Zašto se Crkva naziva katoličanskom

Najstariji sačuvani pisani pomen izraza katoličanska, u primeni na Crkvu, nalazi se u jednoj od poslanica svetog mučenika Ignjatija, koji je bio učenik apostola i episkop Rima:

Glava 8. Neka se ništa ne čini bez episkopa

Gledajte da svi sledite episkopa, kao što Isus Hristos sledi Oca, a prezviterijum kao apostole; i poštujte đakone, kao ustanovu Božju. Neka niko ne čini ništa što se tiče Crkve bez episkopa. Neka se ispravnom Evharistijom smatra ona koju [savršava] episkop ili onaj kome ju je on poverio. Gde god se pojavi episkop, tamo neka bude i mnoštvo [naroda]; kao što je, gde god je Isus Hristos, tamo je i katoličanska Crkva. Nije dopušteno bez episkopa ni krštavati ni slaviti agapu; nego što god on odobri, to je i Bogu ugodno, da bi sve što se čini bilo sigurno i punovažno.

Glava 9. Poštuj episkopa

Osim toga, u skladu je sa razumom da se vratimo trezvenosti [u vladanju] i da, dok još imamo priliku, vršimo pokajanje pred Bogom. Dobro je poštovati i Boga i episkopa. Ko poštuje episkopa, njega je počastvovao Bog; ko čini bilo šta bez znanja episkopa, taj [zapravo] služi đavolu. Neka vam, dakle, sve izobiluje kroz milost, jer ste dostojni. Vi ste me okrepili u svemu, i Isus Hristos [neka okrepi] vas. Voleli ste me i kada sam bio odsutan kao i kada sam bio prisutan. Neka vam Bog uzvrati, radi koga ćete, dok sve podnosite, dostići do Njega. (Poslanica Smirnjanima; naglasak moj)

U 18. katihezi svojih Katihetskih pouka, sveti Kirilo Jerusalimski objašnjava zašto se Telo vernih naziva katoličanskim i zašto se na njega primenjuje izraz Crkva:

22. Vera koju izgovaramo sadrži redom sledeće: I u jedno krštenje pokajanja za oproštenje grehova; i u jednu svetu katoličansku Crkvu; i u vaskrsenje tela; i u večni život. O krštenju i pokajanju govorio sam u ranijim katihezama; a ono što sam sada rekao o vaskrsenju mrtvih izloženo je s obzirom na član U vaskrsenje tela. Sada, dakle, da dovršim ono što još preostaje da se kaže o članu: U jednu svetu katoličansku Crkvu, o čemu ćemo, premda bi se moglo mnogo reći, govoriti tek ukratko.

23**. Naziva se** katoličanskom stoga što se prostire po celom svetu, od jednog kraja zemlje do drugog; i zato što sveopšte i potpuno uči sva učenja koja treba da dođu ljudima do znanja, o stvarima i vidljivim i nevidljivim, nebeskim i zemaljskim; i zato što ceo rod ljudski privodi pokornosti pobožnosti, i vladare i podanike, učene i neuke; i zato što sveopšte leči i isceljuje svaku vrstu grehova, koji se čine dušom ili telom, i poseduje u sebi svaki oblik vrline koji se imenuje, i u delima i u rečima, i u svakoj vrsti duhovnih darova.

24. I s pravom se naziva (Ecclesia) zato što priziva i sabira sve ljude; kao što Gospod kaže u Levitskoj, „I saberi sav zbor pred vrata šatoru od sastanka.“. A treba primetiti da se reč sabrati ovde prvi put upotrebljava u Svetom pismu, u času kada Gospod postavlja Arona u prvosvešteništvo. I u Ponovljenim zakonima Gospod govori Mojsiju: „Saberi mi narod da im kažem riječi svoje, kojima će se naučiti da me se boje“. Ponovljeni zakoni 4:10 I ponovo pominje ime Crkve, kada govori o pločama: „na kojima bijahu riječi sve koje vam izgovori Gospod na gori usred ognja na dan zbora vašega“ ; kao da je jasnije rekao: u dan u koji ste bili pozvani i sabrani od Boga. Psalmopojac takođe kaže: „Priznaću te u saboru velikom, usred mnogoga naroda hvaliću te.“.

