Uvidi iz Varnavine poslanice

Citiraću iz Poslanice Varnavine, pisma koje se pripisuje Pavlovom saputniku, a koje je sastavljeno negde između sredine i druge polovine prvog veka nove ere. Ona sadrži mnoštvo alegorijskih tumačenja zapovesti i događaja iz Starog zaveta, koje autor povezuje sa Hristom, njegovim zapovestima i Crkvom. Sav naglasak je moj.

Postanje 1:26 i Isus Hristos: Božji Sutvorac

Poglavlje 6. Hristova stradanja i novi savez bili su najavljeni od proroka

Kada je, dakle, ispunio zapovest, šta kaže? „Blizu je onaj koji me pravda; ko će se preti sa mnom? Stanimo zajedno; ko je suparnik moj? Neka pristupi k meni.“ Isaija 50:8 „Gle, svi će oni kao haljina ovetšati, moljac će ih izjesti.“ Isaija 50:9 I opet prorok kaže: Pošto je kao moćan kamen položen radi drobljenja, evo, polažem za temelje Siona kamen dragoceni, izabrani, kamen ugaoni, časni. Zatim, šta kaže? I ko se u njega pouzda, živeće doveka. Da li je, onda, naša nada na kamenu? Nipošto. Nego [se tako govori] utoliko što je svoje telo položio [kao temelj] sa silom; jer kaže: „zato stavih čelo svoje kao kremen“ Isaija 50:7 I prorok opet kaže: „Kamen koji odbaciše zidari, posta glava od ugla.“ I opet kaže: Ovo je veliki i divni dan koji je Gospod stvorio. Pišem vam jednostavnije, da biste razumeli. Ja sam otpadak vaše ljubavi. Šta, dakle, opet kaže prorok? Zbor zlih opkoli me; okružiše me kao pčele saće, i za haljinu moju baciše kocku. Pošto je, dakle, trebalo da se javi i da strada u telu, njegovo stradanje beše unapred pokazano. Jer prorok govori protiv Izrailja: „teško duši njihovoj! Jer sami sebi čine zlo.“, Isaija 3:9 govoreći: Svežimo pravednika, jer nam nije po volji. A i Mojsije im kaže: Evo, ovo govori Gospod Bog: Uđite u dobru zemlju za koju se Gospod zakleo [da će je dati] Avraamu, Isaku i Jakovu, i nasledite je, zemlju u kojoj teče mleko i med. Izlazak 33:1; Levitska 20:24 Šta, onda, kaže Znanje? Naučite: Pouzdajte se, kaže ono, u Onoga koji će vam se javiti u telu — a to je Isus. Jer čovek je zemlja u stanju stradanja, pošto je uobličenje Adama bilo od lica zemlje. Šta, onda, znači ovo_: u dobru zemlju, zemlju u kojoj teče mleko i med_? Blagosloven Gospod naš, koji je u nas položio mudrost i razumevanje tajni. Jer prorok kaže: Ko će razumeti priču Gospodnju, osim onoga koji je mudar i razborit, i koji ljubi svoga Gospoda?

Pošto nas je, dakle, obnovio oproštajem naših grehova, načinio nas je po drugom obrascu, [a njegova je namera] da imamo dušu dece, utoliko što nas je iznova stvorio svojim Duhom. Jer Sveto pismo kaže o nama, dok govori Sinu, „Da načinimo čovjeka po svojemu obličju, kao što smo mi, koji će biti gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od cijele zemlje i od svijeh životinja što se miču po zemlji.“ Postanje 1:26 I Gospod reče, gledajući lepo stvorenje — čoveka: „Rađajte se i množite se, i napunite zemlju“ Postanje 1:28 Ovo je [rečeno] Sinu. Opet, pokazaću vam kako je, u odnosu na nas, izvršio drugo uobličenje u ove poslednje dane. Gospod kaže: Evo, učiniću da poslednje bude kao prvo. S obzirom na to, dakle, prorok objavi: Uđite u zemlju u kojoj teče mleko i med, i vladajte njome. Izlazak 33:3 Gle, dakle, mi smo preoblikovani, kao što opet kaže u drugom proroku: Evo, govori Gospod, uzeću od ovih, to jest od onih koje je Duh Gospodnji predvideo, njihova kamena srca, i staviću u njih srca od mesa, Jezekilj 11:19, Jezekilj 36:26 jer je trebalo da se javi u telu i da boravi među nama. Jer, braćo moja, stanište našeg srca jeste sveti hram Gospodu. Efescima 2:21 Jer opet kaže Gospod: A čime ću stupiti pred Gospoda Boga svoga i biti proslavljen? On kaže: Ispovedaću te u Crkvi usred braće svoje; i hvaliću te usred zbora svetih. Mi smo, dakle, oni koje je uveo u dobru zemlju. Šta, onda, znače mleko i med? To, da kao što se odojče najpre održava u životu medom, a zatim mlekom, tako i mi, oživljeni i održavani verom u obećanje i rečju, živećemo vladajući nad zemljom. A gore je rekao: Neka se množe i neka vladaju ribama. Postanje 1:28 Ko je, dakle, kadar da upravlja zverima, ili ribama, ili pticama nebeskim? Jer treba da uvidimo da upravljanje podrazumeva vlast, tako da neko zapoveda i vlada. Ako, dakle, to sada ne postoji, ipak nam je obećao. Kada? Kada i sami budemo usavršeni [tako da] postanemo naslednici saveza Gospodnjeg.

