RANA CRKVA O JOVANU 3:5 I KRŠTENJU VODOM
Sledi spisak citata crkvenih otaca prvih pet vekova, koji svi potvrđuju da se Jovan 3:5 odnosi na krštenje vodom, i da Bog upravo u krštenju vodom daruje duhovno preporođenje i oproštenje prestupa po Svetom Duhu. Navešću i nekoliko izvora koji, iako ne pominju Jovan 3:5, ipak potvrđuju da se duhovna obnova/rođenje i otpuštenje grehova dešavaju pri krštenju vodom, milošću Svetog Duha.
POSLANICA KOJA SE PRIPISUJE VARNAVI
Poglavlje 11. Krštenje i krst praslikovani u Starom zavetu
Ispitajmo dalje da li se Gospod postarao da praslikuje vodu [krštenja] i krst. O vodi je zaista pisano, u vezi sa Izrailjcima, da neće primiti ono krštenje koje vodi ka otpuštenju grehova, nego da će sebi pribaviti drugo. Prorok stoga objavljuje: Zaprepasti se, nebo, i neka zemlja zadrhti zbog ovoga, jer je ovaj narod počinio dva velika zla: mene su ostavili, izvor živi, i iskopali sebi razbijene čatrnje. Zar je moj sveti breg Sion pusta stena? Jer ćete biti kao ptići koji odlete kada se gnezdo ukloni. Isaija 16:1-2 I opet kaže prorok: Ja ću ići pred tobom i poravnati gore, i razbiću vrata bronzana, i polomiti prevornice gvozdene; i daću ti tajna, skrivena, nevidljiva blaga, da poznaju da sam ja Gospod Bog. Isaija 45:2-3 I on će prebivati u visokoj pećini jake stene. Dalje, šta kaže u vezi sa Sinom? Voda mu je pouzdana; videćeš Cara u njegovoj slavi, i tvoja duša razmišljaće o strahu Gospodnjem. Isaija 33:16-18 I opet kaže kroz drugog proroka: Čovek koji čini ovo biće kao drvo zasađeno kraj tokova voda, koje daje svoj plod u svoje vreme; i list mu neće uvenuti, i sve što čini napredovaće. Nisu takvi bezbožnici, nisu takvi, nego su kao pleva koju vetar razveje s lica zemlje. Zato bezbožnici neće opstati na sudu, ni grešnici u zboru pravednih; jer Gospod zna put pravednika, a put bezbožnika propašće. Zapazite kako je odjednom opisao i vodu i krst. Jer ove reči znače: Blaženi su oni koji su, položivši nadu u krst, sišli u vodu; jer, kaže, primiće svoju nagradu u svoje vreme: tada objavljuje: Ja ću im uzvratiti. A sada kaže: Lišće njihovo neće uvenuti. To znači da će svaka reč koja izlazi iz tvojih usta u veri i ljubavi mnogima doneti obraćenje i nadu. Opet, drugi prorok kaže: I zemlja Jakovljeva biće uzvišena nad svakom zemljom. Sofonija 3:19 To znači posudu njegovog Duha, koju će proslaviti. Dalje, šta kaže? I beše reka koja teče s desne strane, i iz nje izrastoše prekrasna drveta; i ko god bude jeo od njih živeće doveka. Jezekilj 47:12 To znači da mi zaista silazimo u vodu puni grehova i nečistote, ali izlazimo noseći plod u svom srcu, imajući strah [Božji] i pouzdanje u Isusa u svom duhu. I ko god bude jeo od njih živeće doveka. To znači: Ko god, kaže, čuje vas kako govorite i poveruje, živeće doveka. (Poslanica Varnavina)
PREPOZNAVANJA KLIMENTA RIMSKOG
Poglavlje 8. Neophodnost krštenja.
Ali sada vas istim putevima vodim ka razumevanju. Jer vidite da sve stvari proizlaze iz voda. A voda je najpre stvorena od Jedinorodnoga; i Svemogući Bog je glava Jedinorodnoga, kroz koga dolazimo Ocu onim redom koji smo gore izložili. A kada dođete Ocu, saznaćete da je ovo njegova volja: da se nanovo rodite posredstvom voda, koje su prve stvorene. Jer onaj ko je preporođen vodom, ispunivši meru dobrih dela, postaje naslednik Onoga od koga je preporođen u neraspadljivost. Stoga, s pripremljenim umovima, pristupite kao sinovi ocu, da se vaši gresi speru i da se dokaže pred Bogom da im je neznanje bilo jedini uzrok. Jer ako, pošto ste ovo naučili, ostanete u neverju, uzrok vaše propasti pripisaće se vama samima, a ne neznanju. I zar mislite da možete imati nadu prema Bogu, makar negovali svu pobožnost i svu pravednost, a ne primite krštenje. Naprotiv, biće dostojan veće kazne onaj ko dobra dela čini na loš način; jer zasluga ljudima dolazi od dobrih dela, ali samo ako su učinjena onako kako Bog zapoveda. A Bog je zapovedio da svako ko ga obožava bude zapečaćen krštenjem; ali ako odbijete i poslušate svoju volju umesto Božje, nesumnjivo ste protivni i neprijateljski nastrojeni prema njegovoj volji.
Poglavlje 9. Svrha krštenja.