25. Nekada je psalmopojac pevao: „Na saboru blagosiljajte Gospoda Boga, koji ste iz izvora Izrailjeva!“. Ali pošto su Jevreji zbog zavera koje su skovali protiv Spasitelja odbačeni od Njegove milosti, Spasitelj je od neznabožaca sazidao drugu svetu Crkvu, Crkvu nas hrišćana, o kojoj je rekao Petru: „i na tome kamenu sazidaću Crkvu svoju, i vrata pakla neće je nadvladati.“. Matej 16:18 A David, proričući o obema, jasno reče o prvoj koja je odbačena: „Nenavidim društvo bezakoničko“ ; a o drugoj koja se sazidava kaže u istom psalmu: „Gospode, omilio mi je stan doma tvojega“ ; i odmah zatim: „na skupštinama ću blagosiljati Gospoda.“. Jer sada, kada je jedna Crkva u Judeji odbačena, Hristove Crkve su se umnožile po celom svetu; i o njima je rečeno u Psalmima, „Pojte Gospodu pjesmu novu; hvala da mu je na saboru svijetih.“. Saglasno tome, i prorok reče Jevrejima, „Nijeste mi mili, veli Gospod nad vojskama“ Malahija 1:10; i odmah zatim, „Jer od istoka sunčanoga do zapada veliko će biti ime moje među narodima“. O ovoj svetoj katoličanskoj Crkvi Pavle piše Timoteju, „da znaš kako se treba vladati u domu Božijemu, koji je Crkva Boga živoga, stub i tvrđava istine.“ 1. Timoteju 3:15.

26. Ali pošto se reč Ecclesia primenjuje na različite stvari (kao što je i napisano o mnoštvu u pozorištu Efesaca: „I kad je to izgovorio, raspusti Skupštinu.“ Dela apostolska 19:14), i pošto bi se s pravom i istinito moglo reći da postoji Crkva onih koji čine zlo, mislim na skupove jeretika, markionista i manihejaca, i ostalih — iz tog razloga ti je Vera sada pouzdano predala član: I u jednu svetu katoličansku Crkvu; da bi izbegao njihove bedne skupove i da bi zauvek prebivao u svetoj katoličanskoj Crkvi u kojoj si nanovo rođen. I ako ikada boraviš po gradovima, ne pitaj prosto gde je Dom Gospodnji (jer i druge sekte bezbožnika pokušavaju da svoje jazbine nazovu domovima Gospodnjim), niti samo gde je Crkva, nego gde je katoličanska Crkva. Jer to je osobeno ime ove svete Crkve****, majke svih nas, koja je nevesta Gospoda našeg Isusa Hrista, Jedinorodnog Sina Božjeg (jer je napisano: „kao što i Hristos zavole Crkvu i sebe predade za nju“ Efescima 5:25, i sve ostalo), i ona je slika i odraz „A gornji Jerusalim slobodan je, i mati je svima nama.“ Galatima 4:26; koja je pre bila nerotkinja, a sada ima mnogo dece.

27. Jer kada je prva Crkva odbačena, u drugoj, koja je katoličanska Crkva, Bog je „postavi“, kako kaže Pavle, „prvo apostole, drugo proroke, treće učitelje, zatim čudotvorce, onda darove iscjeljivanja, pomaganja, upravljanja, različitih jezika“ 1. Korinćanima 12:28, i svaku vrstu vrline, mislim mudrost i razumevanje, uzdržanje i pravednost, milosrđe i blagonaklonost, i strpljenje nepobedivo u progonstvima. Ona je, „sa oružjem pravednosti desnim i lijevim, U slavi i sramoti“ 2. Korinćanima 6:7-8, u nekadašnja vremena, usred progonstava i nevolja, ovenčavala svete mučenike raznolikim i rascvetalim vencima strpljenja, a sada, u vreme mira, Božjom milošću prima dužne počasti od „Za careve i za sve koji su u vlasti“ 1. Timoteju 2:2, i od svakog roda i plemena ljudskog. I dok kraljevi pojedinih naroda imaju granice postavljene svojoj vlasti, jedino sveta katoličanska Crkva prostire svoju moć bez granica po celom svetu; „Ograđuje“, kako je napisano, „međe tvoje mirom“. Ali bi mi trebalo mnogo više časova za besedu kada bih hteo da govorim o svemu što se nje tiče.

28. Primajući pouku u ovoj svetoj katoličanskoj Crkvi i vladajući se čestito, dostići ćemo carstvo nebesko i naslediti večni život; radi čega i podnosimo sve napore, da bismo ga od Gospoda dobili u nasleđe. Jer naš cilj nije beznačajan, nego je naš napor usmeren ka večnom životu. Stoga nas u ispovedanju Vere, posle reči: I u vaskrsenje tela, to jest mrtvih (o čemu smo besedili), uče da verujemo i u večni život, za kojim kao hrišćani težimo.

Dodatna literatura

MONOEPISKOPAT U RANOJ CRKVI

Sveti Kiprijan: Nema Crkve bez episkopa

AVGUSTIN O AUTORITETU CRKVE