Kliment Rimski i božanstvo Hrista
U ovom tekstu citiraću pismo koje se pripisuje Klimentu Rimskom, a koje je napisano povodom toga što su efeske crkve svrgle svoje starešine. Poslanica je datirana u poslednje tri decenije prvog veka, pri čemu se kao najčešći datum nastanka navodi kraj Domicijanove vladavine, oko 96. godine posle Hrista.
Ono što Klimentovo svedočanstvo čini izuzetno važnim jeste to što je on bio učenik apostola, i moguće je da ga je čak i Pavle pomenuo kao saradnika čije je ime zapisano na nebu:
„Evodiju molim, i Sintihiju molim, da isto misle u Gospodu. Da, molim i tebe, satrudniče vjerni, pomaži njima koje se potrudiše sa mnom u propovijedanju Jevanđelja zajedno i sa Klimentom i ostalim pomoćnicima mojim, čija su imena u knjizi života.“ Filipljanima 4:2-3 Modern English Version (MEV)
Štaviše, Kliment je vremenom postao episkop crkve u Rimu, zbog čega njegove tvrdnje postaju toliko dragocene.
U svom pismu kojim ukorava Efesce, Kliment piše:
Glava 58. Pokornost kao preteča spasenja.
Bežimo, dakle, od upozoravajućih pretnji koje Mudrost izriče neposlušnima, i pokorimo se Njegovom svesvetom i slavnom imenu, da bismo svoje pouzdanje položili u najsvetije ime Njegovog veličanstva. Primite naš savet i nećete se kajati. Jer, kao što Bog živi, i kao što Gospod Isus Hristos i Sveti Duh žive (Ze gar ho Theos kai Ze ho Kyrios ‘Iesous Christos kai to Pneuma to Hagion) — a oni su i vera i nada izabranih — onaj ko je u poniznosti uma, sa postojanom krotošću i bez kajanja, držao uredbe i naloge dane od Boga — taj će dobiti mesto i ime među onima koji se spasavaju kroz Isusa Hrista, kroz koga je slava Njemu u vekove vekova. Amin. (Kliment Rimski, Prva poslanica)
Evo još jednog prevoda:
„… (2) Prihvatite naš savet i nećete imati zbog čega da se kajete. Jer kao što Bog živi, i kao što živi Gospod Isus Hristos, i Sveti Duh (koji su vera i nada izabranih)…“ (The Apostolic Fathers, Greek Texts And English Translations, priredio i revidirao Michael W. Holmes [Baker Books, Grand Rapids, MI 1999], str. 95)
Kliment Ocu, Sinu i Duhu pripisuje stereotipnu formulu koju Stari zavet ne pripisuje nijednom drugom nebeskom Biću osim Jahveu:
„A ona reče: Neka se opomene car Gospoda Boga svojega, da se ne umnože osvetnici koji ubijaju, i da ne ubiju sina mojega. A on reče: Tako živ bio Gospod, nijedna dlaka s tvojega sina neće pasti na zemlju.“ 2. Samuilova 14:11 World English Bible (WEB)
„Opet mu reče Ilija: Jeliseju, ostani ti tu, jer me Gospod šalje u Jerihon. A on reče: Tako živ bio Gospod i tako živa bila duša tvoja, neću te ostaviti. Tako dođoše u Jerihon. A sinovi proročki koji bijahu u Jerihonu, pristupiše k Jeliseju, i rekoše mu: Znaš li da će danas uzeti Gospod od tebe gospodara tvojega? A on reče: Znam, mučite. Opet mu reče Ilija: Ostani ti tu, jer me Gospod šalje na Jordan. A on reče: Tako živ bio Gospod i tako bila živa tvoja duša, neću te ostaviti. Tako otidoše obojica.“ 2. Carevima 2:4, 6 WEB
