Markov Isus
Fizičko otelovljenje i vidljivo pojavljivanje Boga Izrailja
U ovom kratkom tekstu izneću dokaze iz Markovog jevanđelja koji jasno pokazuju da je Isus opisan kao niko drugi do sam Bog Izrailja u telu.
Kod Marka Isus vrši dve određene funkcije koje hebrejska Biblija pripisuje jedino Jehovi, naime, ukroćivanje vetrova i mora, kao i sposobnost da hoda po vodama:
„I reče im u onaj dan uveče: Pređimo na onu stranu. I oni, ostavivši narod, uzeše ga kao što bješe u lađi; a i druge lađe bijahu s njim. I nastade velika bura od vjetra; i valovi tako zapljuskivahu lađu da ona već poče da tone. A on bijaše na krmi spavajući na uzglavlju; i probudiše ga i rekoše mu: Učitelju, zar ti ne mariš što propadamo? I ustavši, zaprijeti vjetru, i reče moru: Ćuti, prestani! I utoli vjetar, i postade tišina velika. I reče im: Zašto ste tako strašljivi? Kako nemate vjere? I strahom se velikim ispuniše, i govorahu jedan drugome: Ama ko je ovaj da ga i vjetar i more slušaju?“ Marko 4:35-41
Sledeći odlomak je prilično zanimljiv:
„I odmah prinudi učenike svoje da uđu u lađu i da idu naprijed na onu stranu prema Vitsaidi dok on otpusti narod. I rastavši se sa njima, otide na goru da se pomoli. I kad nasta veče, bijaše lađa nasred mora, a on sam na kopnu. I vidje ih kako se muče veslajući, jer im bijaše protivan vjetar. I oko četvrte straže noćne dođe k njima idući po moru; i htjede da ih mimoiđe. A oni, vidjevši ga gdje ide po moru, mišljahu da je priviđenje i povikaše; Jer ga svi vidješe i prepadoše se. I odmah stade govoriti s njima, i reče im: Ne bojte se, ja sam, ne plašite se! I uđe k njima u lađu, i vjetar se utiša; i bijahu prekomjerno izvan sebe i divljahu se. Jer ne shvatiše događaj sa hljebovima; pošto im bijaše srce okamenjeno.“ Marko 6:45-52
Ovde Isus koristi izraz „JA JESAM [on]“ neposredno nakon što je hteo da prođe pored učenika — postupak koji izuzetno podseća na starozavetne tekstove u kojima se kaže da Jehova prolazi pored svojih proroka s namerom da im otkrije svoju slavu:
„I reče Gospod: Evo mjesto kod mene, pa stani na stijenu. I kad stane prolaziti slava moja, metnuću te u rasjelinu kamenu, i zakloniću te rukom svojom dok ne prođem. Potom ću dignuti ruku svoju, i vidjećeš me s leđa, a lice se moje ne može vidjeti.“ Izlazak 33:21-23
„A Gospod siđe u oblaku, i stade ondje s njim, i povika po imenu: Gospod. Jer prolazeći Gospod ispred njega vikaše: Gospod, Gospod, Bog milostiv, žalostiv, spor na gnjev i obilan milosrđem i istinom. Koji čuva milost tisućama, prašta bezakonja i nepravde i grijehe, koji ne pravda krivoga, i pohodi grijehe otačke na sinovima i na unucima do trećega i četvrtoga koljena.“ Izlazak 34:5-7
„A ondje uđe u jednu pećinu i zanoći u njoj; i, gle, riječ Gospodnja dođe mu govoreći: Šta ćeš ti tu, Ilija? A on reče: Revnovah veoma za Gospoda Boga nad vojskama; jer sinovi Izrailjevi ostaviše zavjet tvoj, tvoje oltare razvališe i proroke tvoje pobiše mačem; a ja ostah sam, pa traže dušu moju da mi je uzmu. A on reče: Izidi i stani na gori pred Gospodom. I gle, Gospod prolažaše, a pred Gospodom velik i jak vjetar, koji brda razvaljivaše i stijene razlamaše; ali Gospod ne bješe u vjetru; a iza vjetra dođe trus; ali Gospod ne bješe u trusu; A iza trusa dođe oganj; ali Gospod ne bješe u ognju. A iza ognja dođe glas tih i tanak. A kad to ču Ilija, zakloni lice svoje plaštem i izašav stade na vratima od pećine. I gle, dođe mu glas govoreći: Šta ćeš ti tu, Ilija?“ 1. Carevima 19:9-13
Isus takođe izgovara ovaj izraz u istom kontekstu gaženja po vodama i dolaska u pomoć spasenju svojih sledbenika.
