Sin čovečji jaše na oblacima, deo 2a

Otklanjanje nekih tipičnih muhamedanskih prigovora

Nastavljamo odande gde smo prethodno stali: https://www.samshmnthelogy.net/post/the-son-of-man-rides-the-clouds-pt-1b.

Obožavanje Svevišnjeg – a ne svetih!

Nasuprot onome kako neki prevodi prenose 27. stih, tekst ne označava svete kao one koji vladaju zauvek i kojima će služiti sve vlasti. Naprotiv, pažljivo čitanje samog teksta pokazuje da se na taj način opisuje Svevišnji. Evo ponovo tog stiha:

„Carstvo, pak, i vlast i veličanstvo careva koji su pod cijelim nebom dade se Svetima Višnjega, a Carstvo Njegovo je Carstvo vječno, i sve vlasti Njemu će služiti i slušati Ga.“ Danilo 7:27

Za početak, treba primetiti da u aramejskom tekstu na kraju rečenice nema zamenice, te se ona mora dodati kako bi engleska rečenica tekla glatkije. Poslednji deo stiha doslovno glasi: „i sve vlasti služiće i pokoravaće se“. Kontekst je taj koji određuje da li prevodilac (ili prevodioci) treba da doda zamenicu u jednini ili u množini, tj. „njemu“ ili „njima“.

Time dolazim do svoje sledeće tačke. Postoje dva pokazatelja zašto zamenica treba da bude u jednini, i zašto tekst stoga treba shvatiti kao ukazivanje na Svevišnjeg, a ne na njegove svete. Prvo, aramejska reč za „čije carstvo“ (malkuteh) stoji u jednini i stoga govori o carstvu Svevišnjeg, a ne o carstvu njegovih svetih koji od njega primaju vlast.

A sada uporedite to sa onim što se kaže o Sinu čovečjem:

„Vidjeh u noćnom viđenju i, gle, sa oblacima nebeskim kao da dolazaše Sin Čovječji i da stiže do Starca dana i pred Njega bi priveden. I dade Mu se vlast i čast i carstvo, i svi narodi i plemena i jezici da Mu služe; vlast Njegova je vlast vječna, koja neće proći, i carstvo Njegovo neće se razrušiti.“ Danilo 7:13-14

Ovde nalazimo oblik jednine reči umalkuteh („njegovo carstvo“) i tačno onaj oblik glagola za „služiti“ (yipelachun) koji je upotrebljen u 27. stihu, a koji se ovde odnosi na Sina čovečjeg. Ovo ponovo potvrđuje činjenicu da se u 27. stihu tako opisuje Svevišnji, a ne sveti i/ili narod koji oni predstavljaju.

Zapravo, grčka verzija Danila (obično nazvana Septuaginta [LXX]), koja je prevod što su ga Jevreji načinili vekovima pre Hristovog rođenja, pruža dodatni dokaz da 27. stih ne govori o Božjim svetima, nego o Svevišnjem:

„I carstvo, i sila, i veličina careva koji su pod celim nebom dati su svetima Svevišnjega; i NJEGOVO carstvo (kai he basileia AUTOU) jeste večno carstvo, i sve vlasti služiće i pokoravaće se NJEMU (kai pasai hai archai AUTO douleusousi kai hypachousontai).“

Zapazite upotrebu zamenica u jednini, npr. AUTOU/AUTO. To pokazuje da su čak i Jevreji koji su preveli knjigu proroka Danila na grčki mogli da vide da se kontekst izričito odnosi na Svevišnjeg, koji vlada zauvek i prima obožavanje od svih vlasti.

A sada uporedite ovo sa grčkim prevodom 14. stiha:

„I njemu bi data vlast, i čast, i carstvo; i svi narodi, plemena i jezici služiće NJEMU (AUTO douleusousin): NJEGOVA vlast (he exousia AUTOU) jeste večna vlast, koja neće proći, i NJEGOVO carstvo (kai he basileia AUTOU) neće biti uništeno.“

Iz prethodnog je jasno da ova drevna grčka verzija starozavetnog Svetog pisma podržava tradicionalno hrišćansko stanovište, a ne moderno kritičko i antitrojstveno gledište, prema kojem se 27. stih odnosi na svete koje obožava celo stvorenje, a ne na jednu jedinu ličnost.