„A Miheja reče: Tako da je živ Gospod, govoriću ono što reče Bog moj.“ 2. Dnevnika 18:13 WEB
„Zato, evo, idu dani, govori Gospod, kad se neće više govoriti: Tako da je živ Gospod koji je izveo sinove Izrailjeve iz zemlje Misirske; Nego: Tako da je živ Gospod koji je izveo sinove Izrailjeve iz zemlje sjeverne i iz svijeh zemalja u koje ih bješe razagnao! Jer ću ih opet dovesti u zemlju njihovu koju sam dao ocima njihovijem.“ Jeremija 16:14-15 WEB
„Tada se car Sedekija zakle Jeremiji nasamo govoreći: Tako da je živ Gospod, koji nam je stvorio ovu dušu, neću te pogubiti niti ću te dati u ruke ljudima koji traže dušu tvoju.“ Jeremija 38:16 WEB
„Ako se ti kurvaš, Izrailju, neka ne griješi Juda; i ne idite u Galgal niti idite u Vetaven, i ne kunite se: Tako da je živ Gospod.“ Osija 4:15 WEB
To što je Kliment ovaj starozavetni formulaični izraz primenio na Oca, Sina i Duha snažan je dokaz da je verovao u Trojstvo. To jest, za Klimenta su Bog, Hristos i Sveti Duh upravo onaj Jahve koga su starozavetni proroci obožavali.
Sledeći citat dodatno učvršćuje ovu činjenicu:
43.… (6) Šta mislite, dragi prijatelji? Zar Mojsije nije unapred znao da će se to dogoditi? Naravno da je znao. Ali da u Izrailju ne bi nastao nered, on je ipak tako postupio, kako bi ime istinitog i jedinog Boga (****to onoma tou alethinou kai monou Theou [varijantno čitanje – Kyriou (Gospod)]) bilo proslavljeno, kome neka je slava u vekove vekova. Amin. (Holmes, str. 75, 77)
Kliment jasno kaže da postoji samo jedan istiniti [Gospod] Bog, što zauzvrat pokazuje da je morao verovati da su Otac, Sin i Duh zaista taj istiniti i jedini Gospod Bog koji postoji.
Kliment dalje govori o zamenskoj smrti Hrista i o potrebi da vernici ljube vaskrslog Gospoda držeći njegove zapovesti, kako bi zadobili oproštenje grehova:
Glava 49. Pohvala ljubavi.
Neka onaj ko ima ljubav u Hristu drži zapovesti Hristove. Ko može opisati [blaženu] vezu ljubavi Božije? Koji je čovek u stanju da iskaže izvrsnost njene lepote onako kako bi trebalo da se iskaže? Visina na koju ljubav uzdiže neizreciva je. Ljubav nas sjedinjuje sa Bogom. Ljubav pokriva mnoštvo grehova. Ljubav sve podnosi, u svemu je dugotrpeljiva. U ljubavi nema ničeg niskog, ničeg oholog. Ljubav ne dopušta raskole: ljubav ne izaziva pobune: ljubav sve čini u skladu. Ljubavlju su svi izabranici Božiji učinjeni savršenima; bez ljubavi ništa nije ugodno Bogu. U ljubavi nas je Gospod uzeo k Sebi. Zbog ljubavi koju je gajio prema nama, Isus Hristos Gospod naš dade svoju krv za nas po volji Božijoj; svoje telo za naše telo, i svoju dušu za naše duše.
Glava 50. Molimo se da budemo udostojeni ljubavi.
