Car Justinijan i papski primat
U ovoj objavi citiraću Zakone cara Justinijana, Kodeks (529–534. g.), Knjiga 1, 1. O najuzvišenijem Trojstvu i katoličkoj veri (..). Sve isticanje je moje. Imajte na umu da je car Justinijan bio istočni katolik.
- Jovan, episkop grada Rima, svom preslavnom i milostivom sinu Justinijanu.
Među istaknutim razlozima za pohvalu vaše mudrosti i blagosti, najhrišćanskiji od careva, i onim koji zrači svetlošću poput zvezde, jeste činjenica da ste vi, poučeni u crkvenoj disciplini, iz ljubavi prema veri i pokretani revnošću za milosrđe, sačuvali poštovanje prema Rimskoj stolici, i sve podvrgli njenoj vlasti, i dali joj jedinstvo. Sledeća zapovest saopštena je njenom osnivaču, to jest prvom među apostolima, iz usta Gospodnjih, naime: „Napasaj jaganjce moje.“ Ova stolica JESTE ZAISTA GLAVA SVIH CRKAVA, kao što tvrde pravila otaca i uredbe careva, i kao što svedoče reči vaše prečasne pobožnosti. Stoga se tvrdi da će se ono što Sveto pismo kaže, naime, „Mnom carevi caruju, i vladaoci postavljaju pravdu.“ ispuniti na vama. Jer ništa ne sija sjajnijim blistavilom od istinske vere kada je pokazuje vladar, budući da ništa ne sprečava propast onako kako to čini prava vera; jer, pošto se oboje odnose na Tvorca života i svetlosti, oni razgone tamu i sprečavaju otpadništvo. Stoga se, najslavniji među vladarima, molitvama svih priziva Božanska sila da vašu pobožnost sačuva u ovoj gorljivosti za veru, u ovoj predanosti vašeg uma i u ovoj revnosti za pravu veru, bez posrtanja, tokom čitavog vašeg života. Jer verujemo da je to na dobrobit svetih crkava, kao što je pisano: „Proroštvo je na usnama carevijem“ i opet: „Srce je carevo u ruci Gospodu kao potoci vodeni; kuda god hoće, savija ga.“; to jest, da On potvrdi vaše carstvo i održi vaša kraljevstva radi mira Crkve i jedinstva vere; da čuva njihovu vlast i sačuva ga u onom uzvišenom spokoju koji mu je toliko mio; i nemala promena daruje se Božanskom silom, čijim delovanjem podeljena crkva nije pogođena nikakvim jadima niti podvrgnuta ikakvim prekorima. Jer je pisano: „Car sjedeći na prijestolu sudskom, rasipa očima svojim svako zlo.“ Sa svim dužnim poštovanjem primili smo svedočanstva vaše prevedrosti, preko Ipatija i Dimitrija, presvetih ljudi, moje braće i saepiskopa, iz čijih smo izjava saznali da ste objavili edikt upućen svom vernom narodu, izdiktiran vašom ljubavlju prema veri, radi rušenja nauma jeretika, koji je u skladu sa jevanđelskim učenjima, i koji smo potvrdili NAŠOM VLAŠĆU, uz saglasnost naše braće i saepiskopa, iz razloga što je u saglasnosti sa apostolskim učenjem. Sledi tekst pisma cara Justinijana, pobednika, pobožnog, srećnog, slavnog, trijumfalnog, uvek Avgusta, Jovanu, patrijarhu i presvetom arhiepiskopu lepoga grada Rima:
Odajući čast Apostolskoj stolici i Vašoj Svetosti, koja se, i sada i nekada, uvek pominjala u Našim molitvama, i poštujući vaše blaženstvo, kako i priliči onome ko se smatra ocem, hitamo da Vašoj Svetosti saopštimo sve što se tiče stanja Crkve, jer smo oduvek imali najveću želju da očuvamo jedinstvo vaše Apostolske stolice i stanje svetih Božjih crkava, kakvo postoji u sadašnje vreme, da bi ostale bez uznemiravanja i protivljenja. Stoga smo se potrudili da ujedinimo sve sveštenike Istoka i podvrgnemo ih STOLICI VAŠE SVETOSTI, pa iako su pitanja koja su sada iskrsla očigledna i van svake sumnje, i, prema učenju vaše Apostolske stolice, postojano ih čvrsto drže i propovedaju svi sveštenici, ipak smo smatrali neophodnim da budu izneta pred Vašu Svetost. Jer ne dopuštamo da se bilo šta što se tiče stanja Crkve, čak i kada je ono što izaziva teškoću jasno i van sumnje, raspravlja a da ne bude izneto pred Vašu Svetost, JER STE VI GLAVA SVIH SVETIH CRKAVA, budući da ćemo se na svaki način truditi (kao što je već rečeno) da uvećamo čast i vlast vaše stolice.