Ali možda ćete reći: Šta krštenje vodom doprinosi obožavanju Boga? Prvo, zato što se ispunjava ono što je Bogu ugodno. Drugo, zato što, kada budete preporođeni i nanovo rođeni od vode i od Boga, krhkost vašeg pređašnjeg rođenja, koju imate preko ljudi, biva odsečena, te ćete tako naposletku moći da postignete spasenje; a inače je to nemoguće. Jer tako nam je istiniti prorok posvedočio pod zakletvom: ‘Zaista vam kažem, ako se čovek ne rodi nanovo od vode, neće ući u carstvo nebesko.’ Zato pohitajte; jer u ovim vodama postoji izvesna sila milosrđa koja je na njih sišla u početku, i ona priznaje one koji su kršteni u ime trostruke svete tajne, i izbavlja ih od budućih kazni, prinoseći Bogu kao dar duše koje su posvećene krštenjem. Pribegnite stoga ovim vodama, jer jedino one mogu ugasiti silinu budućeg ognja; a za onoga ko odlaže da im pristupi očigledno je da u njemu ostaje idol neverja, i njime je sprečen da pohita ka vodama koje daruju spasenje. Jer bilo da si pravedan ili nepravedan, krštenje ti je neophodno u svakom pogledu: za pravednoga, da se u njemu izvrši savršenstvo i da se nanovo rodi za Boga; za nepravednoga, da mu bude darovan oproštaj grehova koje je počinio u neznanju. Zato svi treba da pohitaju da se nanovo rode za Boga bez odlaganja, jer je kraj svačijeg života neizvestan. (Knjiga VI)
PASTIR JERMIN
Poglavlje 3
I rekoh mu: Želeo bih da nastavim sa svojim pitanjima. Govori, reče on. I rekoh: Čuo sam, gospodine, neke učitelje kako tvrde da nema drugog pokajanja osim onoga koje se dogodilo kada smo sišli u vodu i primili otpuštenje svojih pređašnjih grehova. On mi reče: Zdravo je učenje koje si čuo; jer tako zaista i jeste. Jer onaj ko je primio otpuštenje svojih grehova ne treba više da greši, nego da živi u čistoti. Pošto, međutim, marljivo ispituješ sve stvari, ukazaću ti i na ovo, ne dajući povod za zabludu onima koji tek treba da poveruju u Gospoda, ili su nedavno poverovali. Jer oni koji su sada poverovali, i oni koji tek treba da poveruju, nemaju pokajanje za svoje grehe; nego imaju otpuštenje svojih pređašnjih grehova. Jer onima koji su pozvani pre ovih dana Gospod je postavio pokajanje. Jer Gospod, koji poznaje srce i unapred zna sve stvari, znao je slabost ljudi i mnogostruka lukavstva đavola, da će on naneti neko zlo slugama Božjim i zlonamerno postupati prema njima. Gospod je stoga, budući milostiv, pomilovao delo svoje ruke i postavio im pokajanje; i meni je poverio vlast nad ovim pokajanjem. I zato ti kažem: ako je neko iskušan od đavola i sagreši posle onog velikog i svetog poziva kojim je Gospod pozvao svoj narod u život večni, ima priliku da se pokaje samo jednom. Ali ako posle toga bude često grešio, pa se onda pokaje, takvom čoveku pokajanje neće koristiti; jer će teško živeti. I rekoh: Gospodine, osećam da mi se život vratio dok pažljivo slušam ove zapovesti; jer znam da ću biti spasen ako ubuduće više ne budem grešio. A on reče: Bićeš spasen, ti i svi koji drže. (DRUGA ZAPOVEST — O IZBEGAVANJU ZLOGOVORENJA I O DAVANJU MILOSTINJE U PROSTODUŠNOSTI., Zapovest 4 O otpuštanju svoje žene zbog preljube.)
Poglavlje 16
Objasni mi još malo, gospodine, rekoh. Šta to želiš? upita on. Zašto je, gospodine, rekoh, ovo kamenje izašlo iz jame i bilo ugrađeno u građevinu kule, pošto je nosilo ove duhove? Bili su dužni, odgovori on, da izađu kroz vodu da bi bili oživljeni; jer, ako ne odlože mrtvilo svog života, ne bi mogli ni na koji drugi način ući u carstvo Božje. Stoga su i oni koji su usnuli primili pečat Sina Božjeg. Jer, nastavi on, pre nego što čovek nosi ime Sina Božjeg on je mrtav; ali kada primi pečat, odlaže svoje mrtvilo i zadobija život. Pečat je, dakle, voda: silaze u vodu mrtvi, a izlaze živi. I njima je, stoga, ovaj pečat propovedan, i oni su ga upotrebili da bi ušli u carstvo Božje. Zašto je, gospodine, upitah, i onih četrdeset kamenova izašlo s njima iz jame, kad su već primili pečat? Zato što su, reče on, ovi apostoli i učitelji koji su propovedali ime Sina Božjeg, pošto su usnuli u sili i veri Sina Božjeg, propovedali to ne samo onima koji su usnuli, nego su im i sami dali pečat propovedi. Stoga su sišli s njima u vodu i opet izašli. [Ali ovi su sišli živi i opet izašli živi; dok su oni koji su ranije usnuli sišli mrtvi, ali su opet izašli živi. ] Kroz njih su, dakle, oživljeni i dovedeni da upoznaju ime Sina Božjeg. Iz tog razloga su i izašli s njima, i bili su zajedno s njima uklopljeni u građevinu kule, i, netaknuti dletom, ugrađeni zajedno s njima. Jer su usnuli u pravednosti i u velikoj čistoti, samo što nisu imali ovaj pečat. Time imaš i objašnjenje o njima. (DEVETO POREĐENJE — VELIKE TAJNE U GRAĐENJU VOJUJUĆE I TRIJUMFUJUĆE CRKVE, Poređenje 9. Velike tajne u građenju vojujuće i trijumfujuće Crkve.)