Dovoljno je reći da su to upravo one jedinstvene funkcije koje hebrejska Biblija pripisuje Jehovi. Na primer, Jehova je taj koji gazi po morskim talasima i ućutkuje vode:
„On razapinje nebo sam, i gazi po valima morskim;“ Jov 9:8
„Divno nam odgovaraš po pravdi svojoj, Bože, Spasitelju naš, uzdanico svijeh krajeva zemaljskih, i naroda preko mora daleko. Koji si postavio gore svojom silom, opasao se jačinom, Koji utišavaš huku morsku, huku vala njihovijeh i bunu po narodima! Boje se tvojih čudesa koji žive na krajevima zemaljskim; sve što se javlja jutrom i večerom ti budiš da slavi tebe.“ Psalam 65:5-8
I Jehova je taj koji priteče u pomoć svom narodu da bi čuo njegov vapaj za spasenjem i izbavio ga od vetrova i talasa:
„Koji plove po moru na korabljima, i rade na velikim vodama, Oni su vidjeli djela Gospodnja, i čudesa njegova u dubini. Kaže, i diže se silan vjetar, i ustaju vali na njemu, Dižu se do nebesa i spuštaju do bezdana; duša se njihova u nevolji razliva; Posrću i ljuljaju se kao pijani; sve mudrosti njihove nestaje. Ali zavikaše ka Gospodu u tugi svojoj, i izvede ih iz nevolje njihove. On obraća vjetar u tišinu, i vali njihovi umuknu. Vesele se kad se stišaju, i vodi ih u pristanište koje žele.“ Psalam 107:23-30
Štaviše, Jehova je opisan kao veliki „JA [sam] ON“ koji zapoveda svom narodu da se ne boji, uveravajući ga da je s njim da ga pronese kroz uzburkane vode:
„Ali sada ovako veli Gospod koji te je stvorio, Jakove, i koji te je sazdao, Izrailju: Ne boj se, jer te otkupih, pozvah te po imenu tvom; moj si. Kad pođeš preko vode, ja ću biti s tobom, ili preko rijeka, neće te potopiti; kad pođeš kroz oganj, nećeš izgorjeti i neće te plamen opaliti.“…„Ne boj se, jer sam ja s tobom; od istoka ću dovesti sjeme tvoje i od zapada sabraću te.“… „Vi ste moji svjedoci, veli Gospod, i sluga moj kojega izabrah, da biste znali i vjerovali mi i razumjeli da sam ja; prije mene nije bilo Boga, niti će poslije mene biti. Ja sam, ja sam Gospod, i osim mene nema Spasitelja. Ja objavih, i spasoh, i naprijed kazah, a nikoji tuđ Bog među vama, i vi ste mi svjedoci, veli Gospod, i ja sam Bog. Ja sam od prije nego dan posta, i niko ne može izbaviti iz moje ruke; kad radim, ko će smesti?“ Isaija 43:1-2, 5, 10-13
Iz navedenih primera stoga je jasno da Marko namerava da Isusa poistoveti s vidljivim pojavljivanjem, štaviše, sa samim fizičkim otelovljenjem Boga Izrailja.
Drugim rečima, razlog zbog kojeg Isus kod Marka čini upravo ono za šta Stari zavet izričito tvrdi da može jedino Bog Jehova jeste taj što je Isus Bog Izrailja koji je postao telo, iako on nije Otac niti Sveti Duh (up. Marko 1:8-11; 9:7).
Kako to izražava sledeći novozavetni naučnik i pisac:
Treća odlika Markove pripovesti koja zahteva razmatranje jesu teofanijske epizode u kojima Isus ispoljava Božju vlast nad stvorenjem i pojavljuje se u božanskoj slavi. Prirodno je da pogledamo čuda na moru, gde Isus utišava buru (Marko 4:35-41) i hoda po vodi (Marko 6:45-52) na način koji priziva biblijske slike Jahveove vlasti nad morem.
