Dva izuzetna proroštva

SIN BOŽJI JE UBIJEN!

U devterokanonskim spisima nalazi se izuzetno proroštvo o pravednom Sinu Božjem koga njegovi neprijatelji mrze i predaju smrti:

„Postavićemo zasjedu pravedniku, jer nam je neupotrebljiv i protivi se našim djelima i izobličava naša ogrješenja o Zakon, i podsjeća nas na ogrješenja o učenje naše. On tvrdi da ima znanje o Bogu i naziva sebe slugom Gospodnjim; Postao nam je obličitelj pomisli naših; težak nam je i kad ga gledamo, Jer nije sličan drugima život njegov, i drugačije su staze njegove; Mi smo lažni po njegovom shvatanju i izbjegava puteve naše kao nečistotu; naziva blaženom končinu pravednika i gordi se Bogom kao Ocem. Vidjećemo da li su mu riječi istinite, i isprobaćemo šta će sa njim biti na kraju; Jer ako je pravednik sin Božji, zaštitiće ga i izbaviće ga iz ruku neprijatelja. Vrijeđanjem ćemo ga provjeriti i mučenjem, da bismo poznali smjernost njegovu i isprobali nezlobivost njegovu; Na smrt nečasnu osudićemo ga, jer po riječima njegovim – biće zaštićen. Tako su oni mislili, ali su se prevarili, jer ih zaslijepi zloba njihova, Pa ne poznaše tajne Božje niti se ponadaše u nagradu za pobožnost, niti priznaše časti dušama čistim. Jer Bog stvori čovjeka za netruležnost i sazda ga slikom sopstvene vječnosti; No zavišću đavola smrt uđe u svijet, pa je probaju oni koji su na njegovoj strani.“ Premudrosti Solomonove 2:12-24 Revised Standard (RSV)

Nalazimo praktično tačan opis onoga što su Isusovi neprijatelji dobacivali i vikali na njega dok je visio na krstu:

„I došavši na mjesto koje se zove Golgota, to jest: Mjesto lobanje, Dadoše mu da pije ocat pomiješan sa žuči, i okusivši ne htje da pije. A kad ga razapeše, razdijeliše haljine njegove bacivši kocku. I sjeđahu ondje te ga čuvahu. I staviše mu iznad glave krivicu njegovu napisanu: Ovo je Isus car judejski. Tada raspeše s njim dva razbojnika, jednoga s desne i jednoga s lijeve strane. A koji prolažahu huljahu na njega mašući glavama svojima. I govoreći: Ti koji hram razvaljuješ i za tri dana sagrađuješ, spasi sam sebe; ako si Sin Božiji, siđi sa krsta! A tako i prvosveštenici sa književnicima, starješinama i farisejima podsmijevajući se govorahu: Druge spase, a sebe ne može da spase. Ako je car Izrailjev, neka siđe sad s krsta, pa ćemo vjerovati u njega. Uzdao se u Boga, neka ga izbavi sad, ako mu je po volji; jer govoraše: Ja sam Sin Božiji. Tako isto i razbojnici raspeti s njim rugahu mu se. A od šestoga časa bi tama po svoj zemlji do časa devetoga. A oko devetoga časa, povika Isus iz svega glasa govoreći: Ili, Ili, lima savahtani? To jest: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ Matej 27:33-46 RSV

Hristovo raspeće i smrt ispunili su još jedno zapanjujuće proroštvo:

„Bože, Bože moj, zašto si me ostavio udaljivši se od spasenja mojega, od riječi vike moje? Bože moj! Vičem danju, a ti me ne slušaš, i noću, ali nemam mira. Sveti, koji živiš u pohvalama Izrailjevim! U tebe se uzdaše oci naši, uzdaše se, i ti si ih izbavljao. Tebe prizivaše, i spasavaše se; u tebe se uzdaše, i ne ostajaše u sramoti. A ja sam crv, a ne čovjek; podsmijeh ljudima i rug narodu. Koji me vide, svi mi se rugaju, razvaljuju usta, mašu glavom, I govore: Oslonio se na Gospoda, neka mu pomože, neka ga izbavi ako ga miluje. Ta ti si me izvadio iz utrobe; ti si me umirio na sisi matere moje. Za tobom pristajem od rođenja, od utrobe matere moje ti si Bog moj. Ne udaljuj se od mene; jer je nevolja blizu, a nema pomoćnika. Opteče me mnoštvo telaca; jaki volovi vasanski opkoliše me; Razvališe na me usta svoja. Lav je gladan lova i riče. Kao voda razlih se; rasuše se sve kosti moje; srce moje posta kao vosak, rastopilo se u meni. Sasuši se kao crijep krjepost moja, i jezik moj prionu za grlo, i u prah smrtni mećeš me. Opkoliše me psi mnogi; četa zlikovaca ide oko mene, probodoše ruke moje i noge moje. Mogao bih izbrojiti sve kosti svoje. Oni gledaju i od mene načiniše stvar za gledanje. Dijele haljine moje među sobom, i za dolamu moju bacaju ždrijeb.“ Psalam 22:1-2, 6-8, 12-18 RSV

Pomenuti psalam savršeno opisuje reakciju naroda i Isusovo telesno stanje dok je umirao viseći na krstu!

Ova dva starozavetna teksta zaista su izuzetna i jednostavno dokazuju da je Sveto pismo zbirka božanski nadahnutih spisa, koji svi ukazuju na Isusa Hrista kao na vaskrslog Gospoda i Spasitelja tvorevine.