Kuran potvrđuje Hristovo predljudsko postojanje i ovaploćenje
Kuran potvrđuje da je Isus Reč Božija i Duh Božiji koji je poslat dole Mariji kako bi se ovaplotio:
„O vi kojima je data Knjiga, ne zastranjujte u svom verovanju i o Allahu govorite samo istinu! Mesija, Isus, Marijin sin, samo je Božji poslanik, i stvoren je rečju Njegovom, koju je Mariji dostavio, i život mu dao; zato verujte u Allaha i Njegove poslanike i ne govorite: „Trojica su!“ Prestanite, bolje vam je! Zaista je jedini bog samo Allah, Uzvišen neka je On, zar da ima dete?! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, i Allah je svima dovoljan zaštitnik.“ S. 4:171 (dr Laleh Bakhtiar http://islamawakened.com/quran/4/st46.htm)
Obratite pažljivo pažnju na formulaciju. Bog je Isusa spustio Mariji — jezik koji dokazuje da Hristos ne potiče sa zemlje, nego od samoga Boga. To se dodatno potvrđuje time što je Isus označen kao Duh od njega, to jest od Boga. Ovo pokazuje da je Isus postojao kao nematerijalno, bestelesno Duhovno Biće koje je potom postalo telo kada je sišao u blagoslovenu utrobu svoje blagoslovene majke, koja je začela i rodila njegovu ljudsku prirodu i fizičko telo dok je još uvek bila devica u telesnom smislu:
„Ona reče: „Gospodaru moj, kako ću ja da imam dete kada me muškarac nije dodirnuo?!“ „Eto, tako“, reče, „Allah stvara šta On želi. Kada nešto odredi, On samo kaže: 'Budi!' I to bude.““ S. 3:47 Arberry
„„A ja sam upravo izaslanik tvoga Gospodara“, reče on, „da ti poklonim čestitog dečaka!“ „Kako ću da imam dečaka?“ Reče ona, „kad me nijedan muškarac nije dodirnuo, a ja nisam bludnica.“ A on reče: „Eto tako, Gospodar tvoj je kazao: 'To je Meni lako, i zato da ga učinimo da bude znak ljudima i znak naše milosti.' Tako je unapred određeno.““ S. 19:19-21 Arberry
Zato se Isus u islamskoj tradiciji naziva Rečju Božijom (Kalimatullah/Kalimat-Allah) i Duhom Božijim (Ruhullah/Ruh-Allah):
4435. Prenosi se da je Abu Hurejra rekao: „Allahovom Poslaniku donesoše nešto mesa i ponudiše mu but, koji mu se dopadao, i on pojede nešto od toga. Zatim reče: ‘Ja ću biti gospodar ljudi na Dan ustajanja. Znate li šta će to podrazumevati? Allah će sakupiti ljude, prve i poslednje, na istoj ravnici, tako da će ih posmatrač moći videti, a govornik učiniti da ga čuju. Sunce će im biti približeno i ljudi će osetiti takvu tugu i nevolju da je neće moći podneti niti izdržati. Ljudi će reći: ‘Zar ne vidite šta vas je snašlo? Zašto ne potražite nekoga ko će posredovati kod vašeg Gospodara u vaše ime?’ Ljudi će reći jedni drugima: ‘Morate ići Adamu!’ Doći će Adamu, mir neka je s njim, i reći: ‘Ti si otac čovečanstva. Allah te je stvorio Svojom rukom i udahnuo u tebe nešto od Svoga duha i naredio je anđelima da ti se poklone. Nastanio te je u Vrtu. Zar nećeš posredovati kod svoga Gospodara u naše ime? Zar ne vidiš šta trpimo?’ Adam će reći: ‘Moj Gospodar je danas gnevan takvim gnevom kakav nikada ranije nije postojao niti će ikada više postojati. Zabranio mi je Drvo, a ja sam bio neposlušan. O dušo moja! Dušo moja! Dušo moja! Idite nekom drugom. Idite Nuhu.’… Doći će ‘Isau i reći: ‘O ‘Isa! Ti si Allahov Poslanik i NJEGOVA REČ koju je bacio Merjemi i duh od Njega. Govorio si ljudima dok si bio u kolevci. Posreduj kod svoga Gospodara u naše ime. Zar ne vidiš šta trpimo?’ ‘Isa će reći: ‘Moj Gospodar je danas gnevan takvim gnevom kakav nikada ranije nije postojao niti će ikada više postojati’, a nije spomenuo nikakav greh. ‘O dušo moja! Dušo moja! Dušo moja! Idite nekom drugom. Idite Muhamedu.’ (Aisha Bewley, The Sahih Collection of al-Bukhari, poglavlje 68. Book of Tafsir https://aishabewley.netlify.app/bukhari30)
