Hristologija Adama i Isaka
U ovoj objavi razmatraću određene ranohrišćanske apokrifne i pseudepigrafske spise, koji nam daju uvid u rana hristološka shvatanja tog perioda. Za neke od ovih izvora se veruje da su prvobitno bili jevrejska dela koja su naknadno pretrpela reviziju i redakciju hrišćanskih prepisivača. Upravo će ti hrišćanski dodaci biti važni za razaznavanje verovanja koja su Isusovi sledbenici imali u pogledu njegovog božanstva i Trojstva.
Ovde ću razmotriti dva određena dela koja se tiču Adama i Isaka. Pozivaću se na prevode iz knjige The Old Testament Pseudepigrapha Volume 1: Apocalyptic Literature and Testaments, koju je priredio James H. Charlesworth, a objavila izdavačka kuća Doubleday Dell Publishing Group Inc., 1983. Sav naglasak je moj.
TESTAMENT ADAMA
Citati su preuzeti od S. E. Robinsona, „A New Translation and Introduction“. Robinson smatra da su neki od hrišćanskih umetaka nastali između drugog i trećeg veka:
Datovanje
Tri odeljka Testamenta Adama nisu napisana u isto vreme, ali je konačna hrišćanska redakcija, u kojoj je testament dobio svoj sadašnji oblik, verovatno nastala sredinom ili krajem trećeg veka nove ere.
Ovo okvirno datovanje konačne redakcije Testamenta Adama potkrepljeno je s nekoliko dokaza.
Prvo, testament poznaje hrišćanska predanja koja se nalaze u Novom zavetu i stoga mora biti datovan posle, recimo, 100. godine nove ere.
Drugo, deo odeljka Proroštvo citira se u sirijskom Transitus Mariae, koji se datuje u kraj četvrtog veka.
Treće, Testament Adama na jednom mestu pokazuje književnu vezu s koptskom Apokalipsom Ilijinom, koja se datuje u treći vek nove ere. Uobičajeno bi se to moglo pripisati prepisivanju u nekom kasnijem razdoblju, ali ovde izgleda da Testament Adama čuva taj odlomak (opis znakova Mesije) u izvornijem obliku nego Apokalipsa Ilijina, te verovatno ne bi trebalo da bude datovan posle tog dokumenta.
Budući da su jevrejski delovi testamenta verovatno stariji od hrišćanskih dodataka, Horarijum i možda deo Proroštva mogli bi poticati iz vremena znatno pre trećeg veka nove ere. Poslednji odeljak, Hijerarhija, jeste kasniji prirastak koji se ne da pouzdano datovati, mada je možda sastavljen između drugog i petog veka nove ere. (Str. 990)
A sada, evo citata:
3 (Proroštvo) 2 Adam reče Setu, svome sinu: „Čuo si, sine moj, da će Bog nakon dugog vremena doći na svet, biće začet od device i obući će telo, roditi se kao ljudsko biće i odrastati kao dete. Činiće znake i čudesa na zemlji, hodiće po morskim talasima. Zapretiće vetrovima i oni će umuknuti. Dati znak talasima i oni će se umiriti! Otvoriće oči slepima i očistiti gubave. Učiniće da gluvi čuju i da nemi progovore. Ispraviće grbave, ojačati oduzete, naći izgubljene, isterati zle duhove i izgnati demone.
„On mi je govorio o tome u Raju, pošto sam ubrao ponešto od ploda u kojem se krila smrt: ’Adame, Adame, ne boj se. Hteo si da budeš bog; učiniću te bogom, ne odmah, nego nakon mnogo godina. Predajem te smrti, i crv i gliste izješće tvoje telo.’ A ja odgovorih i rekoh mu: ’Zašto, Gospode moj?’ I on mi reče: ’Zato što si poslušao reči zmije, ti i tvoje potomstvo bićete hrana zmiji. Ali nakon kratkog vremena biće ti ukazana milost, jer si stvoren po mom liku, i neću te ostaviti da propadaš u Šeolu. Tebe radi rodiću se od Device Marije. Tebe radi okusiću smrt i ući u dom mrtvih. Tebe radi načiniću novo nebo i biću postavljen nad tvojim potomstvom.
„’A posle tri dana, dok budem u grobu, podignuću telo koje sam primio od tebe. I postaviću te sa desne strane svoga božanstva, i učiniću te bogom, baš kao što si želeo. I primiću naklonost od Boga, i vratiću tebi i tvome potomstvu ono što je pravda nebeska.’
