Rana Crkva o Isusu kao Svedržitelju iz Otkrivenja 1:8
U ovom članku navešću različite hrišćanske pisce, teologe, apologete i/ili oce rane Crkve u vezi sa njihovim tumačenjem sledećeg stiha iz Jovanovog Otkrivenja:
„Ja sam Alfa i Omega, govori Gospod Bog, Koji jeste i Koji bješe i Koji dolazi, Svedržitelj.“ Otkrivenje 1:8, New International Version (NIV)
Evo drugog prevoda, koji se zasniva na drugačijem grčkom tekstu:
„Ja sam Alfa i Omega, govori Gospod Bog, Koji jeste i Koji bješe i Koji dolazi, Svedržitelj.“ Authorized King James Version (AV)
Kao što će navodi izneti ovde pokazati, rani hrišćani su citirali ovaj tekst kao dokaz da je Isus Hristos Svemogući Bog koji je Početak i Kraj. Sve isticanje je moje.
Kliment Aleksandrijski
„Tako, dakle, mleko koje je savršeno jeste savršena hrana i dovodi do onog ispunjenja koje ne može prestati. Zbog toga su isto mleko i med obećani u počinku. S pravom, dakle, Gospod ponovo obećava mleko pravednima, da bi se jasno pokazalo da je Reč oboje, Alfa i Omega, početak i kraj; Otkrivenje 1:8 budući da je Reč slikovito predstavljena kao mleko.“ (Vaspitač, Knjiga I, Poglavlje 6)
Tertulijan
Poglavlje 17. Razni uzvišeni naslovi, koji opisuju Božanstvo, primenjeni na Sina, a ne, kako bi Praksej hteo, samo na Oca
Oni su radije pretpostavljali da je Otac delovao u ime Sina, nego da je Sin delovao u ime Oca; iako sam Gospod kaže: Došao sam u ime Oca svoga; Jovan 5:43 a i Ocu izjavljuje: Objavio sam ime Tvoje ovim ljudima; Jovan 17:6 dok Sveto pismo isto tako kaže: Blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje, to jest, Sin u ime Oca. A što se tiče Očevih imena, Bog Svemogući, Svevišnji, Gospod nad vojskama, Car Izrailja, Onaj koji jeste****, mi kažemo (jer nas tome uče Sveta pisma) da su ona prikladno pripadala i Sinu, i da je Sin dolazio pod tim nazivima, i da je uvek u njima delovao, te ih je tako u sebi objavio ljudima. Sve, kaže On, što Otac ima moje je. Jovan 16:15 Zašto onda ne i Njegova imena? Kada, dakle, čitaš o Svemogućem Bogu, i o Svevišnjem, i o Bogu nad vojskama, i o Caru Izrailja, Onome koji jeste, razmotri da li i Sin nije označen tim nazivima, On koji je po sopstvenom pravu Bog Svemogući****, utoliko što je Reč Svemogućega Boga i primio je vlast nad svime; jeste Svevišnji****, utoliko što je uzvišen zdesna Bogu, kao što Petar objavljuje u Delima; Dela apostolska 2:22 jeste Gospod nad vojskama****, jer je Otac sve podložio Njemu; jeste Car Izrailja jer je Njemu naročito poverena sudbina tog naroda; i isto tako je Onaj koji jeste, jer mnogi se nazivaju sinovima, ali to nisu. Što se tiče tvrdnje koju oni zastupaju, da ime Hristovo pripada i Ocu, čuće (šta imam da kažem) na odgovarajućem mestu. U međuvremenu, neka ovo bude moj neposredan odgovor na dokaz koji navode iz Jovanovog Otkrivenja: Ja sam Gospod koji jeste, i koji beše, i koji dolazi, Svemogući; Otkrivenje 1:8 i na sve druge odlomke koji, po njihovom mišljenju, čine naziv Svemogući Bog neprikladnim za Sina. Kao da, zaista, Onaj koji dolazi nije svemoguć; dok je i Sin Svemogućega svemoguć u istoj meri u kojoj je Sin Božji i Bog...
