Isus Hristos: Živi hleb sa neba
Još jedan način na koji Jovanovo jevanđelje potvrđuje Hristovo božansko preljudsko postojanje jeste u tome što suprotstavlja Isusa kao istinski živi hleb sa neba mani koju je Jehova spustio kao kišu na Izrailjce tokom izlaska iz Egipta:
„Isus im odgovori i reče: Zaista, zaista vam kažem: ne tražite me što ste znamenja vidjeli, nego što ste hljeba jeli i nasitili se. Trudite se ne za jelo koje prolazi, nego za jelo koje ostaje za život vječni, koje će vam dati Sin Čovječiji, jer ovoga potvrdi Bog Otac. A oni mu rekoše: Šta da činimo da bismo tvorili djela Božija? Odgovori Isus i reče im: Ovo je djelo Božije da vjerujete u Onoga koga On posla. A oni mu rekoše: Kakav, dakle, znak ti pokazuješ da vidimo i da ti vjerujemo? Šta ti činiš? Ocevi naši jedoše manu u pustinji, kao što je napisano: Hljeb sa neba dade im da jedu. Tada im reče Isus: Zaista, zaista vam kažem: nije vam Mojsej dao hljeb sa neba nego Otac moj daje vam istiniti hljeb sa neba; Jer hljeb je Božiji onaj koji silazi s neba i daje život svijetu. Tada mu rekoše: Gospode, daj nam svagda taj hljeb! A Isus im reče: Ja sam hljeb života: koji meni dolazi neće ogladnjeti, i koji u mene vjeruje neće nikad ožednjeti. Nego vam rekoh: i vidjeli ste me, i ne vjerujete. Sve što mi daje Otac meni će doći; i onoga koji dolazi meni neću istjerati napolje. Jer sam sišao s neba ne da tvorim volju svoju, nego volju Oca, koji me posla. A ovo je volja Oca koji me posla, da sve što mi je dao ništa od toga ne izgubim, nego da to vaskrsnem u posljednji dan. A ovo je volja Oca koji me posla, da svaki koji vidi Sina i vjeruje u njega ima život vječni; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan. Tada gunđahu Judejci na njega što reče: Ja sam hljeb koji siđe s neba, I govorahu: Nije li ovo Isus, sin Josifov, kome mi znamo oca i mater? Kako, dakle, on govori: S neba sam sišao? A Isus im odgovori i reče: Ne gunđajte među sobom. Niko ne može doći meni ako ga ne privuče Otac koji me posla; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan.“ Jovan 6:26-44
Razlog zbog kojeg je takvo suprotstavljanje važno jeste taj što jevrejsko Sveto pismo izričito potvrđuje da mana nije uzeta sa zemlje, već da je bila stvarni hleb koji je fizički sišao iz Božjeg nebeskog prebivališta:
„A Gospod reče Mojsiju: Evo, učiniću da vam daždi iz neba hljeb, a narod neka izlazi i kupi svaki dan koliko treba na dan, da ga okušam hoće li hoditi po mome zakonu ili neće. A šestoga dana neka zgotove što donesu, a neka bude dvojinom onoliko koliko nakupe svaki dan. I reče Mojsije i Aron svijem sinovima Izrailjevijem: Doveče ćete poznati da vas je Gospod izveo iz zemlje Misirske; A sjutra ćete vidjeti slavu Gospodnju; jer je čuo viku vašu na Gospoda. Jer šta smo mi da vičete na nas? I reče Mojsije: Doveče će vam dati Gospod mesa da jedete, a ujutru hljeba da se nasitite; jer je čuo Gospod viku vašu, kojom vičete na nj. Jer što smo mi? Nije na nas vaša vika nego na Gospoda.