JUSTIN MUČENIK
Poglavlje 61. Hrišćansko krštenje
Izložiću i način na koji smo sebe posvetili Bogu kada smo obnovljeni kroz Hrista; da ne bismo, ako ovo izostavimo, izgledali nepošteni u objašnjenju koje dajemo. Svi koji su uvereni i veruju da je istinito ono što učimo i govorimo, i koji se obavezuju da mogu tako da žive, poučavaju se da se mole i da preklinju Boga uz post za otpuštenje svojih pređašnjih grehova, dok se mi zajedno s njima molimo i postimo. Zatim ih mi vodimo tamo gde ima vode, i oni bivaju preporođeni na isti način na koji smo i mi sami preporođeni. Jer u ime Boga, Oca i Gospoda svemira, i našeg Spasitelja Isusa Hrista, i Svetog Duha, oni tada primaju umivanje vodom. Jer je i Hristos rekao: Ako se ne rodite nanovo, nećete ući u carstvo nebesko. Jovan 3:5 A da je nemoguće da oni koji su jednom rođeni uđu u utrobe svojih majki, svima je očigledno. A kako će oni koji su sagrešili i koji se kaju izbeći svoje grehe, objavljuje prorok Isaija, kao što sam gore napisao; on ovako govori: Umijte se, očistite se; uklonite zlo svojih dela sa svojih duša; naučite se dobru činiti; sudite siročetu i branite udovicu: pa dođite da se sudimo, govori Gospod. I ako gresi vaši budu kao skerlet, učiniću ih belim kao vuna; i ako budu crveni kao purpur, učiniću ih belim kao sneg. Ali ako odbijete i budete nepokorni, mač će vas proždreti: jer su usta Gospodnja govorila. Isaija 1:16-20
A za ovaj [obred] naučili smo od apostola ovaj razlog. Pošto smo pri svom rođenju rođeni bez sopstvenog znanja ili izbora, sjedinjenjem naših roditelja, i odgajani u lošim navikama i zlom vaspitanju — da ne bismo ostali deca nužde i neznanja, nego da postanemo deca izbora i znanja, i da u vodi zadobijemo otpuštenje ranije počinjenih grehova, nad onim ko izabere da se nanovo rodi i ko se pokajao za svoje grehe, izgovara se ime Boga, Oca i Gospoda svemira; onaj ko vodi ka kupelji osobu koja treba da bude umivena naziva ga jedino ovim imenom. Jer niko ne može izgovoriti ime neizrecivog Boga; a ako se neko usudi da kaže da postoji ime, bunca u beznadežnom ludilu. A ovo umivanje naziva se prosvetljenjem, jer oni koji ovo nauče bivaju prosvetljeni u svom razumu. I u ime Isusa Hrista, koji je raspet pod Pontijem Pilatom, i u ime Svetog Duha, koji je kroz proroke prorekao sve o Isusu, umiva se onaj ko biva prosvetljen. (Prva apologija)
IRINEJ
34
I zaroni se, kaže [Sveto pismo], sedam puta u Jordanu. 2. Carevima 5:14 Nije uzalud drevni Neman, kada je bolovao od gube, bio očišćen pošto je kršten, nego je to [poslužilo] kao znak nama. Jer kao što smo gubavi u grehu, bivamo očišćeni, posredstvom svete vode i prizivanja Gospoda, od svojih starih prestupa; budući duhovno preporođeni kao novorođena deca, kao što je Gospod objavio: Ako se čovek ne rodi nanovo od vode i Duha, neće ući u carstvo nebesko. Jovan 3:5. (Fragmenti iz izgubljenih Irinejevih spisa)
TERTULIJAN
Poglavlje 12. O neophodnosti krštenja za spasenje
Kada se, međutim, postavi pravilo da bez krštenja spasenje niko ne može postići (ponajviše na osnovu one izjave Gospodnje, koji kaže: Ako se ko ne rodi od vode, nema života ), odmah se kod nekih javljaju savesne, štaviše drske sumnje: kako je, u skladu s tim pravilom, spasenje dostupno apostolima, za koje — izuzev Pavla — ne nalazimo da su kršteni u Gospodu? Štaviše, budući da je Pavle jedini među njima koji je obukao odeždu Hristovog krštenja, ili se unapred presuđuje opasnost svih ostalih kojima nedostaje voda Hristova, da bi se pravilo održalo, ili se pravilo ukida ako je spasenje određeno i za nekrštene. Čuo sam — Gospod mi je svedok— takve sumnje: da niko ne bi pomislio da sam toliko raspusan da bih, neizazvan, u slobodi svog pera, izmišljao ideje koje bi kod drugih izazvale nedoumicu.
A sada ću, koliko budem mogao, odgovoriti onima koji tvrde da apostoli nisu bili kršteni. Jer ako su primili Jovanovo ljudsko krštenje i čeznuli za Gospodnjim, onda — pošto je sam Gospod odredio da je krštenje jedno; (govoreći Petru, koji je želeo da bude sav opran: Ko se jednom okupao, nema potrebe da se umiva po drugi put; Jovan 13:9-10 što, naravno, ne bi uopšte rekao onome ko nije kršten; i ovde imamo očigledan dokaz protiv onih koji, da bi uništili svetu tajnu vode, apostolima uskraćuju čak i Jovanovo krštenje. Može li izgledati verovatno da put Gospodnji, to jest Jovanovo krštenje, tada nije bio pripremljen u onim osobama koje su bile određene da otvore put Gospodnji po celom svetu? Sam Gospod, iako se od njega nije zahtevalo pokajanje, bio je kršten: zar krštenje nije bilo neophodno za grešnike? Što se pak tiče činjenice da drugi nisu bili kršteni— oni, međutim, nisu bili Hristovi saputnici, nego neprijatelji vere, učitelji zakona i fariseji. Iz te činjenice izvodi se dodatni zaključak: pošto su protivnici Gospodnji odbili da budu kršteni, oni koji su sledili Gospoda bili su kršteni, i nisu bili istomišljenici svojih suparnika: naročito jer je, ako je i bilo nekoga uz koga su prianjali, Gospod uzvisio Jovana iznad njega (svedočanstvom) govoreći: Među onima koji su rođeni od žena nema nijednog većeg od Jovana Krstitelja.
Drugi iznose pretpostavku (dovoljno usiljenu, očigledno) da su apostoli tada namirili potrebu krštenja kada su u svom čamcu bili poprskani i prekriveni talasima: i da je sam Petar bio dovoljno uronjen kada je hodao po moru. Ipak, kako mislim, jedno je biti poprskan ili zahvaćen silinom mora; a drugo biti kršten u poslušnosti prema disciplini vere. Ali taj čamac jeste predstavljao sliku Crkve, po tome što je ona uznemiravana na moru, to jest u svetu, talasima, to jest progonima i iskušenjima; dok Gospod, kroz strpljenje, kao da spava, sve dok, probuđen u njihovoj krajnjoj nevolji molitvama svetih, ne obuzda svet i ne vrati mir svojima.