Poglavlje 21. U ovom i u naredna četiri poglavlja pokazuje se, podrobnom analizom Jevanđelja po Jovanu, da se o Ocu i Sinu stalno govori kao o različitim Licima
Razmotri, dakle, koliko ti odlomaka pruža svoj merodavan autoritet upravo u ovom Jevanđelju pre Filipovog pitanja i pre bilo kakve rasprave sa tvoje strane. I pre svega, odmah je pri ruci Jovanov uvod u njegovo Jevanđelje, koji nam pokazuje šta je pre bio Onaj koji je trebalo da postane telo. U početku beše Reč, i Reč beše u Boga, i Reč beše Bog. Ona beše u početku u Boga: sve je kroz Nju postalo, i bez Nje ništa nije postalo. Jovan 1:1-3 Budući da se ove reči ne mogu shvatiti drugačije nego kako su napisane, bez sumnje se pokazuje da postoji Jedan koji beše od početka, i takođe Jedan sa kojim je On oduvek bio: jedan je Reč Božja, drugi Bog (iako je i Reč Bog, ali Bog shvaćen kao Sin Božji, a ne kao Otac); Jedan kroz koga je sve, Drugi od koga je sve. Ali u kom smislu Ga nazivamo Drugim već smo često opisali. Time što smo Ga nazvali Drugim, nužno podrazumevamo da nije istovetan — zaista nije istovetan, ali ipak ne kao da je odvojen; Drugi po domostroju, a ne po deobi. Onaj, dakle, koji postade telo nije bio sasvim isti kao Onaj od koga je Reč došla. Njegova slava beše viđena — ona slava kao Jedinorodnoga od Oca; Jovan 1:14 a ne, (primeti,) kao Očeva. On je objavio (ono što je bilo u) naručju samoga Oca; Otac nije otkrio tajne sopstvenog naručja. Jer ovome prethodi druga izjava: Boga niko nije video nikada. Zatim, opet, kada Ga Jovan (Krstitelj) označava kao Jagnje Božje, Jovan 1:29 On nije opisan kao istovetan sa Onim čiji je ljubljeni Sin. On je, bez sumnje, oduvek Sin Božji, ali ipak nije On sam Onaj čiji je Sin. To (božansko srodstvo) Natanailo je odmah prepoznao u Njemu, Jovan 1:49 kao što je i Petar drugom prilikom: Ti si Sin Božji. Matej 16:16 I sam je potvrdio da su sasvim u pravu u svom uverenju; jer je odgovorio Natanailu: Zato što ti rekoh: videh te pod smokvom, zar veruješ? Jovan 1:50 I na isti način je Petra proglasio blaženim, utoliko što mu telo i krv to nisu otkrili — da je spoznao Oca — nego Otac koji je na nebesima. Matej 16:17 Tvrdeći sve to, On je odredio razliku koja postoji između dva Lica: to jest, Sina koji je tada bio na zemlji, za koga je Petar ispovedio da je Sin Božji; i Oca na nebesima, koji je Petru otkrio ono što je ovaj spoznao, da je Hristos Sin Božji. Kada je ušao u hram, nazvao ga je domom Oca svoga, Jovan 2:16 govoreći kao Sin. U obraćanju Nikodimu kaže: Tako Bog zavole svet da je Sina svoga Jedinorodnoga dao, da nijedan koji veruje u Njega ne pogine, nego da ima život večni. Jovan 3:16 I opet: Jer Bog nije poslao Sina svoga na svet da sudi svetu, nego da se svet spase kroz Njega. Koji veruje u Njega ne sudi mu se; a koji ne veruje već je osuđen, jer nije verovao u ime Jedinorodnoga Sina Božjega. Jovan 3:17-18 Štaviše, kada je Jovan (Krstitelj) bio upitan šta mu je poznato o Isusu, rekao je: Otac ljubi Sina, i sve je dao u ruke Njegove. Koji veruje u Sina ima život večni; a koji ne veruje Sinu neće videti život, nego gnev Božji ostaje na njemu. Jovan 3:35-36 Koga je, zaista, otkrio ženi iz Samarije? Nije li Mesija koji se naziva Hristos? Jovan 4:25 I tako je, naravno, pokazao da On nije Otac, nego Sin; a na drugom mestu izričito se naziva Hristos, Sin Božji, Jovan 20:31 a ne Otac.
