Marijina čistota i bezgrešnost kod crkvenih otaca
Ljubaznošću Williama Albrechta.
100–700. g. n.e.: od početka do kraja patrističkog doba
Jakovljevo protojevanđelje
I Ana ispeva pesmu Gospodu Bogu, govoreći: Pevaću pesmu Gospodu Bogu svome, jer me je pogledao i uklonio sramotu neprijatelja mojih; i Gospod mi je dao plod pravednosti svoje, jedinstven po svojoj vrsti i bogato obdaren pred Njim. [150. g. n.e.]).
Ovde se Marija naziva plodom opravdanja, uz upotrebu grčke reči Dikaiousune.
Ipolit Rimski
U to vreme, dakle, javio se Spasitelj i pokazao svetu svoje sopstveno telo, (rođeno) od Device, koja beše „kovčeg optočen čistim zlatom“, sa Rečju iznutra i Svetim Duhom spolja; tako da je istina pokazana, a „kovčeg“ učinjen očiglednim.“ Tumačenje Psalma XXIII (pre 235. g. n.e.)
Grigorije Čudotvorac
Sveta Devica je i časni hram Božji i svetilište učinjeno čistim, i zlatni žrtvenik svespaljenica. Zbog svoje nenadmašne čistote, ona je božanski tamjan prinosa, i ulje svete milosti, i dragocena posuda koja u sebi nosi pravi nard, sveštenički dijadem koji otkriva blagovoljenje Božje, kome ona jedina pristupa sveta telom i dušom. Ona su vrata koja gledaju na istok. Plodna maslina od koje je Sveti Duh uzeo telesnu grančicu Gospodnju i spasao stradalni ljudski rod. Ona je ponos devica i radost majki, objava arhanđela, kao što je i rečeno: „Raduj se i veseli se, Gospod s tobom“, i opet: „Od tebe“, da bi ponovo obnovio one koji su mrtvi zbog greha.
Novi sjaj večne svetlosti sada nam zablista u nadahnutoj skladnosti (ili harmoniji) ovih reči. Sada mi dolikuje i priliči da se divim načinu Svete Device, kojoj je anđeo, priličnim rečima pre svega, ovako uputio pozdrav: „Raduj se i veseli se“; jer su u njoj oživljena i žive sva blaga milosti. Među svim narodima ona je jedina bila i devica i majka, i bez poznanja muža, sveta telom i dušom. Među svim narodima ona je jedina udostojena da rodi Boga; ona jedina je nosila u sebi Onoga koji sve nosi svojom rečju. (O svetoj Bogorodici, uvek Devici [240. g. n.e.])
Jefrem Sirin
„Samo si ti i tvoja Majka lepši od svih ostalih, jer u tebi nema mane niti je ikakva ljaga na tvojoj Majci. Ko od moje dece može po lepoti da se uporedi s njima?“ (Nizibijske himne 27:8 [361. g. n.e.]).
Epifanije Salaminski
„Kako sveta Marija neće posedovati carstvo nebesko sa svojim telom, kada nije bila ni bludna ni raspusna, niti je ikada počinila preljubu, i pošto nikada nije učinila ništa loše što se tiče telesnih dela, već je ostala bez ljage?“ (Panarion haer 42:12; PG 41:777B)
„Marija, sveta Devica, zaista je velika pred Bogom i ljudima. Jer kako da je ne proglasimo velikom, nju koja je u sebi držala Neobuhvatljivoga, koga ni nebo ni zemlja ne mogu obuhvatiti?“ (isto 30:31; PG 41:460C)
„Ko poštuje Gospoda, poštuje i svetu [posudu]; a ko obeščašćuje svetu posudu, obeščašćuje i svoga Gospodara. Sama Marija je ta sveta Devica, to jest, sveta posuda.“ (isto 78:21; PG 42:733A) [IV vek]
Atanasije Veliki
„… čista i neokaljana Devica…“ (O ovaploćenju Reči) [IV vek]
„Marija je bila čista devica… Volela je da čini dobra dela… Nije želela da je ljudi vide, nego se molila Bogu da joj On bude sudija… Uvek je ostajala kod kuće, vodeći skriven život… Velikodušno je davala potrebitima ono što joj je preticalo od rada sopstvenih ruku… Molila se Bogu kao što jedna osoba govori drugoj… Govor joj je bio promišljen, a glas tih… Naumila je da svakoga dana malo napreduje i tako je i činila… Nije se brinula zbog umiranja. Čak je bila tužna i uzdisala je svakoga dana jer još nije stigla do vrata nebeskih.“ Pismo devicama 42 [kraj IV veka]
Amvrosije Milanski
„Marijin život neka ti bude slikoviti prikaz devičanstva. Njen život je poput ogledala koje odražava lice čednosti i oblik vrline. U njemu možeš naći uzor za sopstveni život… koji pokazuje šta treba popraviti, šta oponašati, čega se držati“ (Device 2:2:6 [377. g. n.e.]).
