Sin čovečji jaše na oblacima, deo 1b
Konačan odgovor na neke tipične muhamedanske prigovore
Sada počinje (https://www.samshmnthelogy.net/post/the-son-of-man-rides-the-clouds-pt-1a) naše pobijanje muslimanskih prigovora shvatanju da je Sin čovečji večno božansko Biće koje se ovaplotilo u Ličnosti našeg Gospoda Isusa Hrista.
Nije simbol za narod, nego jedan jedini pojedinac
Pažljivo čitanje neposrednog konteksta pokazaće da lik nalik sinu čovečjem nije simbol niti metafora za svete Božje, za koje prorok kaže da će naposletku zadobiti Božje neuništivo carstvo. On je, naprotiv, Car onog carstva koje će sveti naslediti. Kao takav, onaj nalik sinu čovečjem ne simbolizuje svete, nego ih predstavlja kao njihova glava i vladar.
Ovo nas dovodi do naredne tačke. Najstarija jevrejska tumačenja ovog odeljka nisu videla Sina čovečjeg kao simbol, nego kao preegzistentno, nebesko biće i Mesiju Izrailja. To se jasno pokazuje iz jevrejskih pseudepigrafskih spisa poznatih kao 1. Enohova i 4. Ezrina knjiga, od kojih obe poistovećuju Sina čovečjeg sa nebeskim mesijanskim likom koji prebiva u Božjem prisustvu i koga će Bog otkriti u poslednji dan. Kako to objašnjava liberalni biblista Džon Dž. Kolins:
“IV. Tradicionalna tumačenja. NAJRANIJA TUMAČENJA i prilagođavanja ‘onoga nalik ljudskom biću’, kako jevrejska tako i hrišćanska, pretpostavljaju da se izraz odnosi na pojedinca i da NIJE simbol za kolektivni entitet.263 U Enohovim Sličnostima (1En 46:1) belokosog ‘glavu dana’ prati onaj ‘čije je lice imalo izgled čoveka, a lice mu [beše] puno milosti, kao u jednog od svetih anđela’. On je izričito nazvan ‘mesijom’, to jest pomazanikom, u 48:10; 52:4, a ‘njegovo ime beše izgovoreno’ pre stvaranja (48:3). U 4. Ezrinoj 13 čovek koji izlazi iz mora i leti sa oblacima nebeskim takođe je mesijanski lik, ali je, poput ‘onog Sina čovečjeg’ u Sličnostima, preegzistentan, natprirodan lik (13:26; ‘Ovo je onaj koga Svevišnji čuva već mnoge vekove’). Mesijansko tumačenje preovlađuje u rabinskoj literaturi264 i ostaje većinsko mišljenje među srednjovekovnim jevrejskim komentatorima. Predanje nije sasvim jednoobrazno. U nekim krugovima dva lika u Danilu 7:9-14 shvatana su kao dva ispoljenja Boga, po svemu sudeći u vezi sa jeretičkim gledištem da ona predstavljaju dve sile na nebu. Kolektivno tumačenje nije jasno posvedočeno u jevrejskim krugovima sve do srednjeg veka… Ukratko, tradicionalna tumačenja ‘onoga nalik ljudskom biću’ u prvom milenijumu u ogromnoj većini idu u prilog shvatanju ovog lika kao pojedinca, a ne kao kolektivnog simbola. Najuobičajenije poistovećenje bilo je sa mesijom, ali u najranijim prilagođavanjima ove vizije (Sličnosti, 4. Ezrina, jevanđelja) lik o kome je reč imao je izrazito natprirodan karakter.” (Hermeneia – A Critical and Historical Commentary on the Bible, A Commentary on the Book of Daniel, Džon Dž. Kolins, sa esejom “The Influence of Daniel on the New Testament” Adele Jarbro Kolins, priredio Frenk Mur Kros [Fortress Press, Minneapolis 1993], str. 306-308; podebljanje, verzal i kurziv su moji)
263… Montgomeri (320), koji zastupa kolektivno tumačenje, ipak piše: “Mora se priznati da je najranije tumačenje ‘Sina čovečjeg’ mesijansko.” Vidi takođe Vermes, Jesus the Jew, 170-172; i spisak odeljaka u H. L. Strack i P. Billerbeck, Kommentar zum Neuen Testament aus Talmud und Midrasch (Minhen: Beck, 1922) 1.486.
