Atanasije o Origenovoj hristologiji

U svom pobijanju arijanaca, voljeni svetitelj i izvanredni branilac najslavnijeg i Svetog Trojstva, sveti Atanasije, navodi Origena među onima koji su se držali pravoslavnog učenja o Trojstvu i božanstvu Hrista. Sva naglašavanja su moja.

Poglavlje 6.— Autoriteti u prilog Saboru. Teognost; Dionisije Aleksandrijski; Dionisije Rimski; Origen.

25. Ovo je, dakle, smisao u kome su oni koji su se sastali u Nikeji upotrebili ove izraze. Ali zatim, da ih nisu sami izmislili (jer je to jedan od njihovih izgovora), nego su govorili ono što su primili od svojih prethodnika**, pređimo i to da dokažemo**, kako bismo im oduzeli i taj izgovor. Znajte, dakle, o arijanci, neprijatelji Hrista, da Teognost, učen čovek, nije odbacivao izraz 'iz suštine', jer u drugoj knjizi svojih Hypotyposes ovako piše o Sinu: —

Suština Sina nije pribavljena spolja, niti je nastala ni iz čega, nego je potekla iz Očeve suštine, kao zračenje iz svetlosti, kao isparenje iz vode; jer ni zračenje ni isparenje nisu sama voda niti samo sunce, niti su joj tuđi; nego je to isticanje Očeve suštine, koje, međutim, ne trpi nikakvu podelu. Jer kao što sunce ostaje isto i ne umanjuje se zracima koje izliva, tako ni Očeva suština ne trpi promenu, iako ima Sina kao svoj Lik.

Teognost, dakle, pošto je prethodno istraživao na način vežbe, potom u navedenim rečima iznosi svoje uverenje. Zatim, Dionisije, koji beše episkop aleksandrijski, pišući protiv Savelija i naširoko izlažući Spasiteljevo domostrojstvo po telu, i time dokazujući protiv savelijanaca da nije Otac nego Njegova Reč postala telo, kao što je Jovan rekao, bio je osumnjičen da tvrdi kako je Sin nešto načinjeno i nastalo, i da nije jedne suštine sa Ocem; povodom toga on piše svome imenjaku Dionisiju, episkopu rimskom, navodeći u svoju odbranu da je to bila kleveta na njegov račun. I uverio ga je da nije nazvao Sina načinjenim, štaviše, ispovedio je da je On čak i jedne suštine. A njegove reči glasile su ovako:—

I napisao sam u drugom pismu pobijanje lažne optužbe koju iznose protiv mene, da poričem da je Hristos jedne suštine sa Bogom. Jer iako kažem da taj izraz nisam našao nigde u Svetom pismu, ipak moje napomene koje slede, a koje oni nisu primetili, nisu u neskladu sa tim verovanjem. Jer sam naveo ljudsko rođenje kao očigledno istorodno, i primetio sam da se roditelji nesumnjivo razlikuju od svoje dece samo po tome što nisu iste osobe, inače ne bi moglo biti ni roditelja ni dece. A svoje pismo, kao što rekoh, zbog sadašnjih okolnosti nisam u stanju da priložim; inače bih ti poslao same reči koje sam upotrebio, ili radije prepis svega toga, što ću, ako budem imao priliku, ipak učiniti. Ali siguran sam po sećanju da sam naveo poređenja stvari srodnih jedna drugoj; na primer, da je biljka izrasla iz semena ili iz korena drugo od onoga iz čega je potekla, a ipak je sasvim jedne prirode s njim: i da potok koji teče iz izvora dobija novo ime, jer se ni izvor ne naziva potokom ni potok izvorom, i oboje postoji, a potok je voda iz izvora.

