 170]
15: O govoru Alahovom i o preispitivanju svojstava
Niko o svojstvima Gospoda, Svevišnjeg, ne kaže „Zašto?“ osim onoga ko sumnja u Alaha, Blagoslovenog i Svevišnjeg. Kuran je govor Alahov, Njegovo otkrivenje i svetlost. On nije stvoren, jer je Kuran od Alaha, a ono što je od Alaha nije stvoreno. To je ono što su govorili Malik ibn Enes, Ahmed ibn Hanbel i učenjaci pre i posle njih, a raspravljanje o tome jeste nevernistvo.[1]
___________________________________
NAPOMENE
1. Kuran je govor Alahov, te je stoga svojstvo Alahovo.
Sva svojstva Alahova su sa Njim oduvek. Imam Malik je rekao: „Kuran je govor Alahov. On nije stvoren.“ Prenosi al-Lalkai u Šerh usul itikad ehlis-sunne (br. 414).
Imam Ahmed ibn Hanbel je upitan o onome ko kaže da je Kuran stvoren, pa je rekao: „(On je) nevernik.“ Prenosi al-Lalkai u Šerh usul itikad ehlis-sunne (br. 449). (Kitab Šerh us-Sunna [Objašnjenje verovanja], imam al-Barbahari, preveo Abu Talhah Dawud Burbank https://qawaariyyah.wordpress.com/tag/abu-talhah/; podebljanja moja)
Kuran nije samo nestvoren, nego se zapravo sastoji iz dve prirode, odnosno dva vida, od kojih je jedan stvoren!
46-) Da li je Kuran mahluk (nešto stvoreno)?
a. Na Kuran je nužno gledati na dva načina. Materijalni i stvoreni vid Kurana, a to su papir, mastilo, korice, glas, mesto artikulacije i futrola Kurana, koje oko vidi, uho čuje, a ruka dodiruje.
b. Duhovni vid Kurana i kelam, koji je božansko svojstvo. Sa tog stanovišta, Kuran nije stvoren. Budući da Alah nije stvoren i da je predvečan, ni Njegova svojstva nisu stvorena. Jedno od Njegovih svojstava jeste svojstvo kelama (govora). Kuran nazivamo „kelamulah“ (govor ili reč Alahova). Kelamulah je božansko svojstvo; u tom vidu on nije stvoren. To je božansko svojstvo i blagost koja se očitovala kako bismo razumeli šta Alah od nas hoće. (Questions on Islam, „Most Read in the Category of The Quran“ https://questionsonislam.com/tum-kategori/62; podebljanja moja)
Pitanje
Znam da je Kuran jedno od svojstava Alahovih, poput Njegovog Oka, Njegove Ruke i tako dalje, i da je on reč Alahova u pravom smislu, koja je poslata Poslaniku (neka su na njega blagoslov i mir Alahov) preko Džibrila, i da Kuran nije stvoren. Ali šta se time misli? Da li to znači da reči Alahove nisu stvorene čak ni kada ih mi čitamo, iako je nas Alah stvorio i sve što kažemo ili činimo jeste deo Alahovog stvorenja? Da li se ovakvo razmišljanje smatra nekom vrstom prekoračenja granice? Ne želim to da činim, sve što želim jeste da se uverim da je moje verovanje ispravno.
Odgovor
Hvala Alahu.
Kuran je reč Alaha, neka je uzvišen, i nije stvoren.
Time se misli na to da je Alah, neka je uzvišen, izgovorio reči Kurana, koje je Džibril od Njega čuo i sneo Poslaniku, i njemu ih preneo.
Sva svojstva Alaha, neka je uzvišen, nestvorena su; ona su večna, bez početka. Reči Alahove spadaju među ta svojstva, a to obuhvata i Kuran. Zato su učenjaci rekli da Kuran nije stvoren, jer je on reč Alahova, a to je jedno od Njegovih svojstava.
Što se tiče ljudskih dela, ona su stvorena. Alah, neka je uzvišen, kaže (tumačenje značenja):
„kad Allah stvara i vas i ono što napravite?“
[as-Saffat 37:96].
Postoje dva pitanja koja moramo razlikovati:
Prvo su reči Alaha, neka je slavljen i uzvišen, koje je On isprva izgovorio, a Džibril ih je od Njega čuo, i Poslanik nam ih je preneo. To je svojstvo Alahovo koje nije stvoreno ni u svojim slovima ni u svojim rečima; isto važi i za Njegov glas kojim je Alah isprva govorio, a Džibril ga je od Njega čuo.
Sve to spada pod reči Alahove, od kojih ništa nije stvoreno, ma kako bile zapisane, učene ili čuvene.
Drugo su radnje čoveka, koji je posuda što nosi reči Alahove, pa ih on zapisuje u knjigu, čita ih i sluša ih. Sve što dolazi od čoveka i što on čini jeste stvoreno.
