Isus Hristos: veliki Bog, Car i Pastir

Hebrejska Biblija objavljuje da je JHVH veliki Bog i veliki Car nad svim ostalim bogovima, Onaj koji je načinio i održava zemlju. JHVH je dalje opisan kao Pastir koji svoje ovce drži u svojoj ruci i čiji glas one moraju čuti:

„Jer je Gospod velik Bog i velik car nad svijem bogovima. U njegovoj su ruci dubine zemaljske, i visine gorske njegove su. Njegovo je more i on ga je stvorio, i suhotu ruke su njegove načinile. Hodite, poklonimo se, pripadnimo, kleknimo pred Gospodom tvorcem svojim. Jer je on Bog naš, i mi narod paše njegove i ovce ruke njegove. Sad kad biste poslušali glas njegov:“ Psalam 95:6-7

Novi zavet, međutim, uči da je Isus večna Reč Božja, koja je po suštini Bog, Onaj koji je svu tvorevinu doveo u postojanje i koji svakome daje život i prosvetljenje:

„U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog. On bješe u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima.“… „Bješe svjetlost istinita koja obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna.“… „I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine.“ Jovan 1:1-4, 9-10, 14

Hristos je takođe Pastir stada, koji ih sve drži u svojoj ruci i čiji glas svi oni čuju i slušaju:

„Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce.“… „Ja sam pastir dobri i poznajem svoje, i moje mene poznaju. Kao što Otac poznaje mene i ja Oca; i život svoj polažem za ovce. I druge ovce imam koje nisu iz ovoga tora, i te mi valja privesti, i čuće glas moj, i biće jedno stado i jedan pastir.“… „Ovce moje slušaju glas moj, i ja njih poznajem, i za mnom idu. I ja im dajem život vječni, i nikad neće izginuti, i niko ih neće oteti iz ruke moje.“ Jovan 10:11, 14-16, 27-28

Još je izuzetnije to što se za Isusa kaže da je Veliki Bog, koga vernici treba da poštuju kao svoga Gospoda Boga i Spasitelja:

„Zatim reče Tomi: Pruži prst svoj amo i vidi ruke moje; i pruži ruku svoju i metni u rebra moja, i ne budi nevjeran nego vjeran. I odgovori Toma i reče mu: Gospod moj i Bog moj!“ (ho kyrios mou kai ho theos mou) „Reče mu Isus: Zato što si me vidio, povjerovao si; blaženi koji ne vidješe a vjerovaše.“ Jovan 20:27-29

„Očekujući blaženu nadu i javljanje slave velikoga Boga i Spasa našega Isusa Hrista, Koji dade sebe za nas da bi nas iskupio od svakoga bezakonja, i da očisti za sebe narod izabrani koji revnuje u dobrim djelima.“ Titu 2:13-14

tn Izrazi „Bog i Spasitelj“ oba se odnose na istu ličnost, Isusa Hrista. Ovo je jedna od najjasnijih izjava u Novom zavetu o božanstvu Hrista. Ta konstrukcija u grčkom poznata je kao Granville Sharpovo pravilo, nazvano po engleskom filantropu i lingvisti koji ga je prvi jasno formulisao 1798. godine. Sharp je ukazao na to da u konstrukciji član-imenica-καί-imenica (gde καί [kai] = „i“), kada su obe imenice u jednini, lične i zajedničke (tj. nisu vlastita imena), one uvek imaju isti referent. Primeri poput „prijatelj i brat“, „Bog i Otac“ i slični obiluju u Novom zavetu i potvrđuju Sharpovu tvrdnju. Jedino je pitanje da li se izrazi kao što su „Bog“ i „Spasitelj“ mogu smatrati zajedničkim imenicama, a ne vlastitim imenima. Sharp i oni koji su ga sledili (kao što je T. F. Middleton u svom majstorskom delu The Doctrine of the Greek Article) pokazali su da je vlastito ime u grčkom ono koje se ne može upotrebiti u množini. Budući da su se i „Bog“ (θεός, theos) i „spasitelj“ (σωτήρ, sōtēr) povremeno nalazili u množini, oni nisu predstavljali vlastita imena i stoga potpadaju pod Sharpovo pravilo. Iako je 200 godina bilo pokušaja da se Sharpovo pravilo obori, svi ti pokušaji bili su uzaludni. Kada se sva prašina slegne, Sharpovo pravilo ostaje potvrđeno. Za više informacija o Sharpovom pravilu vidi ExSyn 270-78, posebno 276. Vidi takođe 2. Petrova 1:1 i Judina 4. New English Translation (NET)

Uporedite sada ovo sa time kako engleski prevod grčkih verzija (nazvanih Septuaginta [LXX]) prenosi reči prethodno navedenog Psalma:

„Jer je Gospod velik Bog i velik car nad svijem bogovima.“ (theos megas)… „Jer je on Bog naš, i mi narod paše njegove i ovce ruke njegove.“ (ho theos hemon) Psalam 94:3, 7 LXX

Svakom nepristrasnom i poštenom čitaocu očigledno je da Novi zavet opisuje Isusa kao JHVH, Boga Svemogućeg, koji je postao ljudsko biće, istovremeno ga razlikujući i od Oca i od Svetog Duha.

Dodatna literatura

Hristos: Došao je veliki Bog Jehova!

GRANVILLE SHARP I BOŽANSTVO HRISTA

Efescima 5:5: još jedan primer prvog pravila Granville Sharpa?

2. Solunjanima 1:12 i božanstvo Hrista

Biblijski stihovi koji Isusa nazivaju Bogom

Isus Hristos: Bog koji je spasavao i kažnjavao tokom Izlaska