Vidite, voljeni, kako je velika i divna stvar ljubav, i da se njeno savršenstvo ne može iskazati. Ko je dostojan da se u njoj nađe, osim onih koje je Bog udostojio da takvi budu? Molimo se, dakle, i preklinjimo Njegovu milost, da bismo živeli besprekorno u ljubavi, slobodni od svake ljudske pristrasnosti prema jednome nauštrb drugoga. Svi naraštaji od Adama pa do današnjeg dana prošli su; ali oni koji su, kroz milost Božiju, učinjeni savršenima u ljubavi, sada imaju mesto među pobožnima, i biće javljeni pri otkrivenju carstva Hristovog. Jer je pisano: Uđi u svoje tajne odaje za kratko vreme, dok ne prođe moj gnev i jarost; i setiću se milostivog dana, i podignuću vas iz vaših grobova. Isaija 26:20 Blaženi smo, voljeni, ako držimo zapovesti Božije u skladu ljubavi; da bi nam tako kroz ljubav bili oprošteni naši gresi. Jer je pisano: Blaženi su oni kojima su prestupi oprošteni i kojima su gresi pokriveni. Blažen je čovek kome Gospod neće uračunati greh, i u čijim ustima nema prevare. Ovo blaženstvo dolazi na one koje je izabrao Bog kroz Isusa Hrista, Gospoda našeg; kome neka je slava u vekove vekova. Amin.
Kliment čak citira Isaiju 53 i Psalam 22 kao proroštva o Hristovom raspeću, smrti, vaskrsenju i proslavljenju. On čak opisuje Isusa kao veličanstveni Skiptar Božiji, to jest kao Onoga kroz koga Bog vlada nad stvorenjem:
Glava 16. Hristos kao primer poniznosti.
Jer Hristos pripada onima koji su smirenog uma, a ne onima koji sami sebe uzdižu nad Njegovim stadom**.** Gospod naš Isus Hristos, Skiptar veličanstva Božijeg (to skeptron tes megalosynes tou Theou, ho Kyrios hemon Christos ‘Iesous), nije došao u sjaju gordosti ili oholosti, iako je to mogao učiniti, nego u poniznom stanju, kao što je Sveti Duh o Njemu objavio. Jer On kaže: Gospode, ko je poverovao našoj propovedi, i kome se otkrila mišica Gospodnja? Objavili smo [svoju poruku] pred Njim: On je kao dete, i kao koren u žednoj zemlji; nema ni obličja ni slave, da, videsmo Ga, i ne beše na Njemu ni obličja ni lepote; nego beše obličje Njegovo bez ugleda, da, oskudno u poređenju sa [uobičajenim] obličjem ljudi. On je čovek izložen udarcima i stradanju, i vičan podnošenju žalosti: jer lice Njegovo beše okrenuto; beše prezren i neuvažen. On nosi naša bezakonja i tuguje nas radi; a mi mišljasmo da je [zbog sebe samog] izložen mukama, udarcima i nevolji. Ali On beše ranjen za naše prestupe i satrven za naša bezakonja. Kazna našeg mira beše na Njemu, i Njegovim ranama mi se iscelismo. Svi mi, kao ovce, zalutasmo; [svaki] čovek skrenu na svoj put; i Gospod Ga predade za naše grehe, dok On usred svojih stradanja ne otvara usta svoja. Odveden je kao ovca na klanje, i kao što je jagnje nemo pred onim ko ga striže, tako ni On ne otvara usta svoja. U poniženju Njegovom oduzet je sud Njegov; ko će iskazati rod Njegov? Jer se život Njegov uzima sa zemlje. Za prestupe naroda moga beše priveden smrti. I daću zle za grob Njegov, i bogate za smrt Njegovu, jer ne učini bezakonja, niti se prevara nađe u ustima Njegovim. I Gospodu je ugodno da Ga očisti udarcima. Ako prineseš žrtvu za greh, tvoja duša videće dugovečno seme. I Gospodu je ugodno da Ga oslobodi nevolje Njegove duše, da Mu pokaže svetlost i da Ga obrazuje razumevanjem, da opravda Pravednika koji dobro služi mnogima; i On sam nosiće njihove grehe. Zbog toga će naslediti mnoge i deliće plen sa jakima; jer Njegova duša beše predana smrti, i bi ubrojan među prestupnike, i ponese grehe mnogih, i za njihove grehe bi predan. I opet kaže: Ja sam crv, a ne čovek; sramota ljudi, i prezren od naroda. Svi koji me vide rugaju mi se; govore usnama svojim; mašu glavom svojom, [govoreći]: Uzdao se u Boga, neka Ga izbavi, neka Ga spase, kad Mu je omileo. Vidite, voljeni, kakav nam je primer dat; jer ako se Gospod tako ponizio, šta ćemo mi činiti koji smo kroz Njega došli pod jaram Njegove milosti?
