Rana crkva o jevrejskim hrišćanima
U ovoj objavi navešću neke od crkvenih otaca i apologeta prvih četiristo godina u vezi sa njihovim gledištem na držanje Tore, naročito kada je reč o jevrejskim hrišćanima koji su nastavili da drže Mojsijev zakon. Sav naglasak je moj.
IGNJATIJE
Poglavlje 8. Opomena protiv lažnih učenja
Ne dajte se zavesti čudnim učenjima, niti starim bajkama, koje su beskorisne. Jer ako i dalje živimo po jevrejskom zakonu, priznajemo da nismo primili milost. Jer najbožanstveniji proroci živeli su po Hristu Isusu. Zbog toga su i bili progonjeni, nadahnuti Njegovom milošću da potpuno uvere neverne da postoji jedan Bog, koji se objavio kroz Isusa Hrista, svoga Sina, koji je Njegova večna Reč, koja nije proizašla iz ćutanja, i koji je u svemu ugodio Onome koji Ga je poslao.
Poglavlje 9. Živimo sa Hristom
Ako su, dakle, oni koji su odgajeni u drevnom poretku stvari došli do nove nade, ne držeći više subotu, nego živeći u držanju Dana Gospodnjeg, u koji je i naš život ponovo nikao kroz Njega i kroz Njegovu smrt — koju neki poriču, a kroz koju tajnu smo zadobili veru, i zato istrajavamo, da bismo bili nađeni kao učenici Isusa Hrista, našeg jedinog Učitelja — kako bismo mogli živeti odvojeni od Njega, čiji su učenici i sami proroci u Duhu čekali Njega kao svoga Učitelja? I stoga je On, koga su s pravom čekali, došavši, podigao ih iz mrtvih. Matej 27:52
Poglavlje 10. Čuvajte se judaizovanja
Ne budimo, dakle, neosetljivi na Njegovu dobrotu. Jer kada bi nas nagradio prema našim delima, prestali bismo da postojimo. Zato, pošto smo postali Njegovi učenici, naučimo da živimo po načelima hrišćanstva. Jer ko god se naziva bilo kojim drugim imenom osim ovim, nije od Boga. Odbacite, dakle, zli, stari, kiseli kvasac, i preobrazite se u novi kvasac, koji je Isus Hristos. Budite osoljeni u Njemu, da se niko među vama ne bi pokvario, jer ćete po svom ukusu biti prepoznati. Besmisleno je ispovedati Hrista Isusa, a judaizovati. Jer hrišćanstvo nije prigrlilo judaizam, nego je judaizam hrišćanstvo, da bi se svaki jezik koji veruje sabrao Bogu.
Poglavlje 11. Ovo vam pišem da vas opomenem
Ovo [vam upućujem], ljubljeni moji, ne zato što znam da je iko od vas u takvom stanju; [odan zabludi judaizovanja] nego, kao manji od svih vas, želim da vas unapred sačuvam, da ne nasednete na udice praznog učenja, nego da dostignete puno uverenje u pogledu rođenja, i stradanja, i vaskrsenja koje se zbilo u vreme vladavine Pontija Pilata, a koje je zaista i sasvim izvesno izvršio Isus Hristos, koji je naša nada, 1. Timoteju 1:1 od koje niko od vas nikada da se ne odvrati. (Poslanica Magnežanima)
Poglavlje 5. Molite se za mene
Braćo moja, srce mi se veoma raširilo u ljubavi prema vama; i radujući se preizobilno [zbog vas], nastojim da osiguram vašu bezbednost. Ipak, ne činim to ja, nego Isus Hristos, radi koga sam okovan i utoliko se više bojim, jer još nisam savršen. Ali vaša molitva Bogu učiniće me savršenim, da dosegnem onaj deo koji mi je milošću dodeljen, dok bežim ka Jevanđelju kao ka telu Isusovom, i ka apostolima kao ka prezviterijumu Crkve. I takođe volimo proroke, jer su i oni objavili Jevanđelje, i položili svoju nadu u Njega, i čekali Ga; verujući u Njega, i oni su bili spaseni, kroz sjedinjenje sa Isusom Hristom, budući da su bili sveti ljudi, dostojni ljubavi i divljenja, kojima je svedočanstvo dao Isus Hristos, i koji se ubrajaju zajedno sa [nama] u Jevanđelje zajedničke nade.
