Rana Crkva o danu subotnjem
Ovaj tekst je prilagođen i izmenjen prema sledećem članku: Šta je rana Crkva verovala: subota ili nedelja?. Sve isticanje je moje.
Sledeći citati pokazuju da su prvi hrišćani razumeli da je nedelja postala Dan Gospodnji kao posledica Hristovog vaskrsenja i da je stoga zamenila subotu. Zbog toga su se vernici sabirali radi obožavanja prvog dana u sedmici.
Didahi
Glava 14. Hrišćansko sabranje na Dan Gospodnji
Ali svakog Dana Gospodnjeg sabirajte se zajedno, lomite hleb i zahvaljujte, pošto ste ispovedili svoje prestupe, da bi vaša žrtva bila čista. Ali niko ko je u sukobu sa svojim bližnjim neka ne dolazi zajedno sa vama dok se ne izmire, da vaša žrtva ne bi bila oskvrnjena. Jer to je ono što je rečeno od Gospoda: Na svakom mestu i u svako vreme prinosite mi čistu žrtvu; jer ja sam veliki Car, govori Gospod, i moje ime je divno među narodima. (Didahi [70. n. e.]).
Glava 15. Lažna i prava subota
Dalje, o suboti je pisano i u Dekalogu koji je [Gospod] licem u lice govorio Mojsiju na gori Sinaju: I posvećuj subotu Gospodnju čistim rukama i čistim srcem. Izlazak 20:8; Ponovljeni zakoni 5:12 A na drugom mestu kaže: Ako sinovi moji budu držali subotu, onda ću učiniti da milost moja počine na njima. Jeremija 17:24-25 Subota se pominje na početku stvaranja [ovako]: I načini Bog za šest dana dela ruku svojih, i završi sedmoga dana, i počinu u njemu, i posveti ga. Pazite, deco moja, na značenje ovog izraza: završio je za šest dana. To znači da će Gospod sve stvari dovršiti za šest hiljada godina, jer je kod Njega jedan dan hiljadu godina. I On sam svedoči govoreći: Gle, danas će biti kao hiljadu godina. Dakle, deco moja, za šest dana, to jest za šest hiljada godina, sve stvari će biti dovršene. I počinu sedmoga dana. To znači: kada Njegov Sin, došavši [ponovo], uništi vreme bezakonoga čoveka, i sudi bezbožnima, i promeni sunce, i mesec, i zvezde, tada će zaista počinuti sedmoga dana. Štaviše, On kaže: Posvetićeš ga čistim rukama i čistim srcem. Ako, dakle, iko sada može posvetiti dan koji je Bog posvetio, osim onoga ko je u svemu čist srcem, onda smo prevareni. Gle, dakle: zaista ga tada onaj koji istinski počiva posvećuje, kada mi sami, primivši obećanje, kada bezakonja više ne bude i kada Gospod sve stvari učini novim, budemo mogli da činimo pravednost. Tada ćemo ga moći posvetiti, pošto smo najpre sami posvećeni. Dalje, On im kaže: Vaše mladine i vaše subote ne mogu podneti. Isaija 1:13 Vidite kako govori: Vaše sadašnje subote nisu mi prihvatljive, nego ona koju sam ja načinio, [naime ova,] kada ću, dajući počinak svemu, započeti osmi dan, to jest početak drugoga sveta. Zato i mi osmi dan slavimo s radošću, dan u koji je i Isus vaskrsao iz mrtvih. I pošto se javio, uzneo se na nebesa. (Isto [74. n. e.])
Ignatije Antiohijski
Glava 8. Opomena protiv lažnih učenja
Ne dajte se zavesti čudnim učenjima, niti starim bajkama, koje su beskorisne. Jer ako još uvek živimo po judejskom zakonu, priznajemo da nismo primili milost. Jer najbožanskiji proroci živeli su po Hristu Isusu. Zbog toga su i bili progonjeni, nadahnuti Njegovom milošću da potpuno uvere neverne da postoji jedan Bog, koji se objavio kroz Isusa Hrista, svoga Sina, koji je Njegova večna Reč, koja nije proizašla iz ćutanja, i koji je u svemu ugodio Onome koji Ga je poslao.