Evo ponovo Holmsa:
„… (2) Veličanstveni skiptar Božiji, Gospod naš Isus Hristos…“ (Isto, str. 45)
Kliment pominje Isusovu prvosvešteničku ulogu, u kojoj On posreduje u prinosima koje hrišćani prinose, budući Zaštitnik/Čuvar i Pomoćnik vernika:
Glava 36. Svi blagoslovi dati su nam kroz Hrista.
To je put, voljeni, na kome nalazimo našeg Spasitelja, Isusa Hrista, Prvosveštenika svih naših prinosa, zaštitnika i pomoćnika naše nemoći. Kroz Njega gledamo u visine nebeske. Kroz Njega posmatramo, kao u ogledalu, Njegovo neokaljano i najizvrsnije lice. Kroz Njega otvaraju se oči naših srca. Kroz Njega naše bezumno i pomračeno razumevanje iznova procvetava ka Njegovoj čudesnoj svetlosti. Kroz Njega je Gospod hteo da okusimo besmrtno znanje, koji, budući sjaj Njegovog veličanstva, utoliko je veći od anđela, koliko je nasleđem dobio izvrsnije ime od njih. Jevrejima 1:3-4 Jer je ovako pisano: Koji čini anđele svoje duhovima, i sluge svoje plamenom ognjenim. A o svome Sinu Gospod je ovako govorio: Ti si Sin moj, ja te danas rodih. Išti od mene, i daću Ti neznabošce u nasledstvo, i krajeve zemaljske u posed. I opet Mu kaže: Sedi meni sa desne strane, dok ne položim neprijatelje Tvoje za podnožje nogama Tvojim. A ko su Njegovi neprijatelji? Svi zli i oni koji se postavljaju da se protive volji Božijoj.
Evo Holmsovog prevoda:
36.… Isus Hristos, Prvosveštenik naših prinosa, Čuvar i Pomoćnik naše slabosti… kroz njega vidimo kao u ogledalu njegovo besprekorno i transcendentno lice… (Isto, str. 69; naglasak moj)
Najzad, i što je izuzetno značajno, Kliment izjavljuje da je Hristos govorio reči Psalma 34 kroz Svetog Duha, koji je pokretao proroke da zapišu reči Svetog pisma:
Glava 22. Ove opomene potvrđuje hrišćanska vera, koja objavljuje bedu grešnog vladanja.
A vera koja je u Hristu potvrđuje sve ove [opomene]. Jer nam se On sam kroz Svetog Duha (dia tou Pneumatos tou Hagiou) ovako obraća: Dođite, deco, poslušajte me; naučiću vas strahu Gospodnjem. Koji je čovek koji želi život i voli da vidi dobre dane? Čuvaj jezik svoj od zla, i usne svoje od govorenja prevare. Kloni se zla i čini dobro; traži mir i idi za njim. Oči Gospodnje su nad pravednima, i uši Njegove [otvorene] su njihovim molitvama. Lice Gospodnje je protiv onih koji čine zlo, da istrebi spomen njihov sa zemlje. Pravednik zavapi, i Gospod ga usliši, i izbavi ga iz svih nevolja njegovih. Mnogi su udarci [određeni za] zle; ali milost će okružiti one koji se uzdaju u Gospoda.