Dakle, bilo da su bili kršteni na bilo koji način, bilo da su do kraja ostali neokupani — tako da se čak i ona reč Gospodnja o jednom kupanju, pod likom Petra, odnosi samo na nas— ipak je dovoljno drsko presuđivati o spasenju apostola, jer je njima povlastica i prvog izbora, a zatim i nepodeljene bliskosti, mogla podariti sažetu milost krštenja, budući da su (kako mislim) sledili Onoga koji je običavao da obeća spasenje svakom verniku. Vera tvoja, govorio bi, spasla te je; i: Gresi će ti biti oprošteni — pošto veruješ, naravno, iako još nisi kršten. Ako je to apostolima nedostajalo, ne znam u veri u šta je to bilo da je, potaknut jednom rečju Gospodnjom, jedan zauvek ostavio carinarnicu za sobom; Matej 9:9 drugi napustio oca i lađu, i zanat kojim je zarađivao za život; Matej 4:21-22 treći, koji je prezreo očev pogreb, ispunio, pre nego što ju je čuo, onu najvišu zapovest Gospodnju: Ko voli oca ili mater više nego mene, nije mene dostojan. Matej 10:37. (O krštenju)
IPOLIT
8. Ali sada mi, molim vas, poklonite najveću pažnju, jer želim da se vratim izvoru života i da posmatram izvor koji ključa isceljenjem. Otac besmrtnosti poslao je besmrtnog Sina i Reč u svet, koji je došao čoveku da bi ga umio vodom i Duhom; i on nas je ponovo rodio za neraspadljivost duše i tela, udahnuo u nas dah (duh) života i zaodenuo nas neraspadljivim oružjem. Ako je, dakle, čovek postao besmrtan, biće i Bog. A ako je učinjen Bogom vodom i Svetim Duhom posle preporođenja u kupelji, nalazi se i kao sunaslednik Hristov posle vaskrsenja iz mrtvih. Stoga ovako propovedam: Dođite, sva plemena naroda, ka besmrtnosti krštenja. Donosim radosnu vest o životu vama koji boravite u tami neznanja. Dođite iz ropstva u slobodu, iz tiranije u carstvo, iz raspadljivosti u neraspadljivost. A kako ćemo, pita neko, doći? Kako? Vodom i Svetim Duhom. Ovo je voda sjedinjena sa Duhom, kojom se natapa raj, kojom se zemlja obogaćuje, kojom rastu biljke, kojom se množe životinje, i (da sve saberemo u jednu reč) kojom se čovek ponovo rađa i biva oživljen, u kojoj je i Hristos kršten, i u koju je Duh sišao u obliku goluba. (Beseda o svetom Bogojavljenju)
KIPRIJAN KARTAGINSKI
1. Kiprijan i ostali, Stefanu, bratu svom, pozdrav. Smatrali smo neophodnim, najdraži brate, radi uređenja izvesnih pitanja i njihovog ispitivanja na zajedničkom saboru, da se okupimo i održimo sabor, na kojem se odjednom sabralo mnogo sveštenika; na kojem je, štaviše, mnogo toga izneseno i raspravljeno. A predmet o kojem smo ti ponajviše morali pisati i posavetovati se s tvojom ozbiljnošću i mudrošću jeste onaj koji se naročito tiče i svešteničke vlasti i jedinstva, kao i dostojanstva Katoličanske Crkve, budući da oni proističu iz uredbe božanskog određenja; naime, da oni koji su zaronjeni napolju, izvan Crkve, i koji su među jereticima i raskolnicima okaljani prljavštinom profane vode, kada dođu nama i Crkvi koja je jedna, treba da budu kršteni, iz razloga što je malo to da se na njih polože ruke kako bi primili Svetog Duha, ako ne prime i krštenje Crkve. Jer tek tada mogu biti potpuno posvećeni i biti sinovi Božji, ako budu rođeni iz obe svete tajne; jer je pisano: Ako se čovek ne rodi nanovo od vode i Duha, ne može ući u carstvo Božje. Jer nalazimo i u Delima apostolskim da su ovo apostoli održavali i čuvali u istini spasonosne vere, tako da, kada je u domu kapetana Kornilija Sveti Duh sišao na neznabošce koji su tamo bili, gorljive u toplini svoje vere i koji su celim srcem verovali u Gospoda; i kada su, ispunjeni Duhom, blagosiljali Boga na raznim jezicima, blaženi apostol Petar je ipak, imajući na umu božansku zapovest i jevanđelje, zapovedio da ti isti ljudi budu kršteni, oni koji su već bili ispunjeni Svetim Duhom, da ne bi izgledalo da je išta zanemareno u apostolskom uputstvu o držanju u svemu zakona božanske zapovesti i jevanđelja. A to da nije krštenje ono što jeretici upotrebljavaju, i da niko od onih koji se protive Hristu ne može imati koristi od milosti Hristove, nedavno je brižljivo izloženo u pismu koje je o toj temi napisano Kvintu, našem sabratu, nastanjenom u Mavretaniji; kao i u pismu koje su naši sabraća ranije napisali našim sabraći episkopima koji predsedavaju u Numidiji, a kopije oba pisma prilažem. (Poslanica 71)
21. Može li moć krštenja biti veća ili delotvornija od ispovedanja, od stradanja, kada neko ispoveda Hrista pred ljudima i biva kršten u sopstvenoj krvi? Pa ipak ni ovo krštenje ne koristi jeretiku, iako je ispovedio Hrista i bio pogubljen izvan Crkve, osim ako pokrovitelji i branioci jeretika ne izjave da su jeretici koji su ubijeni u lažnom ispovedanju Hrista mučenici, i ne pripišu im slavu i venac mučeništva, protivno svedočanstvu apostola, koji kaže da im ništa neće koristiti makar bili spaljeni i ubijeni. 1. Korinćanima 13:3 Ali ako čak ni krštenje javnog ispovedanja i krvi ne može jeretiku koristiti za spasenje, jer nema spasenja izvan Crkve, koliko će mu manje biti od koristi ako je u skrovištu i pećini razbojnika, okaljan zarazom preljubničke vode, ne samo da nije odložio svoje stare grehe, nego je nagomilao još novije i veće! Stoga krštenje ne može biti zajedničko nama i jereticima, kojima nije zajednički ni Bog Otac, ni Hristos Sin, ni Sveti Duh, ni vera, ni sama Crkva. I zato dolikuje da budu kršteni oni koji iz jeresi dolaze u Crkvu, da bi tako oni koji su pripremljeni, u zakonitom i istinskom i jedinom krštenju svete Crkve, božanskim preporođenjem, za carstvo Božje, bili rođeni iz obe svete tajne, jer je pisano: Ako se čovek ne rodi od vode i Duha, ne može ući u carstvo Božje. (Poslanica 72)