“ „A kad se diže rosa, a to po pustinji nešto sitno okruglo, sitno kao slana po zemlji. I kad vidješe sinovi Izrailjevi, govorahu jedan drugomu: Šta je ovo? Jer ne znadijahu šta bješe. A Mojsije im reče: To je hljeb što vam dade Gospod da jedete.“ „I dom Izrailjev prozva taj hljeb mana; a bijaše kao sjeme korijandrovo, bijela, i na jeziku kao medeni kolači. I reče Mojsije: Ovo je zapovjedio Gospod: Napuni gomor toga, neka se čuva od koljena do koljena vašega, da vide hljeb kojim sam vas hranio u pustinji kad vas izvedoh iz zemlje Misirske. I reče Mojsije Aronu: Uzmi krčag i naspi pun gomor mane, i metni pred Gospoda da se čuva od koljena do koljena vašega. I ostavi ga Aron pred svjedočanstvom da se čuva, kao što zapovjedi Gospod Mojsiju.“ Izlazak 16:4-8, 14-15, 31-34
„I hljeb s neba dao si im u gladi njihovoj, i vodu iz kamena izveo si im u žeđi njihovoj, i rekao si im da idu i naslijede zemlju za koju si podigao ruku svoju da ćeš im je dati.“ Nemija 9:15
„Tada zapovjedi oblacima odozgo, i otvori vrata nebeska, I pusti, te im podaždje mana za jelo, i hljeb nebeski dade im. Hljeba anđelskoga jeđaše čovjek; posla im jela do sitosti. Pusti nebom ustoku, i navede silom svojom jug; I kao prahom zasu ih mesom, i kao pijeskom morskim pticama krilatim; Pobaca ih sred okola njihova, oko šatora njihovijeh. I najedoše se i dade im što su željeli.“ Psalam 78:23-29
„Moliše, i posla im prepelice, i hljebom ih nebeskim hrani.“ Psalam 105:40
Upravo zato Izrailjci nisu znali šta je to, pa su je čak i nazvali man hu, što doslovno znači „šta je to?“ (https://biblehub.com/hebrew/4478.htm). Evo, ponovo, stiha o kome je reč:
„I kad vidješe sinovi Izrailjevi, govorahu jedan drugomu: Šta je ovo? Jer ne znadijahu šta bješe. A Mojsije im reče: To je hljeb što vam dade Gospod da jedete.“ Izlazak 16:15 Complete Jewish Bible (CJB)
„I kad vidješe sinovi Izrailjevi, govorahu jedan drugomu: Šta je ovo? Jer ne znadijahu šta bješe. A Mojsije im reče: To je hljeb što vam dade Gospod da jedete.“ Authorized King James Version (AKJV)
„I kad vidješe sinovi Izrailjevi, govorahu jedan drugomu: Šta je ovo? Jer ne znadijahu šta bješe. A Mojsije im reče: To je hljeb što vam dade Gospod da jedete.“ Orthodox Jewish Bible (OJB)
Stoga se ovo ne može jednostavno odbaciti kao metaforičan govor, koji bi označavao da je ovaj hleb koji su Izrailjci jeli bio dat od Boga, nasuprot tome da je doslovno bio poslat dole iz Božjeg nebeskog prebivališta, gde se on vidljivo pojavljuje kako sedi na svom prestolu u prisustvu nebeske vojske:
„A Miheja mu reče: Zato čuj riječ Gospodnju; vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu svojem, a sva vojska nebeska stajaše mu s desne i s lijeve strane. I reče Gospod: Ko će prevariti Ahava da otide i padne kod Ramota Galadskoga? I jedan reče ovo, a drugi ono. Tada izide jedan duh i, stavši pred Gospoda, reče: Ja ću ga prevariti. A Gospod mu reče: Kako? Odgovori: Izaći ću i biću lažljiv duh u ustima svijeh proroka njegovijeh. A Gospod mu reče: Prevarićeš ga i nadvladaćeš, idi i učini tako. Zato sada eto: Gospod je metnuo lažljiv duh u usta svijem tvojim prorocima, a Gospod je izrekao zlo po te.“ 1. Carevima 22:19-23