26. A da Reč Božja nije delo ni tvorevina, nego porod svojstven Očevoj suštini i nedeljiv, kao što je veliki Sabor napisao, ovde možete videti u rečima Dionisija, episkopa rimskog, koji, pišući protiv savelijanaca, ovako grmi protiv onih koji se usuđuju to da govore:—

Zatim se s razlogom mogu obratiti onima koji dele, komadaju i uništavaju ono najsvetije učenje Crkve Božje, Božansku Monarhiju, čineći je kao da su tri sile i razdeljene ipostasi i tri božanstva. Kažu mi da neki među vama, koji su katiheti i učitelji Božanske Reči, prednjače u ovom stavu, koji su, da tako kažem, dijametralno suprotni Savelijevim mišljenjima; jer on bogohulno kaže da je Sin Otac, a Otac Sin, dok oni na neki način propovedaju tri Boga, deleći svetu Monadu na tri ipostasi jedna drugoj strane i sasvim odvojene. Jer nužno je da sa Bogom svemira Božanska Reč bude sjedinjena, i da Sveti Duh počiva i obitava u Bogu; tako se u jednom kao u vrhuncu, mislim u Bogu svemira, mora sabrati i sjediniti Božanska Trijada. Jer učenje je drskog Markiona_ da se Božanska Monarhija razdvaja i deli na tri počela —_ to je đavolje učenje, a ne učenje Hristovih istinskih učenika i onih koji ljube Spasiteljeve pouke. Jer oni dobro znaju da BOŽANSKO PISMO propoveda Trijadu, ali da ni Stari zavet ni Novi ne propovedaju tri Boga. Isto tako treba prekoreti one koji smatraju da je Sin delo i drže da je Gospod nastao kao jedna od stvari koje su zaista nastale; dok BOŽANSKA PROROŠTVA svedoče o rađanju Njemu svojstvenom i dostojnom, a ne o bilo kakvom obrazovanju ili činjenju****. To je onda bogohuljenje, i to ne obično, nego čak i najveće, reći da je Gospod na bilo koji način rukotvorina. Jer ako je postao Sin, nekada Ga nije bilo; ali On je oduvek bio, ako je (naime) u Ocu, kao što i sam kaže, i ako je Hristos Reč i Mudrost i Sila (što, kao što znate, BOŽANSKO PISMO kaže), i ako su ta svojstva sile Božje. Ako je, dakle, Sin nastao, onda nekada ta svojstva nisu postojala; sledstveno, bilo je vreme kada je Bog bio bez njih; što je krajnje besmisleno.

A zašto da vam više govorim o ovim stvarima, ljudima punim Duha i dobro svesnim besmislica koje proizlaze iz tvrdnje da je Sin delo? Ne obraćajući pažnju, kako smatram, na ovu okolnost, tvorci ovog mišljenja potpuno su promašili istinu, tumačeći, suprotno smislu božanskog i proročkog Pisma na tom mestu, reči, „Gospod me je imao u početku puta svojega, prije djela svojih, prije svakoga vremena.“ Priče Solomonove 8:22. Jer smisao izraza 'stvorio je', kao što znate, nije jedan, jer 'stvorio je' na ovom mestu moramo razumeti kao 'postavio je nad delima koja je načinio', to jest, 'koja je načinio sam Sin'. A 'stvorio je' ovde ne sme se uzimati kao 'načinio je', jer stvaranje se razlikuje od činjenja. „Nije li on otac tvoj koji te je zadobio? On te je načinio i stvorio.“ Ponovljeni zakoni 32:6 kaže Mojsije u svojoj velikoj pesmi u Ponovljenim zakonima. I moglo bi im se reći: o bezumnici, zar je delo Onaj koji je „Prvorođeni prije svake tvari“, „Kao rosa zori iz utrobe, takva je u tebe mladost tvoja.“, koji je, kao Mudrost, rekao: „prije humova ja sam se rodila“ Priče Solomonove 8:25? I na mnogim mestima božanskih proroštava kaže se da je Sin rođen, a nigde da je nastao; što očigledno razotkriva pogrešno shvatanje Gospodnjeg rođenja kod onih koji se usuđuju da Njegovo božansko i neizrecivo rođenje nazovu činjenjem. Ne smemo, dakle, ni deliti na tri Božanstva divnu i božansku Monadu; niti imenom 'delo' unižavati dostojanstvo i preuzvišeno veličanstvo Gospoda; nego moramo verovati u Boga Oca Svedržitelja, i u Hrista Isusa, Njegovog Sina, i u Svetog Duha, i držati da je sa Bogom svemira Reč sjedinjena. Jer „Ja“ kaže On, „i Otac jedno smo“ i „ja u Ocu i Otac u meni“ Jer će se tako sačuvati i Božanska Trijada i sveto propovedanje Monarhije.