(1) Stoga iznosimo pred Vašu Svetost činjenicu da su se izvesni nevernici i osobe koje ne pripadaju svetoj katoličkoj i apostolskoj Crkvi Božjoj, poput Jevreja i otpadnika, usudili da osporavaju ono što svi sveštenici s pravom prihvataju, slave i propovedaju u skladu sa vašim učenjima, poričući da je Gospod naš Isus Hristos jedinorodni Sin Božji, i da se Gospod naš rodio od Svetoga Duha i od svete, slavne i uvek Djeve Marije, Bogorodice, i postao čovek i bio raspet, i da je on jedno od lica Svetoga Trojstva, koja su sva jedne suštine, i kome se treba klanjati i uzvisivati ga zajedno sa Ocem i Svetim Duhom, i da je jednosuštan Ocu po božanstvu, a jednosuštan nama po čovečanstvu, i podložan stradanjima tela, ali ne podložan istima kao božanstvo. Jer ove osobe, odbijajući da priznaju Gospoda našeg Isusa Hrista kao jedinorodnog Sina Božjeg, i Gospoda našeg kao jednoga od Svetoga Trojstva, i iste suštine sa ostalim licima koja ga sačinjavaju, izgleda da slede zlo učenje Nestorija, koji tvrdi da postoji jedan Sin Božji po milosti, koga naziva Rečju Božjom, i drugi Sin koga naziva Hristom.
(2) Svi sveštenici svete katoličke i apostolske Crkve i prečasni igumani svetih manastira, priznajući Vašu Svetost, i brinući se za napredak i jedinstvo svetih Božjih crkava, koje primaju od Apostolske stolice Vaše Svetosti, ne unoseći nikakve promene u crkveno stanje koje je postojalo do sada i još uvek postoji, jednim glasom ispovedaju, slave i propovedaju da je Gospod naš Isus Hristos jedinorodni Sin i Reč Božja, i da se Gospod naš, rođen od svoga Oca pre svih vekova i vremena, koji je u poslednje dane sišao s neba, rodio od Svetoga Duha i svete i slavne Djeve Marije, Bogorodice; postao je čovek i bio raspet; iste je suštine kao Sveto Trojstvo, koje treba obožavati i slaviti sa Ocem i Svetim Duhom; jer mi ne priznajemo nijednog drugog Boga, Reč ili Hrista, nego samo jednoga, i to istoga, iste suštine sa Ocem po božanstvu, i iste suštine sa nama po čovečanstvu, koji je mogao da strada u telu, ali nije mogao da strada kao božanstvo; i koga, savršenog i u božanstvu i u čovečanstvu, primamo i ispovedamo kao ono što Grci nazivaju tyn kav hupostasin henwsin homologumen. I, kao što je jedinorodni Sin i Reč Božja rođen od svoga Oca pre nego što su postojali vekovi i vremena, i kao što je On, u kasnija vremena, sišao s neba, rodio se od Svetoga Duha i svete i uvek Djeve Marije, Bogorodice, Gospod naš Isus Hristos, postavši čovek, jeste u pravom i istinskom smislu Bog. Stoga kažemo da je sveta i slavna Djeva Marija u pravom i istinskom smislu Bogorodica, ne zato što je Bog od nje dobio reč i početak, nego zato što je u poslednje dane sišao s neba i, ovaplotivši se kroz Nju, postao čovek i rodio se; za koga ispovedamo i verujemo (kao što je već rečeno) da je iste suštine sa Ocem po božanstvu, i iste suštine sa nama po čovečanstvu, čija čudesa i stradanja, koja je dobrovoljno podneo dok je bio u telu, priznajemo.