„Prvo što raspaljuje žar u učenju jeste veličina učitelja. Šta je veće [za poučavanje primerom] od Majke Božje? Šta je slavnije od one koju je izabrala sama Slava? Šta je čednije od one koja je nosila telo bez dodira s drugim telom? Jer zašto bih govorio o njenim ostalim vrlinama? Bila je devica ne samo telom nego i umom, ona koja iskrenost svoga raspoloženja nije okaljala nikakvim lukavstvom, koja je bila smerna srcem, ozbiljna u govoru, razborita umom, štedljiva na rečima, marljiva u čitanju, koja nadu nije polagala u nesigurno bogatstvo nego u molitvu siromaha, predana radu, skromna u razgovoru; navikla da za sudiju svojih misli traži ne čoveka nego Boga, da nikome ne nanosi štetu, da svima želi dobro, da ustane pred starijima, da ne zavidi sebi ravnima, da izbegava hvalisanje, da sledi razum, da voli vrlinu. Kada je ijednim pogledom ožalostila svoje roditelje? Kada se nije složila sa svojim bližnjima? Kada je prezrela ubogoga? Kada je izbegla potrebitoga?“ (isto, 2:2:7).
„Dođi, dakle, i potraži svoju ovcu, ne preko svojih slugu ili najamnika, nego to učini sam. Podigni me telesno i u telu, koje je palo u Adamu. Podigni me ne od Sare nego od Marije, device ne samo neoskvrnjene, nego device koju je milost učinila nepovredivom, slobodnom od svake ljage greha“ (_Tumačenje Psalma 118:_22–30 [387. g. n.e.]).
Avgustin
„Naš Gospod… nije se gnušao muškaraca, jer je uzeo muško obličje, ni žena, jer se od žene rodio. Osim toga, ovde je velika tajna: kao što nam smrt dolazi kroz ženu, tako nam se i život rađa kroz ženu; da bi đavo, pobeđen, bio mučen kroz obe prirode, žensku i mušku, budući da se naslađivao otpadom obeju“ (Hrišćanska borba 22:24 [396. g. n.e.]).
„Ta jedna žena je i majka i devica, ne samo duhom nego i telom. Duhom je majka, ne naše Glave, koja je sam naš Spasitelj — čijom se decom ženikovom s pravom nazivaju svi, čak i ona sama — nego je očigledno majka nas koji smo njegovi udovi, jer je ljubavlju sarađivala da bi se verni, koji su udovi te Glave, rodili u Crkvi. Telom je, doista, Majka same te Glave“ (Sveto devičanstvo 6:6 [401. g. n.e.])
„Izuzimajući svetu Devicu Mariju, o kojoj, radi časti Gospodnje, želim da nema apsolutno nikakvog pitanja kada se raspravlja o gresima — jer otkud znamo kakvo joj je obilje milosti za potpuno pobeđivanje greha bilo darovano, njoj koja je zaslužila da začne i rodi Onoga u kome nije bilo greha? — dakle, kažem, uz izuzetak Device, kada bismo mogli da okupimo sve one svete muškarce i žene, dok su još živeli ovde, i kada bismo ih pitali da li su bez greha, šta mislimo, kakav bi bio njihov odgovor?“ (Priroda i milost 36:42 [415. g. n.e.]).