„Godine koje umrije car Ozija vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu visoku i izdignutu, i skut mu ispunjavaše crkvu. Serafimi stajahu više njega, svaki ih imaše šest krila: dvjema zaklanjaše lice svoje i dvjema zaklanjaše noge svoje, a dvjema lećaše. I vikahu jedan drugome govoreći: Svet, svet, svet je Gospod nad vojskama; puna je sva zemlja slave njegove. I zadrmaše se pragovi na vratima od glasa kojim vikahu, i dom se napuni dima. I rekoh: Jaoh meni! Pogiboh, jer sam čovjek nečistijeh usana, i živim usred naroda nečistijeh usana, jer cara Gospoda nad vojskama vidjeh svojim očima. A jedan od serafima doletje k meni držeći u ruci živ ugljen, koji uze s oltara kliještima, I dotače se usta mojih i reče: Evo, ovo se dotače usta tvojih, i bezakonje tvoje uze se, i grijeh tvoj očisti se.“ Isaija 6:1-7
„Posmatrao sam dok se ne postaviše prijestoli, i Starac dana ne sjede, i na njemu odijelo bijelo kao snijeg, i vlasi glave Njegove kao čista vuna, a prijesto Njegov plamen ognjeni, točkovi Njegovi oganj plamteći. Rijeka ognjena je proticala ispred Njega, tisuće tisuća su mu služile, i neizbrojno mnoštvo stajalo pred Njim; sud zasjede i knjige se otvoriše.“ Danilo 7:9-10
Na sličan način, sam Isus je stvarno, lično, doslovno sišao iz Očevog prisustva na nebu i ušao u ovaj svet postavši ljudsko biće od krvi i mesa kroz svoje devičansko začeće i rođenje od svoje blažene majke silom Svetoga Duha (upor. Matej 1:18-25; 2:1-12; Luka 1:26-35; 2:1-7).
Ovo je jasnije izneseno u sledećem odlomku:
„Ovo sam vam govorio u pričama; ali dolazi čas kad vam više neću govoriti u pričama, nego ću vam otvoreno javiti o Ocu. U onaj dan ćete u ime moje zaiskati, i ne kažem vam da ću ja umoliti Oca za vas; Jer sam Otac ljubi vas, zato što ste vi ljubili mene, i vjerovali da ja od Boga iziđoh. Iziđoh od Oca, i došao sam na svijet; opet ostavljam svijet, i idem Ocu. Rekoše mu učenici njegovi: Eto sad otvoreno govoriš, i priču nikakvu ne govoriš. Sada znamo da sve znaš, i ne treba da te ko pita. Po tome vjerujemo da ti od Boga iziđe. Isus im odgovori: Sada li vjerujete? Evo, dolazi čas, i već je došao, da se razbjegnete svaki na svoju stranu, a mene sama ostavite; ali nisam sam, jer je Otac sa mnom. Ovo sam vam kazao, da u meni mir imate. U svijetu ćete imati žalost; ali ne bojte se, ja sam pobijedio svijet.“ Jovan 16:25-33
Hristos izričito izjavljuje da više ne govori na figurativan način, već otvoreno o svom dolasku od Oca u svet i o svom odlasku iz sveta k Ocu. Kao posledica njegovog otvorenog govora, učenici konačno shvataju da on zna sve i sada su uvereni da je on zaista došao od Boga.