(3) Osim toga, priznajemo četiri sveta sabora, to jest onaj koji su činila tri stotine osamnaest svetih otaca sabranih u gradu Nikeji; i onaj sto pedeset svetih otaca koji su se sastali u ovom carskom gradu; i onaj svetih otaca koji su se prvi sabrali u Efesu; i onaj svetih otaca koji su se sastali u Halkidonu, kao što vaša Apostolska stolica uči i objavljuje. Stoga svi sveštenici koji slede učenje vaše Apostolske stolice veruju, ispovedaju i propovedaju ove stvari.
(4) Zbog toga smo pohitali da preko preblaženih episkopa Ipatija i Dimitrija saopštimo Vašoj Svetosti (da ne bi ostalo skriveno od Vaše Svetosti) da ova učenja poriče nekolicina zlih i judaizujućih monaha, koji su prihvatili verolomna učenja Nestorija.
(5) Stoga molimo vašu očinsku ljubav da svojim pismima obavestite Nas i presvetog episkopa ovoga lepog grada, i vašeg brata patrijarha, koji je i sam po istim glasnicima pisao Vašoj Svetosti, željan da u svemu sledi Apostolsku stolicu Vašeg Blaženstva, kako biste Nam jasno pokazali da Vaša Svetost priznaje sve što je gore izloženo i osuđuje verolomstvo onih koji su se, na način Jevreja, usudili da poreknu pravu veru. Jer će na taj način ljubav svih prema vama****, i vlast vaše stolice porasti, a jedinstvo svete Crkve biće očuvano neokrnjeno, kada svi preblaženi episkopi kroz vas saznaju i od onih koje ste vi poslali, istinita učenja Vaše Svetosti. Osim toga, molimo Vaše Blaženstvo da se moli za Nas i da nam izmoli Božju dobrotu.
Potpis je glasio: "Neka vas Bog čuva mnogo godina, presveti i pobožni oče."
OVDE SLEDI OSTATAK PISMA PAPE.
Jasno je, dakle, preslavni care (kao što otkrivaju sadržaj vaše poruke i izjave vaših izaslanika), da ste se posvetili izučavanju apostolskog učenja, budući da poznajete, i da ste napisali, izložili i objavili vernicima u narodu ono što se odnosi na veru katoličke religije, koju su (kao što smo već rekli) utvrdili i načela Apostolske stolice i poštovani autoritet svetih otaca, i koju smo u svakom pogledu potvrdili. Stoga je prikladno uzviknuti proročkim glasom: „Pjevajte, nebesa, i veseli se, zemljo, podvikujte, gore, veselo“ Zato treba da ovo upišete na ploče svoga srca i da to čuvate kao zenicu oka svoga, jer nema nikoga koga pokreće Hristova ljubav, a ko bi se pojavio da ospori ovo ispovedanje pravedne i istinite vere; jer je očigledno da osuđujete bezbožnost Nestorija i Evtiha, i svih drugih jeretika, i da čvrsto i nepovredivo, sa predanošću Bogu i pobožnim umom, priznajete jedinu, istinitu i katoličku veru Gospoda Boga našega, otkrivenu posredstvom Spasitelja našeg Isusa Hrista; svuda rasprostranjenu propovedanjem proroka i apostola; potvrđenu ispovedanjima svetitelja po celome svetu i sjedinjenu sa mišljenjima otaca i učitelja u skladu sa našim učenjem. Jedino oni koji se protive vašim ispovedanjima jesu oni o kojima Sveto pismo govori ovako: „jer od laži načinismo sebi utočište, i za prijevaru zaklonismo se“ A takođe i oni koji, prema proroku, govore Gospodu: „Idi od nas, jer nećemo da znamo za putove tvoje.