Poglavlje 6. Ne prihvatajte judaizam
Ali ako vam neko propoveda jevrejski zakon, ne slušajte ga. Jer bolje je slušati hrišćansko učenje od čoveka koji je obrezan, nego judaizam od neobrezanoga. Ali ako bilo koje od tih lica ne govori o Isusu Hristu, oni su po mom sudu samo spomenici i grobovi mrtvih, na kojima su ispisana jedino imena ljudi. Bežite, dakle, od zlih smicalica i zamki kneza ovoga sveta, da ne biste, savladani njegovim lukavstvima, oslabili u svojoj ljubavi. Nego budite svi sjedinjeni nepodeljenim srcem. I zahvaljujem svome Bogu što imam dobru savest prema vama, i što niko nije u prilici da se hvali, ni privatno ni javno, da sam ikoga opteretio, bilo mnogo bilo malo. I želim svima među kojima sam govorio da to ne poseduju kao svedočanstvo protiv sebe. (Poslanica Filadelfijancima)
JUSTIN MUČENIK
Poglavlje 45. Oni koji su bili pravedni pre zakona i pod zakonom biće spaseni kroz Hrista
Trifon: Ako izgleda da prekidam ova pitanja za koja kažeš da moraju biti ispitana, ipak je pitanje koje nameravam da postavim hitno. Dozvoli mi najpre.
Justin: Pitaj šta god želiš, kako ti padne na um; a ja ću nastojati da, posle pitanja i odgovora, nastavim i dovršim izlaganje.
Trifon: Reci mi, dakle, hoće li oni koji su živeli po zakonu koji je dao Mojsije živeti na isti način sa Jakovom, Enohom i Nojem u vaskrsenju mrtvih, ili neće?
Justin: Kada sam naveo, gospodine, reči koje je izgovorio Jezekilj, da ‘čak i kada bi Noje i Danilo i Jakov molili za sinove i kćeri, molba im ne bi bila uslišena’, nego da će svako, to jest, biti spasen sopstvenom pravednošću, rekao sam takođe da će oni koji su svoj život uređivali po Mojsijevom zakonu na isti način biti spaseni. Jer ono što je u Mojsijevom zakonu po prirodi dobro, i pobožno, i pravedno, i što je propisano da čine oni koji ga slušaju; i ono što je bilo određeno da se vrši zbog tvrdoće srca toga naroda; bilo je isto tako zapisano, i činili su ga i oni koji su bili pod zakonom. Budući da su oni koji su činili ono što je sveopšte, po prirodi i večno dobro ugodni Bogu, oni će kroz ovoga Hrista biti spaseni u vaskrsenju jednako kao i pravednici koji su bili pre njih, naime Noje, i Enoh, i Jakov, i ko god drugi da postoji, zajedno sa onima koji su upoznali ovoga Hrista, Sina Božjeg, koji je bio pre zvezde Danice i meseca, i pristao da se ovaploti i rodi od ove device iz porodice Davidove, da bi se, ovim domostrojem, uništila zmija koja je sagrešila od početka, i anđeli njoj slični, i da bi smrt bila prezrena i da bi zauvek napustila, pri drugom dolasku samoga Hrista, one koji veruju u Njega i žive ugodno — i da je više ne bude: kada jedni budu poslati da se neprestano kažnjavaju, na sud i osudu ognja; dok će drugi postojati u slobodi od stradanja, od raspadljivosti i od žalosti, i u besmrtnosti.
Poglavlje 46. Trifon pita da li će čovek koji i sada drži zakon biti spasen. Justin dokazuje da to ništa ne doprinosi pravednosti
Trifon: Ali ako neki, čak i sada, žele da žive držeći ustanove koje je dao Mojsije, a ipak veruju u ovoga Isusa koji je raspet, priznajući Ga za Hrista Božjeg, i da Mu je dato da bude apsolutni Sudija svih, i da je Njegovo večno carstvo, mogu li i oni biti spaseni?
Justin: Razmotrimo i to zajedno, da li se sada uopšte mogu držati sve Mojsijeve ustanove.
Trifon: Ne. Jer mi znamo da, kao što si rekao, nije moguće nigde prineti pashalno jagnje, niti prineti jarce određene za post; niti, ukratko, [prineti] sve ostale prinose.
Justin: Reci [mi] onda i sam, molim te, neke stvari koje se mogu držati; jer ćeš se uveriti da čovek, iako ne drži ili nije izvršio večne odredbe, sasvim izvesno može biti spasen.
Trifon: Držati subotu, biti obrezan, poštovati mesece, i prati se ako dodirneš nešto što je Mojsije zabranio, ili nakon polnog odnosa.
Justin: Misliš li da će Avraam, Isak, Jakov, Noje, i Jov, i svi ostali pre ili posle njih jednako pravedni, takođe Sara žena Avraamova, Reveka žena Isakova, Rahilja žena Jakovljeva, i Lija, i svi ostali, sve do majke Mojsija vernoga sluge, koji nisu držali ništa od ovih [propisa], biti spaseni?
Trifon: Zar Avraam i njegovi potomci nisu bili obrezani?