I:
Enes b. Malik je preneo: Allahov Poslanik je rekao: Allah će sakupiti ljude na Dan vaskrsenja i oni će biti zabrinuti zbog toga, a Ibn Ubejd reče: Dobiće božansko nadahnuće o tome, i reći će: Kada bismo mogli potražiti posredovanje kod našeg Gospodara, možda bismo bili oslobođeni ove naše nevolje. On (Sveti Poslanik) reče: Doći će Adamu i reći: Ti si Adam, otac čovečanstva. Allah te je stvorio Svojom vlastitom rukom i udahnuo u tebe od Svoga Duha i zapovedio anđelima, i oni ti se pokloniše. Zato posreduj za nas kod svoga Gospodara, da nas oslobodi ovog našeg položaja. On će reći: Nisam u položaju da to učinim, i setiće se svoje greške i postideće se svoga Gospodara zbog toga… Bolje idite Isusu, DUHU ALLAHOVOM i Njegovoj reči… (Sahih Muslim, knjiga 001, broj 0373 http://searchtruth.com/book_display.php?book=001&translator=2&start=0&number=0373)
Treba naglasiti da se ove uzvišene titule ne pripisuju nikome drugom osim Hristu.
Stoga, s obzirom na to da se Isus izričito naziva Duhom Božijim, čini se razumno izvesnim da sledeći stihovi opisuju čin Alahovog slanja Hrista u fizičko telo Marije kako bi od nje uzeo ljudsku prirodu:
„I spomeni onu koja je sačuvala čednost - svoje devičanstvo, pa smo u nju udahnuli život, i nju i njenog sina smo učinili da budu svim svetovima znamenje.“ S. 21:91 (Bakhtiar http://islamawakened.com/quran/21/st46.htm)
„koja je svoju nevinost sačuvala, pa smo u nju život udahnuli“ S. 66:12 (Bakhtiar http://islamawakened.com/quran/66/st46.htm)
Ovde imamo Boga koji udahnjuje svoj Duh u blagoslovenu Hristovu majku. A pošto se za Isusa izričito kaže da je Duh Božiji, zaključak izgleda neizbežan: ovi stihovi govore o tome da je Bog zaista udahnuo sam Duh Isusov u njegovu časnu majku.
Da ne bismo bili optuženi da pogrešno tumačimo ove tekstove, dopustićemo da umesto nas govore muslimanski učenjaci koji su priredili prvi naučni Study Quran:
„U ovom stihu jedinstvenost Isusa među poslanicima potvrđuje se na više načina, uključujući i njegovu titulu Ruh Allah (‘Duh Božiji’). Ovde i na pojedinim drugim mestima on se, međutim, naziva Mesijom (al-Masih), terminom koji se na arapskom razume tako da ukazuje na to da ga je Bog očistio od greha (T). To nije nepovezano s pojmom ‘pomazanja’, koje je korensko značenje te reči u hebrejskom.
„On je takođe označen kao Božija Reč (vidi takođe 3:45; 19:34), ideja koja ima jasan odjek u jevanđeoskoj tradiciji, gde je Isus označen kao ‘Reč’ Božija (vidi Jovan 1). Hrišćanska i islamska tradicija, međutim, iz ovog naziva izvode različite bogoslovske zaključke. U islamskom kontekstu, poistovećivanje Isusa s Božijom Rečju ne isključuje niti zasenjuje njegovu ulogu donosioca Jevanđelja, koje, kao i Tora i Kuran, predstavlja Božiju Reč i poruku čovečanstvu. Neki komentatori tumače Njegovu Reč ovde kao vest koju je Marija primila o svom čudesnom začeću ili kao aluziju na božansku stvaralačku zapovest Budi! kojom je Hristos oblikovan u Marijinoj utrobi (vidi 3:45, 59; R, T). Međutim, iako su sva stvorena bića dovedena u postojanje kroz Božiju Reč, jedino je Hristos izričito označen kao ‘Reč od Boga’. Neki bi stoga mogli tvrditi da Isus, na osnovu toga što je označen kao Božija Reč****, na neki način (jedinstveno) učestvuje u božanskoj stvaralačkoj zapovesti, premda to nije tradicionalno islamsko razumevanje Isusovog označavanja kao Reči od Njega (3:45).