264. Nesporni primeri obuhvataju b. Sanh. 98a; Num. Rab. 13:14; ‘Aggadat Ber’esit 14:3; 23:1 (Casey, Son of Man, 80). Verovatno je to podrazumevano i u Akibinom objašnjenju množine “prestoli” kao jednog za Boga i jednog za Davida, na šta smo ukazali kod 9. stiha, gore (tako, npr., Montgomeri, 321). Kejsi (Son of Man, 87) ukazuje na to da u Akibinom slučaju to nije nužan zaključak, ali njegovi argumenti ne umanjuju verovatnoću… (Str. 306-307; podvučeni naglasak je moj)
Kako Kolins pokazuje, jednostavno ne postoji nijedan rani sačuvani tekstualni dokaz koji Sina čovečjeg tumači kao puki simbol za svete Svevišnjega. Svi podaci kojima raspolažemo potvrđuju da je Sin čovečji individualna ličnost, onaj koji prebiva u samom Božjem prisustvu još pre stvaranja svemira.
Evo još nekoliko autoriteta koji potvrđuju da je Sin shvatan kao pojedinac, i to upravo kao sam Mesija:
„Vidjeh u noćnom viđenju“
Vrlo verovatno iste one noći u kojoj je imao san i viđenje četiri zveri; ali ovo što sledi, budući da je predstavljen nov predmet, uvodi se i najavljuje na ovaj način; a i zato što je nešto čudesno i vredno pažnje, ispred njega stoji “gle”: „gle, sa oblacima nebeskim kao da dolazaše Sin Čovječji“; ne Juda Makavejac, kako tvrdi Porfirije; niti rimski narod, kako tvrdi Grocijus; niti narod Izrailja, kako tvrdi Aben Ezra; niti narod svetih Svevišnjega, kako tvrdi Kokcejus; nego Mesija, kako to dopušta većina hrišćanskih tumača, PA I SAMI JEVREJI, kako DREVNI tako i moderni. U drevnoj knjizi Zohar F21 kaže se,
“u vremenima Mesije Izrailj će biti jedan narod, Gospodu, i on će ih učiniti jednim narodom na zemlji, i vladaće gore i dole; kao što je pisano: „gle, sa oblacima nebeskim kao da dolazaše Sin Čovječji“; to je Car Mesija o kome je pisano: „I u dane onih careva podići će Bog nebeski Carstvo koje se dovijeka neće raspasti, i Carstvo Njegovo narodu drugom neće potpasti; ono će satrti i razbijati sva ta carstva, a samo će opstati dovijeka.“ (Danilo 2:44)”
Tako se u Talmudu F23 ovo proroštvo usklađuje sa drugim, koje se tiče Mesije, u (Zaharija 9:9): na ono što je rekao r. Aleksandar, r. Jošua ben Levi prigovara onim što je pisano: „gle, sa oblacima nebeskim kao da dolazaše Sin Čovječji“; a pisano je i: „krotak i jaše na magarcu“; što se ovako usaglašava: “ako su oni (Izrailjci) dostojni, on (Mesija) dolazi sa oblacima nebeskim; ali ako nisu dostojni, dolazi siromašan, jašući na magarcu”; i tako se to tumači u njihovim drevnim midrašima F24, to jest izlaganjima, kao i u novijima: Jarhi uz ovaj tekst kaže: “on je Mesija”; tako i r. Saadija Gaon i Jakijades: to je Mesija, pravednost naša; a Aben Ezra primećuje da je to smisao koji daje r. Ješua — da je „Sin Čovječji“ Mesija; i dodaje da je to ispravno, samo što se uz njega mora pridružiti sveti narod, a to su Izrailjci: a kod Jevreja je Anani, što znači “oblaci”, ime Mesije, zasnovano na ovom tekstu, u Targumu (1. Dnevnika 3:24), gde se pominje ime jedne osobe, Anani, uz šta se dodaje:
“to je Mesija koji treba da se otkrije;”
tako se u drevnoj knjizi zvanoj Tanhuma F25, kada se govori o Zorovavelju, pita: odakle je potekao? Odgovara se: od Davida, kao što je rečeno, (1. Dnevnika 3:10) „A sin Solomonov bijaše Rovoam“; i tako se svi u lozi nabrajaju do Ananija, (Danilo 7:24) a potom se pita: ko je taj Anani? to je Mesija, kao što je rečeno, (Danilo 7:13):
FUSNOTE:
F21 In Gen. fol. 85. 4. Ed. Sultzbac.F23 T. Bab. Sanhedrin, fol. 98. 1.F24 Bemidbar Rabba, sect. 13. fol. 209. 4. Midrash Tillium apud Galatin. de Arcan. Cathol. ver. l. 10. c. 1.F25 Apud Yalkut Simeoni, par. 2. fol. 85. 2. (John Gill’s Exposition of the Bible; podvučeni kurzivni naglasak je naš)
„Carstvo, pak, i vlast i veličanstvo careva koji su pod cijelim nebom dade se Svetima Višnjega, a Carstvo Njegovo je Carstvo vječno, i sve vlasti Njemu će služiti i slušati Ga.“; narod svetih Svevišnjega — njima će sve biti podložno, sve vlasti i njihovi vladari; ili Hristu, njihovoj glavi, pod kojim i sa kojim oni vladaju. Tako to Saadija F19 parafrazira,
“carstvo Cara Mesije jeste carstvo večno, i vladavina njegova traje od kolena do kolena, i sve vlasti služiće mu i pokoravati mu se.”