Kliment je samo ponavljao ono što su apostoli, koji su ga poučavali, izjavili u bogonadahnutim spisima:
„O kojem spasenju ispitivaše i istraživaše proroci, koji proricaše o vama podarenoj blagodati; Ispitujući u koje ili kakvo vrijeme javljaše Duh Hristov koji bješe u njima, unaprijed svjedočeći za Hristova stradanja i za slave poslije toga. Njima se otkri da ne sebi, nego vama služahu u onom što vam se sad javi preko onih koji vam propovjediše Jevanđelje Duhom Svetim poslanim s neba, u što anđeli žele zaviriti.“ 1. Petrova 1:10-12 MEV
Ovo pokazuje da je Kliment, u potpunom saglasju sa jevrejskim učenicima vaskrslog Gospoda, ne samo potvrdio Hristovo predljudsko postojanje, nego je i učio da je Isus ljudsko ovaploćenje JHVH.
Znamo da je tako, budući da Sveto pismo, naročito Stari zavet, izričito uči da je upravo Sveti Duh Svemogućeg JHVH govorio u svetim prorocima i kroz njih:
„A ovo su pošljednje riječi Davidove: Reče David, sin Jesejev, reče čovjek koji bi postavljen visoko, pomazanik Boga Jakovljeva, i ljubak u pjesmama Izrailjevim: Duh Gospodnji govori preko mene, i besjeda njegova bi na mojem jeziku. Reče Bog Izrailjev, kaza mi stijena Izrailjeva: Koji vlada ljudima, neka je pravedan vladajući u strahu Božijem;“ 2. Samuilova 23:1-3 WEB
„I dao si im dobri svoj duh da ih urazumljuje, i mane svoje nijesi ustegao od usta njihovijeh, i vode si im dao u žeđi njihovoj. I četrdeset godina hranio si ih u pustinji, ništa im nije nedostajalo: Odijelo im ne ovetša i noge im ne otekoše. I dao si im carstva i narode, podjelio si ih po krajevima, jer naslijediše zemlju Sionovu, zemlju cara Esevonskoga i zemlju cara Vasanskoga; I umnožio si sinove njihove kao zvijezde nebeske, i uveo si ih u zemlju za koju si rekao ocima njihovijem da će ući u nju i naslijediti je. I uđoše sinovi njihovi i naslijediše zemlju, i pokorio si im Hananeje, stanovnike zemaljske, i predao ih u njihove ruke, i careve njihove i narode zemaljske, da čine od njih što im je volja. I tako uzeše tvrde gradove i zemlju rodnu, i naslijediše kuće pune svakoga dobra, studence iskopane, vinograde, maslinike i voćke mnoge, i jedoše i nasitiše se i ugojiše se, i blagovahu po velikoj tvojoj dobroti. Ali te razgnjeviše i odmetnuše se tebe; baciše zakon tvoj za leđa i proroke tvoje pobiše, koji im svjedočahu da bi ih obratili k tebi, i huliše veoma. Zato si ih davao u ruke neprijateljima njihovijem koji ih mučiše. A kad u nevolji svojoj vikaše k tebi, ti si ih uslišio s neba i po velikoj milosti svojoj davao si im izbavitelje, koji ih izbavljaše iz ruku neprijatelja njihovijeh. Ali čim otpočinuše, opet činiše zlo pred tobom, zato si ih ostavljao u ruku neprijatelja njihovijeh da vladaju njima; a kad se obraćaše i vikaše k tebi, ti si ih uslišio s neba i izbavljao ih po milosti svojoj mnogo puta. I opominjao si ih da bi ih obratio k zakonu svojemu, ali oni bijahu obijesni i ne slušaše zapovijesti tvojih i griješiše o tvoje zakone, koje ko vrši živ će biti kroz njih; i izmičući ramena svoja, otvrdnuše vratom svojim i ne slušaše. I trpio si ih mnogo godina opominjući ih duhom svojim preko proroka svojih; ali ne slušaše; tada si ih dao u ruke narodima zemaljskim.“ Nemija 9:20, 30 WEB
„Ali ja sam pun sile od duha Gospodnjega, i suda i hrabrosti da kažem Jakovu zločinstvo njegovo i Izrailju grijeh njegov.“ Mihej 3:8 WEB
„I srcem svojim otvrdnuše kao dijamanat da ne čuju zakona i riječi koje sla Gospod nad vojskama duhom svojim preko proroka pređašnjih; zato dođe velik gnjev od Gospoda nad vojskama.“ Zaharija 7:12 WEB
„I ovo prvo znajte da nijedno proroštvo Pisma ne biva po ličnom tumačenju. Jer nikad proroštvo ne nastade čovječijom voljom, nego pokretani Duhom Svetim govoriše sveti Božiji ljudi.“ 2. Petrova 1:20-21 MEV
Dakle, pošto je Duh JHVH nadahnjivao proroke, a Kliment i apostoli uče da je to zapravo činio Isusov Duh, ovo konačno pokazuje da su i Kliment i Hristovi nadahnuti izaslanici verovali da Sin nije niko drugi do JHVH Bog Svemogući u telu.