„Čuo si, sine moj Sete, d da dolazi Potop i da će oprati svu zemlju zbog kćeri Kaina, tvoga brata, koji je ubio tvoga brata Avelja iz strasti prema tvojoj sestri Lebudi, budući da su gresi nastali kroz tvoju majku Evu. A posle Potopa ostaće šest hiljada godina obliku sveta, i tada će doći njegov kraj.“…
A ja, Set, napisah ovaj testament. I moj otac umre, i sahraniše ga istočno od Raja, naspram prvog grada sagrađenog na zemlji, koji je nazvan (po) Enohu. A Adama su na grob poneli anđeli i nebeske sile, jer je bio stvoren po liku Božjem. I sunce i mesec pomračiše se, i beše gusta tama sedam dana. I zapečatismo testament i položismo ga u pećinu s blagom, zajedno s darovima koje je Adam izneo iz Raja: zlatom, smirnom i tamjanom. I doći će sinovi careva, mudraci, i uzeti ih, i odneće ih sinu Božjem, u Vitlejem judejski, u pećinu.g
g. Ovde rec. 3 dodaje: „Tvoj otac David pevao ti je psalme pre nego što si došao, jedinorodni Bože; jer ti je u svom proroštvu pevao o zlatu ofirskom. I gle, doslovni smisao tvoga psalma ostao je čvrst. Gle, zlato i smirna i tamjan nagomilani su pred tobom, malo dete. Zlato za tvoje carsko dostojanstvo, tamjan za tvoju božansku suštinu, i smirna za tvoje pogrebenje.“ (Str. 994)
4 Takođe iz Testamenta našeg oca Adama
1 Nebeske sile: kakve su i kako je svaki od njihovih redova zauzet službom i planom ovoga sveta. Slušaj, voljeni moj, kako su poređani jedan za drugim odozdo, dok ne stignemo do onih koji nose našeg Gospoda Isusa Mesiju i uzdižu ga. Najniži red jesu anđeli. I Bog mu je otkrio plan o svakom ljudskom biću nad kojim bdiju, jer po jedan anđeo iz ovog najnižeg reda prati svako pojedino ljudsko biće na svetu radi njegove zaštite. I to je njegova služba…
8 Ovi drugi redovi — prestoli i serafimi i heruvimi — stoje pred veličanstvom našeg Gospoda Isusa Mesije i služe prestolu njegove uzvišenosti, slaveći ga svakoga časa svojim „svet, svet, svet“. Heruvimi nose i poštuju njegov presto i čuvaju pečate; serafimi služe unutrašnjoj odaji našeg Gospoda; prestoli čuvaju vrata svetinje nad svetinjama. To je zaista objašnjenje službi prema planu anđela u ovome svetu. (Isto, str. 995)
Sledeći citati potiču iz sasvim drugačije verzije Testamenta Adama.
[Etiopski tekst i arapsku verziju objavio je Bezold u Nöldekeovom Festschrift-u, Gieszen, 1906. Vidi takođe Brit. Mus. Add. 16251 i Add. 16217 (Dillmann, Catalogus, br. XXXIV i XXXVII.]
ADAM PRORIČE DOLAZAK HRISTA.
Sada, dakle, znaj sve ovo i poslušaj moju reč, i razumi da će Reč Boga Svevišnjega sići na zemlju, baš kao što mi je i rekao u času kada me je izagnao iz Vrta (Raja). Jer mi je rekao da će njegova Reč u potonjim danima postati čovek od žene koja beše devica po imenu Marija, i da će se sakriti u njoj, i obući telo, i roditi se kao čovek, s velikom silom i delotvornim umećem i znanjem. Niko ga neće poznati osim njega samog i onoga kome se [Sam] objavio. I Bog reče da će hoditi među ljudima na zemlji, i rasti u danima i godinama, i da će javno činiti znake i čudesa, i da će hoditi po moru kao po suvu, i da će javno zapretiti moru i vetrovima, i oni će mu biti pokorni, i da će viknuti morskim talasima i oni će mu se brzo odazvati. I da će učiniti da slepi progledaju, i da se gubavi očiste, i da gluvi čuju, i da nemi progovore, i da će podizati oduzete, i učiniti da hromi hodaju, i da će mnoge okrenuti od zablude ka poznanju Boga, i izgnati đavole iz ljudi.
I osim [toga], Bog mi je govorio, rekavši: „Ne budi žalostan, o Adame, jer si poželeo da postaneš bog i prestupio si moju zapovest. Gle, utvrdiću te, ne sada, nego posle nekoliko dana.“ I opet mi je govorio, rekavši: „Ja sam Bog koji te je izveo iz Vrta radosti u zemlju koja će rađati trnje i draču, i u njoj ćeš prebivati. Povij svoja leđa, i neka ti kolena posrću u starosti, a ja ću učiniti tvoje telo hranom crvima. I posle pet dana i po dana1 sažaliću se na tebe i pokazaću ti milost u obilju svoga sažaljenja i svoje milosti. I sići ću u tvoj dom, i prebivaću u tvome telu, i tebe radi izvoleću se roditi kao [obično] dete. I tebe radi izvoleću hoditi po trgu. I tebe radi izvoleću postiti četrdeset dana. I tebe radi izvoleću primiti krštenje. I tebe radi izvoleću podneti stradanje. I tebe radi izvoleću visiti na drvetu Krsta. Sve ovo [učiniću] tebe radi, o Adame.“
Njemu neka je hvala, i veličanstvo, i vlast, i slava, i obožavanje, i pesme, s njegovim Ocem i Svetim Duhom, od sada i doveka i u vekove vekova. Amin. (Knjiga pećine s blagom – Testamentum Adami)
TESTAMENT ISAKA
U ovom odeljku citiram W. F. Stinespringa, „A New Translation and Introduction“. Autor datuje ovo delo u približno drugi vek nove ere.