Jeronim
„vodi ih danju oblakom“
GLE, GOSPOD DOLAZI U EGIPAT NA LAKOM OBLAKU. LAKI OBLAK MORAMO RAZUMETI ILI KAO ONO ŠTO U PRAVOM SMISLU OZNAČAVA TELO SPASITELJEVO, BUDUĆI DA JE LAKO I NEOPTEREĆENO NIKAKVIM GREHOM, ILI SVAKAKO MOŽEMO LAKI OBLAK SHVATITI KAO OZNAKU SVETE MARIJE… GLE, GOSPOD DOLAZI U EGIPAT OVOGA SVETA NA LAKOM OBLAKU, A TO JE DEVICA. (Tumačenje Psalma 77) [IV vek]
„Ali će izaći Šibljika iz stabla Jesejeva, i Izdanak iz korijena njegova izniknuće.“ Šibljika je majka Gospodnja – jednostavna, čista, neoskvrnjena; koja klicu života ne uzima spolja, nego je plodna u svojoj jedinstvenosti kao i sam Bog… Postavi preda se blaženu Mariju, čija ju je nenadmašna čistota učinila dostojnom da bude majka Gospodnja. (Pismo XXII. Eustohiji, 19, 38; NPNF 2, tom VI, 29, 39; up. Gambero, str. 213: „čija je čistota bila tolika da je zaslužila da bude Majka Gospodnja“)
Zaista, koliko su oni, po svetosti, niži od blažene Marije, Majke Gospodnje! (Contra Pelagianos, 1, 16; Gambero, 212) [IV vek]
Timotej Jerusalimski
„Zato je Devica besmrtna do dana današnjeg, budući da ju je Onaj koji je u njoj obitavao preneo u predele njenog uznesenja“ (Beseda o Simeonu i Ani [400. g. n.e.]).
Jovan Bogoslov
„[I] Gospod reče svojoj Majci: ’Neka se tvoje srce raduje i veseli, jer ti je svaka naklonost i svaki dar dat od moga Oca na nebesima, i od mene, i od Svetoga Duha. Nijedna duša koja prizove tvoje ime neće se postideti, nego će naći milost i utehu i podršku i pouzdanje, i u svetu koji sada jeste i u onome koji dolazi, pred mojim Ocem na nebesima’“ (Uspenje Marijino [400. g. n.e.]).
„I od tog vremena svi su znali da je to neokaljano i dragoceno telo preneseno u raj“ (isto).
Kirilo Aleksandrijski
Zdravo, Marijo Bogorodice, Devo-Majko, svetlonosna, neraspadljiva posudo. Zdravo, o Devo Marijo, majko i sluškinjo; devo, radi onoga koji se devičanski rodio od tebe; majko, radi onoga koga si nosila u svojim rukama i dojila svojim mlekom; sluškinjo, radi onoga koji je uzeo obličje sluge. Jer car je ušao u tvoj grad; ili bolje reći, u tvoju utrobu, i izašao je iz nje kako je hteo, a tvoja kapija ostade zatvorena. Jer začela si bez semena i rodila božanski… Zdravo, Marijo, ti si najdragocenije stvorenje u čitavom svetu; zdravo, Marijo, neraspadljiva golubice; zdravo, Marijo, neugasiva svetiljko; jer se od tebe rodilo Sunce pravde. Beseda 11 [V vek]
Teodot Ankirski (umro 445)
„Zdravo, željena naša radosti;Zdravo, o veselje crkava;Zdravo, o imenu koje odiše slašću;Zdravo, lice koje zrači božanstvom i milošću;Zdravo, najčasnija uspomeno;Zdravo, o duhovno i spasonosno runo;Zdravo, o Majko nezalaznog sjaja, ispunjena svetlošću;_Zdravo, neokaljana Majko svetosti;_Zdravo, najbistriji izvore životvornog talasa;Zdravo, nova Majko, radionico rođenja.Zdravo, neiskaziva Majko tajne koja prevazilazi razumevanje;Zdravo, nova knjigo novog Pisma, kojoj su, kao što Isaija kaže, anđeli i ljudi verni svedoci.Zdravo, alavastreni sude posvećujuće pomasti;Zdravo, najbolja trgovkinjo novcem devičanstva;Zdravo, stvorenje koje grli svoga Tvorca;Zdravo, mali sude koji sadrži Neobuhvatljivoga.“ (Teodot, Beseda 4:3; PG 77:1391B-C; Gambero, str. 267-8)