11. Jer pošto se u krštenju svakome opraštaju njegovi sopstveni gresi, Gospod u svom jevanđelju dokazuje i objavljuje da grehe mogu otkloniti samo oni koji imaju Svetog Duha. Jer posle svog vaskrsenja, šaljući svoje učenike, govori im i kaže: Kao što je Otac poslao mene, tako i ja šaljem vas. I rekavši ovo, dunu na njih i reče im: Primite Svetog Duha. Kojima oprostite grehe, oprostiće im se; a kojima zadržite grehe, zadržaće se. Jovan 20:21-23 Na tom mestu pokazuje da jedino onaj može krštavati i davati otpuštenje grehova ko ima Svetog Duha. Štaviše, Jovan, koji je trebalo da krsti samog Hrista Gospoda našeg, prethodno je primio Svetog Duha dok je još bio u utrobi svoje majke, da bi bilo izvesno i očigledno da niko ne može krštavati osim onih koji imaju Svetog Duha. Stoga oni koji podržavaju jeretike ili raskolnike moraju nam odgovoriti da li imaju ili nemaju Svetog Duha. Ako ga imaju, zašto se na one koji su kršteni kod njih polažu ruke kada dođu nama, da bi primili Svetog Duha, kad je on tamo zacelo morao biti primljen, gde bi, da je bio prisutan, mogao i biti dat? Ali ako jeretici i raskolnici kršteni spolja nemaju Svetog Duha, i zato se kod nas na njih polažu ruke, da bi se ovde primilo ono što tamo niti postoji niti može biti dato, onda je jasno i to da otpuštenje grehova ne mogu davati oni za koje je izvesno da nemaju Svetog Duha. I zato, da bi, prema božanskom poretku i jevanđelskoj istini, mogli zadobiti otpuštenje grehova, i biti posvećeni, i postati hramovi Božji, svi moraju obavezno biti kršteni krštenjem Crkve oni koji od protivnika i antihrista dolaze Crkvi Hristovoj.
12. Pitao si takođe, najdraži sine, šta mislim o onima koji zadobijaju Božju milost u bolesti i nemoći, da li ih treba smatrati pravim hrišćanima, budući da nisu okupani, nego pokropljeni spasonosnom vodom. U ovoj stvari moja uzdržanost i skromnost nikome ne presuđuju, tako da nikoga ne sprečavaju da misli ono što smatra ispravnim i da čini ono što oseća da je ispravno. Koliko moje slabo razumevanje shvata, mislim da božanska dobročinstva ni u kom pogledu ne mogu biti okrnjena i oslabljena, niti se u tom slučaju može dogoditi išta manje, gde se, uz punu i celovitu veru i onoga koji daje i onoga koji prima, prima ono što se crpi iz božanskih darova. Jer u tajni spasenja zaraza grehova ne spira se onako kako se prljavština kože i tela spira u telesnom i uobičajenom pranju, tako da bi bili potrebni i salitra i druga sredstva, i kupatilo i posuda kojima se ovo bedno telo mora oprati i očistiti. Drugačije se peru grudi vernika, drugačije se um čovekov čisti zaslugom vere. U tajnama spasenja, kada nužda primorava i Bog daruje svoju milost, božanski načini daju vernicima čitavo dobročinstvo; niti treba da ikoga uznemirava to što izgleda da su bolesnici pokropljeni ili poliveni kada zadobijaju Gospodnju milost, kada Sveto pismo govori ustima proroka Jezekilja i kaže, „I pokropiću vas vodom čistom, i bićete čisti; ja ću vas očistiti od svijeh nečistota vaših i od svijeh gadnijeh bogova vaših. I daću vam novo srce, i nov ću duh metnuti u vas, i izvadiću kameno srce iz tijela vašega, i daću vam srce mesno.“ Jezekilj 36:25-26 Takođe u Brojevima: „Čisti nečistoga neka pokropi treći i sedmi dan; i kad ga očisti sedmi dan, neka opere haljine svoje i sebe neka opere vodom, i biće čist uveče. A ko bude nečist pa se ne očisti, da se istrijebi ona duša iz zbora; jer je svetinju Gospodnju oskvrnio, a nije pokropljen vodom očišćenja; nečist je.“ I opet: „Još reče Gospod Mojsiju govoreći: Uzmi Levite između sinova Izrailjevijeh, i očisti ih. A učini im ovo da ih očistiš: Pokropi ih vodom očišćenja, a oni neka obriju sve tijelo svoje i operu haljine svoje, i očistiće se.“ Brojevi 8:5-7 I opet: „A čist čovjek neka pokupi pepeo od junice i izruči ga iza okola na čisto mjesto, da se čuva zboru sinova Izrailjevijeh za vodu očišćenja; to je žrtva za grijeh.“ Brojevi 19:9 Odakle se vidi da i kropljenje vodom vredi jednako kao i kupanje spasenja; i da, kada se to čini u Crkvi, gde je vera i onoga koji prima i onoga koji daje zdrava, sve stoji i može biti dovršeno i usavršeno veličanstvom Gospodnjim i istinom vere. (Poslanica 75)