Glava 9. Živimo sa Hristom
Ako su, dakle, oni koji su odgojeni u drevnom poretku stvari došli do posedovanja nove nade, više ne držeći subotu, nego živeći u držanju Dana Gospodnjeg, u koji je i naš život ponovo iznikao kroz Njega i kroz Njegovu smrt — koju neki poriču, kroz koju smo tajnu dobili veru i zbog koje istrajavamo, da bismo bili nađeni kao učenici Isusa Hrista, našega jedinog Učitelja — kako bismo mogli da živimo odvojeni od Njega, čiji su učenici i sami proroci u Duhu čekali Njega kao svoga Učitelja? I zato je On, koga su s pravom čekali, došavši, podigao ih iz mrtvih. Matej 27:52 (Poslanica Magnežanima [110. n. e.])
Justin Mučenik
Glava 67. Sedmično obožavanje hrišćana
I mi se posle toga neprestano podsećamo jedni druge na ove stvari. A imućni među nama pomažu onima u oskudici; i uvek smo zajedno; i za sve čime smo snabdeveni blagosiljamo Tvorca svega kroz Njegovoga Sina Isusa Hrista i kroz Svetoga Duha. A na dan koji se zove nedelja, svi koji žive po gradovima ili na selu sabiraju se na jednom mestu, i čitaju se sećanja apostola ili spisi proroka, dokle vreme dopušta; zatim, kada čtec prestane, predstojatelj rečju poučava i podstiče na podražavanje ovih dobrih stvari. Zatim svi zajedno ustajemo i molimo se, i, kao što rekosmo ranije, kada se naša molitva završi, donose se hleb i vino i voda, i predstojatelj na isti način uznosi molitve i zahvaljivanja, koliko može, a narod se saglašava govoreći Amin; i vrši se razdeljivanje i pričešćivanje onim nad čim je izvršeno zahvaljivanje, a odsutnima se deo šalje po đakonima. A oni koji su imućni i voljni daju šta ko smatra za shodno; i ono što se sabere ostavlja se kod predstojatelja, koji pomaže sirotima i udovicama i onima koji su usled bolesti ili nekog drugog razloga u oskudici, i onima koji su u okovima, i strancima koji borave među nama — jednom rečju, brine se o svima koji su u potrebi. Ali nedelja je dan u koji svi zajedno održavamo naše sabranje, jer je to prvi dan u koji je Bog, izmenivši tamu i materiju, načinio svet; i Isus Hristos naš Spasitelj istoga dana vaskrsao iz mrtvih. Jer je bio raspet dan pre dana Saturnovog (subote); a dan posle dana Saturnovog, koji je dan Sunca, javivši se svojim apostolima i učenicima, naučio ih je ovim stvarima, koje smo i vama podneli na razmatranje. (Prva apologija [155. n. e.])
Didaskalija
„Apostoli su takođe odredili: Prvoga dana u sedmici neka bude služba, i čitanje svetih pisama, i prinos [žrtva Mise], jer je prvoga dana u sedmici [tj. u nedelju] naš Gospod ustao iz mesta mrtvih, i prvoga dana u sedmici uzišao je nad svet, i prvoga dana u sedmici uzneo se na nebo, i prvoga dana u sedmici javiće se najzad sa anđelima nebeskim.“ (Didaskalija 2 [225. n. e.])