„Čudo Isusovog devičanskog rođenja takođe se ovde nagoveštava time što je on označen kao Božija Reč predata Mariji (alqaha ila Maryam), što bi se moglo prevesti i kao ‘bačena na Mariju.’ Uporedi 66:12, gde se kaže da je Bog udahnuo svoj Duh u Mariju. U skladu s implicitnim predstavljanjem u 66:12 da je Isus Božiji ‘Duh’ udahnut u Mariju, u ovom stihu Isus je takođe označen kao Duh od Boga (uporedi 2:87, 253; 5:110, gde je Isus ojačan … Svetim Duhom). Na toj osnovi Isusu se u islamskoj tradiciji daje počasna titula ‘Duh Božiji’ (Ruh Allah). Neki komentatori, međutim, Isusov opis kao Duha od Boga razumeju metaforički i smatraju da se Duh ovde odnosi ili na Isusovu čistotu ili da je metafora za Božiju milost (rahmah; R).
„Pored ponovnog potvrđivanja pune Isusove ljudskosti, ovaj stih zapoveda hrišćanima da ne govore ‘Troje.’ To se razume kao zapovest da napuste to učenje, jer je to bolje za njih. U 5:73 hrišćani koji Boga nazivaju ‘Trojicom’ oštrije se kritikuju, ali je taj stih ugrađen u širu raspravu koja se, čini se, obraća onim hrišćanima koji su ne samo Isusa nego i njegovu majku Mariju smatrali božanskima (vidi 5:73c). I u ovom stihu i u 5:73, međutim, pravoverno učenje o Trojstvu kao tri ‘lica’, ili ipostasi, ‘unutar’ jednoga Boga NIJE IZRIČITO SPOMENUTO, a kritika izgleda usmerena na one koji tvrde postojanje TRI RAZLIČITA ‘BOGA’, IDEJU KOJU SAMI HRIŠĆANI ODBACUJU…
„Uprkos ovim oštrim kritikama hrišćanskog trojstvenog učenja, kao i implikaciji kroz jukstapoziciju u 5:72-73 da se hrišćansko verovanje u božanstvo Isusa i u Boga kao trećega od trojice može razumeti kao vrsta shirka (pripisivanja sudruga Bogu), islamsko pravo nikada nije smatralo hrišćane ‘idolopoklonicima’ (mushrikun) i prihvatalo je vlastite hrišćanske tvrdnje o monoteističkom verovanju, održavajući jasnu razliku koju sam Kuran pravi između idolopoklonika (mushrikun) i sledbenika Knjige.“ (The Study Quran: A New Translation and Commentary [HarperOne, 2015], str. 267-268; podebljanje, velika slova i podvlačenje su moji)
Ono što sve ovo čini još zanimljivijim jeste to što poznati muslimanski autor Nil Robinson (Neal Robinson) spominje jedno tumačenje sure 19:16-21 koje takođe podupire našu egzegezu. Prema Robinsonu, jedan od najbližih Muhamedovih ashaba i najbolji kuranski recitator, Ubej ibn Kab, tvrdio je da je Duh koji se Mariji pojavio u ljudskom obliku zapravo bio Hristos!