Dakle, čovekova ruka je stvorena, mastilo kojim piše je stvoreno, papir na kome piše je stvoren, čovekov jezik je stvoren, njegov glas koji mu pripada je stvoren. Sve su to posude u kojima ljudi nose reč Alahovu, prenose je i dostavljaju.
Više od jednog vodećeg učenjaka objasnilo je ovo pitanje i razlučilo ove dve stvari. Prvi među njima jeste prvak hadiskih učenjaka, imam Muhamed ibn Ismail al-Buhari. On je o ovoj naročitoj temi napisao knjigu pod naslovom Halk Afal al-Ibad. Između ostalog, u njoj je rekao (2/70):
Ebu Abdulah ibn Ismail je rekao: čuo sam Ubejdulaha ibn Saida kako kaže: čuo sam Jahju ibn Saida kako kaže: uvek sam slušao naše drugove kako govore da su dela ljudi stvorena.
Ebu Abdulah je rekao: njihovi pokreti, glasovi, radnje i pisanje su stvoreni. Što se pak tiče Kurana koji se uči, zabeležen u mushafu, napisan, i u srcima ljudi zapamćen, on je reč Alahova i nije stvoren. Alah, neka je uzvišen, kaže (tumačenje značenja):
„u grudima su onih kojima je dato znanje“
[al-Ankebut 29:49].
Ishak ibn Ibrahim je rekao: što se tiče posuda, ko bi sumnjao da su stvorene?
Kraj citata.
Šejhul-islam Ibn Tejmija je rekao:
Kada učimo Kuran, učimo ga svojim glasovima koji su stvoreni, i koji ne mogu biti nalik glasu Gospodara. Kuran koji učimo jeste reč Alahova, prenesena od Njega, a ne čuvena neposredno od Njega. Naprotiv, mi ga učimo svojim glasovima. Reči su reči Stvoritelja, ali je glas zvuk učača, kao što na to ukazuju Kuran i sunet, kao i zdrav razum. Alah, neka je uzvišen, kaže (tumačenje značenja):
„Ako te neki neznanobožac zamoli za zaštitu, ti ga zaštiti da bi saslušao Allahove reči, a potom ga otpremi na sigurno mesto za njega.“
[at-Tevba 9:6].
A Poslanik je rekao: „Ukrasite Kuran svojim glasovima.“
Kraj citata iz Medžmu al-Fetava (12/98). Vidi takođe: Medžmu al-Fetava (12/53)
Učenjaci Stalne komisije za izdavanje fetvi rekli su:
Ono u šta smo dužni da verujemo u pogledu Kurana, a to je gledište ehli sunneta vel-džemaata, kao što na to ukazuju Kuran i sunet, jeste da je Kuran reč Alahova u istinskom smislu. Njegova slova i značenja su spušteni, a ne stvoreni. Od Njega je došao i Njemu će se vratiti. On je reč Alaha, neka je uzvišen, i kada se uči i kada se piše. Alah, neka je uzvišen, kaže (tumačenje značenja):
„na listovima je cenjenim uzvišenim, čistim,“
[Abese 80:13, 14]
„Poslanik od Allaha koji uči čiste listove, u kojima su ispravni propisi.“
[al-Bejjina 98:2-3].
Kuran koji čitamo jeste reč Alaha, neka je uzvišen, ali ga mi učimo svojim glasovima. Dakle, reči su reči Stvoritelja, a glas je glas učača.
Kraj citata iz Fetava al-Ledžna ad-Daima (3/21)
Za više pojedinosti o ovom pitanju vidi Muhtasar as-Sevaik al-Mursela od Ibn al-Kajima (503–510) (Islam Question & Answer, „The Qur’an is the word of Allah, may He be exalted, and is not created“ https://islamqa.info/en/answers/227441/the-quran-is-the-word-of-allah-may-he-be-exalted-and-is-not-created; podebljanja moja)
Dakle, Kuran je istovremeno i nestvoren i stvoren, i večan i vremenit, utoliko što je njegov telesni sastojak, naime mushaf ili knjiga koja ga sadrži, a koja je bitan deo njegovog sastava, stvoren.