Origen
27. Značenje imena Jovanovog i imena njegovih roditelja.
Sila koja je u imenima može se primeniti na mnoge stvari, i vredi da se ovde upitamo šta znače imena Jovan i Zaharija. Rođaci žele, budući da davanje imena nije stvar koju treba olako uzeti, da dete nazovu Zaharija, i iznenađeni su što Jelisaveta hoće da se zove Jovan. Zaharija tada piše: Njegovo ime je Jovan, i odmah biva oslobođen svoga mučnog ćutanja. Ispitujući ta imena, nalazimo da je Joannes zapravo Joa bez nes. Novi zavet daje jevrejskim imenima grčki oblik i tretira ih kao grčke reči; Jakov se menja u Jacobus, Symeon u Simon, a Joannes je isto što i Joa. Za Zahariju se kaže da znači sećanje, a Jelisaveta zakletva moga Boga, ili snaga moga Boga. Jovan je, dakle, došao na svet iz milosti Božje (=Joa=Joannes), a njegovi roditelji behu Sećanje (na Boga) i Zakletva našega Boga, o ocima. Tako je rođen da pripremi Gospodu narod dostojan Njega, na kraju Saveza koji je već ostario, što je kraj subotnjeg razdoblja. Otuda nije moguće da je počinak posle subote nastao od sedmoga dana našega Boga; naprotiv, naš je Spasitelj taj koji nas je, po obrascu svoga sopstvenog počinka, učinio sličnima Njegovoj smrti, a otuda i Njegovom vaskrsenju. (Tumačenje Jovanovog jevanđelja, Knjiga II [229. n. e.])
Viktorin
Petoga dana zemlja i voda iznedriše svoje potomstvo. Šestoga dana stvoreno je ono što je nedostajalo; i tako je Bog podigao čoveka iz zemlje, kao gospodara svega što je stvorio na zemlji i u vodi. Ipak, anđele i arhanđele stvorio je pre nego što je stvorio čoveka, stavljajući duhovna bića pre zemaljskih. Jer svetlost je nastala pre neba i zemlje. Ovaj šesti dan naziva se parasceve, to jest priprema carstva. Jer usavršio je Adama, koga je načinio po svome obličju i podobiju. Ali iz tog razloga dovršio je svoja dela pre nego što je stvorio anđele i oblikovao čoveka, da ne bi možda lažno tvrdili da su Mu bili pomoćnici. Toga dana takođe, zbog stradanja Gospoda Isusa Hrista, činimo ili staciju Bogu, ili post. Sedmoga dana počinu od svih svojih dela, i blagoslovi ga, i posveti ga. Prethodnoga dana navikli smo da strogo postimo, da bismo u Dan Gospodnji izašli svome hlebu sa zahvaljivanjem. I neka parasceve bude strogi post, da ne bismo izgledali kao da držimo neku subotu sa Jevrejima, za koju sam Hristos, Gospodar subote, kroz svoje proroke kaže da je Njegova duša mrzi; Isaija 1:13-14 koju je subotu u svome telu ukinuo, iako je, ipak, ranije i sam zapovedio Mojsiju da obrezanje ne pređe osmi dan, a taj dan vrlo često pada u subotu, kao što čitamo napisano u Jevanđelju. Jovan 7:22 Mojsije, predviđajući tvrdoću toga naroda, u subotu je podigao svoje ruke i tako se slikovito pribio na krst. Izlazak 22:9, 12 I u boju su ih tuđinci tražili u subotnji dan, da bi bili zarobljeni i, kao samom strogošću zakona, bili oblikovani da izbegavaju njegovo učenje. 1. Makavejska 2:31-41