Izvorni jezik, datovanje i poreklo
Testament Isaka danas je sačuvan samo na gore navedenim jezicima, koji svi potiču iz oblasti južno od Sredozemlja. Za razliku od Testamenta Avraama, nije sačuvan na grčkom niti u severnim verzijama, rumunskoj i slovenskoj. Ipak, zavisnost od Testamenta Avraama čini mogućim da je Testament Isaka izvorno bio napisan na grčkom, ubrzo nakon Testamenta Avraama i u istoj sredini.
U Testamentu Isaka, u obliku u kojem danas postoji, izraženi su hrišćanski elementi, i u svom sadašnjem obliku on ima funkciju da naglasi datum smrti Avraama i Isaka, kako se obeležava u Koptskoj crkvi. Stoga bi bilo moguće videti ovo delo kao proizašlo iz Koptske hrišćanske crkve. Ipak, pohrišćanjivanje nije dosledno sprovedeno, i čini se verovatnijim da je izvorni sastav bio proizvod egipatskog judaizma. (Str. 904)
A evo šta ovaj dokument kaže u pogledu Božanstva:
2 I dogodi se, kada se približi vreme da naš otac Isak, otac otaca, otide s ovoga sveta i izađe iz svoga tela, da mu Samilosni, Milostivi posla poglavara anđela, Mihaila, onoga koga beše poslao njegovom ocu Avraamu, ujutru dvadeset osmog dana meseca Misri…
Tada mu anđeo reče: „O voljeni moj Isače, poslat sam ti od lica živoga Boga da te uznesem na nebo da budeš sa svojim ocem Avraamom i svim svetima. Jer tvoj otac Avraam te iščekuje; on sam je spreman da dođe po tebe, ali sada počiva. -Za tebe je pripremljen presto pored tvoga oca Avraama; isto tako i za tvoga voljenog sina Jakova. I svi vi bićete iznad svih ostalih u carstvu nebeskom, u slavi Oca i Sina i Svetoga Duha. Biće vam povereno ovo ime za sve buduće naraštaje: Patrijarsi. Tako ćete biti očevi celome svetu, o verni starče, oče naš Isače.“ (Str. 905)
A sada i sami citati:
„A posle ovoga izaći će dvanaest divova. Zatim će doći Isus Mesija iz tvoga potomstva od device po imenu Marija. I Bog će se ovaplotiti u njemu do navršetka sto godina.“ (3:17-19, str. 907)
Blažen je svako ko ukaže milost na dan sećanja na oca otaca, našeg oca Avraama i našeg oca Isaka, jer će svaki od njih imati obitavalište u carstvu nebeskom, zato što je naš Gospod s njima sklopio svoj istiniti savez zauvek. I on će ga održati njima i onima koji dolaze posle njih, govoreći im: „Koji god čovek ukaže milost u ime moga voljenog Isaka, gle, daću ti ga u carstvu nebeskom i on će biti prisutan s njima u prvom trenutku hiljadugodišnje gozbe da slavi s njima u večnoj svetlosti, u carstvu našeg Vladara i našeg Boga i našeg Cara i našeg Spasitelja, Isusa Mesije. On je onaj kome pripadaju slava, dostojanstvo, veličanstvo, vlast, strahopoštovanje, čast, hvala i obožavanje, zajedno s milostivim Ocem i Svetim Duhom, sada i u sva vremena, i u svu večnost i u vekove vekova, amin!“ (8:5-11, str. 911)
Prethodno pokazuje da su hrišćani 2-3. veka (oko 100-200. n. e.) objavljivali da je Isus Hristos Gospod Bog Svemogući, koji je rođen od device Marije, koji je umro i vaskrsao trećeg dana. Oni su, štaviše, razlikovali Sina od Oca i Duha, potvrđujući pritom božanstvo svih triju Lica, budući da svim trima članovima Božanstva pripisuju večnu vlast, čast, hvalu, slavu itd.
Drugim rečima, ove hrišćanske interpolacije dokazuju da su istinski vernici iz 2-3. veka već ispovedali i obožavali Trojstvo!