On, dakle, kaže: Moje je jelo da vršim volju Onoga koji me je poslao, i da svršim Njegovo delo; Jovan 4:34 dok Jevrejima primećuje povodom isceljenja uzetog čoveka: Otac moj do sada radi, i ja radim. Jovan 5:17 Moj Otac i ja — to su Sinove reči. I upravo zbog toga Jevreji su još više nastojali da Ga ubiju, ne samo zato što je kršio subotu, nego i zato što je govorio da je Bog Njegov Otac, čineći sebe jednakim Bogu. Tada im je zaista odgovorio i rekao: Sin ne može ništa činiti sam od sebe, nego ono što vidi da Otac čini; jer šta god On čini, to isto čini i Sin. Jer Otac ljubi Sina, i pokazuje Mu sve što sam čini; i pokazaće Mu veća dela od ovih, da se vi čudite. Jer kao što Otac podiže mrtve i oživljuje ih, tako i Sin oživljuje koje hoće. Jer Otac ne sudi nikome, nego je sav sud predao Sinu, da svi ljudi poštuju Sina, kao što poštuju Oca. Ko ne poštuje Sina, ne poštuje ni Oca, koji je poslao Sina. Zaista, zaista, kažem vam, ko sluša moje reči i veruje Onome koji me je poslao, ima život večni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. Zaista kažem vam, dolazi čas kada će mrtvi čuti glas Sina Božjega; i kada ga čuju, oživeće. Jer kao što Otac ima večni život u sebi, tako je dao i Sinu da ima večni život u sebi; i dao Mu je vlast da i sud vrši, jer je Sin čovečji Jovan 5:19-27 — to jest, po telu, kao što je i Sin Božji po svome Duhu. Zatim nastavlja: Ali ja imam veće svedočanstvo od Jovanovog; jer dela koja mi je Otac dao da svršim — upravo ta dela svedoče za mene da me je Otac poslao. I sam Otac, koji me je poslao, posvedočio je za mene. Jovan 5:36-37 Ali odmah dodaje: Niti ste glas Njegov ikada čuli, niti ste lik Njegov videli; potvrđujući time da u ranija vremena nije bio Otac, nego Sin, taj koji je viđen i slušan. Zatim najzad kaže: Došao sam u ime Oca svoga, i niste me primili. Bio je, dakle, uvek Sin (o kome čitamo) pod nazivom Svemogućega i Svevišnjega Boga, i Cara, i Gospoda. I onima koji su pitali šta da čine da bi tvorili dela Božja, Jovan 6:29 odgovorio je: Ovo je delo Božje, da verujete u Onoga koga je On poslao. On takođe izjavljuje da je hleb koji je Otac poslao s neba; i dodaje da će sve što Mu je Otac dao doći k Njemu, i da ih On sam neće odbaciti, jer nije sišao s neba da čini svoju volju, nego volju Očevu; i da je volja Očeva bila da svaki koji vidi Sina i veruje u Njega dobije život (večni) i vaskrsenje u poslednji dan. Niko zaista nije mogao doći k Njemu, osim ako ga Otac ne privuče; dok je svaki koji je čuo i naučio od Oca dolazio k Njemu. Jovan 6:37-45 Zatim izričito nastavlja: Ne da je iko video Oca; pokazujući nam time da su ljudi bili poučavani i naučeni kroz Reč Očevu. Zatim, kada su mnogi otišli od Njega, i kada se okrenuo apostolima sa pitanjem da li i oni hoće da odu, kakav je bio odgovor Simona Petra? Kome ćemo ići? Ti imaš reči večnoga života, i mi verujemo da si Ti Hristos. (Reci mi sada, da li su verovali) da je On Otac, ili Hristos Očev? (Protiv Prakseja)
Origen
10. Ispitajmo sada izraz: Mudrost je najčistiji izliv slave Svemogućega; i razmotrimo najpre šta je slava svemoćnoga Boga, pa ćemo onda razumeti i šta je njen izliv. Kao što niko ne može biti otac bez sina, niti gospodar bez sluge, tako se ni Bog ne može nazvati svemoćnim ako ne postoje oni nad kojima bi vršio svoju vlast; i stoga, da bi se pokazalo da je Bog svemoguć, neophodno je da sve postoji. Jer ako bi neko tvrdio da su prošli neki vekovi ili razdoblja vremena, ili kako god drugačije da ih naziva, dok ono što je kasnije stvoreno još nije postojalo, on bi nesumnjivo pokazao da tokom tih vekova ili razdoblja Bog nije bio svemoćan, nego je to postao kasnije, naime, od trenutka kada je počeo da ima lica nad kojima bi vršio vlast; i na taj način činiće se da je primio izvestan porast i da se uzdigao iz nižeg u više stanje; jer ne može biti sumnje da je za Njega bolje da bude svemoćan nego da to ne bude. A kako bi se sada moglo činiti drugačije nego besmisleno, da Bog, kada nije posedovao ništa od onoga što Mu je priličilo da poseduje, kasnije, nekakvim napretkom, dođe u posed toga? Ali ako nikada nije bilo vremena kada nije bio svemoćan, nužno je da postoji i ono po čemu dobija taj naziv; i uvek je morao imati one nad kojima je vršio vlast i kojima je upravljao bilo kao car bilo kao vladar, o čemu ćemo potpunije govoriti na odgovarajućem mestu, kada budemo raspravljali o stvorenjima. Ali već sada smatram potrebnim da usput izreknem reč opomene, budući da je pitanje pred nama kako je mudrost najčistiji izliv slave Svemogućega, da ne bi ko pomislio da je naziv Svemoćni u Bogu prethodio rođenju Mudrosti, kroz koju se On naziva Ocem, budući da je Mudrost, koja je Sin Božji, najčistiji izliv slave Svemogućega. Neka onaj ko je sklon toj sumnji čuje nesumnjivu izjavu Svetog pisma koja objavljuje: Sve si to premudro stvorio, i učenje Jevanđelja, da je kroz Njega sve postalo, i bez Njega ništa nije postalo; i neka iz toga razume da naziv Svemoćni u Bogu ne može biti stariji od naziva Otac; jer Otac je svemoguć kroz Sina. A iz izraza slava Svemogućega, čiji je slave izliv Mudrost, treba razumeti da Mudrost, kroz koju se Bog naziva svemoćnim, ima udela u slavi Svemogućega. Jer kroz Mudrost, koja je Hristos, Bog ima vlast nad svime, ne samo vlašću vladara, nego i dobrovoljnom poslušnošću podanika. I da biste razumeli da je svemoć Oca i Sina jedna te ista, kao što su Bog i Gospod jedno te isto sa Ocem, poslušajte na koji način Jovan govori u Otkrivenju: Ovako govori Gospod Bog, koji jeste, i koji beše, i koji dolazi, Svemogući. Jer ko je drugi bio Onaj koji dolazi nego Hristos?