„Alternativno bi se moglo pomisliti (na osnovu 4:171) da Duh koji se predstavio Mariji nije bio niko drugi do Mesija kojega je ona potom rodila. Na prvi pogled to izgleda neverovatno zbog načina na koji Duh govori o sebi kao o poslaniku. Postoji, međutim, apokrifni spis koji pruža presedan za poistovećivanje vesnika blagovesti sa Rečju koja je postala telo. Reč je o takozvanoj Epistula Apostolorum, koja pretenduje da bude poslanica upućena sveceloj Crkvi od strane jedanaestorice učenika, u kojoj se beleži razgovor koji su vodili s Hristom nakon vaskrsenja. U toku tog razgovora on im je rekao:
U to vreme javio sam se u obliku arhanđela Gavrila [devici] Mariji i govorio s njom, i njeno srce me je primilo; poverovala je i nasmejala se i ja, Reč, uđoh u nju i postadoh telo; i ja sam sâm bio sluga SAMOME SEBI, i u obliku lika anđela.“ (Robinson, Christ In Islam and Christianity [State University of New York Press (SUNY), Albany 1991], poglavlje 15. The Virginal Conception, str. 157; podebljanje i velika slova su moji)
I:
„Tabari pretpostavlja da je Duh koji je poslat Mariji bio Gavrilo. On izveštava da je to bilo mišljenje Katade, Ibn Džurejdža i Vehba. Ostali komentatori se slažu da je to ispravno tumačenje, ali ipak spominju ALTERNATIVNO GLEDIŠTE, naime da je Duh bio Mesija. Ibn Kesir donosi sledeći izveštaj koji se preko jednog isnada prati DO ASHABA UBEJA:
Duh Isusov je jedan iz skupine duhova s kojima je [Bog] sklopio zavet u Adamovo vreme [uporedi 33:7 i 7:172]. On je taj, to jest duh Isusov, koji joj se predstavio u obliku savršenog ljudskog bića. Tako je ona začela onoga koji joj se obratio I ON SE OVAPLOTIO U NJOJ [ušavši u nju kroz njena usta].
„UPRKOS NJEGOVOM RODOSLOVU, Ibn Kesir odbacuje ovo tumačenje kao za osudu i pretpostavlja da je izvedeno od sledbenika Pisma.“ (Isto, str. 161; podebljanje i velika slova su moji)
Evo predanja koje je Robinson imao na umu:
Tirmizijev hadis – broj 41
Prenosi Ubej ibn Ka’b
U vezi s rečima Alaha, Uzvišenog i Slavnog, „I kad je Gospodar tvoj od Adamovih sinova, iz njihovih kičmi, izveo njihovo potomstvo“ (7:172)… I kada smo sklopili savez s prorocima – sve do Njegovih reči: Isus, sin Marijin (33:7). On je bio među tim duhovima i On ga je poslao Mariji. A od Ubeja se prenosi da je ušao kroz njena usta.
Prenosi Ahmed. (ALIM onlajn izdanje http://www.alim.org/library/hadith/TIR/41)
I sledeći muslimanski komentator priznaje da je to bilo tumačenje koje su zastupali neki od najvećih islamskih učenjaka:
„Većina učenjaka drži gledište da se … (Duh) odnosi na Sejjidnu Džibrila, ali neki kažu da se odnosi na samoga Sejjidnu ‘Isaa. Alah Ta‘ala je pred Sejjidu Merjemu postavio lik sina koji će joj se roditi. Ali je prethodna verzija primerenija i potvrđuje je tvrdnja koja sledi…“ (Maariful Quran, Maulana Mufti Muhammad Shafi‘, preveo Muhammad Tahsrat Husain, priredio Maulana Muhammad Taqi ‘Usmani, tom 6, str. 34 https://ia802707.us.archive.org/2/items/maarifulquran-english-pdf/MaarifulquranEnglishPdf-Vol6-Page001-780ByMuftiShafiUsmaniRah.pdf; podebljanje i podvlačenje su moji)
Čak i Study Quran priznaje ovu činjenicu u svojoj napomeni uz suru 19:17:
„… Alternativno, ashab i rani kuranski recitator i komentator Ubej ibn Ka‘b (umro 29/649) smatrao je da se Duh i savršeni čovek odnose na Duh Isusov (IK, Rb; vidi takođe R, Ts za slično tumačenje koje se ne pripisuje Ubeju ibn Ka‘bu), koji je u 4:171 opisan kao Duh od Boga.“ (Isto, str. 768)
Ovo sada otvara ozbiljne probleme za muslimane, jer ne samo da potvrđuje da je Isus preegzistirao kao nematerijalni Duh pre nego što je postao telo, nego i dokazuje da je po prirodi nestvoren. To je zato što Kuran kaže da je Bog izdahnuo Isusa u Mariju, čime se pokazuje da je Isus proizašao od Boga i da stoga mora biti unutrašnji samome Božijem Biću. A pošto nijedan aspekt Božijeg Bića nije stvoren, Isus ne može biti puko stvorenje, nego mora biti večna božanska Ličnost koja je postala telo.
Kuran na ovoj tački prosto ponavlja ono što je prolog Jovanovog jevanđelja objavio vekovima pre Muhamedovog rođenja, naime, da je Isus večna Reč Božija i Posrednik stvaranja koji je izašao od Oca radi toga da postane telo (uporedi Jovan 1:1-18).