Justin: Znam da su Avraam i njegovi potomci bili obrezani. Razlog zbog koga im je obrezanje dato opširno sam izložio u onome što je prethodilo; a ako te rečeno ne uverava, hajde da opet ispitamo tu stvar. Ali svestan si da, sve do Mojsija, zapravo niko ko je bio pravedan nije držao nijedan od ovih obreda o kojima govorimo, niti je primio ijednu zapovest da ih drži, osim obrezanja, koje je počelo od Avraama.
Trifon: Znamo to, i priznajemo da su spaseni.
Justin: Uviđaš da je Bog preko Mojsija položio na vas sve takve uredbe zbog tvrdoće srca vašeg naroda, kako biste, zbog njihovog velikog broja, neprestano i u svakom postupku držali Boga pred očima, i nikada ne biste počeli da postupate nepravedno ili bezbožno. Jer vam je naložio da oko sebe stavite [rese] od purpurne boje, Brojevi 15:38 da ne biste zaboravili Boga; i zapovedio vam je da nosite filakteriju, Ponovljeni zakoni 6:6 izvesne znakove, koje mi doista smatramo svetim, urezane na vrlo tankom pergamentu; i tim sredstvima podsticao vas je da zadržite stalno sećanje na Boga: istovremeno vas, međutim, uveravajući da u svojim srcima nemate ni bledo sećanje na obožavanje Boga. Pa ipak, ni tako niste bili odvraćeni od idolopoklonstva: jer u vreme Ilije, kada je [Bog] nabrojao one koji nisu savili koleno pred Vaalom, rekao je da ih je sedam hiljada; a kod Isaije vas prekoreva što ste prinosili svoju decu idolima. Ali mi, zato što odbijamo da prinosimo žrtve onima kojima smo od starine navikli da prinosimo, podnosimo krajnje kazne i radujemo se u smrti — verujući da će nas Bog podići kroz svoga Hrista, i da će nas učiniti neraspadljivima, nesmetanima i besmrtnima; i znamo da uredbe nametnute zbog tvrdoće srca vašeg naroda ne doprinose ničim vršenju pravednosti i pobožnosti.
Poglavlje 47. Justin opšti sa hrišćanima koji drže zakon. Nemali broj katolika čini drugačije
Trifon: Ali ako neko, znajući da je to tako, nakon što prizna da je ovaj čovek Hristos, i pošto je poverovao u Njega i sluša Ga, ipak želi da drži ove [ustanove], hoće li biti spasen?
Justin: Po mom mišljenju, Trifone, takav će biti spasen, ako se ne trudi na svaki način da ubedi druge ljude — mislim na one neznabošce koji su Hristom obrezani od zablude — da drže isto što i on, govoreći im da neće biti spaseni ako to ne čine. To si i sam učinio na početku razgovora, kada si izjavio da ja neću biti spasen ako ne budem držao ove ustanove.
Trifon: Zašto si onda rekao: ‘Po mom mišljenju, takav će biti spasen’, ako nema onih koji tvrde da takav neće biti spasen?
Justin: Ima takvih ljudi, Trifone, i oni se ne usuđuju da imaju bilo kakvo opštenje sa takvima niti da im ukažu gostoprimstvo; ali ja se sa njima ne slažem. Ali ako neki, iz slabosti uma, žele da drže takve ustanove kakve je dao Mojsije, od kojih očekuju neku vrlinu, a za koje mi verujemo da su propisane zbog tvrdoće srca toga naroda, zajedno sa svojom nadom u ovoga Hrista, i [žele da vrše] večna i prirodna dela pravednosti i pobožnosti, a ipak biraju da žive sa hrišćanima i vernima, kao što sam ranije rekao, ne navodeći ih ni da se obrezuju kao oni sami, ni da drže subotu, ni da poštuju bilo koje druge takve obrede, onda smatram da treba da se pridružimo takvima i da se sa njima u svemu družimo kao sa srodnicima i braćom. Ali ako, Trifone, neki iz tvoga roda, koji kažu da veruju u ovoga Hrista, primoravaju one neznabošce koji veruju u ovoga Hrista da u svemu žive po zakonu koji je dao Mojsije, ili biraju da se sa njima ne druže tako prisno, ja ih isto tako ne odobravam. Ali verujem da će čak i oni koji su njihovim nagovorom prihvatili da drže zakonski domostroj zajedno sa svojim ispovedanjem Boga u Hristu, verovatno biti spaseni. I nadalje smatram da oni koji su ispovedili i upoznali ovoga čoveka kao Hrista, a zatim se iz nekog razloga vratili zakonskom domostroju i porekli da je ovaj čovek Hristos, i nisu se pokajali pre smrti, nikako neće biti spaseni. Dalje, smatram da oni iz semena Avraamovog koji žive po zakonu i ne veruju u ovoga Hrista pre smrti, isto tako neće biti spaseni, a naročito oni koji su anatemisali i koji anatemišu upravo ovoga Hrista u sinagogama, i sve ono čime bi mogli zadobiti spasenje i izbeći osvetu ognja. Jer dobrota i čovekoljublje Božje, i Njegovo bezgranično bogatstvo, drže pravednim i bezgrešnim čoveka koji se, kao što Jezekilj kaže, kaje za grehe; a smatraju grešnim, nepravednim i bezbožnim čoveka koji otpadne od pobožnosti i pravednosti u nepravdu i bezbožnost. Zbog toga je i naš Gospod Isus Hristos rekao: ‘U čemu vas zateknem, u tome ću vam i suditi.’” (Dijalog sa Trifonom Jevrejinom, Poglavlja 31-47)
Poglavlje 48. Pre nego što se dokaže Hristovo božanstvo, on [Trifon] zahteva da se utvrdi da je On Hristos
Trifon: Čuli smo šta misliš o ovim stvarima. Nastavi izlaganje tamo gde si stao i privedi ga kraju. Jer nešto od toga mi izgleda paradoksalno i sasvim nesposobno za dokaz. Jer kada kažeš da je ovaj Hristos postojao kao Bog pre vekova, a zatim da je pristao da se rodi i postane čovek, a da ipak nije čovek od čoveka, ta mi [tvrdnja] izgleda ne samo paradoksalna, nego i budalasta.