Štaviše, kao što je Isusov odlazak k Ocu bio stvaran, ličan, doslovan itd., tako je i njegovo silaženje od Oca sa neba moralo takođe biti stvarno, lično, doslovno. Drugim rečima, ako je Isusovo vaznesenje k Ocu bilo stvarni lični uspon, onda je i njegovo silaženje sa neba moralo biti stvarno lično silaženje. Jedina razlika je u tome što je Isus sišao sa neba kao Duh da bi postao telo, a zatim se vratio na nebo u tom istom telu koje je uzeo na sebe, u fizičkom telu koje je postalo besmrtno njegovim vaskrsenjem iz mrtvih:
„Isus odgovori i reče im: Razvalite ovaj hram i za tri dana ću ga podići. A Judejci rekoše: Četrdeset i šest godina zidan je ovaj hram, a ti ćeš za tri dana da ga podigneš? A on govoraše o hramu tijela svojega. Kada pak ustade iz mrtvih, sjetiše se učenici njegovi da ovo govoraše, i vjerovaše Pismu i riječi koju reče Isus.“ Jovan 2:19-22
„Zato me Otac ljubi, jer ja život svoj polažem da ga opet uzmem. Niko ga ne uzima od mene, nego ga ja sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga i vlast imam opet uzeti ga. Ovu zapovijest primih od Oca svoga.“ Jovan 10:17-18
„A Toma, zvani Blizanac, jedan od Dvanaestorice, ne bješe sa njima kada dođe Isus. A drugi mu učenici govorahu: Vidjeli smo Gospoda. A on im reče: Ako ne vidim na rukama njegovim rane od klinova, i ne metnem prst svoj u rane od klinova, i ne metnem ruku svoju u rebra njegova, neću vjerovati. I poslije osam dana opet bijahu unutra učenici njegovi i Toma s njima. Dođe Isus kad bijahu vrata zatvorena, i stade na sredinu i reče: Mir vam! Zatim reče Tomi: Pruži prst svoj amo i vidi ruke moje; i pruži ruku svoju i metni u rebra moja, i ne budi nevjeran nego vjeran. I odgovori Toma i reče mu: Gospod moj i Bog moj! Reče mu Isus: Zato što si me vidio, povjerovao si; blaženi koji ne vidješe a vjerovaše.“ Jovan 20:24-29
„Ako li umrijesmo sa Hristom, vjerujemo da ćemo i živjeti sa njime, Znajući da Hristos ustavši iz mrtvih, više ne umire; smrt više ne vlada njime. Jer što je umro, grijehu je umro jednom za svagda; a što živi, Bogu živi.“ Rimljanima 6:8-10
„Koji nije postao po zakonu tjelesne zapovijesti, nego po sili života neuništivoga.“ „I onih sveštenika bilo je mnogo, jer ih je smrt sprečavala da ostaju, A Ovaj, pošto ostaje vavijek, ima neprolazno sveštenstvo. Zato i može potpuno i za uvijek spasti one koji kroz njega dolaze Bogu, pošto svagda živi pa može posredovati za njih. Jer takav nam Prvosveštenik trebaše: svet, nezlobiv, čist, odvojen od grješnika i viši od nebesa;“ Jevrejima 7:16, 23-26
„I kad ga vidjeh, padoh k nogama njegovim kao mrtav, i On položi desnu ruku svoju na me govoreći: Ne boj se, ja sam Prvi i Posljednji I Živi; i bijah mrtav i evo živ sam u vijekove vijekova, i imam ključeve od smrti i od pakla.“ Otkrivenje 1:17-18
Ne može se jedan deo stiha uzimati doslovno, a drugi deo alegorizovati. Ako je vaznesenje bilo lično, onda je i silaženje iz Očevog nebeskog prisustva moralo biti lično, a ne tek plan u Božjem umu koji je postao stvarnost kada je Hristos stvoren u utrobi svoje majke.
Pobijanje jednog unitarijanskog prigovora
Jedan od načina na koji unitarijanski jeretici pokušavaju da poreknu Isusovo lično preljudsko postojanje na nebu jeste navođenje sledećih tekstova, koji govore o Sinu Čovečijem koji silazi ili se vraća na nebo:
„I niko se nije popeo na nebo osim Onaj koji siđe s neba, Sin Čovječiji koji je na nebu.“ Jovan 3:13
„A šta ako vidite Sina Čovječijega da odlazi gore gdje je prije bio?“ Jovan 6:62
Unitarijanac tvrdi da Isus nije mogao doslovno biti Sin Čovečiji na nebu, budući da se ovaj naziv odnosi na Hristovu ljudsku prirodu koju je uzeo od svoje blažene device majke. Stoga, izjave u kojima se kaže da je Isus sišao s neba ne treba shvatati doslovno.