A da se Kuran pojavljuje i u ljudskom obličju i kao zveri, potvrđuju sledeći izveštaji:
Ebu Umama je rekao da je čuo Alahovog Poslanika kako kaže: Učite Kuran, jer će on na Dan vaskrsenja doći kao zastupnik za one koji ga uče. Učite dve svetle, al-Bekaru i suru Ali Imran, jer će one na Dan vaskrsenja doći kao dva oblaka ili dve senke, ili dva jata ptica u redovima, zauzimajući se za one koji ih uče. Učite suru al-Bekaru, jer je pribegavanje njoj blagoslov, a njeno napuštanje je uzrok žalosti, i mađioničari joj se ne mogu suprotstaviti. (Muavija je rekao: preneto mi je da ovde „batala“ znači mađioničari.) (Sahih Muslim, knjiga 004, broj 1757: http://searchtruth.com/book_display.php?book=004&translator=2&start=0&number=1645)
Kuran će se pojaviti u obličju bledog, belog čoveka:
Preneseno je da je Burejda rekao: čuo sam Poslanika kako kaže: „Kuran će sresti svoga druga na Dan vaskrsenja kada mu se otvori grob, U OBLIČJU BLEDOG ČOVEKA. REĆI ĆE MU: ‚Prepoznaješ li me?‘ On će reći: ‚Ne prepoznajem te.‘ ON ĆE REĆI: ‚Ja sam tvoj drug Kuran, koji te je držao žednim u vrelim danima i budnim noću. Svaki trgovac ima koristi od svoga posla, a danas ćeš ti imati koristi od svojih dobrih dela.‘ Biće mu data vlast u desnicu, a večnost u levicu, i na glavu će mu se staviti kruna dostojanstva, a njegovi roditelji biće odeveni u dragocene haljine kakve nikada nisu viđene na ovome svetu. Oni će reći: ‚Zašto smo ovim odeveni?‘ Biće rečeno: ‚Zato što je vaš sin učio Kuran.‘ Zatim će mu biti rečeno: ‚Uči i uzdiži se stepenima raja‘, i on će se uzdizati sve dok uči, bilo brzim bilo sporim tempom.“
Prenosi Ahmed u al-Musnedu (394) i Ibn Madža u as-Sunenu (3781); ocenjen kao hasen od al-Busajrija u az-Zevaidu i od al-Albanija u as-Silsila as-Sahiha (2829).
Evo engleskog prevoda verzije ovog izveštaja kod Ibn Madže:
3781. Preneseno je od Ibn Burejde da mu je njegov otac ispričao da je Alahov Poslanik rekao: „Kuran će doći na Dan vaskrsenja, POPUT BLEDOG ČOVEKA, I REĆI ĆE: ‚Ja sam onaj koji te je držao budnim noću i žednim tokom dana.‘“ (Hasen) (English Translation of Sunan Ibn Majah – Compiled by Imam Muhammad Bin Yazeed Ibn Majah Al-Qazwini, From Hadith No. 3657 to 4341, hadise priredio i referencirao hafiz Abu Tahir Zubair ‘Ali Za’i, preveo Nasiruddin al-Khattab (Kanada), konačni pregled Abu Khalil (SAD), [Darussalam Publications and Distributors, prvo izdanje: jun 2007], tom 5, Poglavlja o lepom ponašanju, poglavlje 52. Nagrade povezane sa Kuranom, str. 68–69 https://sunnah.com/ibnmajah:3781; velika slova moja)
A povrh svega, Kuran i njegove pojedinačne sure zapravo se mole Alahu i obožavaju ga kao svoga Gospodara!
Halid b. Madan je rekao: UČITE IZBAVITELJKU, a to je A.L.M. Objava,3 jer sam čuo da ju je jedan čovek koji je počinio mnoge grehe učio, i ništa drugo. Ona je raširila svoja krila nad njim I REKLA: ‚GOSPODE MOJ, oprosti mu, jer me je često UČIO‘; pa ju je Gospod Svevišnji UČINIO ZASTUPNIKOM za njega i rekao: ‚Upiši mu dobro delo i podigni ga za jedan stepen umesto svakog greha.‘ Halid je rekao: ONA ĆE SE PARNIČITI u ime onoga ko JE UČI kada on bude u grobu, GOVOREĆI: ‚O Bože, ako sam deo Tvoje Knjige, učini me ZASTUPNIKOM za njega; ali ako nisam deo Tvoje Knjige, izbriši me iz nje.‘ Biće kao ptica koja na njega stavlja svoje krilo, ONA ĆE SE ZAUZETI za njega i zaštitiće ga od kazne u grobu. Isto je rekao i za ‚Blagosloven je Onaj‘.4 Halid ne bi noću zaspao dok ih ne bi proučio. Taus je rekao da im je dato šezdeset vrlina više nego bilo kojoj drugoj suri u Kuranu. Prenosi Darimi.“
3. Kuran, xxxii.
4. Kuran, lxvii. (Mishkat Al-Masabih, engleski prevod sa objašnjenjima dr Džejmsa Robsona [Sh. Muhammad Ashraf Publishers, Booksellers & Exporters, Lahore-Pakistan, pretisak 1990], tom II, knjiga VIII. Izvrsne odlike Kurana, poglavlje I, str. 459; podebljanja i velika slova moji)
Imajući prethodno u vidu, spremni smo da pređemo na sledeći deo mog izlaganja (https://www.samshmnthelogy.net/post/quran-confirms-christ-s-prehuman-existence-incarnation-pt-2).