“; zbog čega je Solomon rekao: „Ako budeš mudar, sebi ćeš biti mudar; ako li budeš podsmjevač, sam ćeš tegliti.“ Ovo je, dakle, vaša istinita vera, ovo vaša istinita religija, koju su prigrlili svi oci i poglavari Rimske crkve blažene uspomene (kao što smo već rekli), koje u svemu sledimo; ovo je ono što je Apostolska stolica propovedala sve do sada i sačuvala nepovređenim, i ako bi se neko pojavio da se protivi ovom ispovedanju i ovoj veri, mora se pokazati da je izvan zajednice i katoličke Crkve. Zatekli smo u gradu Rimu Kira i njegove sledbenike, koji su došli iz kumitenskog manastira, i koje smo pokušali da našim apostolskim dokazima vratimo pravoj veri, kao što ovce koje samo što nisu propale i koje lutaju treba vratiti u tor gospodarev. Da bi, prema proroku, mucavi jezici znali da govore ono što se odnosi na mir, prvi među našim apostolima kroz nas upućuje nevernicima reči proroka Isaije, naime: „idite u svjetlosti ognja svojega i u iskrama koje raspaliste“ ali njihovo srce je toliko otvrdlo (kao što je pisano) da ne prepoznaju glas Pastira, i ovce koje nisu bile moje ne žele da čuju. Što se tiče takvih osoba, mi, držeći se onoga što je o tome ustanovio pontifik, ne primamo ih u našu zajednicu i naređujemo da budu isključeni iz svake katoličke crkve, osim ako, odrekavši se svojih zabluda, ne prihvate naše učenje i ne objave svoju privrženost njemu, pošto su o tome dali propisno ispovedanje. Jer je pravedno da oni koji ne pokazuju poslušnost zakonima koje smo ustanovili budu prognani iz crkava. Ali pošto Crkva nikada ne zatvara svoje srce onima koji joj se vraćaju, preklinjem Vašu Milostivost da ih, ako bi, odrekavši se svojih zabluda i napustivši svoje zle namere, poželeli da se vrate u naručje Crkve, primite u svoju zajednicu i odbacite osećanja negodovanja, i da im našim posredovanjem oprostite i darujete svoju blagonaklonost. Osim toga, molimo Boga i Spasitelja našeg Isusa Hrista da vas dugo sačuva u miru, u ovoj pravoj veri i u jedinstvu i poštovanju Apostolske stolice, i da se vaše najhrišćanskije i pobožno carstvo u svakom pogledu dugo održi. Osim toga, o najprevedriji među vladarima, hvalimo Ipatija i Dimitrija, vaše izaslanike, a našu braću i saepiskope, čiji je izbor pokazao da su prihvatljivi Vašoj Milostivosti; jer važnost takvog poslanstva pokazuje da ono nije moglo biti povereno nikome ko nije savršen u Hristu, i da ih ne biste smatrali dostojnim misije koja uključuje toliku pobožnost i strahopoštovanje da vam nisu bili veoma dragi. Blagodat Gospoda našeg Isusa Hrista, ljubav Boga Oca i zajednica Svetoga Duha neka ostanu zauvek sa vama, prepobožni sine. Amin."
Potpis je glasio: "Preslavni i milostivi sine cara Avgusta, neka Svemogući Bog svojom večnom zaštitom čuva vaše carstvo i vaše zdravlje."
Dato u Rimu, osmog dana pred aprilske kalende, za vreme konzulata cara Justinijana, konzula po četvrti put, i Paulina, konzula po peti put.
Dalje čitanje
Papa sveti Lav o rimskom primatu i Filiokveu