Nemesijan iz Tubuna reče: Da krštenje koje udeljuju jeretici i raskolnici nije istinsko, svuda je objavljeno u Svetom pismu, budući da su i sami njihovi prvaci lažni hristosi i lažni proroci, kao što Gospod govori kroz Solomona: Ko se uzda u ono što je lažno, taj pase vetrove; i isti taj, štaviše, sledi let ptica. Jer on ostavlja puteve svoga vinograda, zalutao je sa staza svoje njivice. Nego hodi kroz bespuća, i suva mesta, i zemlju predodređenu za žeđ; štaviše, sabira jalove stvari u svoje ruke. I opet: Kloni se tuđe vode, i iz tuđeg izvora ne pij, da bi dugo živeo; i da ti se dodaju godine života. Priče Solomonove 9:19 I u jevanđelju je naš Gospod Isus Hristos progovorio svojim božanskim glasom, govoreći: „Odgovori Isus: Zaista, zaista ti kažem: ako se ko ne rodi vodom i Duhom, ne može ući u Carstvo Božije.“ Jovan 3:5 Ovo je Duh koji se od početka nosio nad vodama; jer niti Duh može delovati bez vode, niti voda bez Duha. Neki, dakle, sami sebi rđavo tumače kada kažu da polaganjem ruke primaju Svetoga Duha i da su tako primljeni, dok je očigledno da treba da se ponovo rode u Katoličkoj Crkvi kroz obe tajne. Tada će zaista moći da budu sinovi Božji, kao što kaže apostol: „Starajući se da čuvate jedinstvo Duha svezom mira: Jedno tijelo, jedan Duh, kao što ste i pozvani u jednu nadu zvanja svojega; Jedan Gospod, jedna vjera, jedno krštenje, Jedan Bog i Otac sviju, koji je nad svima, kroza sve, i u svima nama.“ Efescima 4:3-6
Sve ovo govori Katolička Crkva. I opet, u jevanđelju Gospod kaže: „Što je rođeno od tijela, tijelo je; a što je rođeno od Duha, duh je.“ Jovan 3:6 Stoga, sve što čine svi jeretici i raskolnici jeste telesno, kao što apostol kaže: „A poznata su djela tijela, koja su: preljuba, blud, nečistota, besramnost, Idolopoklonstvo, čaranje, neprijateljstva, svađe, pakosti, gnjev, prkosi, razdori, jeresi, Zavisti, ubistva, pijanstva, raskalašnosti, i slično ovima za koja vam unaprijed kazujem, kao što sam i ranije govorio, da oni koji tako nešto čine neće naslijediti Carstva Božijega.“ Galatima 5:19-21 I tako apostol osuđuje, zajedno sa svim zlima, i one koji prouzrokuju podelu, to jest raskolnike i jeretike. Ako, dakle, ne prime spasonosno krštenje u Katoličkoj Crkvi, koja je jedna, ne mogu se spasti, nego će biti osuđeni sa telesnima na sudu Gospoda Hrista. (Sedmi kartaginski sabor, O krštenju jeretika)
AFRAT/AFRAAT
14. Zato, moji voljeni, i mi smo primili od Duha Hristovog, i Hristos prebiva u nama, kao što je pisano da je Duh to rekao ustima Proroka: — „I hodiću među vama, i biću vam Bog, i vi ćete biti moj narod.“ Levitska 21:12 Zato pripremimo svoje hramove za Duha Hristovog i ne žalostimo ga, da ne bi otišao od nas. Setite se opomene koju nam apostol daje: — „I ne žalostite Svetoga Duha Božijega, kojim ste zapečaćeni za dan izbavljenja.“ Jer od krštenja primamo Duha Hristovog. Jer u onom času u kome sveštenici prizivaju Duha, nebesa se otvaraju i on silazi i „A zemlja bješe bez obličja i pusta, i bješe tama nad bezdanom; i duh Božji dizaše se nad vodom.“ Postanje 1:2 I oni koji se krštavaju oblače se u njega; jer Duh se drži podalje od svih koji su rođeni od tela, dok ne dođu do novog rođenja vodom, i tada primaju Svetoga Duha. Jer u prvom rođenju rađaju se sa životinjskom dušom, koja je stvorena u čoveku i koja potom nije podložna smrti, kao što je rekao: — „A stvori Gospod Bog čovjeka od praha zemaljskoga, i dunu mu u nos duh životni; i posta čovjek duša živa.“ Postanje 2:7 Ali u drugom rođenju, onom kroz krštenje, primili su Svetoga Duha od čestice Božanstva, i on više nije podložan smrti. Jer kada ljudi umru, životinjski duh se sahranjuje sa telom, i čulnost mu se oduzima, ali nebeski duh koji su primili odlazi po svojoj prirodi Hristu. I oboje je apostol obznanio, jer je rekao: — „Sije se tijelo duševno, ustaje tijelo duhovno. Postoji tijelo duševno i postoji tijelo duhovno.“ 1. Korinćanima 15:44 Duh se opet vraća Hristu po svojoj prirodi, jer apostol je opet rekao: — „I postajemo smjeli i više volimo otići iz tijela i nastaniti se kod Gospoda.“ 2. Korinćanima 5:8 Jer Duh Hristov, koga duhovni primaju, odlazi našem Gospodu. A životinjski duh se sahranjuje u svojoj prirodi, i čulnost mu se oduzima. Ko god čuva Duha Hristovog u čistoti, kada se on vrati Hristu, ovako mu se obraća: — Telo u koje sam ušao i koje me je obuklo iz vode krštenja sačuvalo me je u svetosti. I Sveti Duh će se usrdno zauzimati kod Hrista za vaskrsenje onoga tela koje Ga je sačuvalo u čistoti, i Duh će tražiti da opet bude sjedinjen s njim, da bi to telo ustalo u slavi. A ako ima čoveka koji primi Duha iz vode (krštenja) i ožalosti ga, on odlazi od njega dok ne umre, i vraća se po svojoj prirodi Hristu, i optužuje toga čoveka da ga je ožalostio. A kada dođe vreme konačnog dovršenja i kada se približi vreme Vaskrsenja, Sveti Duh, koji je sačuvan u čistoti, prima veliku silu iz svoje prirode i dolazi pred Hrista i staje na vrata grobova, gde su sahranjeni ljudi koji su ga sačuvali u čistoti, i čeka poklič (vaskrsenja). A kada Stražari otvore vrata neba pred Carem, 1. Solunjanima 4:16 tada će rog pozvati, i trube će zatrubiti, i Duh koji čeka poklič (vaskrsenja) čuće, i brzo će otvoriti grobove, i podići tela i sve što je u njima sahranjeno, i obući slavu koja s njim dolazi. I (Duh) će biti iznutra za vaskrsenje tela, a slava će biti spolja za ukras tela. I životinjski duh biće progutan nebeskim Duhom, i sav čovek postaće duhovan, jer je njegovo telo obuzeto njime (Duhom). I smrt će biti progutana životom, 2. Korinćanima 5:4 i telo će biti progutano Duhom. I silom Duha taj čovek će uzleteti u susret Caru, i On će ga primiti sa radošću, i Hristos će zahvaliti za telo koje je sačuvalo Njegovog Duha u čistoti. (Izlaganje VI O monasima)
APOSTOLSKE USTANOVE
Da ne treba ponovo krštavati, niti primati ono krštenje koje daju bezbožnici, koje nije krštenje, nego oskvrnjenje.
