Kuran potvrđuje Hristovo preegzistentno postojanje i ovaploćenje, 2. deo

U svojoj prethodnoj objavi (https://www.samshmnthelogy.net/post/quran-confirms-christ-s-prehuman-existence-incarnation) pokazao sam kako islamsko pismo svedoči o tome da je Isus božanska preegzistentna Reč Božja koja je postala telo. Obratite pažnju, na primer, na ono što sledeći odlomak kaže:

„O vi kojima je data Knjiga, ne zastranjujte u svom verovanju i o Allahu govorite samo istinu! Mesija, Isus, Marijin sin, samo je Božji poslanik, i stvoren je rečju Njegovom, koju je Mariji dostavio, i život mu dao; zato verujte u Allaha i Njegove poslanike i ne govorite: „Trojica su!“ Prestanite, bolje vam je! Zaista je jedini bog samo Allah, Uzvišen neka je On, zar da ima dete?! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, i Allah je svima dovoljan zaštitnik.“ S. 4:171 Jusuf Ali

Isus je i Reč Božja, a ne tek jedna reč od njega, data Mariji, i Duh koji ishodi od samog Boga. Ovo je najbliže što Kuran dolazi potvrđivanju prologa Jovanovog jevanđelja, budući da ovaj tekst jasno uči da je Isus kao Reč Božja preegzistirao kao Duh koji je potom sišao u osvećenu i blagoslovenu utrobu Marijinu da bi uzeo telo:

„U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog. On bješe u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima. I svjetlost svijetli u tami, i tama je ne obuze. Bi čovjek poslan od Boga, po imenu Jovan. Ovaj dođe za svjedočanstvo, da svjedoči o svjetlosti, da svi vjeruju kroz njega. On ne bješe svjetlost, nego da svjedoči o svjetlosti. Bješe svjetlost istinita koja obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna. Svojima dođe, i svoji ga ne primiše. A onima koji ga primiše dade vlast da budu čeda Božija, onima koji vjeruju u ime njegovo; Koji se ne rodiše od krvi, ni od želje tjelesne, ni od želje muževljeve, nego od Boga. I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine.“ Jovan 1:1-4, 9-10, 14

„Štobješe od početka, što smo čuli, što smo vidjeli očima svojima, što sagledasmo i ruke naše opipaše, o Logosu (Riječi) života: I Život se javi, i vidjeli smo, i svjedočimo, i objavljujemo vam Život vječni, koji bješe u Oca i javi se nama; Što smo vidjeli i čuli objavljujemo vama da i vi s nama imate zajednicu, a naša zajednica je sa Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Hristom.“ 1. Jovanova 1:1-3

„I obučen je u haljinu crvenu od krvi, i Ime se njegovo zove: Logos (Riječ) Božiji.“ Otkrivenje 19:13

Zapravo, ovaj konkretni kuranski tekst samo odjekuje neke od stvari kojima nadahnuto Sveto pismo Božje uči o Hristu. Na primer, Sveta Biblija kaže da je Hristos naš Apostol/Poslanik poslat od Oca:

„Zato, braćo sveta, zajedničari zvanja nebeskoga, poznajte Poslanika i Prvosveštenika vjere naše koju ispovjedamo, Isusa Hrista,“ Jevrejima 3:1

„Kao što ti mene posla u svijet, i ja njih poslah u svijet.“ Jovan 17:18

„A Isus im reče opet: Mir vam! Kao što je Otac poslao mene, i ja šaljem vas.“ Jovan 20:21

Hristos se čak naziva i duhom koji oživljava:

„Tako je i napisano: Prvi čovjek Adam postade duša živa, a posljednji Adam duh koji oživljuje.“ 1. Korinćanima 15:45

Tako otkrivamo da Kuran u jednom smislu poriče Isusovo božanstvo, a ipak na drugim mestima potvrđuje da je on božanska preegzistentna Reč i Duh od Boga.

U ovoj objavi želim da se pozabavim tipičnim muslimanskim prigovorom, koji se često iznosi da bi se pobilo izričito i jasno učenje Kurana o tome da je Isus večna Reč Božja koja je postala telo.

Muslimani pokušavaju da izbegnu ovu činjenicu tvrdeći da se Hristos naziva Rečju Božjom isključivo zato što ga je Bog stvorio neposredno svojom zapovešću, kun fajakun – „Budi i biva.“ Drugim rečima, Isus je Reč Božja isključivo zato što je stvoren stvaralačkom rečju/naredbom Božjom.