I kao što niko ne treba da se sablazni, budući da je Bog Otac, što je i Spasitelj Bog; tako isto, budući da se Otac naziva svemoćnim, niko ne treba da se sablazni što se i Sin Božji naziva svemoćnim. Jer na taj način biće istinita ona reč koju izgovara Ocu: Sve moje Tvoje je, i Tvoje moje, i ja sam se proslavio u njima. Ako je, dakle, sve što je Očevo takođe i Hristovo, onda je svakako među onim što postoji i svemoć Očeva; i nesumnjivo Jedinorodni Sin treba da bude svemoćan, da bi i Sin imao sve što Otac poseduje. I ja sam se proslavio u njima, izjavljuje On. Jer u ime Isusovo pokloniće se svako koleno onih koji su na nebu i na zemlji i pod zemljom; i svaki jezik ispovediće da je Gospod Isus u slavi Boga Oca. Stoga je On izliv slave Božje u tom pogledu, što je svemoćan — sama čista i bistra Mudrost — proslavljena kao izliv svemoći ili slave. A da bi se jasnije razumelo šta je slava svemoći, dodaćemo sledeće. Bog Otac je svemoćan, jer ima vlast nad svime, to jest nad nebom i zemljom, suncem, mesecom i zvezdama, i nad svime što je u njima. I On vrši svoju vlast nad njima posredstvom svoje Reči, jer u ime Isusovo pokloniće se svako koleno, i onih koji su na nebu, i na zemlji, i pod zemljom****. A ako se svako koleno savija Isusu, onda je bez sumnje Isus taj kome je sve potčinjeno, i On je taj koji vrši vlast nad svime, i kroz koga je sve potčinjeno Ocu; jer kroz mudrost, to jest rečju i razumom, a ne silom i nuždom, sve je potčinjeno. I stoga se Njegova slava sastoji upravo u tome, što poseduje sve, a to je najčistija i najbistrija slava svemoći, da je razumom i mudrošću, a ne silom i nuždom, sve potčinjeno. Najčistija i najbistrija slava mudrosti prikladan je izraz kojim se ona razlikuje od one slave koja se ne može nazvati čistom i iskrenom. Ali svaka priroda koja je promenljiva i podložna preobražaju, iako proslavljena u delima pravednosti ili mudrosti, ipak, zbog toga što su pravednost ili mudrost akcidentalna svojstva, i zato što ono što je akcidentalno može i otpasti, njena se slava ne može nazvati iskrenom i čistom. Ali Mudrost Božja, koja je Njegov Jedinorodni Sin, budući u svakom pogledu nesposobna za promenu ili izmenu, i budući da je svako dobro svojstvo u Njemu suštinsko, i takvo da se ne može promeniti niti preobratiti, Njegova se slava stoga proglašava čistom i iskrenom. (O počelima, KNJIGA I, Poglavlje 2. O Hristu)
Ipolit
6. Pogledajmo zatim apostolovu reč: Čiji su oci, i od kojih je Hristos po telu, koji je nad svima, Bog blagosloven vavek. Ova reč pravilno i jasno objavljuje tajnu istine. Onaj koji je nad svima jeste Bog; jer tako On smelo govori: Sve mi je predao Otac moj. Onaj koji je nad svima, Bog blagosloven, rođen je****; i postavši čovek, On je (ipak) Bog doveka. Jer u tom smislu je i Jovan rekao: Koji jeste, i koji beše, i koji dolazi, Svemogući****. I DOBRO JE NAZVAO HRISTA SVEMOGUĆIM. Jer time je rekao samo ono što Hristos svedoči o sebi. Jer Hristos je dao to svedočanstvo i rekao: Sve mi je predao Otac moj; i Hristos vlada svime, i Otac Ga je postavio za Svemogućega. I na sličan način i Pavle, izlažući istinu da Mu je sve predato, reče: Hristos prvenac; a potom oni koji su Hristovi o Njegovom dolasku. Onda kraj, kada preda carstvo Bogu i Ocu; kada ukine svako poglavarstvo i svaku vlast i silu. Jer On treba da caruje dok ne položi sve neprijatelje pod noge svoje. Poslednji neprijatelj koji će biti uništen jeste smrt. Jer sve je pokorio pod Njega. A kada kaže: sve je pokoreno pod Njega, očigledno je da je izuzet Onaj koji Mu je sve pokorio. Tada će se i On sam pokoriti Onome koji Mu je sve pokorio, da Bog bude sve u svemu. Ako je, dakle, sve pokoreno pod Njega, izuzev Onoga koji Mu je to pokorio, On je Gospod svega, a Otac je Njegov Gospod, da bi se u svemu javio jedan Bog, kome je sve potčinjeno zajedno sa Hristom, kome je Otac sve potčinio, izuzev samoga sebe. A to, zaista, kaže i sam Hristos, kao kada je u Jevanđelju ispovedio da je On Njegov Otac i Njegov Bog. Jer ovako govori: Idem Ocu svome i Ocu vašemu, i Bogu svome i Bogu vašemu. Ako se, dakle, Noet usuđuje da kaže da je On sam Otac, kom ocu će reći da Hristos odlazi prema reči Jevanđelja? Ali ako hoće da napustimo Jevanđelje i poverujemo njegovoj besmislici, uzalud troši svoj trud; jer treba se pokoravati Bogu više nego ljudima. (Protiv jeresi Noetove)
Atanasije
3. Ali da je Gospod to rekao, Njegove reči ne bi s pravom glasile „da sam ja u Ocu i Otac u meni“, nego pre: „I ja sam u Ocu, i Otac je takođe u meni“, kako ne bi imao ništa svoje i po preimućstvu, u odnosu na Oca, kao Sin, nego istu milost zajedno sa svima. Ali nije tako kako oni misle; jer ne shvatajući da je On istinski Sin od Oca, klevetaju Onoga koji jeste takav, kome jedinome i priliči da kaže „da sam ja u Ocu i Otac u meni“. Jer Sin je u Ocu, koliko nam je dato da znamo, zato što je celokupno Biće Sina svojstveno suštini Oca, kao sjaj od svetlosti i potok od izvora; tako da onaj ko vidi Sina, vidi ono što je svojstveno Ocu, i zna da je Biće Sina, budući od Oca, stoga u Ocu. Jer Otac je u Sinu, pošto je Sin ono što je od Oca i Njemu svojstveno, kao sunce u sjaju, i misao u reči, i izvor u potoku: jer ko tako sagledava Sina, sagledava ono što je svojstveno Očevoj Suštini, i zna da je Otac u Sinu. Jer budući da su Oblik i Božanstvo Oca Biće Sina, sledi da je Sin u Ocu i Otac u Sinu.
4. Zbog toga i s razlogom, pošto je pre toga rekao „Ja i Otac jedno smo.“, dodao je: „da sam ja u Ocu i Otac u meni“ Jovan 10:30 da bi pokazao istovetnost Božanstva i jedinstvo Suštine. Jer Oni su jedno, ne kao jedna stvar podeljena na dva dela, koji nisu ništa drugo do jedno, niti kao jedna stvar dvaput imenovana, tako da Isti postaje čas Otac, čas sopstveni Sin, jer je Savelije, koji je to zastupao, osuđen kao jeretik. Ali Oni su dvojica, jer je Otac Otac i nije takođe Sin, a Sin je Sin i nije takođe Otac; ali je priroda jedna; (jer potomak nije nesličan svome roditelju, budući da je njegov lik), i sve što je Očevo jeste Sinovljevo. Stoga Sin nije ni drugi Bog, jer nije pribavljen spolja, inače bi ih bilo mnogo, ako bi se božanstvo pribavljalo izvan Očevog; jer ako je Sin drugi, kao Potomak, ipak je Isti kao Bog; i On i Otac su jedno po svojstvenosti i posebnosti prirode, i po istovetnosti jednoga Božanstva, kao što je rečeno. Jer i sjaj je svetlost, ne druga za suncem, niti drugačija svetlost, niti od učešća u njoj, nego njen celoviti i svojstveni porod. A takav porod je nužno jedna svetlost; i niko ne bi rekao da su to dve svetlosti, nego da su sunce i sjaj dvoje, a ipak je jedna svetlost od sunca koja u svome sjaju obasjava sve. Tako je i Božanstvo Sina Očevo; otuda je i nedeljivo; i tako postoji jedan Bog i nijedan drugi osim Njega. I tako, pošto su jedno, i samo Božanstvo jedno, o Sinu se govori isto ono što se govori i o Ocu, osim što se za Njega ne kaže da je Otac:— na primer, da je Bog, „i Logos bješe Bog“ Jovan 1:1; SVEMOGUĆI „govori Gospod Bog, Koji jeste i Koji bješe i Koji dolazi, Svedržitelj“ Otkrivenje 1:8; Gospod, „jednoga Gospoda Isusa Hrista“ 1. Korinćanima 8:6; da je Svetlost, „Ja sam svjetlost“ Jovan 8:12; da briše grehe, „da znate“, kaže On, „da vlast ima Sin Čovječiji na zemlji opraštati grijehe“ Luka 5:24; i tako i sa ostalim svojstvima. Jer „Sve“, kaže sam Sin, „Sve što ima Otac moje je“ i opet, „I sve moje tvoje je“ (Četiri besede protiv arijanaca, Beseda III)