„Umesto Eve, oruđa smrti, izabrana je Devica, najugodnija Bogu i puna Njegove milosti, kao oruđe života. Devica obuhvaćena ženskim polom, ali bez udela u ženskoj krivici. Devica nevina; neporočna; slobodna od svake krivice; bez ljage; neoskvrnjena; sveta duhom i telom; ljiljan među trnjem.“ (Teodot, Hom 6 in S. Deiparam, br. 11; PG 77:1427A)
Drugi prevod istoga:
„Nevina device, bez ljage, bez mane, netaknuta, neoskvrnjena, sveta telom i dušom, poput cveta ljiljana izniklog među trnjem, neupućena u zloću Evinu, nezamućena ženskom taštinom… Još pre Rođenja bila si posvećena Tvorcu… Sveta učenice, gošćo u Hramu, učenice zakona, pomazana Svetim Duhom, odevena božanskom milošću kao ogrtačem, božanski mudra u svome umu; sjedinjena s Bogom u svome srcu… Hvale dostojna u svome govoru, još više hvale dostojna u svome delu… Bog u očima ljudi, bolja u očima Božjim.“ (Teodot, Hom 6:11; Gambero, str. 268)
„Šta je onda učinio božanski glasnik? Opazivši u njenom spoljašnjem izgledu unutrašnje raspoloženje i pronicljivost Devičinu, i diveći se njenoj pravednoj razboritosti, poče da joj plete neku vrstu cvetnog venca s dva vrhunca: jednim od radosti i jednim od blagoslova; zatim joj se obrati uzbudljivom besedom hvale, podigavši ruku i uzviknuvši: „Raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom, blagoslovena si ti“ (Luka 1:28), o najlepša i najplemenitija među ženama. Gospod je s tobom, o svesveta, slavna i dobra. Gospod je s tobom, o hvale dostojna, o neuporediva, o više nego slavna, sva sjajna, dostojna Boga, dostojna svakog blaženstva….Kroz tebe je okončano Evino mrsko stanje; kroz tebe je uništena poniženost; kroz tebe je razrešena zabluda; kroz tebe je ukinuta žalost; kroz tebe je izbrisana osuda. Kroz tebe je Eva iskupljena. Onaj koji se rodio od svete [Device] jeste svet, svet i Gospod svih svetih, svet i Davalac svetosti. Divan je onaj koji je rodio Ženu divote; Neiskaziv je onaj koji prethodi Ženi iznad reči; Sin Svevišnjega je onaj koji izniče iz ovog najuzvišenijeg stvorenja, onaj koji se javlja ne po volji čovekovoj, nego silom Svetoga Duha; onaj koji se rađa nije puki čovek, nego Bog, ovaploćena Reč.“ (Teodot, O Majci Božjoj i o Rođenju; Patrologia orientalis 19:330-1; Gambero, str. 271)
Prokle Carigradski (umro 446)
„Izašao je iz nje bez ikakve mane, i učinio ju je za Sebe bez ikakve ljage.“; I opet: „Marija je nebeska sfera novog stvaranja, u kojoj je Sunce pravde, večno sijajući, iz čitave njene duše iščezlo svu noć greha.“ (Prokle, Oratio 1 de Laudibus S. Mariae; PG 65:683B; Oratio 6; PG 68:758A)
„Zahvaljujući njoj sve su žene blagoslovene. Nije moguće da žena ostane pod svojim prokletstvom; naprotiv, ona sada ima razlog da nadmaši i slavu anđela. Eva je isceljena… Danas se divimo spisku žena [Sara, Reveka, Lija, Devora itd.]… Jelisaveta se naziva blaženom jer je nosila Preteču, koji je od radosti poskočio u njenoj utrobi, i jer je posvedočila o milosti; Marija se poštuje, jer je postala Majka, oblak, ložnica i Kovčeg Gospodnji.“ (Prokle, Beseda 5:3; PG 65:720B; Gambero, str. 256)