I tako u šestom psalmu za osmi dan David moli Gospoda da ga ne kori u svome gnevu, niti da mu sudi u svojoj jarosti; jer to je zaista osmi dan onoga budućega suda, koji će preći poredak sedmostrukoga rasporeda. I Isus, sin Navin, naslednik Mojsijev, i sam je prekršio subotnji dan; jer je u subotnji dan zapovedio sinovima Izrailjevim Isus Navin 6:4 da sa trubama obiđu zidine grada Jerihona i objave rat tuđincima. I Matatija, knez Judin, prekršio je subotu; jer je u subotu ubio namesnika Antioha, cara Sirije, i pokorio tuđince goneći ih. A kod Mateja čitamo da je napisano da su i Isaija i ostali njegovi drugovi kršili subotu Matej 12:5 — da bi se ta prava i pravedna subota držala u sedmom milenijumu godina. Zato je tim sedmim danima Gospod svakome pripisao po hiljadu godina; jer je ovako glasila opomena: U tvojim očima, Gospode, hiljadu godina je kao jedan dan. Dakle, u očima Gospodnjim svaka hiljada godina je određena, jer nalazim da je očiju Gospodnjih sedam. Zaharija 4:10 Zato će, kao što sam izložio, ta prava subota biti u sedmom milenijumu godina, kada će Hristos sa svojim izabranima carevati. Štaviše, sedam nebesa slaže se s tim danima; jer smo ovako opomenuti: Rečju Gospodnjom nebesa se stvoriše, i duhom usta Njegovih sva vojska njihova. Ima sedam duhova. Njihova imena su duhovi koji počivahu na Hristu Božjem, kao što je nagovešteno kod Isaije proroka: I počiva na Njemu duh mudrosti i razuma, duh saveta i sile, duh mudrosti i pobožnosti, i duh straha Božjega ispuni Ga. Isaija 11:2-3 Stoga je najviše nebo nebo mudrosti; drugo, razuma; treće, saveta; četvrto, sile; peto, znanja; šesto, pobožnosti; sedmo, straha Božjega. Otuda, dakle, grme gromovi, pale se munje, gomilaju se ognjevi; javljaju se ognjene strele, blistaju zvezde, budi se strepnja koju izaziva strašna kometa. Ponekad se dogodi da se sunce i mesec približe jedno drugom i izazovu one više nego zastrašujuće pojave, blistajući svetlošću u polju svoga izgleda. Ali tvorac celokupnoga stvorenja jeste Isus. Njegovo ime je Reč; jer ovako kaže Njegov Otac: Srce moje izlilo je dobru reč. Jovan jevanđelist ovako kaže: U početku beše Reč, i Reč beše u Boga, i Reč beše Bog. Ona beše u početku u Boga. Sve je kroz Nju postalo, i bez Nje ništa nije postalo što je postalo. Dakle, najpre je stvoreno stvorenje; a drugo, čovek, gospodar ljudskoga roda, kao što kaže apostol. 1. Korinćanima 15:45-47 Stoga se ova Reč, kada je stvorila svetlost, naziva Mudrost; kada je stvorila nebo — Razum; kada je stvorila kopno i more — Savet; kada je stvorila sunce i mesec i druga svetlila — Sila; kada priziva kopno i more — Znanje; kada je oblikovala čoveka — Pobožnost; kada blagosilja i posvećuje čoveka, ima ime straha Božjega. (O stvaranju sveta[300. n. e.])
Evsevije Kesarijski
Glava 4. Vera koju je On objavio svim narodima nije bila ni nova ni strana…
8. Nisu marili za obrezanje tela, niti mi marimo. Nisu marili za držanje subota, niti mi marimo. Nisu izbegavali određene vrste hrane, niti su poštovali druge razlike koje je Mojsije prvi predao njihovom potomstvu da se drže kao simboli; niti to čine današnji hrišćani. Ali oni su takođe jasno poznavali samoga Hrista Božjega; jer je već pokazano da se javio Avrahamu, da je Isaku dao otkrivenja, da je govorio sa Jakovom, da je razgovarao sa Mojsijem i sa prorocima koji su došli posle. (Crkvena istorija, Knjiga I [312. n. e.])
„[D]an njegove [Hristove] svetlosti . . . bio je dan njegovoga vaskrsenja iz mrtvih, za koji kažu da je, kao jedini istinski sveti dan i Dan Gospodnji, bolji od bilo kog broja dana kako ih obično razumemo, i bolji od dana koje je Mojsijev zakon odredio za praznike, mladine i subote, za koje apostol [Pavle] uči da su senka dana, a ne dani u stvarnosti“ (Dokaz jevanđelja, 4:16:186 [319. n. e.]).