49. Zato On ima jednakost sa Ocem po nazivima koji izražavaju jedinstvo3650, i ono što se govori o Ocu, u Svetom pismu se govori i o Sinu, osim što se On naziva Ocem3651. Jer sam Sin reče: „Sve što ima Otac moje je“ (Jovan 16:15); a Ocu kaže: „sve moje tvoje je, i tvoje moje“ (Jovan 17:10),—kao na primer3652, ime Bog; jer „Logos bješe Bog“****—**Svemogući, „govori Gospod Bog, Koji jeste i Koji bješe i Koji dolazi, Svedržitelj“ (Jovan 1:1; Otkrivenje 1:8)****:**—to što je Svetlost, „Ja sam“, kaže On, „svjetlost“ (Jovan 8:12):—Delatni Uzrok, „Sve kroz njega postade“ i, „što vidi da Otac čini; jer što On čini, to isto čini i Sin“ (Jovan 1:3; 5:19):—to što je Večan, „njegova vječna sila i božanstvo“, i, „U početku bješe Logos (Riječ)“, i, „Bješe svjetlost istinita koja obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet.“—to što je Gospod, jer, „pusti Gospod na Sodom i na Gomoru od Gospoda s neba dažd od sumpora i ognja“ a Otac kaže, „Ja sam Gospod“ i, „ovako veli Gospod Bog nad vojskama, Gospod“ a o Sinu Pavle ovako govori: „jednoga Gospoda Isusa Hrista, kroz kojega je sve i mi kroz njega.“ (Rimljanima 1:20; Jovan 1:1, 9; Postanje 19:24; Isaija 45:5; Amos 5:16; 1. Korinćanima 8:6). A Ocu služe anđeli, i opet, i Sina oni obožavaju, „I neka mu se poklone svi anđeli Božiji.“ i za Njega se kaže da je Gospod anđela, jer „anđeli pristupiše i služahu mu“ i „poslaće anđele svoje“ To što se poštuje kao Otac, jer „Da svi poštuju Sina“, kaže On, „kao što poštuju Oca“—to što je jednak Bogu, „nije smatrao za otimanje to što je jednak sa Bogom“ (Jevrejima 1:6; Matej 4:11; 24:31; Jovan 5:23; Filipljanima 2:6):— to što je Istina od Istinitoga, i Život od Živoga, budući istinski od Izvora, to jest od Oca;—to što oživljava i podiže mrtve kao Otac, jer tako je zapisano u jevanđelju. A o Ocu je zapisano: „Gospod je Bog naš jedini Gospod“, i, „Bog nad bogovima, Gospod, govori i doziva zemlju“ a o Sinu: „Gospod je Bog krjepak, i on nas obasja“ i „Idu zbor za zborom, javljaju se pred Bogom na Sionu.“ I opet o Bogu Isaija kaže: „Ko je Bog kao ti? Koji prašta bezakonje i prolazi prijestupe“ (Ponovljeni zakoni 6:4; Psalam 50:1; 118:27; 84:7, LXX; Mihej 7:18). Ali Sin je rekao kome je hteo: „Opraštaju ti se grijesi“ na primer, kada je, dok su Jevreji gunđali, delom pokazao otpuštenje, rekavši uzetome: „Ustani i uzmi odar svoj, i idi domu svome.“ A o Bogu Pavle kaže: „Caru vijekova“ a opet o Sinu, David u Psalmu: „Vrata, uzvisite vrhove svoje, uzvisite se vrata vječna! Ide Car slave.“ A Danilo je čuo kako se govori: „I dade Mu se vlast i čast i carstvo, i svi narodi i plemena i jezici da Mu služe; vlast Njegova je vlast vječna, koja neće proći, i carstvo Njegovo neće se razrušiti.“ (Matej 9:5; Marko 2:11; 1. Timoteju 1:17; Psalam 24:7; Danilo 4:3; 7:14). I jednom rečju, sve što nađeš rečeno o Ocu, toliko ćeš naći rečeno i o Sinu, osim što je On Otac, kao što je rečeno. (O saborima u Riminiju i Seleukiji (De Synodis.), O izrazima „od suštine“ i „jednosuštan“.)