27. A o večnom supostojanju Reči sa Ocem, i o tome da On nije od druge suštine ili ipostasi, nego one svojstvene Ocu, kao što su episkopi na Saboru rekli, MOŽETE ČUTI I OPET OD TRUDOLJUBIVOG ORIGENA. Jer ono što je napisao kao da istražuje i radi vežbe, to niko neka ne uzima kao izraz njegovog sopstvenog uverenja, nego kao izraz strana koje se spore u istraživanju; ali ono što određeno tvrdi, to je uverenje tog trudoljubivog čoveka. Posle svojih uvodnih razlaganja (da tako kažemo) protiv jeretika, on odmah iznosi svoje lično verovanje, ovako:—

Ako postoji Lik Nevidljivog Boga, to je nevidljivi Lik; štaviše, usudiću se da dodam da, budući da je sličnost Oca, nikada nije bilo da Ga nema. Jer kada je onaj Bog, koji se, prema Jovanu, naziva Svetlošću (jer „da je Bog svjetlost“), bio bez zračenja svoje sopstvene slave, da bi se čovek usudio da tvrdi kako je Sin imao početak postojanja, kao da Ga pre nije bilo? A kada nije bilo tog Lika Očeve Neizrecive i Bezimene i Neiskazive ipostasi, tog Izraza i Reči, i Onoga koji zna Oca? Jer neka dobro razume onaj koji se usuđuje da kaže: 'Nekada Sina nije bilo', da time govori: 'Nekada Mudrosti nije bilo' i 'Reči nije bilo' i 'Života nije bilo.'

I opet, na drugom mestu, kaže:—

Ali nije bezazleno niti bez opasnosti ako zbog slabosti našeg razumevanja lišavamo Boga, koliko je do nas, Jedinorodne Reči koja večno supostoji sa Njim; i Mudrosti u kojoj se radovao; inače bi se moralo zamisliti da On nije uvek imao radost.

Vidite, dokazujemo da je ovo shvatanje preneto od oca do oca; a vi, o savremeni Jevreji i učenici Kajafini, koliko otaca možete navesti za svoje izraze? Nijednog razumnog i mudrog; jer vas se svi gnušaju, osim jedino đavola; niko osim njega nije vaš otac u ovom otpadništvu, koji vas je i u početku posejao semenom ovog bezbožništva, a sada vas nagovara da klevetate Vaseljenski sabor, zato što je zapisao ne vaša učenja, nego ono što su nam od početka predali oni koji su bili očevici i sluge Reči. Jer vera koju je Sabor pismeno ispovedio, to je vera Katoličanske Crkve; da bi to potvrdili, blaženi Oci su se tako izrazili osuđujući arijansku jeres; i to je glavni razlog zbog kojeg se ovi trude da oklevetaju Sabor. Jer ne uznemiravaju ih izrazi, nego to što ti izrazi dokazuju da su jeretici, i drskiji od drugih jeresi. (De Decretis)

Dodatna literatura

Origen o nestvorenom Prvorođenom Sinu Božjem (https://www.samshmnthelogy.net/post/origen-on-god-s-uncreated-firstborn-son)