Judaizam: Put antihrista

Poglavlje 2. Jevrejske žrtve su sada ukinute

Pošto su, dakle, dani zli, a Satana ima vlast nad ovim svetom, treba da pazimo na sebe i da marljivo ispitujemo uredbe Gospodnje. Strah i strpljenje su, dakle, pomagači naše vere; a dugotrpeljivost i uzdržanje jesu ono što se bori na našoj strani. Dok oni ostaju čisti u onome što se tiče Gospoda, Mudrost, Razumevanje, Nauka i Znanje raduju se zajedno s njima. Jer nam je preko svih proroka otkrio da mu nisu potrebne ni žrtve, ni žrtve paljenice, ni prinosi, govoreći ovako: „Što će mi mnoštvo žrtava vaših? – veli Gospod. Sit sam žrtava paljenica od ovnova i pretiline od gojene stoke, i ne marim za krv junčiju i jagnjeću i jareću. Kad dolazite da se pokažete preda mnom, ko ište to od vas, da gazite po mom trijemu? Ne prinosite više žrtve zaludne; na kad gadim se; a o mladinama i subotama i o sazivanju skupštine ne mogu podnositi bezakonja i svetkovine.“ On je stoga ukinuo te stvari, da bi novi zakon Gospoda našeg Isusa Hrista, koji je bez jarma nužnosti, imao ljudski prinos. I opet im kaže: Zar sam zapovedio ocima vašim, kada su izašli iz zemlje egipatske, da mi prinose žrtve paljenice i žrtve? Nego sam im pre ovo zapovedio: Neka niko od vas ne goji nikakvo zlo u srcu svome protiv bližnjega svoga, i ne ljubite lažnu zakletvu. Jeremija 7:22; Zaharija 8:17 Treba, dakle, da mi, budući obdareni razumevanjem, uvidimo milostivu nameru našega Oca; jer nam govori želeći da mi, ne zastranjujući kao oni, pitamo kako da mu pristupimo. Nama, dakle, objavljuje: Žrtva [ugodna] Bogu jeste skrušen duh; miris prijatan Gospodu jeste srce koje slavi Onoga koji ga je stvorio. Treba, dakle, braćo, pažljivo da ispitujemo o svome spasenju, da nas zli, ušavši prevarom, ne izbaci iz našeg [istinskog] života.

Poglavlje 3. Postovi Jevreja nisu istinski postovi, niti su Bogu ugodni

Zatim im opet govori o tim stvarima: „Nemojte postiti tako kao danas, da bi se čuo gore glas vaš. Takav li je post koji izabrah da čovjek muči dušu svoju jedan dan? Da savija glavu svoju kao sita i da stere poda se kostrijet i pepeo? To li ćeš zvati post i dan ugodan Gospodu?“ Isaija 58:4-5 Nama kaže: „A nije li ovo post što izabrah: da razvežeš sveze bezbožnosti, da razdriješiš remenje od bremena, da otpustiš potlačene, i da izlomite svaki jaram? Nije li da prelamaš hljeb svoj gladnome, i siromahe prognane da uvedeš u kuću? Kad vidiš gola, da ga odjeneš, i da se ne kriješ od svoga tijela? Tada će sinuti vidjelo tvoje kao zora, i zdravlje će tvoje brzo procvasti, i pred tobom će ići pravda tvoja, slava Gospodnja biće ti zadnja straža. Tada ćeš prizivati, i Gospod će te čuti; vikaćeš, i reći će: Evo me. Ako izbaciš između sebe jaram i prestaneš pružati prst i govoriti zlo; I ako otvoriš dušu svoju gladnome, i nasitiš dušu nevoljnu; tada će zasjati u mraku vidjelo tvoje i tama će tvoja biti kao podne.“ Isaija 58:6-10 S tim ciljem, dakle, braćo, on je dugotrpeljiv, predviđajući kako će narod koji je pripremio s bezazlenošću poverovati u svoga Ljubljenoga. Jer nam je sve to unapred otkrio, da ne bismo srljali kao nepromišljeni prihvatioci njihovih zakona.