2. KLIMENTOVA
Sada ću citirati 2. Klimentovu, koja je najstarija sačuvana hrišćanska propoved. Ono što ovaj spis čini toliko dragocenim jeste to što on nije samo najranija sačuvana propoved, nego i to što je u svim sačuvanim rukopisima koji ga sadrže priložen uz 1. Klimentovu, otuda i njegovo pripisivanje Klimentu.
Kao što sledeći izvor pokazuje:
UVODNA NAPOMENA
UZ HOMILIJU POZNATU KAO
DRUGA KLIMENTOVA POSLANICA.
Raduje što je naša serija obeležena znacima kritičkog napretka, i ništa manje ohrabrujućim znacima naučnog istraživanja. Razjašnjenje mnogo čega što nas je zbunjivalo u vezi sa Jermom; Vrijenijevo otkriće; i, ne najmanje važno, upotpunjenje ovog fragmenta, koji je dugo bio sramota patrističkog istraživanja — svakako su takvi znaci. Oni obogaćuju čitaoca određenim saznanjima o mnogim srodnim temama. Zar ne bi mogli podstaći američku nauku i američko obilje na nove poduhvate iste vrste, radi napretka učenosti i slave Iskupitelja i Prosvetitelja sveta?
Veoma rani datum koji se sada pripisuje ovoj homiliji čini njene i najmanje aluzije na novozavetni kanon veoma važnim. Usudio sam se da ukažem na nekoliko takvih, čak i tamo gde su možda puke aluzije, a ne tekstualni citati: kao, na primer, na str. 517, u napomenama 20 i 22, blagi nagoveštaji upućivanja na Drugu poslanicu svetog Petra i na Apokalipsu.3838
Imaću prilike da se pozovem na ovo delo prilikom objašnjavanja Liturgija koje slede. Ako je ono, kao što episkop Lajtfut pretpostavlja, homilija drugog veka, može pružiti važnu retrospektivnu pomoć proučavaocu ovih tomova i u drugim pojedinostima; ali, budući da sam ovu zanimljivu relikviju poverio uredničkoj brizi jednog izuzetno kompetentnog naučnika, neću se usuditi da unapred prejudiciram njegov sud ni u čemu.
