Origen o nestvorenom prvorođenom Sinu Božjem
U svom pobijanju ciničnog paganskog protivnika hrišćanske vere po imenu Celzije, Origen potvrđuje da je Isus Hristos nestvoreni prvorođeni Sin Božji:
Poglavlje 17
Pošto Celzije, štaviše, iz želje da omalovaži izveštaje koje naša Sveta pisma daju o carstvu Božjem, nije naveo nijedan od njih, kao da nisu dostojni da ih on zabeleži (ili možda zato što ih nije poznavao), dok, s druge strane, navodi izreke Platona, kako iz njegovih Poslanica tako i iz Fedra, kao da su one božanski nadahnute, a naša Sveta pisma nisu, izložimo nekoliko tačaka, radi poređenja sa tim naizgled uverljivim izjavama Platona, koje, međutim, nisu navele filozofa da na njega dostojan način obožava Tvorca svega. Jer nije smeo da izopači ili uprlja to obožavanje onim što mi nazivamo idolopoklonstvom, a što bi mnogi opisali izrazom sujeverje. A prema jevrejskom načinu izražavanja, za Boga se u osamnaestom Psalmu kaže da je tamu učinio svojim skrovištem, kako bi se označilo da su ona shvatanja koja bi dostojno trebalo imati o Bogu nevidljiva i nespoznatljiva, jer se Bog, takoreći, krije u tami od onih koji ne mogu da podnesu sjaj Njegovog poznanja, ili nisu sposobni da ga gledaju, delom zbog uprljanosti svoga razuma, koji je zaodenut telom smrtne niskosti, a delom zbog njegove slabije moći shvatanja Boga. A da bi se pokazalo da je ljudima poznanje Boga retko bivalo darovano i da se nalazilo kod veoma malo pojedinaca, za Mojsija se kaže da je ušao u tamu u kojoj je bio Bog. I opet, u vezi sa Mojsijem rečeno je: „Mojsije sam neka pristupi ka Gospodu, a oni neka ne pristupe“. I opet, da bi prorok pokazao dubinu učenja koja se odnose na Boga, a koja je nedostižna onima koji ne poseduju „Duh sve ispituje, i dubine Božije“, dodao je: „Bezdanom kao haljinom odjenuo si je“. Štaviše, naš Gospod i Spasitelj, Logos Božji, pokazujući da veličinu poznanja Oca na odgovarajući način shvata i poznaje prvenstveno On sam, a na drugom mestu oni čije umove prosvetljuje sam Logos i Bog, izjavljuje: „niko ne zna Sina do Otac; niti Oca ko zna do Sin, i ako Sin hoće kome otkriti“. Jer niko ne može dostojno da pozna NESTVORENOG i prvorođenog (ton ageneton prototokon [„nestvoreni prvorođeni“]) svake stvorene prirode kao Otac koji Ga je rodio, niti iko Oca kao živi Logos, i Njegova Mudrost i Istina. Učestvujući u Onome koji od Oca uklanja ono što se naziva tamom, koju je učinio svojim skrovištem, i bezdan, koji se naziva Njegovim pokrivačem, i na taj način otkrivajući Oca, Oca poznaje svako ko je sposoban da Ga pozna. (Protiv Celzija, KNJIGA VI; naglasak moj)
Na drugom mestu Origen piše:
- „O Sinu svojemu“.83 Onaj koji je po telu bio sin zaista je došao od semena Davidovog. Nesumnjivo, po telu je postao ono što ranije nije bio. Po Duhu je, međutim, postojao pre toga, I NIKADA NIJE BILO VREMENA KADA GA NIJE BILO.84 Treba primetiti da [M849] nije rekao: „koji je predodređen za Sina Božjeg u sili po Duhu svetinje“, nego: „koji je određen za Sina Božjeg“.85 Neka niko ne misli da ovde ispitujemo upotrebljene reči pažljivije nego što sama stvar dopušta. Jer iako je uobičajeno da se u latinskim prepisima nalazi „predodređen“,86 **ispravan prevod ovde jeste „određen“, a ne „predodređen“. Jer samo onaj ko postoji može biti određen; a biti predodređen odnosi se na nekoga ko još ne postoji, kao na one o kojima apostol kaže: „Jer koje unaprijed pozna, unaprijed i odredi“**87 Prema tome, oni koji još ne postoje mogu biti predznani i predodređeni, ALI ONAJ KOJI JESTE I KOJI UVEK JESTE nije predodređen, nego određen.88 Ovo treba da spomenemo zbog onih koji izgovaraju hule protiv jedinorodnog Sina Božjeg i koji, ne znajući za razliku između „određen“ i „predodređen“, zamišljaju da bi ga trebalo ubrojati među one koji su bili predodređeni da postoje kada ranije nisu postojali. Ali on nikada nije bio predodređen da bude Sin, NEGO JE UVEK BIO, KAO I OTAC. Dakle, ONAJ KOJI UVEK JESTE, određen je, kao što smo rekli, a ne predodređen. Ali onaj ko je predodređen nije još postojao u vreme kada je bio predodređen, nego je počeo u nekom trenutku vremena.89 Apostol stoga pravi presudnu razliku kada za njega kaže da je „koji je po tijelu rođen od sjemena Davidova“, ali ga naziva određenim za „za Sina Božijega vaskrsenjem iz mrtvih“. (Commentary on the Epistle to the Romans, Books 1-5 (Fathers of the Church Patristic Series), preveo Thomas P. Scheck [The Catholic University of America Press Publication, 2009], str. 69-70; naglasak moj)
84. Ova formulacija se javlja i u Fr in Heb 1.8 (= fon Baltazar, Origen: Spirit and Fire, str. 77). Grčku formulu Origenu pripisuje Pamfilije, Apologija 1.3. Arije, čije je učenje osudio Nikejski sabor 325. godine, postao je ozloglašen po svojoj paroli en pote hote ouk en, „Bilo je vreme kada ga nije bilo“, koja se odnosi na vreme pre nego što je Sin stvoren. Origenov izraz jasno anticipira nikejske i atanasijevske definicije. Up. Bigg, Christian Platonists, str. 167: „NEMA NI SENKE SUMNJE da je za Origena Sin SUVEČAN I JEDNAK OCU.“ Up. 10.8.5; Princ 1.1.2; 1.2.9; 4.4.1. (Isto, str. 69; naglasak moj)
Dodatna literatura
Ponovo o Origenovoj hristologiji
Sažetak Origenovog učenja o Trojstvu
Prednikejsko svedočanstvo o božanstvu Isusa
Origen – Dijalog sa Heraklidom