Poglavlje 4. Antihrist je na pragu: izbegavajmo stoga jevrejske zablude

Dolikuje nam, dakle, koji mnogo ispitujemo o predstojećim događajima, da marljivo tražimo ono što nas može spasti. Bežimo, dakle, sasvim od svih dela bezakonja, da nas ona ne obuzmu; i mrzimo zabludu sadašnjeg vremena, da bismo svoju ljubav usmerili na svet koji dolazi: ne puštajmo uzde svojoj duši, da ne bi imala moć da trči sa grešnicima i zlima, da ne postanemo kao oni. Približava se konačni kamen spoticanja (ili izvor opasnosti), o kome je pisano, kao što Enoh kaže: Jer je radi toga Gospod skratio vremena i dane, da bi njegov Ljubljeni pohitao; i on će doći u nasledstvo. A i prorok ovako govori: Deset kraljevstava vladaće na zemlji, i mali kralj ustaće posle njih, koji će pod jedno potčiniti tri od tih kraljeva. Isto tako Danilo kaže o istome: I videh četvrtu zver, zlu i moćnu, i svirepiju od svih zveri zemaljskih, i kako iz nje izniče deset rogova, a iz njih mali rog u pupoljku, i kako on pod jedno potčini tri velika roga. Treba, dakle, da razumete. I ovo još molim od vas, kao jedan od vas, i voleći vas i pojedinačno i sve zajedno više nego svoju sopstvenu dušu, da sada pazite na sebe i da ne budete kao neki, koji uveliko dodaju svojim gresima, govoreći: Savez je i njihov i naš. Ali su ga oni tako konačno izgubili, pošto ga je Mojsije već bio primio. Jer Sveto pismo kaže: I Mojsije je postio na gori četrdeset dana i četrdeset noći, i primio savez od Gospoda, ploče kamene ispisane prstom ruke Gospodnje; Izlazak 31:18, Izlazak 34:28 ali okrenuvši se idolima, izgubiše ga. Jer Gospod ovako govori Mojsiju: Mojsije, siđi brzo; jer se narod koji si izveo iz zemlje egipatske ogrešio. Izlazak 32:7; Ponovljeni zakoni 9:12 I Mojsije razumede [šta Bog misli], i baci dve ploče iz svojih ruku; i njihov savez beše slomljen**, da bi savez ljubljenog** Isusa bio zapečaćen na našem srcu, u nadi koja proističe iz vere u njega. A sada, želeći da vam pišem o mnogo čemu, ne kao vaš učitelj, nego kao onaj kome dolikuje da vas voli, pobrinuo sam se da vam ne propustim pisati iz onoga što i sam posedujem, radi vašeg očišćenja. Ozbiljno pazimo u ove poslednje dane; jer vam sve [proteklo] vreme vaše vere neće koristiti ništa, ako se sada, u ovo zlo vreme, ne odupremo i nadolazećim izvorima opasnosti, kao što dolikuje sinovima Božjim. Da Crni ne bi našao nikakav ulaz, bežimo od svake taštine, mrzimo do kraja dela puta zloće. Ne živite povučeno, samotnički, kao da ste već [potpuno] opravdani; nego, okupljajući se na jednom mestu, zajednički ispitujte ono što vodi vašem opštem dobru. Jer Sveto pismo kaže: „Teško onima koji misle da su mudri, i sami su sebi razumni.“ Isaija 5:21 Budimo duhovnog usmerenja: budimo savršen hram Bogu. Koliko je do nas, razmišljajmo o strahu Božjem, i držimo njegove zapovesti, da bismo se radovali njegovim uredbama. Gospod će suditi svetu bez pristrasnosti prema licima. Svaki će primiti prema onome što je učinio: ako je pravedan, njegova pravednost ići će pred njim; ako je zao, nagrada zloće je pred njim. Pazimo da, počivajući u lagodnosti kao oni koji su pozvani [od Boga], ne zaspimo u svojim gresima, i da nas zli knez, stekavši vlast nad nama, ne odgurne od carstva Gospodnjeg. I tim više pazite na ovo, braćo moja, kada promislite i vidite da su, nakon tako velikih znakova i čuda učinjenih u Izrailju, oni ipak [na kraju] bili napušteni. Čuvajmo se da se ne nađemo [kao oni koji ispunjavaju onu reč], kao što je pisano: „Jer su mnogi zvani, ali je malo izabranih.“.