XV. Budite isto tako zadovoljni samo jednim krštenjem, onim koje je u smrt Gospodnju; ne onim koje udeljuju zli jeretici, nego onim koje udeljuju besprekorni sveštenici, „u ime Oca i Sina i Svetoga Duha“ Matej 28:19 i neka se ono što dolazi od bezbožnika ne prima kod vas, niti neka se ono što su učinili pobožni poništava drugim. Jer kao što postoji jedan Bog, jedan Hristos i jedan Utešitelj, i jedna smrt Gospodnja u telu, tako neka i krštenje koje je u Njega bude samo jedno. Ali oni koji prime oskvrnjeno krštenje od bezbožnika postaće saučesnici u njihovim mišljenjima. Jer oni nisu sveštenici. Jer Bog im kaže: „Izgibe moj narod, jer je bez znanja; kad si ti odbacio znanje, i ja ću tebe odbaciti da mi ne vršiš službe svešteničke; kad si zaboravio Boga svojega, i ja ću zaboraviti sinove tvoje.“ Niti su, zaista, oni koje oni krste posvećeni, nego su oskvrnjeni, ne primajući oproštenje grehova, nego okove bezbožnosti. I, osim toga, oni koji pokušavaju da krste one koji su već posvećeni ponovo razapinju Gospoda, ubijaju Ga po drugi put, smeju se božanskim i rugaju se svetim stvarima, vređaju Duha, obeščašćuju svetu krv Hristovu kao običnu krv, i bezbožni su prema Onome koji je poslao, Onome koji je stradao i Onome koji je posvedočio. Štaviše, onaj ko iz prezira neće da bude kršten, biće osuđen kao nevernik i prekoren kao nezahvalan i bezuman. Jer Gospod kaže: „Odgovori Isus: Zaista, zaista ti kažem: ako se ko ne rodi vodom i Duhom, ne može ući u Carstvo Božije.“ Jovan 3:5 I opet: „Koji povjeruje i krsti se biće spasen, a koji ne vjeruje biće osuđen.“ Marko 16:16 Ali onaj koji kaže: Kada budem umirao, krstiću se, da ne bih sagrešio i oskvrnio svoje krštenje, ne poznaje Boga i zaboravlja sopstvenu prirodu. Jer ne odlaži da se obratiš Gospodu, jer ne znaš šta će sutrašnji dan doneti. Krštavajte i svoju odojčad, i podižite ih u nauci i opomeni Božjoj. Jer On kaže: „A Isus reče: Pustite djecu, i ne branite im da dolaze k meni, jer je takvih Carstvo nebesko.“ Matej 19:14. (Knjiga VI, Odeljak 3. Jeresi koje su apostoli napadali)
ATANASIJE
33. Ko se neće diviti ovome? Ili ko se neće složiti da je takvo nešto zaista božansko? Jer da se dela Božanstva Reči nisu odigrala kroz telo, čovek ne bi bio obožen; i opet, da svojstva tela nisu bila pripisana Reči, čovek ne bi bio potpuno oslobođen od njih; nego, iako bi ona nakratko prestala, kao što sam ranije rekao, greh bi ipak ostao u njemu, i truležnost, kao što je bio slučaj sa čovečanstvom pre Njega; i to iz ovog razloga: — Mnogi su, na primer, bili učinjeni svetima i čistima od svakog greha; štaviše, Jeremija je bio osvećen još od utrobe, a Jovan je, dok je još bio u utrobi, poskočio od radosti na glas Marije Bogorodice; pa ipak, „Ali smrt carova od Adama do Mojseja i nad onima koji ne sagriješiše sličnim prijestupom kao Adam“ Rimljanima 5:14; i tako je čovek ostao smrtan i truležan kao i pre, podložan stanjima svojstvenim svojoj prirodi. Ali sada, pošto je Reč postala čovek i prisvojila ono što pripada telu, te stvari više ne dotiču telo, zbog Reči koja je došla u njega, nego ih On uništava, i odsad ljudi više ne ostaju grešnici i mrtvi po svojim sopstvenim stanjima, nego, ustavši silom Reči, ostaju zauvek besmrtni i netruležni. Otuda se i za Njega, budući da je telo rođeno od Marije Bogorodice, kaže da je rođen, On koji drugima daje početak bića; da bi naš početak preneo u Sebe, i da mi više, kao puka zemlja, ne bismo se vraćali u zemlju, nego da bismo, sjedinjeni s Rečju s neba, bili od Njega uzneti na nebo. Zato je s istim razlogom preneo na Sebe i ostala stanja tela; da bismo mi, ne više kao ljudi, nego kao oni koji pripadaju Reči, imali udela u večnom životu. Jer više ne umiremo po našem ranijem poreklu u Adamu; nego, otkako su naše poreklo i sva nemoć tela preneseni na Reč, mi ustajemo iz zemlje, jer je prokletstvo od greha uklonjeno, zbog Onoga koji je u nama i koji je za nas postao prokletstvo. I to s pravom; jer kao što smo svi od zemlje i umiremo u Adamu, tako, ponovo rođeni odozgo od vode i Duha, u Hristu svi bivamo oživljeni; a telo više nije zemaljsko, nego je odsad učinjeno Rečju, zbog Božje Reči koja je nas radi ‘postala telo’. (Protiv arijanaca, Beseda III)
VASILIJE VELIKI
Poglavlje 15
Odgovor na predloženu primedbu da smo kršteni u vodu. Takođe o krštenju.