3838 Ako je ovo upućivanje na 2. Petrova 3:9 verovatno, ono je jedno od najranijih svedočanstava o autentičnosti te poslanice. Pravi Kliment ima dva upućivanja na isto mesto (str. 8 i 11, tom I ove serije), a i Justinu (tom I, str. 240) se pripisuje slično upućivanje na 2. Petrovu i na Apokalipsu. Vidi Lardner, Credib., tom II, str. 123 i dalje. (Ancient Homilies, https://ccel.org/ccel/clement_rome/homily/anf07.x.i.html; naglasak moj)
Patrolog Michael L. Holmes piše:
Takozvana druga Klimentova poslanica nije poslanica, niti je Klimentova. Ona je, zapravo, propoved ili „reč opomene“ koju je sastavio anonimni prezviter (17.3). To je NAJSTARIJA POTPUNA HRIŠĆANSKA PROPOVED koja je sačuvana. Zasnovana na tekstu iz Isaije (54:1, vidi 2.1 dole), ona predstavlja poziv na pokajanje, čistotu i postojanost pred progonstvom. „Čitalac“ (19.1) propovedi, obraćajući se pretežno neznabožačkoj zajednici (1.6; 3.1), možda takođe reaguje protiv gnostičkih uticaja (10.5; up. naglasak na božanstvu Isusa [1.1] i na vaskrsenju i sudu [9.1-5]). Osim toga, međutim, gotovo ništa se ne zna o njenom autoru, datumu ili povodu…
U rukopisima u kojima je sačuvana, 2. Klimentova neposredno sledi 1. Klimentovu, poslanicu koju je Korinćanima uputio Kliment Rimski, kome se ona i pripisuje. To ukazuje na to da je 2. Klimentova morala biti ili propovedana u Korintu ili tamo poslata sa nekom svrhom, i svaki pokušaj rekonstrukcije mogućeg konteksta ovog dokumenta mora to uzeti u obzir. Među verodostojnijim objašnjenjima koja su iznesena jesu sledeća.
W. H. C. Frend je smešta u Rim, možda oko 100. godine posle Hrista. E. J. Goodspeed je prihvatio stanovište da je 2. Klimentova zapravo izgubljeno pismo rimskog episkopa Sotera koje pominje korintski episkop Dionisije (oko 170), ali se ovaj domišljati predlog suočava sa teškoćom da dokument o kome je reč sasvim sigurno nije pismo…
Lajtfut je davno primetio da pomen u 7.1 o ljudima koji „dolaze da uđu u takmičenja“, bez ikakvog određenja mesta, podrazumeva da je govornik bio blizu poprišta takmičenja, u ovom slučaju Korinta, doma poznatih Istamskih igara. On predlaže da je 2. Klimentova bila propoved pročitana korintskoj zajednici negde između 120. I 140. GODINE POSLE HRISTA, koja je iz nekog razloga bila naročito značajna i stoga sačuvana, zajedno sa drugim važnim dokumentima kao što su pismo episkopa Sotera koje pominje episkop Dionisije i ranije pismo rimske crkve koje je napisao Kliment, čije je ime na kraju pripojeno anonimnoj propovedi. Ovu opštu hipotezu dalje je razvio K. P. Donald, koji je dobro obrazložio tezu da je intervencija rimske crkve u poslove korintske zajednice putem 1. Klimentove i posrednika koji su je odneli u Korint bila uspešna, da su svrgnute starešine vraćene na svoje mesto, i da 2. Klimentova nije ništa drugo do opomenjujuće obraćanje koje je jedan od tih starešina uputio zajednici povodom uspešnog razrešenja krize. Prema ovakvom čitanju svedočanstava, pismo se mora datirati u vreme oko 98-100. godine posle Hrista.
Helmut Koester je predložio da je 2. Klimentova antignostička propoved iz Egipta pre sredine drugog veka, i da bi ona stoga mogla biti „prvo opipljivo svedočanstvo o postojanju antignostičkog hrišćanstva u Egiptu pre sredine II veka n. e.“ Ali on otvoreno priznaje da njegova hipoteza „nipošto nije izvesna“. Datum i povod 2. Klimentove, dakle, ostaju otvorena pitanja. (Isto, str. 102-104; naglasak moj)
Imajući prethodno u vidu, sada citiram sam spis:
GLAVA I. — TREBA DA VISOKO MISLIMO O HRISTU.