Postoji nekoliko krupnih problema s ovim argumentom. Prvo, kao što smo već pokazali, Isus nije prosto nusproizvod Božje zapovesti, već sama Reč Božja poslata čovečanstvu. Ovo se ne zasniva samo na jasnom čitanju S. 4:171, već i na S. 3:39 i 45, koji izričito uče da je Reč Božja lična i da je postala čovek Isus:

„I dok se on, stojeći u hramu, molio, anđeli ga pozvaše i rekoše: „Allah te raduje Jahjom (Jovanom) koji će da veruje u reči Allahove, prvakom, čednim čovekom i verovesnikom, potomkom čestitih!““ S. 3:39 Šakir

Jahja, tj. Jovan Krstitelj, treba da posvedoči o Reči od Boga, naime o Isusu Hristu:

Spomeni kada su anđeli naime Gavrilo rekli „O Marijo Bog ti daje radosnu vest o Reči od Njega to jest o dečaku čije je ime Mesija Isus sin Marijin On joj se obraća pripisujući ga njoj da bi ukazao na to da će ga ona roditi bez oca jer je običaj da se dete pripisuje svome ocu počastvovan neka je on na ovom svetu kroz proroštvo i na Onom svetu kroz svoje posredovanje i visoke stepene al-daradžāt al-‘ulā up. K. 2075 i onih koji su privedeni blizu Bogu. (Tafsir al-Dželalejn https://www.altafsir.com/Tafasir.asp?tMadhNo=0&tTafsirNo=74&tSoraNo=3&tAyahNo=45&tDisplay=yes&UserProfile=0&LanguageId=2; podebljanje i podvlačenje naši)

(verujući u Reč od Alaha) Al-`Avfi je preneo da su Ibn `Abas, kao i Al-Hasan, Katada, `Ikrima, Mudžahid, Ebu Aš-Ša`ta, As-Sudi, Ar-Rabi` bin Anas, Ad-Dahak, i nekoliko drugih, rekli da ajet…

(verujući u Reč od Alaha) znači: „Verujući u `Isaa, sina Merjeminog.“ (Tafsir Ibn Kesir http://www.qtafsir.com/index.php?option=com_content&task=view&id=543&Itemid=46; podebljanje i podvlačenje naši)

Zapazite da je Isus taj koji jeste Reč od Boga. Činjenica da je on Reč od Boga podrazumeva preegzistenciju, to jest da je Isus preegzistirao kao Reč Božja. Ova tačka se jasnije iznosi u sledećem odlomku:

„I kada anđeli rekoše: „Marija, Allah te raduje sinom koji je rečju Njegovom stvoren, čije je ime Mesija Isus, Marijin sin, ugledan i na ovom i na Budućem svetu i jedan od Allahu bliskih!“ S. 3:45 Pikthal

Evo drugačijeg prevoda ovog poslednjeg teksta:

Prema ovom stihu, Reč Božja nije puka apstrakcija ili zapovest, već stvarna ličnost. To je zbog toga što se Reči Božjoj daje lično ime, tj. Mesija Isus, sin Marijin. To samo po sebi pobija često ponavljani muslimanski argument da se Isus naziva Rečju Božjom samo zato što je nusproizvod Reči Božje, doveden u postojanje stvaralačkom zapovešću Božjom. Uostalom, ovaj tekst odlučno potvrđuje da Reč Božja nije načinila Isusa, već da Reč Božja JESTE sam Isus.

Isus je, dakle, lična Reč Božja sišla s neba, što je činjenica koju potvrđuje S. 4:171.

Drugo, kada bi bilo istina da je Isus Reč Božja isključivo zato što je stvoren zapovešću Božjom, onda bismo očekivali da nađemo Adama nazvanog Rečju Božjom, pošto je i on prema Kuranu stvoren zapovešću Božjom (up. K. 3:59). Pa ipak, ni Adam niti bilo ko drugi nikada se ne naziva Rečju Božjom.

Ono što prethodno pokazuje jeste da Kuran zapravo priznaje da je večna Reč Božja postala telo, dva aspekta (večni i konačni) sjedinjena u jednoj Ličnosti, i da ta večna Reč nije niko drugi do Isus Hristos.

Da sažmem svoje izlaganje:

Kuran naziva Isusa Rečju Božjom poslatom Mariji, ne zato što ga je stvorila Reč Božja, već zato što on sam jeste Reč Božja.

Kuran, dakle, potvrđuje da je Isus preegzistentna Reč Božja koja je postala telo.

Budući da islamska teologija priznaje da je Reč Božja večna i neodvojiva od njega, to znači da Kuran priznaje (mada nesvesno) da je Isus večan i neodvojiv od Boga.