Ova duhovna vladavina Hrista, koja će se na slavniji način ostvariti pri uništenju antihrista, trajaće sve dok ne otpočne Milenijum, to jest lična vladavina Hristova; a posle toga uslediće konačna slava, u kojoj će Hristos i njegov narod carevati u svu večnost.
FUSNOTE:
F19 A r. Isak u Chizzuk Emunah, par. 1. str. 44. primenjuje to na Mesiju. (Isto.; podvučeni kurzivni naglasak je naš)
I:
„kao da dolazaše Sin Čovječji“: TO JE CAR MESIJA. „i da stiže do Starca dana“: koji je sedeo na sudu i sudio narodima. „dolazaše“: stigao, dospeo. (The Complete Jewish Bible with Rashi Commentary; verzal i podvlačenje su moji)
„i slušati Ga“: Pokoravaće se NJEGOVOJ zapovesti da bi je izvršili. (Isto.)
“Sada ću preći na svoje izlaganje. 13 „Gle, sluga će moj biti srećan“. Iz proročevog izraza ‘razumeti’ vidi se da svi uzvišeni predikati koje mu on pripisuje imaju svoj izvor u ovom svojstvu; na osnovu svoje sveobuhvatne razumnosti on će dostići uzvišenost iznad čak i najsavršenijih ljudi na svetu. „podignuće se i uzvisiće se i proslaviće se“. Prema Midrašu naših rabina, on će biti viši od Avrama, koji je najpre bio ‘visoki otac’, a potom otac mnoštva. Biće uzvišeniji od Mojsija, koji je bio ‘uzvišen’ nad uzvišenima Levijevim (upor. Brojevi 3:32), koji je bio prorok takav da „ne usta više prorok u Izrailju kao Mojsije“ (Ponovljeni zakoni 34:10), koji je ‘spasao’ Izrailj ‘velikim spasenjem’ (upor. 1. Dnevnika 11:14) kada su izašli iz Egipta, i glas o kome se raširio na sva mesta dok „Tada će se prepasti starješine Edomske“ pred njim, i „junake Moavske spopašće drhat, uplašiće se svi koji žive u Hananskoj“ (Izlazak 15:15). Ali ovaj će biti uzvišen daleko iznad Mojsija: jer kada sabere naše rasejane sa četiri kraja zemlje, biće uzvišen u očima svih careva u čitavom svetu, i svi će mu služiti i uzvisiće ga iznad sebe, kao što Danilo proriče o njemu**, „svi narodi i plemena i jezici da Mu služe“ (Danilo 7:14, 27)**. Biće uzvišeniji od Solomona, čije je dostojanstvo bilo toliko uzvišeno da se za njega kaže da je „sjede Solomon na prijesto Gospodnji“ (1. Dnevnika 29:23), a naši rabini kažu da je bio car i nad gornjim i nad donjim svetom. Ali Car Mesija će, u svojoj SVEOBUHVATNOJ RAZUMNOSTI, biti uzvišeniji od Solomona. Veoma iznad služećih anđela, jer će se ta ista sveobuhvatna razumnost približiti [Bogu] više nego njihova. Jer je izuzetno visoka povlastica da onaj čija je priroda složena i materijalna dosegne stepen razumnosti bliži Božanskom nego što je onaj koji pripada bestelesnima; i zato se za njega kaže da je ‘njegova snaga veća od snage služećih anđela’, jer oni nemaju prepreku u ostvarivanju svoga uma, dok je ono što je složeno neprestano ometano usled materijalnog elementa u svojoj prirodi. Stoga se, budući da je stepen njegove razumnosti takav, za njega kaže da je ‘veoma uzvišen’, a njegova snaga da je ‘veća od anđela’.… A kada se ovaj ‘sluga Gospodnji’ rodi, on će i dalje biti obeležen posedovanjem razumnosti koja mu omogućava da od Boga primi ono što je nemoguće da bilo ko primi, sve dok ne dosegne onu visinu na koju se nijedan od sinova ljudskih, OSIM NJEGA, nikada nije uzdigao: od tog dana on će se ubrajati u svoj narod Izrailj i deliće njegovo potčinjavanje i nevolju; „U svakoj tugi njihovoj“ (Isaija 63:9) on će biti silno ožalošćen; a zato što su odbačeni i rasejani do krajeva sveta, njegova će žalost biti takva da će se boja njegovog lica izmeniti u odnosu na ljudsku, i spopašće ga bolovi i bolesti (jer velika žalost, kao što lekari znaju, izazivajući melanholiju, podvrgava čoveka mnogim bolestima); i sve kazne koje ga snađu usled njegove žalosti biće nas radi, a ne zbog ikakvog nedostatka ili greha s njegove strane koji bi za sobom povukao kaznu, JER JE ON SAVRŠEN, U PUNOĆI SAVRŠENSTVA, kao što Isaija kaže (11:2 i dalje). Zaista, svi njegovi bolovi i bolesti biće za nas…” (R. Moše Kohen Ibn Krispin (14. vek n. e.), navedeno kod Drajvera i Nojbauera, The “Suffering Servant” of Isaiah, str. 101-103; podebljanje, verzal i podvlačenje su moji)