„Čoveče, obuhvati mišlju čitavo stvorenje i vidi postoji li išta uporedivo sa svetom Devicom, Majkom Božjom, ili veće od nje. Obiđi čitav svet, istraži sve okeane, premeri vazduh, ispitaj nebesa, razmotri sve nevidljive sile, i vidi postoji li u čitavom stvorenju ijedno drugo slično čudo… Prebroj, dakle, znamenja i zadivi se nadmoći Device: ona jedina je, na način koji prevazilazi reči, primila u svoju ložnicu Onoga pred kojim sve stvoreno kleči sa strahom i trepetom.“ (Prokle, Beseda 5:2; PG 65:717C-720A; Gambero, str. 251)
Lav Veliki
Jer neraspadljiva priroda Onoga koji se rodio morala je da sačuva prvobitno devičanstvo Majke, a ulivena sila Božanskog Duha morala je da u neokaljanosti i svetosti očuva ono svetilište koje je On sebi izabrao… (Beseda XXII: O prazniku Rođenja, deo II; NPNF 2, tom XII) [V vek]
Vasilije Selevkijski
„Onaj ko bi hteo da uzvisi Svetu Devicu i Majku Božju, naći će najobilniji predmet za svoje hvale… samo oni koji su iznutra prosvetljeni svetlošću Božanske Milosti mogu dostojno da uzdignu hvale koje pripadaju Majci Božjoj….Kakav li onda strah treba da me obuzme kada se poduhvatam da uznesem hvalu Majci Božjoj; da, kroz nekakvu nesmotrenost, ne izgovorim reči nedostojne njenog dostojanstva…
„… moja je namera, koliko mi moć dopušta, uz pomoć Duha koji vodi ka božanskim stvarima, da čak i mimoiđem horove anđela s vođama njihovih redova, i da se uzdignem iznad sjaja Prestola, iznad časnog dostojanstva Gospodstava, iznad Načalstava na njihovom mestu zapovedanja, i iznad jasnog blistanja Sila; a zatim iznad bistrovidne čistote mnogookih Heruvima i šestokrilih Serafima s njihovim neometanim kretanjima na obe strane, i ako ima ijedno stvoreno biće iznad njih, neću tu zaustaviti svoj tok ni svoju čežnju, nego ću se usuditi da radoznali pogled uprem netremice, koliko je dopušteno čoveku u okovima tela, i da sazrcavam savečni sjaj Očeve slave, i, obuhvaćen i prosvetljen tom Istinitom Svetlošću, započeću himnu hvale Majci Božjoj upravo odande odakle je i postala Majka Božja i zadobila to ime i naziv…
„… velika tajna Majke Božje prevazilazi i govor i razum. Kada, dakle, govorim o ovaploćenoj Majci Božjoj, uzići ću ka Bogu uz pomoć molitve, i tražiću Njega za vođu svoga govora, i reći ću Mu: O Gospode Svemogući, Care čitavog stvorenja, koji na nepojmljiv način ulivaš svoju duhovnu svetlost u bestelesne umove, prosvetli moj um, da bi predmet koji je preda mnom bio shvaćen bez zablude, da bi, kada bude shvaćen, bio izgovoren s pobožnošću, i da bi, kada bude izgovoren, bio primljen bez kolebanja…Iz kojih ćemo cvetova hvale isplesti venac dostojan nje? Iz nje je iznikao cvet Jesejev; ona je naš rod odenula slavom i čašću. Kakve joj pohvale možemo prineti kako zaslužuje, kada je sve u ovom svetu ispod njenih zasluga? Jer ako je sveti Pavle o drugim svetima izrekao ove reči, da ih svet nije bio dostojan, šta ćemo reći o Majci Božjoj, koja je sjala nad mučenicima onolikim sjajem kolikim sunce sja nad zvezdama?