Atanasije
„Subota je bila kraj prvoga stvaranja, Dan Gospodnji bio je početak drugoga, u kome je obnovio i vaspostavio staro na isti način na koji je propisao da ranije drže subotu kao spomen na kraj prvih stvari, tako mi poštujemo Dan Gospodnji kao spomen na novo stvaranje.“ (O suboti i obrezanju, 3 [345. n. e.])
Kirilo Jerusalimski
37… Ne otpadaj ni u sektu Samarjana ni u judaizam, jer te je Isus Hristos odsad otkupio. Kloni se svakoga držanja subota i nazivanja bilo koje ravnodušne hrane običnom ili nečistom. (Katihetske pouke, Pouka 4 [350. n. e.])
Sabor Laodikijski (390) [MESNI]
Hrišćani ne smeju judaizovati počivajući u subotu, nego moraju raditi toga dana, radije poštujući Dan Gospodnji; i, ako mogu, počivati tada kao hrišćani. Ali ako se nađe da neki judaizuju, neka budu anatema od Hrista. (Kanon 29)
Jovan Zlatousti
9… Kako je onda bilo kada je on [Bog] rekao: „Ne ubij.“ . . . nije dodao: „zato što je ubistvo zla stvar.“ Razlog je bio taj što je savest to unapred naučila, i on govori tako, kao onima koji poznaju i razumeju tu stvar. Zato, kada nam govori o drugoj zapovesti, koja nam nije poznata po nalogu savesti, on je ne samo zabranjuje, nego dodaje i razlog. Kada je, na primer, dao zapovest o suboti — „A sedmi je dan odmor Gospodu Bogu tvojemu; tada nemoj raditi nijednoga posla“ — dodao je i razlog za taj prestanak. Šta je to bilo? „Jer je za šest dana stvorio Gospod nebo i zemlju, more i što je god u njima; a u sedmi dan počinu; zato je blagoslovio Gospod dan od odmora i posvetio ga.“ [Izl. 20:10-11]. . . . Zbog čega je onda, pitam, dodao razlog u vezi sa subotom, a nije učinio ništa takvo u vezi sa ubistvom? Zato što ta zapovest nije bila jedna od glavnih. Nije bila jedna od onih koje su tačno određene našom savešću, nego neka vrsta delimične i privremene, i iz tog razloga je kasnije ukinuta. Ali one koje su nužne i koje održavaju naš život jesu ove: „Ne ubij.“ . . . . „Ne čini preljube.“ . . . . „Ne kradi.“ Zbog toga on u ovom slučaju ne dodaje razlog, niti ulazi u bilo kakvo poučavanje o toj stvari, nego se zadovoljava golom zabranom. (Besede o kipovima, Beseda 12, [387. n. e.])