Evo još jednog navoda koji spaja Danilovo proroštvo sa Isaijom 42:1 i 52:13, zajedno sa mnoštvom drugih starozavetnih mesta koja se sva tumače u vezi sa Mesijom:
9. „Kazaću naredbu Gospodnju; on reče meni: „Ti si Sin moj“ (Psalam 2:7): Sinovi Izrailjevi objavljeni su kao sinovi u odredbi Zakona, u odredbi Proroka i u odredbi Spisa: U odredbi Zakona pisano je „Ovako kaže Gospod: Izrailj je sin moj, prvenac moj.“ (Izlazak 4:22). U odredbi Proroka pisano je „Gle, sluga će moj biti srećan, podignuće se i uzvisiće se i proslaviće se.“ (Isaija 52:13), a pisano je i „Evo Sluge mojega, kojega podupirem, Izbranika mojega, koji je mio duši mojoj“ (Isaija 42:1). U odredbi Spisa pisano je „Sjedi meni s desne strane dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojima.“ (Psalam 110:1), a pisano je i „Vidjeh u noćnom viđenju i, gle, sa oblacima nebeskim kao da dolazaše Sin Čovječji i da stiže do Starca dana i pred Njega bi priveden. I dade Mu se vlast i čast i carstvo, i svi narodi i plemena i jezici da Mu služe; vlast Njegova je vlast vječna, koja neće proći, i carstvo Njegovo neće se razrušiti.“ (Danilo 7:13, 14).
U drugom komentaru stih se čita: „Kazaću naredbu Gospodnju; on reče meni: „Ti si Sin moj“… „Išti u mene, i daću ti narode u našljedstvo, i krajeve zemaljske tebi u državu.“ (Psalam 2:7, 8). R. Judan reče: Sva ova blagoslovena obećanja nalaze se u odredbi Cara, Cara nad carevima, koji će ih ispuniti za gospoda Mesiju. (The Midrash on Psalms, Vilijam G. Brod (prevodilac) [Yale University Press, New Haven 1959], Yale Judaica Series, tom XIII, Leon Nemoj (urednik), Knjiga prva, Psalam 2:9; podebljanje je moje)
Ovde vidimo kako rabini primenjuju Psalam 2:7-8 i 110:1, zajedno sa Danilom 7:13-14, na Mesiju — baš kao što to čine i nadahnuti pisci Novog zaveta!
Obratite pažnju na sledeće novozavetne primere u kojima se Psalmi 2 i 110 izričito primenjuju na Hrista:
„I odgovorivši Isus reče učeći u hramu: Kako govore književnici da je Hristos sin Davidov? Jer sam David kaza Duhom Svetim: Reče Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim. Sam David, dakle, naziva ga Gospodom, pa otkuda mu je sin? I mnogi narod slušaše ga rado.“ Marko 12:35-37
„I mi vam blagovijestimo da je obećanje, dato ocima, Bog ispunio nama, djeci njihovoj, vaskrsnuvši Isusa, Kao što je i napisano u drugom psalmu: Sin moj jesi ti, ja te danas rodih.“ Dela apostolska 13:32-33
„On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom, pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama, I toliko se pokaza veći od anđela koliko je slavnije Ime naslijedio nego oni. Jer kome od anđela ikada reče: Sin moj jesi Ti, ja te danas rodih? I opet: Ja ću njemu biti Otac, a on meni Sin.“… „A kome od anđela ikad reče: Sjedi meni sa desne strane dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim?“ Jevrejima 1:3-5, 13
Imajući sve prethodno u vidu, sada smo spremni da pređemo na drugi deo našeg pobijanja: https://www.samshmnthelogy.net/post/the-son-of-man-rides-the-clouds-pt-2a.