Grigorije Nazijanzin
XVII. Jer smo naučili da verujemo u božanstvo Sina i da ga učimo iz njihovih velikih i uzvišenih izreka. A koje su to izreke? Ove: Bog — Reč — Onaj koji beše U Početku i Sa Početkom, i Početak. „U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog“ Jovan 1:1 i S Tobom je Početak, i „zove naraštaje od iskona“ Isaija 41:4 Zatim, Sin je Jedinorodni: „Jedinorodni Sin koji je u naručju Oca“, kaže se, „on ga objavi“ Jovan 1:18 Put, Istina, Život, Svetlost. „Ja sam Put i Istina i Život“; i „Ja sam svjetlost svijetu“. Premudrost i Sila, „Hrista, Božiju silu i Božiju premudrost.“ 1. Korinćanima 1:24 Sjaj, Otisak, Lik, Pečat; „On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga“ „slika Njegove dobrote“ Premudrosti Solomonove 7:26 i „ovoga potvrdi Bog Otac“ Jovan 6:27 Gospod, Car, Onaj koji Jeste, Svemogući. „Tada pusti Gospod na Sodom i na Gomoru od Gospoda s neba dažd od sumpora i ognja,“ Postanje 19:24 i „skiptar je carstva tvojega skiptar pravičnosti.“ i „Koji jeste i Koji bješe i Koji dolazi, Svedržitelj.“ Otkrivenje 1:8 — a sve se to jasno govori o Sinu, zajedno sa svim ostalim mestima iste snage, od kojih nijedno nije naknadna misao, niti je kasnije pridodato Sinu ili Duhu, ništa više nego samome Ocu. Jer na Njihovo Savršenstvo dodaci ne utiču. Nikada nije bilo vremena kada je On bio bez Reči, ili kada nije bio Otac, ili kada nije bio istinit, niti mudar, niti moćan, niti lišen života, ili sjaja, ili dobrote. (Beseda 29 Treća bogoslovska beseda)
Avgustin
Poglavlje 8.—O Hristovom dolasku na sud.
15. Verujemo takođe da će u najpogodnije vreme On Odande Doći i Suditi Živima i Mrtvima: bilo da se tim izrazima označavaju pravednici i grešnici, bilo da su ovde živima nazvani oni koje će On u tom času, pre [njihove] smrti,1586 zateći na zemlji, dok mrtvi označavaju one koji će vaskrsnuti pri Njegovom dolasku. Ovo vremensko domostrojstvo ne samo da jeste, kao što važi za ono rođenje koje se tiče Njegovog božanstva, nego je i bilo i biće. Jer naš Gospod je bio na zemlji, i sada je na nebu, i [potom] biće u svome sjaju kao Sudija živima i mrtvima. Jer On će još doći, upravo onako kako je i uzašao, po autoritetu koji je sadržan u Delima apostolskim.1587 U skladu sa ovim vremenskim domostrojstvom, dakle, On govori u Otkrivenju, gde je ovako zapisano: „Koji jeste i Koji bješe i Koji dolazi.“1588
1586 Tekst daje prosto ante mortem. Neka izdanja umeću nostram = pre naše smrti.
1588 Otkrivenje 1:8 (Rasprava o veri i Simvolu vere. O Hristovom dolasku na sud.)
Jeronim
18. On iznosi prigovor da je, kada je Bog dao svoj drugi blagoslov, bilo dato dopuštenje da se jede meso, što u prvom blagoslovu nije bilo dozvoljeno. Trebalo bi da zna da, kao što razvod po reči Spasiteljevoj nije bio dopušten od početka, nego je zbog tvrdoće našega srca bio ustupak Mojsija ljudskom rodu, tako je i jedenje mesa bilo nepoznato do potopa. Ali posle potopa, kao prepelice date u pustinji narodu koji je gunđao, otrov mesne hrane ponuđen je našim zubima. Apostol, pišući Efescima, uči da je Bog naumio da u punini vremena sabere i obnovi u Hristu Isusu sve što je na nebu i na zemlji. Otuda i sam Spasitelj u Otkrivenju Jovanovom kaže: „Ja sam Alfa i Omega,“****. Na početku ljudskoga roda niti smo jeli meso, niti davali otpusna pisma za razvod, niti podnosili obrezanje kao znak. Tako smo stigli do potopa. Ali posle potopa, zajedno sa davanjem zakona koji niko nije mogao ispuniti, meso je dato za hranu, i razvod je dopušten tvrdosrdnim ljudima, i primenjen je nož obrezanja, kao da nas je ruka Božja načinila sa nečim suvišnim. Ali kada je Hristos došao na kraju vremena, i Omega prešla u Alfu i kraj pretvorila u početak, više nam nije dopušten razvod, niti se obrezujemo, niti jedemo meso, jer apostol kaže: „Dobro je ne jesti mesa i ne piti vina“ Jer je i vino, kao i meso, posvećeno posle potopa. (Protiv Jovinijana, Knjiga I)
Amvrosije
Poglavlje 4.