Hrišćani su istinski Izrailj

Poglavlje 13. Hrišćani, a ne Jevreji, jesu naslednici saveza

Ali da vidimo da li je ovaj narod naslednik, ili onaj pređašnji, i da li savez pripada nama ili njima. Čujte sada šta Sveto pismo kaže o tom narodu. Isak se molio za Reveku, svoju ženu, jer je bila nerotkinja; i ona zatrudne. Postanje 25:21 Štaviše, Reveka izađe da pita Gospoda; i Gospod joj reče: „Dva su plemena u utrobi tvojoj, i dva će naroda izaći iz tebe; i jedan će narod biti jači od drugoga naroda, i veći će služiti manjemu.“ Postanje 25:23 Treba da razumete ko je bio Isak, ko Reveka, i o kojim je osobama objavio da će ovaj narod biti veći od onoga. I u drugom proročanstvu Jakov jasnije govori svome sinu Josifu, govoreći: Evo, Gospod me nije lišio tvoga prisustva; dovedi mi svoje sinove, da ih blagoslovim. I on dovede Manasiju i Jefrema, želeći da Manasija bude blagosloven, jer je bio stariji. S tim ciljem Josif ga povede ka desnoj ruci svoga oca Jakova. Ali Jakov vide u duhu praobraz naroda koji će se javiti kasnije. I šta kaže [ Sveto pismo]? I Jakov promeni pravac svojih ruku, i položi svoju desnu ruku na glavu Jefrema, drugog i mlađeg, i blagoslovi ga. I Josif reče Jakovu: Prenesi svoju desnu ruku na glavu Manasijinu, jer je on moj prvenac. Postanje 48:18 I Jakov reče: Znam to, sine moj, znam to; ali stariji će služiti mlađemu: ipak će i on biti blagosloven. Postanje 48:19 Vidite na koga je položio [svoje ruke], da ovaj narod bude prvi i naslednik saveza. Ako je, štaviše, ista stvar nagoveštena i preko Avraama, dostižemo savršenstvo našeg znanja. Šta, dakle, kaže Avraamu? Zato što si poverovao, uračunato ti je u pravednost: evo, učinio sam te ocem onih naroda koji veruju u Gospoda dok su u [stanju] neobrezanja.

Krštenje i krst prednagovešteni u Starom zavetu

Poglavlje 5. Novi savez, utemeljen na Hristovim stradanjima, vodi našem spasenju, a Jevrejima propasti

Jer zbog toga je Gospod pretrpeo da preda svoje telo raspadljivosti, da bismo mi bili posvećeni oproštajem grehova, koji se ostvaruje njegovom krvlju škropljenja. Jer je o njemu pisano, delom u odnosu na Izrailj, a delom na nas; i [Sveto pismo] ovako kaže: „Ali on bi ranjen za naše prijestupe, izbijen za naša bezakonja; kar bješe na njemu našega mira radi, i ranom njegovom mi se iscijelismo.“ „kao jagnje na zaklanje vođen bi i kao ovca nijema pred onijem koji je striže“ Isaija 53:5, 7 Zato treba da budemo duboko zahvalni Gospodu, jer nam je i obznanio ono što je prošlo, i dao nam mudrost o onome što je sadašnje, i nije nas ostavio bez razumevanja o onome što dolazi. A Sveto pismo kaže: Ne nepravedno razapinju se mreže za ptice. To znači da pravedno propada onaj čovek koji, imajući znanje o putu pravednosti, srlja na put tame. I dalje, braćo moja: ako je Gospod pretrpeo da strada za našu dušu, on koji je Gospod svega sveta, kome je Bog rekao pri osnivanju sveta: „Da načinimo čovjeka po svojemu obličju, kao što smo mi“ Postanje 1:26 razumite kako je pretrpeo da strada od ruke ljudi. Proroci, zadobivši milost od njega, prorokovaše o njemu. A on je (pošto mu je dolikovalo da se javi u telu), da bi ukinuo smrt i otkrio vaskrsenje iz mrtvih, pretrpeo [ono što jeste i onako kako jeste], kako bi ispunio obećanje dato ocima, i da bi, pripremajući sebi novi narod, pokazao, dok je boravio na zemlji, da će on, pošto podigne ljudski rod, takođe i suditi. Štaviše, poučavajući Izrailj i čineći tako velika čuda i znake, propovedao mu je [istinu] i veoma ga je voleo. Ali kada je izabrao svoje apostole koji su imali da propovedaju njegovo Jevanđelje, [učinio je to među onima] koji su bili grešnici iznad svakog greha, da bi pokazao da je došao „Jer nisam došao da zovem pravednike no grješnike na pokajanje.“ Tada se javio kao Sin Božji. Jer da nije došao u telu, kako bi ljudi mogli biti spaseni gledajući ga? Pošto, gledajući sunce koje će prestati da postoji, a koje je delo njegovih ruku, njihove oči ne mogu podneti njegove zrake. Sin Božji je stoga došao u telu s tim ciljem, da bi doveo do vrhunca zbir grehova onih koji su progonili njegove proroke do smrti. S tim ciljem, dakle, on je pretrpeo. Jer Bog kaže: Udarac njegovog tela dolazi od njih; i kada udarim Pastira, tada će se ovce stada rasejati. Zaharija 13:7 On je sam hteo tako da strada, jer je bilo neophodno da strada na drvetu. Jer onaj koji prorokuje o njemu kaže: Poštedi moju dušu od mača, pribij moje telo ekserima; jer su se zborovi zlih podigli protiv mene. I opet kaže: „Leđa svoja podmetah onima koji me bijahu i obraze svoje onima koji me čupahu; ne zaklonih lica svojega od ruga ni od zapljuvanja. Jer mi Gospod Gospod pomaže, zato se ne osramotih, zato stavih čelo svoje kao kremen“ Isaija 50:6-7