Braćo, priliči da o Isusu Hristu mislite KAO O BOGU (peri Iesou Christou, hos peri Theou), — kao o Sudiji živih i mrtvih. I ne dolikuje nam3849 da olako3850 mislimo o svom spasenju; jer ako malo3851 mislimo o Njemu, i nadaćemo se da malo od Njega primimo. A oni među nama3852 koji nemarno slušaju o ovim stvarima, kao da su od male važnosti, čine greh, ne znajući odakle smo pozvani, i od koga, i na koje mesto, i koliko je Isus Hristos pristao da postrada nas radi…
GLAVA XIII. — NEPOSLUŠNOST DOVODI DO HULJENJA IMENA BOŽIJEG.3932
Stoga, braćo,3933 pokajmo se najzad sada; budimo trezveni za ono što je dobro; jer smo puni mnogog bezumlja i zloće. Izbrišimo iz sebe svoje pređašnje grehe, i kajući se iz duše spasimo se; i ne postajmo3934 ugađači ljudima, niti želimo da ugodimo samo jedni drugima,3935 nego i ljudima koji su spolja, svojom pravednošću, da se Ime3936 ne huli zbog nas.3937 Jer Gospod takođe kaže: „Neprestano3938 se ime moje huli među svim neznabošcima“,3939 i opet: „Teško3940 onome zbog koga se ime moje huli.“ U čemu se huli? U tome što ne činite ono što želim.3941 Jer neznabošci, kada iz naših usta čuju reči Božije,3942 dive im se kao lepim i velikim; potom, kada saznaju da naša dela nisu dostojna reči koje govorimo, okreću se huljenju, govoreći da je to neka basna i obmana. Jer kada od nas čuju DA BOG KAŽE,3943 „Nema vam hvale ako ljubite one koji vas ljube; ali vam je hvala ako ljubite svoje neprijatelje i one koji vas mrze“;3944 kada to čuju, dive se izvrsnosti te dobrote; ali kada vide da ne samo da ne ljubimo one koji nas mrze, nego ni one koji nas ljube, podsmevaju nam se, i Ime se huli…
3943 S obzirom na kontekst, ovo mora značiti „Bog u svojim izrekama“; značajno svedočanstvo o ranom verovanju u nadahnutost jevanđelja.
3944 Luka 6:27, 32, slobodno kombinovano; up. Matej 5:44, 46. Upotreba χάρις υἠμιν pokazuje da je citat iz prvopomenutog jevanđelja. (Druga poslanica https://ccel.org/ccel/clement_rome/homily/anf07.x.iii.html)
Ovde imamo još jedno rano svedočanstvo iz izvora izvan novozavetnog kanona o raširenom hrišćanskom verovanju u apsolutno božanstvo Isusa. Ne samo da se vernici pozivaju da o Isusu misle kao o Bogu, nego spis Gospodnje izjave iz Lukinog jevanđelja pripisuje rečima koje je izgovorio sam Bog!
Zapazite kako Holmes prevodi ove odeljke:
1. Braćo, treba da o Isusu Hristu mislimo kao što mislimo o Bogu, kao o „Sudiji živih i mrtvih“.1…
1 Dela apostolska 10:42; up. 1. Petrova 4:5. (Holmes, str. 107)
13.… (4) Jer kada od nas čuju DA BOG KAŽE: „Nije vam zasluga ako ljubite one koji vas ljube, ali vam je zasluga ako ljubite svoje neprijatelje i one koji vas mrze“,28 kada to čuju, dive se tako izuzetnoj dobroti…
28 Up. Luka 6:32, 35. (Holmes, str. 119)
Dakle, Hristovo govorenje nije ništa drugo do Božije govorenje, što ima smisla u svetlu opomene iz ranijeg dela istog spisa da hrišćani treba da na Isusa gledaju kao na Boga.
DALJE ČITANJE
Objava Ignjatija Antiohijskog o suštinskom božanstvu Hrista
SVE ŠTO DIŠE NEKA HVALI JAHA ISUSA!
JERMIN PASTIR: POBIJANJE JERETIKA
Svedočanstvo Justina Mučenika o suštinskom i večnom božanstvu Hrista
JOŠ OD IRINEJA O BOŽANSTVU HRISTA
Tertulijan i učenje o Trojstvu
Da li su rani crkveni oci bili trinitarci?
Da li su predniknejski oci obožavali Svetog Duha kao Boga Svemogućeg?
Tumačenje rane Crkve o upotrebi zamenica u množini za Boga u hebrejskoj Bibliji