Problem sa ovom tvrdnjom je taj što ona pogrešno pretpostavlja da je naš Gospod tvrdio da je već bio Sin Čovečiji dok je bio na nebu, nasuprot tome da je jednostavno govorio retrospektivno.
Drugim rečima, Hristos nije govorio da je već bio Sin Čovečiji pre nego što je sišao sa neba. Naprotiv, razlog zbog kojeg se Gospod na taj način poistovetio jeste taj što su oni sa kojima je razgovarao videli čoveka koji stoji pred njima. A pošto su Jevreji svojim očima videli ljudsko biće od krvi i mesa, sasvim je razumljivo da bi Isus govorio o sebi prema identitetu koji je sada preuzeo postavši telo.
Kao takva, Isusova poenta nije bila da je postojao kao ljudsko biće dok je bio na nebu, već je jednostavno izjavljivao da je Osoba koju su Jevreji videli kako stoji pred njima kao čovek sišla sa neba i da će se tamo vratiti.
To bi bilo slično kao kada bi se reklo da je car David ubio Golijata, iako on u to vreme nije bio car. Ili da je apostol Pavle progonio Hristovu crkvu, uprkos činjenici da tada nije ni bio vernik, te stoga nije ni bio postavljen za apostola.
Činjenica je da jasne izjave Jovanovog jevanđelja objavljuju da je Osoba Hristova večno postojala sa Bogom Ocem i da je bila sa njim na nebu pre nego što je sišao na zemlju:
„U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog. On bješe u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima. I svjetlost svijetli u tami, i tama je ne obuze.“ „Bješe svjetlost istinita koja obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna.“ „I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine.“ Jovan 1:1-5, 9-10, 14
„Jer Bog tako zavolje svijet da je Sina svojega Jedinorodnoga dao, da svaki koji vjeruje u njega ne pogine, nego da ima život vječni. Jer ne posla Bog Sina svojega na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spase kroz njega.“ „Koji odozgo dolazi nad svima je. Koji je sa zemlje od zemlje je, i od zemlje govori; a koji dolazi s neba nad svima je“ Jovan 3:16-17, 31
„I reče im: Vi ste odozdo, ja sam odozgo; vi ste od ovoga svijeta, ja nisam od ovoga svijeta. Zato vam i rekoh da ćete pomrijeti u grijesima svojim; jer ako ne povjerujete da Ja jesam, pomrijećete u grijesima svojim.“ „Ja govorim što sam vidio od Oca svojega, i vi, dakle, činite što ste vidjeli od oca vašega.“ „A Isus im reče: Kad bi Bog bio otac vaš, ljubili biste mene; jer ja od Boga iziđoh i dođoh; jer nisam došao sam od sebe, nego me On posla.“ „Avraam, otac vaš, bio je rad da vidi dan moj; i vidje i obradova se. A Judejci mu rekoše: Još nemaš ni pedeset godina, a Avraama si vidio? A Isus im reče: Zaista, zaista vam kažem: prije nego Avraam nastade, Ja jesam. Tada uzeše kamenje da bace na njega; a Isus se sakri, i iziđe iz hrama pa prođe između njih i tako otide.“ Jovan 8:23-24, 38, 42, 56-59
„Znajući Isus da mu je Otac sve dao u ruke, i da od Boga iziđe, i Bogu ide,“ Jovan 13:3
„I sada proslavi ti mene, Oče, u tebe samoga, slavom koju imadoh u tebe prije nego svijet postade.“ „Jer riječi koje si mi dao, dao sam njima; i oni primiše, i poznaše zaista da od tebe iziđoh, i vjerovaše da me ti posla.“ „Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu sa mnom gdje sam ja, da gledaju slavu moju koju si mi dao, jer si me ljubio prije postanja svijeta.“ Jovan 17:5, 8, 24
Nikakva hermeneutička akrobatika nikada neće moći da pobije ove jasne, izričite nadahnute objave o večnom preljudskom postojanju i suštinskom Božanstvu Gospoda Isusa Hrista, ljubljenog Sina Božjeg.