Poglavlje 7. Post i jarac koji se otpušta bili su praobrazi Hrista

Razumite, dakle, vi deca radosti, da nam je dobri Gospod sve unapred pokazao, da bismo znali kome za sve treba da uznosimo zahvalnost i hvalu. Ako je, dakle, Sin Božji, koji je Gospod [svega] i koji će suditi živima i mrtvima, stradao da bi nam Njegova rana dala život, hajde da verujemo da Sin Božji nije mogao stradati osim radi nas. Štaviše, kada je bio pribijen na krst, dali su Mu da pije sirće i žuč. Čujte kako su sveštenici naroda unapred na to ukazivali. Pošto je Njegova zapovest bila zapisana, Gospod je naredio da onaj ko ne drži post bude pogubljen, jer je i On sâm imao da prinese na žrtvu za naše grehe posudu Duha, da bi se potpuno ispunio praobraz ustanovljen u Isaku kada je bio prinesen na oltaru. Šta, dakle, kaže On u proroku? I neka jedu od jarca koji se prinosi, uz post, za sve svoje grehe. Pazite dobro: I neka samo sveštenici jedu iznutrice, neoprane, sa sirćetom. Zašto? Zato što ćete meni, koji treba da prinesem svoje telo za grehe svoga novog naroda, dati da pijem žuč sa sirćetom: jedite sami, dok narod posti i tuguje u kostreti i pepelu. [Ovo je učinjeno] da bi pokazao kako je bilo neophodno da On strada za njih. Kako je, dakle, glasila zapovest? Obratite pažnju. Uzmite dva jarca lepog izgleda, međusobno slična, i prinesite ih. I neka sveštenik uzme jednoga kao žrtvu paljenicu za grehe. A šta da učine s drugim? Proklet, kaže On, je taj. Zapazite kako sada izlazi na videlo praobraz Isusa. I svi vi pljunite na njega, i probodite ga, i ovenčajte mu glavu skerletnom vunom, pa neka tako bude oteran u pustinju. A kada se sve to obavi, onaj koji nosi jarca odvodi ga u pustinju, skida s njega vunu i stavlja je na žbun koji se zove Rahija, čije plodove i mi običavamo da jedemo kada ih nađemo u polju. Jedino su kod te vrste žbuna plodovi slatki. Zašto je, opet, to tako? Dobro pripazite. [Vidite] jednoga na oltaru, a drugoga prokletog; a zašto [gledate] da je onaj koji je proklet ovenčan? Zato što će Ga u onaj dan videti kako ima skerletnu haljinu oko tela do stopala; i reći će: Nije li ovo Onaj koga smo nekada prezirali, i proboli, i ismevali, i raspeli? Zaista je ovo Onaj koji je tada objavio da je Sin Božji. Jer koliko je On sličan njemu! S tim ciljem [On je zahtevao] da jarci budu lepog izgleda i slični, da bi se, kada Ga tada vide gde dolazi, zaprepastili sličnošću s jarcem. Evo, dakle, praobraza Isusa koji je imao da strada. Ali zašto stavljaju vunu usred trnja? To je praobraz Isusa postavljen pred pogled Crkve. [Vunu stavljaju među trnje] da bi svako ko želi da je odnese morao mnogo da postrada, jer je trn strašan, i da bi je tako stekao jedino kroz stradanje. Tako i On kaže: Oni koji žele da Me vide i da se domognu Moga carstva moraju kroz nevolju i stradanje da Me zadobiju. Dela apostolska 14:22