Stih 17. Ali ako smo, tražeći da budemo opravdani u Hristu, i sami nađeni kao grešnici, zar je Hristos služitelj greha?…
„… Obukli ste se u Hrista, postali ste ud Gospodnji i upisani u nebeski grad, a još uvek puzite u zakonu [Mojsijevom]? Kako je moguće da zadobijete carstvo? Poslušajte Pavlove reči, da držanje zakona ruši jevanđelje, i naučite, ako hoćete, kako se to zbiva, i zadrhtite, i klonite se te zamke. Zašto držite subotu i postite sa Jevrejima? Da li je to zato što se bojite Zakona i napuštanja njegovoga slova? Ali ne biste gajili taj strah da ne omalovažavate veru kao slabu i samu po sebi nemoćnu da spase. Strah od izostavljanja subote jasno pokazuje da se bojite Zakona kao još uvek na snazi; a ako je Zakon potreban, potreban je kao celina, a ne delimično, niti u samo jednoj zapovesti; a ako kao celina, onda se pravednost koja je od vere malo po malo isključuje. Ako držite subotu, zašto se i ne obrežete? A ako ste obrezani, zašto i ne prinosite žrtve? Ako Zakon treba držati, mora se držati u celini, ili nikako. Ako vas izostavljanje jednoga dela navodi da se bojite osude, taj se strah jednako odnosi na sve delove. Ako prestup celine nije kažnjiv, još manje je kažnjiv prestup jednoga dela; s druge strane, ako je ovo drugo kažnjivo, mnogo više je ono prvo. Ali ako smo dužni da držimo celinu, dužni smo da ne poslušamo Hrista, ili da poslušnošću prema Njemu postanemo prestupnici Zakona. Ako ga treba držati, onda su oni koji ga ne drže prestupnici, i pokazaće se da je Hristos uzrok toga prestupa, jer je On sam ukinuo Zakon u pogledu tih stvari i drugima naložio da ga ukinu. Zar ne razumete šta ovi judaizatori smeraju? Oni bi od Hrista, koji je nama Začetnik pravednosti, načinili Začetnika greha, kao što Pavle kaže: Dakle, Hristos je služitelj greha. Pošto je tako sveo tu tvrdnju na besmislicu, nije imao šta više da učini da bi je oborio, nego se zadovoljio prostim protestom,“ (Tumačenje Poslanice Galatima, Glava 2 [395. n. e.])
„Obred obrezanja bio je časan po jevrejskom shvatanju, utoliko što mu je i sam zakon ustupao mesto, a subota je bila manje cenjena od obrezanja. Da bi se obrezanje moglo izvršiti, subota se kršila; ali da bi se subota održala, obrezanje nikada nije bilo prekršeno; i obratite pažnju, molim vas, na Božje domostrojstvo. Pokazuje se da je ovo čak svečanije od subote, jer se ne izostavlja u određenim vremenima. Kada je, dakle, ono ukinuto, mnogo više je i subota…“ (Besede na Poslanicu Filipljanima Beseda 10 [402. n. e.])
Apostolske ustanove
Da svaki hrišćanin treba marljivo da pohodi crkvu i ujutru i uveče.
LIX . Kada poučavaš narod, o episkope, zapovedaj im i podstiči ih da postojano dolaze u crkvu jutrom i večerom svakoga dana, i da je ni po koju cenu ne napuštaju, nego da se neprestano sabiraju; niti da umanjuju Crkvu povlačeći se i čineći da telo Hristovo bude bez svoga uda. Jer to nije rečeno samo o sveštenicima, nego neka svako od laika to čuje kao rečeno njemu samom, imajući u vidu da je Gospod rekao: Ko nije sa mnom, protiv mene je, i ko ne sabira sa mnom, rasipa. Matej 12:30 Ne rasipajte se, dakle, vi koji ste udovi Hristovi, ne sabirajući se, jer imate Hrista, svoju glavu, prisutnoga po Njegovom obećanju, koji se saopštava vama. Ne budite nemarni prema sebi, niti lišavajte svoga Spasitelja Njegovih sopstvenih udova, niti delite Njegovo telo, niti rasipajte Njegove udove, niti pretpostavljajte prilike ovoga života reči Božjoj; nego se sabirajte svakoga dana, jutrom i večerom, pevajući psalme i moleći se u domu Gospodnjem: ujutru govoreći šezdeset drugi psalam, a uveče sto četrdeseti, a naročito u subotnji dan. A u dan vaskrsenja Gospoda našega, koji je Dan Gospodnji, sabirajte se još marljivije, uznoseći hvalu Bogu koji je načinio vaseljenu kroz Isusa, i poslao Ga nama, i snishodio da On postrada, i vaskrsao Ga iz mrtvih. Inače, kakvo će opravdanje dati Bogu onaj koji se ne sabira toga dana da čuje spasonosnu reč o vaskrsenju, u koji se molimo triput stojeći u spomen Onoga koji je vaskrsao u tri dana, u koji se vrši čitanje proroka, propovedanje Jevanđelja, prinos žrtve, dar svete hrane? (Apostolske ustanove , Knjiga II, Odeljak 7. O sabiranju u Crkvi [400. n. e.])