Kada Isusa i učenike zatekne silovita oluja u njihovom malom čamcu na Galilejskom moru, oni se plaše i jedan od njih budi Isusa iz sna na krmi broda… Isusova vlast nad morem aludira na Psalam 107, tekst koji opisuje Jahvea kao iskupitelja naroda, koji čuva one koji se nađu u svakovrsnim nevoljama, uključujući i pomorce…
Kao odgovor na utišavanje bure, učenici prelaze sa užasa pred olujom na užas pred Isusovom vlašću nad elementima i pitaju: „Ama ko je ovaj da ga i vjetar i more slušaju?“ Ako bi čitalac upućen u Sveto pismo i upoznat s tekstovima poput Psalma 107 ili čak Jone morao da ponudi odgovor na to pitanje, mogao bi odgovoriti da je „Isus pokazao bogolik nadmoćan položaj nad elementima“. Ili, kako primećuje Adela Collins: „Pripovest tako prikazuje Isusa kako se ponaša ne kao pobožan čovek, nego kao Bog, koji je u priči o Joni učinio da more prestane da besni. Isus, dakle, nije prikazan toliko kao ljudsko biće koje se uzda u Božju moć da spase, koliko kao božansko biće.“ Sličnu opasku iznosi Whitenton: „Kao što mornari vape svojim bogovima u Joni 1:5 LXX, a mornari iz Psalma 107:4 LXX Jahveu, tako se i učenici okreću Markovom Isusu (Marko 4:38)… Tako, iako Markov Isus započinje scenu kao Jona, epizoda se završava tako što je on Jonin Bog.“… Dovoljno je reći da Isus, kako se čini, ispoljava kontrolu nad elementima nalik Jahveovoj. Hays smatra da uplašeno pitanje učenika, „Ama ko je ovaj da ga i vjetar i more slušaju?“ (Marko 4:41), zahteva božanski odgovor: „Za svakog čitaoca upućenog u Sveto pismo Izrailja može postojati samo jedan mogući odgovor: Gospod Bog Izrailja je taj koji ima moć da zapoveda vetru i moru i da ukroti haotične sile prirode.“
Markova verzija Isusovog hoda po vodi (Marko 6:45-52) na sličan je način zasićena biblijskim aluzijama na Jahveovu ličnost i moć.
Sam čudesni podvig hoda po vodi priziva Jovov opis Boga kao onoga koji „On razapinje nebo sam, i gazi po valima morskim;“ (Jov 9:8). Još izraženije, u priči odjekuje nekoliko predanja o Jahveu, posebno onih povezanih s izlaskom iz Egipta. Dok je Isus hodao po jezeru, Marko nam kaže da je Isus nameravao da „htjede da ih mimoiđe“ (Marko 6:48), što podseća na Jahvea koji prolazi kroz vode pred Izrailjem pri izlasku iz Egipta (Psalam 77:19; Isaija 43:2) i na Jahvea koji prolazi pored Mojsija, skrivenog u raspuklini stene, da bi mu otkrio božansku slavu (Izlazak 33:18-23). Iako je Isus nameravao da prođe pored učenika (Marko 6:48), morao je da odustane od toga zbog straha učenika da vide priviđenje (Marko 6:49). Isus odgovara tako što ulazi u čamac, u kom trenutku divlje nevreme prestaje, i hrabri ih rečima: „Ne bojte se, ja sam, ne plašite se!“ Jovanovska izjava „ja jesam“ (ego eimi) mogla bi biti svakodnevni izraz za „to sam ja“ (vidi Jovan 9:9), ali u kontekstu celokupnog teofanijskog karaktera priče teško je prevideti aluzije na božansko ime (vidi Izlazak 3:13-15; Isaija 41:10; 43:10-13, 25; 45:6, 18, 22; 48:12). Takva je aluzija utoliko verovatnija kada se setimo da su kod Deuteroisaije pomeni božanskog imena često praćeni pozivima da se ne boje (Isaija 41:10, 13; 43:1, 5, itd.). U tom slučaju, hod po vodi, prolaženje pored njih, izgovaranje ego eimi i poziv učenicima da se ne boje — sve ovde — priziva Isusa kao oličeno prisustvo i moć Jahvea iz biblijskog predanja. Marcus s pravom zaključuje da je „sveobuhvatni utisak koji ostavlja naša pripovest utisak božanstva.“ (Michael F. Bird, Jesus the Eternal Son: Answering Adoptionist Christology [William B. Eermands Publishing Company,. Grand Rapids, MI 2017], 4. The Gospel of Mark and the Son of God, Mark’s Divine Christology, str. 94-97; podebljanja su moja)
88. Collins, Mark, 260. Vidi slično Marcus, Way of the Lord, 144-45: „On [Isus] govori i deluje koristeći jezik starozavetnih teofanija božanskog ratnika, pripovesti u kojima sam Jahve ukroćuje demonske sile haosa u spasonosnom činu svetog rata koji stvara kosmos.“ (Isto, str. 88; podebljanja su moja)
Toliko o tvrdnji da Markov Isus nije Svemogući Bog u telu, već samo natprirodno osnažen ljudski Božji zastupnik, ni više ni manje.
Dalje čitanje
Gospod Isus – Tvorac i Vladar stvorenja (https://answeringislam.net/Shamoun/jesus_walks_on_sea.htm)