Poglavlje 8. Crvena junica kao praobraz Hrista

A čiji je, po vašem mišljenju, ovo praobraz: da je Izrailju data zapovest da ljudi najveće zloće prinesu junicu, pa da je zakolju i spale, i da onda dečaci uzmu pepeo i stave ga u posude, i da oko štapa obviju purpurnu vunu zajedno sa isopom, i da tako dečaci škrope narod, jednog po jednog, kako bi bili očišćeni od svojih grehova? Razmislite kako vam On govori jednostavno. Tele je Isus: grešni ljudi koji ga prinose jesu oni koji su Ga odveli na klanje. Ali sada ti ljudi više nisu krivi, više se ne smatraju grešnicima. A dečaci koji škrope jesu oni koji su nam objavili oproštenje grehova i očišćenje srca. Njima je dao vlast da propovedaju jevanđelje, a bilo ih je dvanaest, prema dvanaest plemena Izrailjevih. Ali zašto su baš tri dečaka ta koja škrope? Da odgovaraju Avraamu, Isaku i Jakovu, jer su oni bili veliki pred Bogom. A zašto je vuna [stavljena] na drvo? Zato što Isus drvetom drži svoje carstvo, tako da će [kroz krst] oni koji veruju u Njega živeti doveka. Ali zašto je isop bio spojen s vunom? Zato što će u Njegovom carstvu dani u kojima ćemo biti spaseni biti zli i okaljani, [i] zato što se onaj ko strada telom leči očišćujućim dejstvom isopa. I zbog toga su nama stvari koje tako stoje jasne, a njima nejasne, jer nisu čuli glas Gospodnji.

Poglavlje 11. Krštenje i krst praobraženi u Starom zavetu

Ispitajmo dalje da li se Gospod postarao da unapred označi vodu [krštenja] i krst. O vodi je, doista, napisano, u vezi sa Izrailjcima, da neće primiti ono krštenje koje vodi ka oproštenju grehova, nego će sebi pribaviti drugo. Prorok zato objavljuje: „kao ptica koja luta, otjerana s gnijezda“ Isaija 16:1-2 I opet kaže prorok: „Ja ću ići pred tobom, i putove neravne poravniću, vrata mjedena razbiću i prijevornice gvozdene slomiću. I daću ti blago tajno i bogatstvo sakriveno, da poznaš da sam ja Gospod Bog Izrailjev, koji te zovem po imenu.“ Isaija 45:2-3 I On će prebivati u visokoj pećini jake stene. Osim toga, šta kaže u vezi sa Sinom? „vode mu se neće premicati. Oči će ti vidjeti cara u krasoti njegovoj, gledaće zemlju daleku. Srce će tvoje misliti o strahu“ Isaija 33:16-18 I opet kaže u drugom proroku: Čovek koji čini ovo biće kao drvo zasađeno pored vodenih tokova, koje donosi svoj plod u svoje vreme; i list njegov neće uvenuti, i sve što čini napredovaće. Nisu takvi bezbožnici, nisu takvi, nego su kao pleva koju vetar razmeće s lica zemlje. Zato bezbožnici neće opstati na sudu, ni grešnici u zboru pravednih; jer Gospod zna put pravednika, a put bezbožnika propašće. Zapazite kako je odjednom opisao i vodu i krst. Jer ove reči znače: Blaženi su oni koji su, položivši svoje pouzdanje u krst, sišli u vodu; jer, kaže On, primiće svoju nagradu u svoje vreme: zatim izjavljuje: Ja ću im uzvratiti. A sada kaže: Njihovo lišće neće uvenuti. To znači da će svaka reč koja izlazi iz vaših usta u veri i ljubavi mnogima donositi obraćenje i nadu. Opet, drugi prorok kaže: „i dobaviću im hvalu i slavu po svoj zemlji gdje su bili pod sramotom“ Sofonija 3:19 To označava posudu Njegovog Duha, koju će proslaviti. Dalje, šta kaže? „A pored rijeke po brijegu otud i odovud rašće drveta svakojaka rodna, kojima lišće neće opadati niti će roda na njima nestajati; svakoga će mjeseca rađati nov rod, jer joj voda teče iz svetinje; zato će rod njihov biti za jelo i lišće njihovo za lijek.“ Jezekilj 47:12 To znači da mi doista silazimo u vodu puni grehova i nečistote, a izlazimo noseći plod u svome srcu, imajući strah [Božji] i pouzdanje u Isusa u svome duhu. I ko god bude jeo od njih živeće doveka, To znači: Ko god, kaže On, čuje vas kako govorite i poveruje, živeće doveka.