Avgustin
Glava 23 [XIV.]— Kako Dekalog ubija, ako milost nije prisutna
Iako, dakle, izgleda da apostol prekoreva i ispravlja one koje su nagovarali da se obrežu, i to takvim rečima da rečju zakon označava samo obrezanje i druge slične zakonske propise, koje sada odbacuju kao senke buduće stvarnosti hrišćani koji ipak drže ono što su te senke slikovito obećavale, on istovremeno ipak hoće da se jasno razume da zakon, kojim, kako kaže, niko nije opravdan, ne leži samo u onim obrednim ustanovama koje su sadržale obećavajuće slike, nego i u onim delima kojima onaj ko ih čini živi sveto, a među kojima se nalazi i ova zabrana: Ne poželi. Sada, da bi naša tvrdnja bila jasnija, pogledajmo sam Dekalog. Sigurno je, dakle, da je Mojsije na gori primio zakon, da bi ga predao narodu, napisan na kamenim pločama prstom Božjim. On je sažet u ovih deset zapovesti, u kojima nema propisa o obrezanju, niti išta o onim životinjskim žrtvama koje hrišćani više ne prinose. E sad, hteo bih da mi se kaže šta u tih deset zapovesti, osim držanja subote, ne bi trebalo da drži hrišćanin — bilo da se zabranjuje pravljenje i obožavanje idola i bilo kojih drugih bogova osim jednoga istinitog Boga, ili uzimanje imena Božjega uzalud; ili se propisuje poštovanje roditelja; ili se upozorava protiv bluda, ubistva, krađe, lažnog svedočenja, preljube ili željenja tuđe imovine? Za koju bi od ovih zapovesti iko rekao da hrišćanin ne treba da je drži? Da li se može tvrditi da ono što apostol opisuje kao slovo koje ubija nije zakon napisan na one dve ploče, nego zakon obrezanja i drugi sveti obredi koji su sada ukinuti? Ali kako da tako mislimo, kada se u zakonu nalazi ovaj propis: Ne poželi, kojom me je upravo tom zapovešću, iako je sveta, pravedna i dobra, greh, kaže apostol, prevario i njome me ubio? Šta bi drugo to moglo biti nego slovo koje ubija? (O Duhu i slovu [412. n. e.])
Papa Grgur I
„Došlo mi je do ušiju da su neki ljudi izopačenoga duha posejali među vama nešto što je pogrešno i protivno svetoj veri, tako da zabranjuju da se bilo kakav posao obavlja u subotnji dan. Kako drugačije da nazovem te [ljude] nego propovednicima Antihrista, koji će, kada dođe, učiniti da se i subotnji dan i Dan Gospodnji drže slobodnima od svakog posla. Jer pošto se on [Antihrist] pretvara da umire i vaskrsava, želi da se Dan Gospodnji drži u poštovanju; a pošto primorava narod da judaizuje da bi vratio spoljašnji obred zakona i sebi podložio verolomstvo Jevreja, želi da se subota drži. Jer ono što je rekao prorok: „da ne nosite bremena na vrata ovoga grada u subotu“ [Jer. 17:24] moglo se držati sve dok je bilo zakonito da se zakon drži po slovu. Ali pošto se javila milost svemogućega Boga, Gospoda našega Isusa Hrista, zapovesti zakona koje su bile izrečene slikovito ne mogu se držati po slovu. Jer ako neko kaže da ovo o suboti treba držati, mora nužno reći i da treba prinositi telesne žrtve. Mora reći i da zapovest o obrezanju tela još uvek treba zadržati. Ali neka čuje apostola Pavla koji mu suprotstavlja: „ako se obrezujete, Hristos vam ništa neće koristiti“ [Gal. 5:2]“ (Pisma 13:1 [597. n. e.])
DODATNA LITERATURA