Justin: Znam da ta tvrdnja izgleda paradoksalno, naročito onima iz tvoga roda, koji nikada nisu voljni da razumeju ili izvrše [ono što traži] Bog, nego [su spremni da izvrše] ono što traže vaši učitelji, kao što i sam Bog objavljuje. Isaija 29:13 A svakako, Trifone, [dokaz] da je ovaj čovek Hristos Božji ne izostaje, makar ja i ne bio u stanju da dokažem da je postojao ranije kao Sin Tvorca svega, budući Bog, i da se rodio kao čovek od Device. Ali pošto sam sasvim izvesno dokazao da je ovaj čovek Hristos Božji, ko god On bio, čak i ako ne dokažem da je postojao pre toga, i da je pristao da se rodi kao čovek istih strasti kao mi, imajući telo, po volji Očevoj; jedino je u toj poslednjoj stvari pravedno reći da sam pogrešio, a ne poricati da je On Hristos, makar i izgledalo da je rođen kao čovek od ljudi, i [da se ništa više] ne dokazuje [nego ovo], da je izborom postao Hristos. Jer ima nekih, prijatelji moji, iz našega roda, koji priznaju da je On Hristos, dok Ga smatraju čovekom od ljudi; sa njima se ne slažem, niti bih se složio, čak i kada bi tako govorila većina onih koji [sada] imaju ista mišljenja kao ja; jer nam je sam Hristos naložio da ne polažemo veru u ljudska učenja, nego u ona koja su objavili blaženi proroci i koja je On sam učio. (Isto, Poglavlja 48-54)
ORIGEN
Poglavlje 60
Ako je, međutim, potrebno da se izrazimo sa preciznošću u svom odgovoru Celsu, koji misli da mi o stvarima o kojima je reč zastupamo ista mišljenja kao i Jevreji, rekli bismo da se obojica slažemo da su knjige (Svetog pisma) napisane Duhom Božjim, ali da se ne slažemo oko značenja njihovog sadržaja; jer mi ne uređujemo svoj život kao Jevreji, zato što smo mišljenja da doslovno prihvatanje zakona nije ono koje prenosi smisao zakonodavstva. I tvrdimo da je, kada se Mojsije čita, pokrivalo na njihovom srcu, jer je značenje Mojsijevog zakona sakriveno od onih koji nisu prihvatili put koji je kroz Isusa Hrista. Ali mi znamo da, ako se neko obrati Gospodu (jer Gospod je Duh), pošto je pokrivalo uklonjeno, on gleda, kao u ogledalu otkrivenim licem, slavu Gospodnju u onim mislima koje su skrivene u njihovom doslovnom izrazu, i na svoju sopstvenu slavu postaje učesnik božanske slave; pri čemu se izraz „lice“ upotrebljava figurativno za razum, kao što bi se, bez figure, moglo reći da je u njemu lice unutrašnjeg čoveka, ispunjeno svetlošću i slavom, koja teče iz istinskog razumevanja sadržaja zakona.