Poglavlje 12. Hristov krst često najavljivan u Starom zavetu

Na sličan način On ukazuje na krst Hristov u drugom proroku, koji kaže: A kada će se ovo ispuniti? I Gospod kaže: Kada se drvo savije i ponovo uspravi, i kada iz drveta poteče krv. Ovde opet imate nagoveštaj o krstu i o Onome koji je trebalo da bude raspet. I opet o tome govori kroz Mojsija, kada su Izrailja napali tuđinci. I da bi ih podsetio, dok su bili napadani, da su zbog svojih grehova predani smrti, Duh govori srcu Mojsijevom, da načini lik krsta, i Onoga koji je na njemu imao da strada; jer ako se ne pouzdaju u Njega, biće zauvek pobeđeni. Mojsije je zato postavio jedno oružje preko drugoga usred brda i, stojeći na njemu, tako da bude viši od svega naroda, ispružio je ruke, i tako je Izrailj ponovo zadobio prevlast. Ali kada je opet spustio ruke, bili su ponovo satirani. Iz kog razloga? Da bi znali da ne mogu biti spaseni ako se ne pouzdaju u Njega. I u drugom proroku izjavljuje: „Vas dan pružah ruke svoje narodu nepokornu, koji ide za svojim mislima putem koji nije dobar,“ Isaija 65:2 I opet Mojsije pravi praobraz Isusa, [označavajući] da je bilo neophodno da On strada, [a takođe] i da će On biti začetnik života [drugima], Onaj za koga su verovali da su ga uništili na krstu, kada je Izrailj posrtao. Jer pošto je prestup učinjen preko Eve posredstvom zmije, [Gospod] je učinio da ih ujedaju svakojake zmije, i oni su umirali, Brojevi 21:6-9; Jovan 3:14-18 da bi ih uverio da su zbog svog prestupa predani tesnacima smrti. Štaviše, Mojsije, kada je zapovedio: Nemoj imati nikakav rezani ili liveni [lik] za svoga Boga, učinio je to da bi otkrio praobraz Isusa. Mojsije potom pravi bakarnu zmiju i stavlja je na gredu, i objavom sabira narod. Kada su se, dakle, sabrali, molili su Mojsija da prinese žrtvu za njih i da se pomoli za njihovo ozdravljenje. I Mojsije im reče: „I načini Mojsije zmiju od mjedi, i metnu je na motku, i koga god ujede zmija, on pogleda u zmiju od mjedi i ozdravi.“ Brojevi 21:9 I oni tako učiniše. I u ovome imate [naznaku] slave Isusove; „sve je Njime i za Njega sazdano.“ Kološanima 1:16 Šta, opet, Mojsije kaže Isusu (Isusu Navinu), sinu Navinovom, kada mu je dao to ime, budući prorok, i to jedino s tim ciljem da sav narod čuje da će Otac sinu Navinovom otkriti sve što se tiče Njegovog Sina Isusa? Pošto mu je to ime bilo dato kada ga je poslao da uhodi zemlju, rekao je: „Zapiši to za spomen u knjigu, i kaži Isusu neka pamti da ću sasvijem istrijebiti spomen Amalikov ispod neba.“ Izlazak 17:14 Evo opet: Isus koji je bio javljen, i u praobrazu i u telu, 1. Timoteju 3:16 nije Sin čovečji, nego Sin Božji. Pošto su, dakle, imali da kažu da je Hristos sin Davidov, bojeći se i razumevajući zabludu zlih, on kaže: „Reče Gospod Gospodu mojemu: Sjedi meni s desne strane dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojima.“ I opet, ovako kaže Isaija: „Ovako govori Gospod pomazaniku svojemu Kiru, kojega držim za desnicu, da oborim pred njim narode i careve raspašem, da se otvoraju vrata pred njim i da ne budu vrata zatvorena:“ Isaija 45:1 Pogledajte kako Ga David naziva Gospodom i Sinom Božjim.