„Očigledno je prikladno da je pozdravimo ovim rečima Solomonovim: „Mnoge su žene bile vrsne, ali ti ih nadvisuješ sve.“ O Sveta Device, s pravom se anđeli mogu radovati kroz tebe, oni koji su određeni za službu ljudima, od kojih su se u ranija vremena odvraćali. I neka se sada raduje Gavrilo, jer je njemu poverena vest o Božanskom Začeću, i on stoji pred Devicom u velikoj časti. Stoga, u radosti i milosti, on blagovesno započinje poruku: „Raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom“
„„Raduj se, blagodatna“ Neka ti lice bude radosno. Jer od tebe će se roditi radost svih; i On će ukloniti njihovo drevno prokletstvo, razrušiti carstvo smrti i svima dati nadu vaskrsenja. „Raduj se, blagodatna“ Najbujniji raju čednosti; u kome je posađeno drvo života koje će svima doneti plodove spasenja; i iz koga će izvor jevanđelja poteći ka svim vernima, u bujicama milosti iz svoga četvorostrukog izvorišta. „Raduj se, blagodatna“ Posrednice između Boga i ljudi, kroz koju je uklonjen srednji zid neprijateljstva, a zemaljsko sjedinjeno s nebeskim.
„„Gospod je s tobom“ Jer ti si hram uistinu dostojan Boga, mirisan od aromata čednosti. U tebi će obitavati veliki Prvosveštenik, koji je, po redu Melhisedekovom, bez oca i majke — od Boga bez majke, od tebe bez oca…A presveta Majka Gospoda svih, istinska Majka Božja, razmišljajući o ovome u svome srcu, kao što je pisano, pila je punim gutljajima radost u sebi, i kako se veličina njenoga Sina i njenoga Boga sve više otkrivala očima njene duše, njeno strahopoštovanje raslo je zajedno s njenom radošću…
„Pogledaj kakva se tajna vrši u njoj, kako ona prevazilazi i misao i govor. Ko se onda neće diviti neizmernoj sili Majke Božje? Ko neće videti koliko je ona uzdignuta iznad svetih? Jer ako je Bog svojim slugama dao toliku milost da su samim svojim dodirom isceljivali bolesne, a puko bacanje njihove senke preko ulice moglo je da učini isto; ako je Petar, velim, svojom senkom mogao da isceli nemoćne; i ako su ljudi, kada bi uzeli maramicu kojom je obrisan znoj s Pavla, njome isterivali đavole, koliko je, mislite li, sile dao svojoj Majci?…
„Ali ako je svetima dao da čine ovako čudesne stvari, šta je dao svojoj Majci za njeno dojenje? Kakvim ju je darovima ukrasio? Ako se Petar naziva blaženim, i ako su mu povereni ključevi nebeski zato što je Hrista nazvao Sinom Boga živoga, kako ona ne bi bila blaženija od svih, ona koja je zaslužila da čuje Onoga koga je Petar ispovedio? I ako se Pavle naziva sudom izabranim, jer je uzvišeno ime Hristovo pronosio po zemlji, kakav je onda sud Majka Božja, ona koja nije samo sadržala manu, poput zlatnog krčaga, nego je u svojoj utrobi nosila onaj hleb — onaj nebeski hleb, koji je hrana i snaga vernih?
„Ali bojim se da, dok se spremam da kažem još o njoj, ne kažem malo šta dostojno njenog dostojanstva, i da na sebe ne navučem još veći stid. Stoga skupljam jedro svoje besede i povlačim se u pristanište ćutanja.“ (Vasilije Selevkijski, Orat in S. Dei Gentricem, Combefis; Ullathorne, The Immaculate Conception of the Mother of God, str. 14-18) [V vek]
Jakov iz Saruga
„Sama činjenica da ju je Bog izabrao dokazuje da nikada nije bilo nikoga svetijeg od Marije; da je ikakva ljaga unakazila njenu dušu, da je ijedna druga devica bila čistija i svetija, Bog bi izabrao nju, a Mariju bi odbacio.“ O Majci Božjoj {pre 521. g. n.e.}.