Poglavlje 61
Posle gornjih primedaba on nastavlja ovako: Neka niko ne pomisli da ne znam da će neki od njih priznati da je njihov Bog isti kao i Bog Jevreja, dok će drugi tvrditi da je on različit, kome je ovaj drugi suprotstavljen, i da je od prvoga došao Sin. Dakle, ako on zamišlja da je postojanje brojnih jeresi među hrišćanima osnov za optužbu protiv hrišćanstva, zašto, na sličan način, to ne bi bilo osnov za optužbu protiv filozofije, to što se razne škole filozofa međusobno razlikuju, i to ne u sitnim i beznačajnim tačkama, nego u onima od najveće važnosti? Štaviše, i medicina bi morala biti predmet napada, zbog svojih mnogih suprotstavljenih škola. Neka se, dakle, prizna da među nama ima nekih koji poriču da je naš Bog isti kao i Bog Jevreja: ipak, zbog toga ne treba kriviti one koji iz istih Pisama dokazuju da je jedno te isto Božanstvo Bog i Jevreja i neznabožaca, kao što jasno kaže i Pavle, koji je bio obraćenik iz judaizma u hrišćanstvo: „Zahvaljujem Bogu, kojemu služim od predaka u čistoj savjesti“. I neka se prizna i to da postoji treća skupina koja neke ljude naziva telesnima, a druge duhovnima — mislim da ovde misli na sledbenike Valentina — pa ipak, šta to vredi protiv nas, koji pripadamo Crkvi i koji upravo optužujemo one koji smatraju da se izvesne prirode spasavaju, a druge propadaju usled svoga prirodnog ustrojstva? I neka se prizna dalje da ima onih koji se izdaju za gnostike, na isti način kao što se oni epikurejci nazivaju filozofima: ipak, niti će oni koji uništavaju učenje o promislu biti smatrani istinskim filozofima, niti istinskim hrišćanima oni koji uvode čudovišne izmišljotine, koje osuđuju oni koji su učenici Isusovi. Neka se, štaviše, prizna da ima nekih koji prihvataju Isusa i koji se zbog toga hvale da su hrišćani, a ipak bi uređivali svoj život, kao jevrejsko mnoštvo, u skladu sa jevrejskim zakonom — a to je dvostruka sekta ebionita, koji ili sa nama priznaju da se Isus rodio od device, ili to poriču i tvrde da je rođen kao i ostala ljudska bića — šta to vredi kao optužba protiv onih koji pripadaju Crkvi, a koje je Cels nazvao onima iz mnoštva? On dodaje takođe da su izvesni hrišćani vernici u Sibilu, verovatno pogrešno razumevši neke koji su krivili one koji su verovali u postojanje proročke Sibile, i koji su one što drže to verovanje nazivali sibilistima. (Protiv Celsa, KNJIGA V)
JEVSEVIJE
Poglavlje 27. Jeres ebionita.
1. Zli demon, međutim, pošto nije bio u stanju da neke druge otrgne od njihove vernosti Hristu Božjem, našao ih je prijemčivima u drugom pravcu, pa ih je tako priveo svojim ciljevima. Drevni su ove ljude sasvim opravdano nazvali ebionitima, jer su imali siromašna i niska mišljenja o Hristu.
2. Jer su ga smatrali običnim i prostim čovekom, koji je bio opravdan jedino zbog svoje izuzetne vrline, i koji je bio plod odnosa čoveka sa Marijom. Po njihovom mišljenju, držanje obrednog zakona bilo je potpuno nužno, na osnovu toga što nisu mogli biti spaseni samo verom u Hrista i odgovarajućim životom.
3. Bilo je, međutim, i drugih osim njih, koji su nosili isto ime, ali su izbegavali čudna i besmislena verovanja prvih, i nisu poricali da se Gospod rodio od device i od Svetoga Duha. Ali ipak, budući da su i oni odbijali da priznaju da je On preegzistirao, budući Bog, Reč i Mudrost, skrenuli su u bezbožnost prvih, naročito kada su, kao i oni, nastojali da strogo drže telesno bogosluženje zakona.
4. Ovi ljudi su, štaviše, smatrali da je nužno odbaciti sve poslanice apostola, koga su nazivali otpadnikom od zakona; i koristili su samo takozvano Jevanđelje po Jevrejima, a ostala su malo cenili.
5. **Subotu i ostatak jevrejskog poretka držali su baš kao i oni, ali su istovremeno, kao i mi, praznovali dane Gospodnje kao spomen na vaskrsenje Spasitelja.
6. Zbog toga su, usled takvog puta, dobili ime ebioniti, koje je označavalo siromaštvo njihovog razumevanja. Jer to je ime kojim se kod Jevreja naziva siromašan čovek. (Crkvena istorija, Knjiga III)
Sledeći niz citata preuzet je iz izvrsnog članka hrišćanskog apologete Glena Milera (Glenn Miller) o pitanju identiteta ebionita/nazarena: Nazareni/Ebioniti jedini pravi hrišćani?.