Avraamovih 318 ljudi, gematrija i pravo obrezanje

Poglavlje 9. Duhovno značenje obrezanja

Osim toga, govori o našim ušima, kako je obrezao i njih i naše srce. Gospod kaže u proroku: Čim su čuli uhom, poslušali su me. I opet kaže: „Slušajte koji ste daleko što sam učinio, i koji ste blizu poznajte moć moju.“ Isaija 33:13 I: „Obrežite se Gospodu, i skinite okrajak sa srca svojega, Judejci i Jerusalimljani“ Jeremija 4:4 I opet kaže: „Čujte riječ Gospodnju, svi Judejci, koji ulazite na ova vrata da se poklonite Gospodu.“ Jeremija 7:2 I još jednom Duh Gospodnji objavljuje: Ko je taj koji želi da živi doveka? Slušanjem neka čuje glas sluge mojega. I opet kaže: „Čujte, nebesa, i slušaj, zemljo; jer Gospod govori:“ Isaija 1:2 Ovo je za dokaz. I opet kaže: „Čujte riječ Gospodnju, knezovi Sodomski,“ Isaija 1:10 I opet kaže: Čujte, deco, glas onoga koji viče u pustinji. Zato je obrezao naše uši, da bismo čuli Njegovu reč i poverovali, jer je obrezanje u koje su se oni uzdali ukinuto. Jer je objavio da obrezanje nije telesno, ali su oni prestupili jer ih je zli anđeo obmanuo. Kaže im: Ovo govori Gospod Bog vaš — (ovde nalazim novu zapovest) — Ne sejte među trnjem, nego se obrežite Gospodu. A zašto ovako govori: „obrežite srce svoje, i nemojte više biti tvrdovrati.“ Ponovljeni zakoni 10:16 I opet: „jer su svi ti narodi neobrezani, i sav je dom Izrailjev neobrezana srca.“ Jeremija 9:25-26 Ali ćete reći: Da, zaista je narod obrezan za pečat. Ali tako je i svaki Sirijac i Arapin, i svi sveštenici idola: jesu li onda i oni u vezi Njegovog saveza? Da, i Egipćani praktikuju obrezanje. Naučite dakle, deco moja, obilno o svemu, da je Avraam, prvi koji je naložio obrezanje, gledajući u duhu unapred ka Isusu, izvršio taj obred, pošto je primio tajne triju slova. Jer [Sveto pismo] kaže: I Avraam je obrezao deset, i osam, i tri stotine ljudi iz svoga doma. Kakvo mu je, dakle, znanje u tome dato? Naučite prvo osamnaest, a zatim tri stotine. Deset i osam su ovako označeni — deset slovom Ι, a osam slovom Η**. Imate [početna slova imena]** Isusa. A pošto je krst imao da izrazi milost [našeg iskupljenja] slovom Τ, kaže takođe: Tri stotine. On, dakle, označava Isusa sa dva slova, a krst sa jednim. To zna Onaj koji je u nas usadio dar svoga učenja. Nikoga nisam uveo u izvrsnije znanje od ovoga, ali znam da ste dostojni.

Hristos, osmi dan i nova subota

Poglavlje 15. Lažna i prava subota

Dalje, takođe, o suboti je zapisano u Dekalogu koji je [Gospod] licem u lice izgovorio Mojsiju na gori Sinaju: „Sjećaj se dana od odmora da ga svetkuješ.“ Izlazak 20:8; Ponovljeni zakoni 5:12 A na drugom mestu kaže: „Ako me poslušate, govori Gospod, da ne nosite bremena na vrata ovoga grada u subotu, nego svetite subotu ne radeći u nju nikakvoga posla, Tada će ulaziti na vrata grada ovoga carevi i knezovi, koji sjede na prijestolu Davidovu, na kolima i na konjma, oni i knezovi njihovi, Judejci i Jerusalimljani, i stajaće ovaj grad dovijeka.“ Jeremija 17:24-25 Subota se pominje na početku stvaranja [ovako]: I Bog je za šest dana načinio dela svojih ruku, i završio sedmoga dana, i počinuo u njemu, i osvetio ga. Obratite pažnju, deco moja, na značenje ovog izraza: Završio je za šest dana. To znači da će Gospod sve dovršiti za šest hiljada godina, jer je kod Njega jedan dan hiljadu godina. I On sâm svedoči govoreći: Gle, današnji dan biće kao hiljadu godina. Zato će se, deco moja, za šest dana, to jest za šest hiljada godina, sve dovršiti. I počinuo je sedmoga dana. To znači: kada Njegov Sin, došavši [ponovo], uništi vreme zloga čoveka, i osudi bezbožne, i izmeni sunce, i mesec, i zvezde, tada će On zaista počinuti sedmoga dana. Štaviše, kaže: Osvetićete ga čistim rukama i čistim srcem. Ako, dakle, iko sada može da osveti dan koji je Bog osvetio, a da nije čist srcem u svemu, onda smo prevareni. Gledajte, dakle: svakako ga tada osvećuje onaj koji istinski počiva, kada mi sami, pošto primimo obećanje, kada zloće više ne bude i kada Gospod sve učini novim, budemo mogli da tvorimo pravednost. Tada ćemo moći da ga osvetimo, pošto smo najpre sami osvećeni. Dalje, kaže im: „o mladinama i subotama i o sazivanju skupštine ne mogu podnositi bezakonja i svetkovine.“ Isaija 1:13 Zapažate kako govori: Vaše sadašnje subote nisu Mi prihvatljive, nego ono što sam Ja načinio, [naime ovo:] kada, dajući počinak svemu, načinim početak osmoga dana, to jest početak drugoga sveta. Zato i mi držimo osmi dan s radošću, dan u koji je i Isus vaskrsao iz mrtvih. I kada se javio, uzneo se na nebesa.