Da 27. stih ne može ukazivati na to da Božji sveti primaju obožavanje, dodatno se vidi iz aramejskog glagola pelach, koji se u navedenim tekstovima prevodi kao „služiti“. Taj glagol se uvek odnosi na kultno obožavanje koje se ima prinositi jedino Bogu.

Štaviše, stariji grčki svedoci teksta Danila upotrebljavaju reč latreuo umesto pelach, a to čitanje potvrđuje hrišćanski apologeta iz drugog veka Justin Mučenik, koji je naveo Danila 7:9-28 u svom dijalogu sa Jevrejinom po imenu Trifon:

Ali ako se pokazuje da je tolika sila pratila, i da još uvek prati, domostroj njegovog stradanja, kolika će tek biti ona koja će pratiti njegov slavni dolazak! Jer on će doći na oblacima kao Sin čovečji, kako je Danilo prorekao, i njegovi anđeli doći će sa njim. Evo tih reči: ‘Gledah dok se ne postaviše prestoli; i Starac danima sede, čija je odeća bela kao sneg, a kosa na njegovoj glavi kao čista vuna. Presto njegov beše kao plamen ognjeni, točkovi njegovi kao oganj razgoreli. Reka ognjena izlazila je i tekla ispred njega. Hiljade hiljada služahu mu, i deset hiljada puta deset hiljada stajaše pred njim. Knjige se otvoriše, i sud sede. Gledah zatim zbog glasa velikih reči koje govori rog: i zver bi oborena, i telo njeno uništeno i predano ognju koji gori. A ostalim zverima oduzeta bi vlast, i beše im dato razdoblje života do vremena i časa. Videh u noćnoj utvari, i gle, jedan kao Sin čovečji dolazi sa oblacima nebeskim; i dođe do Starca danima, i stade pred njega. I oni koji stajahu privedoše ga; i dana mu bi sila i carska čast, i svi narodi zemlje po svojim porodicama, i sva slava, služe njemu (latreuousa). I njegova vlast je večna vlast, koja se neće oduzeti; i njegovo carstvo neće biti uništeno. I duh moj se sledi u telu mome, i utvare glave moje uznemiriše me. Približih se jednome od onih koji stajahu i raspitah se za tačno značenje svega toga. Odgovarajući, on mi govori i pokaza mi sud o tim stvarima: Ove velike zveri jesu četiri carstva, koja će nestati sa zemlje i neće primiti vlast doveka, čak ni u vekove vekova. Tada zaželeh da tačno saznam o četvrtoj zveri, koja je uništila sve [ostale] i beše veoma strašna, sa zubima od gvožđa i noktima od bronze; koja je proždirala, pustošila i ostatak gazila nogama; a takođe i o deset rogova na njenoj glavi, i o onome koji se podigao, posredstvom kojega tri od prethodnih padoše.

A taj rog imaše oči i usta koja govorahu velike stvari; i lice njegovo beše veće od ostalih. I gledah taj rog kako ratuje protiv svetih i nadjačava ih, dok ne dođe Starac danima; i on donese sud u korist svetih Svevišnjega. I dođe vreme, i sveti Svevišnjega zadobiše carstvo. I bi mi rečeno o četvrtoj zveri: Biće četvrto carstvo na zemlji, koje će nadjačati sva ta carstva, i proždreće svu zemlju, i uništiće je i sasvim opustošiti. A deset rogova jesu deset careva koji će se podići; i jedan će se podići posle njih, i on će prevazići prve u zlim delima, i pokoriće tri cara, i govoriće reči protiv Svevišnjega, i oboriće ostale svete Svevišnjega, i namisliće da promeni godišnja doba i vremena. I biće predano u njegove ruke za vreme, i vremena, i po vremena. I sud sede, i oduzeće mu vlast, da se ona satre i uništi do kraja. I carstvo, i sila, i velika mesta carstava pod nebesima dana su svetom narodu Svevišnjega, da caruje u večnom carstvu: i sve vlasti biće mu podložne, i slušaće GA. Dovde je kraj stvari. Ja, Danilo, bejah obuzet veoma velikim čuđenjem, i govor moj se izmeni u meni; ali sačuvah tu stvar u srcu svome.’ (Dijalog sa Trifonom, Poglavlje 31. Ako je Hristova sila sada tolika, kolika će tek biti pri drugom dolasku!; podebljanje, velika slova i kurziv moji)

Ovo je prilično značajno, budući da prema rečima samog Gospoda Isusa Hrista jedino Bog treba da prima latreuo:

„Opet ga uze đavo i odvede na goru vrlo visoku, i pokaza mu sva carstva ovoga svijeta i slavu njihovu, I reče mu: Sve ovo daću tebi ako padneš i pokloniš mi se. Tada mu Isus reče: Idi od mene, Satano, jer je napisano: Gospodu Bogu svome klanjaj se i njemu jedinome služi!“ Matej 4:8-10 – up. Luka 4:5-8

Prethodno naprosto pruža dodatni dokaz da Sin čovečji mora biti potpuno božanska Ličnost, jer inače ne bi mogao da prima pelach/latreuo, pošto bi to bilo idolopoklonstvo, tj. prinošenje stvorenju obožavanja i službe koji pripadaju jedino Tvorcu. Kao što objašnjavaju sledeći evangelikalni naučnici:

„… Knjiga proroka Danila sadrži viđenje u kojem ljudi svih naroda, plemena i jezika ‘služe’ nekome ko je ‘kao Sin čovečji’ (Danilo 7:13 NASB)… U septuagintskoj verziji Danila reč koja se prevodi kao ‘služiti’ jeste latreuo, što se koristi i u Ralfsovom izdanju Septuaginte i u drugim kritičkim izdanjima grčkog Starog zaveta. U grčkoj verziji Danila koju je krajem drugog veka po Hristu izradio Teodotion, reč koja se prevodi kao ‘služiti’ jeste douloo, daleko češća grčka reč sa širim rasponom značenja.

„Koji god grčki prevod da izaberemo da sledimo, aramejska reč u osnovi (Danilo 2:4-7:28 izvorno je napisan na aramejskom, a ne na hebrejskom) jeste pelach, reč koja se uvek koristi da označi prinošenje religijske službe ili vršenje religijskih obreda u čast nekog božanstva. Drugim rečima, latreuo je odličan grčki prevod reči pelach. Zbog toga sve sačuvane drevne grčke verzije Danila obično koriste latreuo i na drugim mestima u Danilu da prevedu pelach (Danilo 3:12, 14, 18; 6:16, 20 [6:17, 21 u grčkom]). U ranim poglavljima knjige, Danilo i njegovi jevrejski prijatelji odbili su da ‘služe’ Navuhodonosorovom liku ili da ‘služe’ Dariju, poistovećujući sebe sa onima koji ‘služe’ jedino svome Bogu, Bogu živome (3:12, 14, 17, 18, 28; 6:16, 20). U tom okviru, viđenje u kojem ljudi iz svih naroda ‘služe’ Sinu čovečjem predstavlja zapanjujući kontrast. ‘Službu’ koju su Danilo i njegovi prijatelji odbili da odaju Navuhodonosorovom liku ili Dariju, Danilo vidi kako je svi narodi odaju nebeskom Sinu čovečjem.

„Danilovo ukazivanje na to da se Sinu čovečjem ‘služi’ podrazumeva bo

žanski status Sina čovečjeg, ne samo zbog upotrebe te jedne reči, nego i zbog konteksta u kojem se ona koristi. Sveopštu vlast koja se pripisuje Sinu čovečjem ranije vavilonski i persijski carevi pripisuju Danilovom Bogu… Taj govor o carstvu koje neće biti uništeno i koje će trajati zauvek zatim se primenjuje na carstvo Sina čovečjeg… Unutar tog šireg konteksta, ukazivanje na to da svi narodi ‘služe’ Sinu čovečjem potvrđuje se kao izraz religijske pobožnosti. Onaj koga smatrate Vladarem čitavog svog univerzuma za sva vremena po definiciji je vaš Bog, i bio bi vrhunac ludosti ne odati mu pobožnost ili službu.“ (Robert M. Bowman ml. i J. Ed Komoszewski, Putting Jesus in His Place: The Case for the Deity of Christ [Kregel Publications, Grand Rapids, MI 2007], Part 1: The Devotion Revolution – Jesus Shares the Honors Due to God, Chapter 5. The Ultimate Reverence Package, str. 67-69; podebljanje i podvlačenje moji)

Kao takav, Sin čovečji ne može biti puki simbol koji je prorok upotrebio za Božje svete i/ili narod koji oni predstavljaju.

Ovo nas dovodi do našeg poslednjeg dela: https://www.samshmnthelogy.net/post/the-son-of-man-rides-the-clouds-pt-2b.