4. Epifanije.
Kada dođemo do Epifanija (rođenog i odraslog u Palestini), konačno dobijamo pomen nazarena po imenu. Njegov Panarion (opšte poznat kao Pobijanje svih jeresi) napisan je u periodu 374-376. Panarion 29 predstavlja prilično opsežnu obradu njegovih izvora i podataka o nazarenima, a najvažnije činjenice o njima navedene su ispod:
a. Koriste i Stari i Novi zavet, ne isključujući nijednu knjigu poznatu Epifaniju (7,2):
„Jer oni koriste ne samo Novi zavet nego i Stari, kao i Jevreji. Jer Zakon i Proroci i Spisi, koje Jevreji nazivaju Biblijom, nisu od njih odbačeni kao što je slučaj sa gore pomenutima [manihejcima, markionitima, gnosticima].“
b. Dobro poznaju hebrejski i čitaju Stari zavet i bar jedno jevanđelje na tom jeziku (7,4; 9,4):
„Oni dobro vladaju hebrejskim jezikom. Jer čitav Zakon i Proroci i ono što se naziva Spisima, mislim na poetske knjige, Knjige o carevima, Dnevnike i Jestiru i sve ostale, čitaju se kod njih na hebrejskom, kao što je, naravno, slučaj i kod Jevreja.“
„Oni imaju čitavo Jevanđelje po Mateju na hebrejskom. Ono je kod njih brižljivo sačuvano hebrejskim slovima.“
c. Veruju u vaskrsenje mrtvih (7,3):
„Jer oni takođe prihvataju vaskrsenje mrtvih.“
d. Veruju da je Bog tvorac svega (7,3):
„…i da sve ima svoje poreklo u Bogu“
e. Veruju u jednoga Boga i Njegovog Sina Isusa Hrista (setite se patrističke definicije božanskog Sina!) (7,3; 7,5):
„Oni objavljuju jednoga Boga i njegovog Sina Isusa Hrista.“
„Samo se u ovom pogledu razlikuju od Jevreja i hrišćana: sa Jevrejima se ne slažu zbog svoje vere u Hrista, a sa hrišćanima zato što su izvežbani u Zakonu, u obrezanju, suboti i ostalim stvarima.“ (Obratite pažnju koliko je ovo značajno – oni se NISU razlikovali od hrišćana u hristologiji! To pokazuje visoku hristologiju sa njihove strane!).
f. Drže Mojsijev zakon (7,5; 5,4; 8,1 i dalje)
„Samo se u ovom pogledu razlikuju od Jevreja i hrišćana: sa Jevrejima se ne slažu zbog svoje vere u Hrista, a sa hrišćanima zato što su izvežbani u Zakonu, u obrezanju, suboti i ostalim stvarima.“
„Po rođenju su Jevreji i posvećuju se Zakonu i podvrgavaju se obrezanju.“
g. Jevreji ih mrze i zvanično su izopšteni u sinagogalnoj molitvi – verovatno birkat ha-minim (9,2-3):
„Međutim, Jevreji ih veoma mrze. Jer ne samo da jevrejska deca gaje mržnju prema njima, nego i narod ustaje ujutru, u podne i uveče, tri puta dnevno, i izgovara kletve i prokletstva nad njima kada izgovaraju svoje molitve u sinagogama. Tri puta dnevno govore: ‘Neka Bog prokune nazarene.’ Jer prema njima su još neprijateljskiji zato što kao Jevreji objavljuju da je Isus Hristos.“
[Rej] Pric (Pritz) sažima podatke iz najvažnijeg odeljka kod Epifanija (Panarion 29,7) [NT:NJC:44]:
„Podaci u ovom odeljku predstavljaju nam telo koje je u svakom pogledu ‘pravoverno’ osim u svojoj privrženosti Mojsijevom zakonu. Ako se setimo da je i jevrejska Crkva u Jerusalimu držala Zakon tokom perioda obuhvaćenog knjigom Dela apostolskih, onda pred sobom imamo sliku najranije jevrejsko-hrišćanske zajednice… Slika, doduše, nije potpuna, ali ono što nam je dato u svakom pogledu potvrđuje identitet nazarena kao naslednika najranije jerusalimske zajednice.“
Dakle, Epifanije je naš prvi izvor o nazarenima, i opisuje ih kao izrazito pravoverne u svim stvarima (uključujući božanstvo Hrista), osim u pogledu držanja jevrejskih običaja.
5. Jeronim
Jeronim je jedan od naših važnijih izvora, naročito zato što citira iz nazarenskih pisanih dela. Pogledajmo najpre njegovo svedočanstvo o njima.