Svemoć Sina Božjeg, dokazana autoritetom Starog i Novog zaveta.
34. Pošto je, dakle, Sin Božji istinit i dobar, On je zacelo Bog Svemogući. Može li o tome još biti ikakve sumnje? Već smo naveli mesto na kome se čita da je Gospod Svemogući Njegovo Ime. Pošto je, dakle, Sin Gospod, a Gospod je Svemogući, to je Sin Božji Svemogući.
35. Ali čuj i mesto na kome ne možeš graditi nikakve sumnje: „Evo, On dolazi“, kaže Sveto pismo, „Evo, On dolazi sa oblacima, i ugledaće ga svako oko, i oni koji ga probodoše; i zaplakaće zbog njega sva plemena zemaljska. Da! Amin. Ja sam Alfa i Omega, govori Gospod Bog, Koji jeste i Koji bješe i Koji dolazi, Svedržitelj.“ Otkrivenje 1:8 Koga su, pitam, proboli? Čiji drugi dolazak očekujemo do Sinovljev? Dakle, Hristos jeste Svemogući Gospod i Bog.
36. Čuj još jedno mesto, sveto Veličanstvo, — čuj glas Hristov. „ovako veli Gospod nad vojskama“: „Za slavom posla me k narodima koji vas oplijeniše; jer ko tiče u vas, tiče u zjenicu oka njegova. Jer, evo, ja ću mahnuti rukom svojom na njih, i biće plijen slugama svojim, i poznaćete da me je poslao Gospod nad vojskama.“ Očigledno, Onaj koji govori jeste Gospod Svemogući, i Onaj koji je poslao jeste Gospod Svemogući**. Sledstveno tome,** svemoć pripada i Ocu i Sinu**; ipak, jedan je** Bog Svemogući, jer je jedinstvo Veličanstva.
37. Štaviše, da bi tvoje preuzvišeno Veličanstvo znalo da je Hristos taj koji je govorio kako u jevanđelju, tako i u proroku, On govori ustima Isaije, kao unapred određujući jevanđelje: „da sam ja koji govorim: Evo me.“, to jest: Ja, koji sam govorio u Zakonu, prisutan sam u jevanđelju.
38. Na drugom mestu opet kaže: „Sve što ima Otac moje je“ Jovan 16:25 Šta podrazumeva pod sve? Očigledno ne stvorene stvari, jer je sve to načinjeno kroz Sina, nego ono što Otac ima — to jest Večnost, Vlast, Božanstvo, što je Njegovo vlasništvo**, kao rođenoga od Oca.** Ne možemo, dakle, sumnjati da je On Svemogući****, On koji ima sve što Otac ima (jer je zapisano: „Sve što ima Otac moje je“****). (O hrišćanskoj veri (De fide), Knjiga II)
108**. Ali ni** Sin Božji nije imao ikakav početak, budući da je već bio u početku, niti će doći do kraja, On koji je Početak i Kraj svega; jer, budući Početak, kako bi mogao uzeti i primiti ono što je već imao, ili kako će doći do kraja, budući i sam Kraj svega, tako da u tom Kraju imamo prebivalište bez kraja? Božansko rođenje nije događaj koji se zbiva u toku vremena i unutar njegovih granica, i zato pre njega vremena nema, i u njemu vreme nema mesta. (Knjiga IV, Poglavlje 9)
49. Najzad, kada je nasleđe izvedeno porodičnim poreklom od Arona sadržavalo pre naslednike porodice nego one koji dele njegovu pravednost, došao je, po obličju onoga Melhisedeka o kome čitamo u Starom zavetu, istinski Melhisedek, istinski Car mira, istinski Car pravednosti, jer takvo je tumačenje toga Imena, „Bez oca, bez matere, bez rodoslova, niti mu dani imaju početka niti mu život ima svršetka,“ Jevrejima 5:3 što se takođe odnosi na Sina Božjeg, koji u svome Božanskom rođenju nije imao majku, a u svome Rođenju od Device Marije bio je bez oca; rođen pre vekova od Oca jedinoga, rođen u ovome veku od Device jedine, i zacelo nije mogao imati početak dana budući da „U početku bješe“. Jovan 1:1 A kako bi mogao imati ikakav kraj života On koji je svima Tvorac života? On je „Ja sam Alfa i Omega“ Otkrivenje 1:8 Ali i ovo se na Njega odnosi kao primer, da sveštenik treba da bude bez oca i bez majke, budući da se u njemu ne bira plemenitost porodice, nego svetost karaktera i prvenstvo u vrlini. (Pismo 63)