34. Šta još? Zaista, naši protivnici su dobro opremljeni argumentima. Kršteni smo, tvrde oni, u vodu, i naravno da nećemo vodu poštovati iznad svega stvorenja, niti joj dati udeo u časti Oca i Sina. Argumenti ovih ljudi su takvi kakvi se mogu očekivati od gnevnih prepirača, koji ne ostavljaju nijedno sredstvo neisprobano u napadu na onoga ko ih je uvredio, jer im je razum zamagljen osećanjima. Nećemo se, međutim, ustručavati od rasprave ni o ovim tačkama. Ako i ne poučimo neuke, bar se nećemo okrenuti pred onima koji čine zlo. Ali vratimo se za trenutak našim koracima.
35. Domostroj našega Boga i Spasitelja u pogledu čoveka jeste povratak iz pada i povratak iz otuđenja izazvanog neposlušnošću u prisno zajedništvo sa Bogom. To je razlog Hristovog boravka u telu, uzornog života opisanog u jevanđeljima, stradanja, krsta, groba, vaskrsenja; tako da čovek koji se spasava kroz podražavanje Hrista prima ono staro usinovljenje. Za savršenstvo života neophodno je podražavanje Hrista, ne samo u primeru krotosti, smirenosti i dugotrpljenja koji su nam dati u Njegovom životu, nego i u Njegovoj stvarnoj smrti. Tako Pavle, podražavalac Hristov, kaže: „Da poznam Njega i silu vaskrsenja njegova i udio u njegovim stradanjima, saobražavajući se smrti njegovoj, Da bih kako dostigao u vaskrsenje mrtvih.“ Filipljanima 3:10-11 Kako, dakle, bivamo saobraženi Njegovoj smrti? Rimljanima 6:4-5 Time što smo s Njim sahranjeni krštenjem. Kakav je, dakle, način tog pogreba? I kakva je korist koja proističe iz podražavanja? Pre svega, potrebno je da se prekine kontinuitet starog života. A to je nemoguće ako se čovek ponovo ne rodi, po reči Gospodnjoj; Jovan 3:3 jer je ponovno rođenje, kao što i samo ime pokazuje, početak drugog života. Dakle, pre nego što se otpočne drugi, potrebno je okončati prvi. Jer kao što kod trkača koji se okreću i kreću na drugu stazu, između kretanja u suprotnim pravcima nastupa neka vrsta zastoja i predaha, tako je i pri promeni života izgledalo neophodno da smrt dođe kao posrednik između to dvoje, okončavajući sve što prethodi i započinjući sve što sledi. Kako, dakle, ostvarujemo silazak u ad? Podražavajući, kroz krštenje, pogreb Hristov. Jer tela krštenih su, takoreći, sahranjena u vodi. Krštenje, dakle, simvolički označava odbacivanje dela tela; kao što apostol kaže: „U Njemu vi i obrezani biste obrezanjem nerukotvorenim, odbacivanjem tijela grjehovnosti obrezanjem Hristovim, Pošto se s Njim pogreboste krštenjem, u Njemu ste i savaskrsli kroz vjeru u moć Boga koji ga vaskrse iz mrtvih.“ Kološanima 2:11-12 I postoji, takoreći, očišćenje duše od prljavštine koja je na njoj narasla od telesnog uma, kao što je pisano: „Pokropi me isopom, i očistiću se; umij me, i biću bjelji od snijega.“ Zbog toga se ne peremo pri svakom oskvrnjenju, kao što je običaj kod Jevreja, nego priznajemo da je krštenje spasenja jedno. Jer tamo je jedna smrt za svet, i jedno vaskrsenje mrtvih, čiji je praobraz krštenje. Iz tog razloga nam je Gospod, Darodavac našeg života, dao savez krštenja, koji sadrži praobraz života i smrti, jer voda ispunjava sliku smrti, a Duh nam daje zalog života. Otuda sledi da je odgovor na naše pitanje zašto je voda pridružena Duhu jasan: razlog je taj što su u krštenju postavljena dva cilja: s jedne strane, uništenje tela greha, da nikada ne donese plod za smrt; s druge strane, naše življenje za Duha i imanje našeg ploda u svetosti; voda, primajući telo kao u grob, predstavlja smrt, dok Duh uliva oživljujuću silu, obnavljajući naše duše iz mrtvila greha u njihov prvobitni život. To je, dakle, ono što znači ponovo se roditi od vode i od Duha: umrtvljenje se ostvaruje u vodi, dok se naš život u nama izvršava kroz Duha. U tri uranjanja, dakle, i sa tri prizivanja, vrši se velika tajna krštenja, da bi praobraz smrti bio potpuno predstavljen i da bi predanjem božanskog poznanja kršteni imali prosvetljene svoje duše. Iz toga sledi da, ako u vodi ima ikakve milosti, ona nije od prirode vode, nego od prisustva Duha. Jer krštenje je „Koja i nas sada spasava krštenjem kao ispunjenjem praobraza, ne kao pranje tjelesne nečistoće, nego obećanje Bogu dobre savjesti vaskrsenjem Isusa Hrista,“ 1. Petrova 3:21 Tako nam Gospod, obučavajući nas za život koji sledi posle vaskrsenja, izlaže sav način života koji jevanđelje zahteva, postavljajući nam zakon krotosti, podnošenja nepravde, slobode od oskvrnjenja koje dolazi od ljubavi prema zadovoljstvu i od lakomstva, da bismo namerno unapred zadobili i ostvarili sve što budući život po svojoj prirodi poseduje. Ako bi, dakle, neko, pokušavajući da da definiciju, opisao jevanđelje kao nagoveštaj života koji sledi posle vaskrsenja, ne bi mi izgledalo da prekoračuje ono što je prikladno i ispravno. Vratimo se sada našoj glavnoj temi. (De Spiritu Sancto)
Imam još citata u drugom delu (https://www.samshmnthelogy.net/post/early-church-on-john-3-5-baptism-pt-2).