„Oni veruju u Hrista, Sina Božjeg, rođenog od Marije Device, i o njemu kažu da je stradao pod Pontijem Pilatom i vaskrsao“ (Poslanica Avgustinu, 112,13)
Iz njihovog komentara na Isaiju 29:17-21, nazareni optužuju književnike i fariseje da su ‘naveli ljude da greše protiv Reči Božje kako bi poricali da je Hristos Sin Božji’
Takođe iz komentara, na Isaiju 31:6-9: „Nazareni ovaj odlomak razumeju ovako: O sinovi Izrailjevi, koji tako pogubnom odlukom poričete Sina Božjeg’“
Pric sažima [NT:NJC:55]:
„Prema Jeronimu, dakle, nazarenska hristologija je u osnovi ono što smo već ranije zapazili: verovanje u božansko poreklo i devičansko rođenje Isusa u skladu sa prihvaćenim učenjima velike Crkve. Ovde takođe vidimo izričito priznanje Isusove smrti i vaskrsenja.
U svom komentaru na Isaiju, Jeronim navodi 5 citata ili primedaba iz nazarenskog komentara na tu knjigu. Ovih pet odabranih odlomaka čuvaju neke zanimljive podatke o toj skupini:
1. (na Isaiju 8:14): „Nazareni, koji prihvataju Hrista tako da ne prestaju da drže stari zakon, objašnjavaju dva doma kao dve porodice, naime Šamajevu i Hilelovu, od kojih su potekli književnici i fariseji.“ [U ovom odlomku Jeronim ni ne nagoveštava osudu nazarena, nego ih pre koristi kao izvor. Podaci u potonjoj nazarenskoj raspravi o Šamaju i Hilelu pokazuju da su gajili znatnu odbojnost prema rabinima.]
2. (na Isaiju 8:20-21). „Uostalom, nazareni objašnjavaju taj odlomak ovako: kada vam književnici i fariseji kažu da ih slušate, ljudi koji sve čine iz ljubavi prema stomaku i koji sikću tokom svojih bajanja na način mađioničara da bi vas obmanuli, morate im ovako odgovoriti…“ [Obratite ponovo pažnju na snažnu antirabinsku polemiku i na pozivanje na Sveto pismo – a ne na halahu – kao dokaz.]
3. (na Isaiju 9:1-4). „Nazareni, čije sam mišljenje gore izložio, pokušavaju da ovaj odlomak objasne na sledeći način: Kada je Hristos došao i kada je zasjala ova propoved, zemlja Zavulonova i Neftalimova prve su bile oslobođene zabluda književnika i fariseja i on je sa njihovih ramena stresao veoma težak jaram jevrejskih predanja. Kasnije je, međutim, propoved postala snažnija, to jest propoved se umnožila, kroz Jevanđelje apostola Pavla, koji je bio poslednji od svih apostola. I Jevanđelje Hristovo zasjalo je najudaljenijim plemenima i putu čitavog mora. Napokon je čitav svet, koji je ranije hodio ili sedeo u tami i bio zatočen u okovima idolopoklonstva i smrti, ugledao jasnu svetlost Jevanđelja.“
Ovo je ključan odlomak, a Pricova pažljiva izjava iznosi njegov značaj i posledice [NT:NJC:64-65]:
„Zapazimo još jednom polemiku protiv književnika i fariseja i jevrejskih predanja. Dve najznačajnije stvari u ovom izvodu iz nazarenskog dela jesu njegov pozitivan pogled na Pavla i odbijanje da se hrišćani iz neznabožaca vežu za držanje Zakona. Ovde vidimo da je nazarenski pogled na Pavlovu misiju veoma blisko odgovarao samom Pavlovom pogledu (Galatima 2:2-9). Ni u jednom od ostataka nazarenskog učenja ne može se naći jasno odbacivanje Pavla, ili njegove misije, ili njegove poruke. To je, naravno, sasvim suprotno onome što obično čujemo kada se opisuje ‘jevrejsko hrišćanstvo’, koje se gotovo po definiciji suprotstavlja Pavlu. Ono što ovde imamo, dakle, jeste podrška Pavlovoj misiji neznabošcima. To širenje Jevanđelja neznabošcima bilo je, prema nazarenima, prirodan, čak slavan razvoj. Često se očekuje neka vrsta gorčine kod jevrejskih hrišćana zbog toga što su bili preplavljeni, a njihov položaj prisvojen od Crkve iz neznabožaca. Ali ovde nalazimo samo pozitivnu reakciju na tok događaja.“
Suvišno je reći da ovi podaci o propavlovskim nazarenima visoke hristologije ne bi bili po volji Jochenovom oponentu!
4. (na Isaiju 29:20-21): „Ono što smo mi razumeli da je napisano o đavolu i njegovim anđelima, nazareni veruju da je rečeno protiv književnika i fariseja… koji su naveli ljude da greše protiv Reči Božje kako bi poricali da je Hristos Sin Božji“ [Na ovaj odlomak smo se ranije pozvali, ističući da su nazareni držali božansko sinovstvo, patrističkog sadržaja.]
5. (na Isaiju 31:6-9): „Nazareni ovaj odlomak razumeju ovako: O sinovi Izrailjevi, koji najopakijim mišljenjem poričete Sina Božjeg, obratite se njemu i njegovim apostolima…“ [Obratite pažnju na hristologiju ‘sinovstva’ i na evangelizacijski poziv upućen njihovom narodu.]