Roman Melod
Tada su plemena Izrailjeva čula da je Ana začela neokaljanu. I tako su svi uzeli udela u radovanju. Joakim je priredio gozbu, i veliko je bilo veselje u vrtu. Pozvao je sveštenike i levite na molitvu; zatim je pozvao Mariju u sredinu mnoštva, da bi bila uzveličana (O rođenju Marijinom 1 [umro oko 560. g. n.e.])
Grigorije Turski
„Pošto je tok ovoga života bio dovršen od strane blažene Marije, kada je već imala biti pozvana iz sveta, svi apostoli su se iz svojih raznih krajeva sabrali u njenom domu. A kada su čuli da će biti uzeta iz sveta, bdeli su zajedno s njom. I gle, Gospod Isus dođe sa svojim anđelima i, uzevši njenu dušu, predade je anđelu Mihailu i udalji se. U svanuće, međutim, apostoli podigoše njeno telo na nosila i položiše ga u grobnicu, i čuvali su ga, očekujući da Gospod dođe. I gle, Gospod ponovo stade pored njih; pošto je sveto telo bilo primljeno, zapovedi da se odnese na oblaku u raj, gde se sada, ponovo sjedinjeno s dušom, [Marijino telo] raduje s izabranicima Gospodnjim i uživa u dobru večnosti koja nikada neće imati kraja“ (Osam knjiga o čudima 1:4 [584. g. n.e.]).
„Ali Marija, slavna Majka Hristova, za koju se veruje da je devica i pre i posle nego što ga je rodila, preneta je, kao što rekosmo gore, u raj, uz pojanje anđelskih horova, kuda joj je Gospod prethodio“ (isto, 1:8).
Teoteknos iz Livijade
„Ona se rađa poput heruvima, ona koja je od čiste, neokaljane gline.“ Panegirik za praznik Uspenja 5:6 {pre 650. g. n.e.}.
Sofronije Jerusalimski
I drugi pre tebe procvetali su izuzetnom svetošću. Ali nikome kao tebi nije data punota milosti. Niko nije obdaren blaženstvom kao ti, niko nije ukrašen svetošću poput tvoje, niko nije doveden do tolike veličanstvenosti kao ti; niko nikada nije bio unapred zaposednut milošću koja očišćuje kao što si ti bila . . . I to s pravom, jer niko nije prišao Bogu tako blizu kao ti; niko nije bio obogaćen Božjim darovima kao ti; niko nije imao udela u Božjoj milosti kao ti. (In SS Deip. Annunt. 22; O’Carroll, 329) [VII vek]
Andrej Kritski
Danas čovečanstvo, u svom punom sjaju svoje neokaljane plemenitosti, prima svoju drevnu lepotu. Sramota greha zatamnila je sjaj i privlačnost ljudske prirode; ali kada se rađa Majka Prelepoga po preimućstvu, ova priroda u njenoj ličnosti ponovo zadobija svoje drevne povlastice i biva uobličena po savršenom uzoru uistinu dostojnom Boga. . . . Preobražaj naše prirode počinje danas, i ostareli svet, podvrgnut sasvim božanskom preobraženju, prima prvine drugog stvaranja. (Beseda 1 o Rođenju Marijinom; O’Carroll, 180) [KRAJ VII VEKA]… ona jedina sasvim bez ljage… (Kanon za Začeće Anino; Graef, 152)
Herman Carigradski
„Uistinu izabrana i nadmoćna nad svima, ne po visini uzvišenih građevina, nego kao ona koja sve nadmašuje veličinom i čistotom uzvišenih i božanskih vrlina, i koja nema baš nikakve srodnosti s grehom.“, Marracci in S. Germani Mariali {pre 733. g. n.e.}.
Jovan Damaskin
O preblažena bedra Joakimova iz kojih je izašlo neokaljano seme! O slavna utrobo Anina u kojoj je izraslo presveto potomstvo. (Beseda I o Rođenju Marijinom; O’Carroll, 200; up. Graef, 154; Gambero, 402) [VIII vek]