Podaci od Jeronima značajni su iz mnogih razloga, a ne najmanje zato što sadrže samosvedočanstvo nazarena. Izvodi iz njihovog Komentara na Isaiju pokazuju neverovatno ‘pravoveran’, evangelizatorski i sveobuhvatan pogled na Božje delovanje u svetu. Kao takvi, najbolji podaci kojima raspolažemo pokazuju da je nazarenska ‘sekta’ bila nesumnjivo mejnstrim ‘hrišćanska’ i da je uzdizala Isusa kao preegzistentnog i apsolutno jedinstvenog Sina Božjeg (u patrističkom razumevanju).
6. Filaster
Filaster je bio episkop koji je svoje delo (Knjiga o raznim jeresima) napisao otprilike u isto vreme kao i Epifanije. On raspravlja o 156 jeresi ili jeretičkih učitelja (neke su, doduše, veoma granične jeresi!), ali izostavlja nazarene! Pric ističe ovu zapanjujuću činjenicu, pre nego što analizira Filasterove izvore [NT:NJC:71]:
„Njegov diversarum haereseon liber napisan je 385… i obuhvatio je 156 jeresi ili jeretičkih učenja. Jevrejsko-hrišćansku nazarensku sektu Filaster ne pominje. Ta činjenica prirodno navodi na pitanje zašto su nazareni izostavljeni iz tako opsežnog dela, kada je Filaster otišao tako daleko da osudi čak i one koji su se od Crkve razlikovali samo u verovanju da zvezde zauzimaju stalne položaje na nebesima (nasuprot tada važećem učenju da ih Bog svake večeri postavlja na njihovo mesto).“
Nakon analize Filasterovih izvora [Hipolit, koji crpi iz Irineja, koji crpi iz Justina i/ili Teofila Antiohijskog], Pric dolazi do sledećeg stava [NT:NJC:75]:
„Gde nas sve to ostavlja? Prateći Filasterovo književno nasleđe unazad sve do njegovih početaka, možemo bar da iznesemo pretpostavku da najraniji jeresiografi nisu uključivali nazarene iz prostog razloga što ih nisu smatrali jereticima. To, naravno, nije važilo za odvojak – ebionite, koji su već u Irinejevo vreme (a ranije i kod Justina, koji ih, međutim, ne pominje po imenu) bili prepoznati kao jeretici. Ako ovu logiku produžimo u kasni četvrti vek, dolazimo do ovog važnog zaključka: nedostatak polemike protiv nazarena sve do četvrtog veka ne pokazuje da su oni bili kasnija pojava; pre pokazuje da ih niko pre Epifanija nije smatrao dovoljno jeretičnima da bi ih dodao starijim katalozima. Samo postojanje Filasterovog savremenog protivjeretičkog dela, sa njegovim izostavljanjem nazarena u skladu sa nasleđenom tradicijom, daje težinu pretpostavci da je Epifanije jedini odgovoran za njihovo uključivanje u njegovu sopstvenu jeresiografiju, i to uprkos činjenici da nije mogao da porekne njihove drevne početke. Iako je svaki pisac koristio spiskove svojih prethodnika i dodavao im gde je smatrao za shodno, niko pre Epifanija nije smatrao nužnim da uključi nazarene, iako su oni postojali od najranijih vremena i njihovo jevanđelje bilo poznato.“
Nažalost, taj se scenario promenio sa Avgustinom. On je prihvatio Epifanijev sud, a njegov autoritet je posle toga poveo za sobom ostatak crkve. Zabuna između nazarena i ebionita kod Epifanija i dalje deluje. Tako Pric (NT:NJC:82]:
„Najvažniji zaključak ovog poglavlja jeste da nazarene raniji oci nisu pominjali ne zato što nisu postojali, nego zato što su još uvek uopšteno smatrani prihvatljivo pravovernima. Istorija nazarenske sekte mora se jasno razlikovati od istorije ebionita. Kada Epifanije to nije učinio, uveo je zabunu koja traje do današnjeg dana.“
Sažetak podataka iz spisa crkvenih otaca:
Nazarenska sekta je veoma pravoverna skupina vernika. Drže se veoma visoke hristologije (tj. devičansko rođenje, preegzistencija, više-nego-čovek, božansko sinovstvo, božanstvo Hrista). Visoko cene Pavla i službu neznabošcima. Istovremeno su u polemici sa jevrejskim narodom u glavnini Palestine i svedoče mu. Prihvataju Tanah/Stari zavet i Novi zavet. Nisu smatrani jereticima sve do Epifanijeve greške (koji ih je pomešao sa ebionitima).
ZA DALJE ČITANJE