Rambam, mesijansko proroštvo i Isus
Opširan odlomak potiče iz poslanice Mojsija Majmonida jemenskim Jevrejima, napisane u 12. veku po Hristu, pod naslovom Igeret Teman (https://www.sefaria.org/Iggerot_HaRambam%2C_Iggeret_Teiman?lang=bi). U njoj se osvrće na situaciju u kojoj se pojavio lažni mesijanski pretendent i podseća svoj narod da ne veruje u njega, nabrajajući konkretne osobine pravog Mesije.
Majmonid navodi sledeće starozavetne odlomke kao proroštva o Mesiji: Psalam 2:1-4; Isaija 9:1-7; 11:1-10, 52:15, 53:2; Joil 3:3; Zaharija 6:12; Malahija 3:1.
Majmonid zatim pominje i proklinje Isusa kao lažnog Mesiju, uprkos tome što njegovi sledbenici tvrde da je činio čuda kako bi potvrdio svoj mesijanski položaj. Potom insinuira da je Isus rođen od majke Jevrejke i oca neznabošca, čime podrazumeva da je njegova sveta i blagoslovena majka Marija počinila blud/preljubu. Dalje tvrdi da su ga Jevreji dali ubiti i da je prorok Danilo čak predskazao njegovu propast.
Sada navodim odgovarajuće delove pisma. Sav naglasak je moj.
„… Nadahnuti pisac opisuje njihov pokušaj i Božji podsmeh nad njima u sledećim stihovima: „„Raskinimo sveze njihove i zbacimo sa sebe jaram njihov.“ Onaj što živi na nebesima, smije se, Gospod im se podsmijeva.“ (Psalam 2:3-4). Obe ove strane uznemiravale su nas i mučile bez prestanka tokom čitave epohe naše političke nezavisnosti, a delimično i tokom razdoblja našeg rasejanja. Posle toga pojavila se nova sekta koja je oba metoda, naime osvajanje i prepirku, objedinila u jedan, jer je verovala da će taj postupak biti delotvorniji u brisanju svakog traga jevrejskog naroda i vere. Stoga je odlučila da prisvoji proročki poziv i da utemelji novu veru, suprotnu našoj božanskoj veri, i da tvrdi kako je i ona od Boga data. Time se nadala da će izazvati sumnje i stvoriti pometnju, budući da je jedna suprotstavljena drugoj, a obe navodno potiču iz božanskog izvora, što bi vodilo propasti obe vere. Takav je, naime, izuzetan naum koji smišlja čovek zavidan i svadljiv. On će nastojati da ubije svog neprijatelja i da spase sopstveni život, ali kada uvidi da mu je nemoguće da postigne svoj cilj, smisliće plan po kome će obojica biti pogubljena. Prvi koji je usvojio ovaj plan bio je Isus Nazarećanin, neka mu se kosti u prah satru. Bio je Jevrejin jer mu je majka bila Jevrejka, premda mu je otac bio neznabožac. Jer po načelima našeg zakona, dete rođeno od Jevrejke i neznabošca, ili od Jevrejke i roba, jeste zakonito. (Jevamot 45a). Isus se samo u prenesenom smislu naziva nezakonitim detetom. Naveo je ljude da poveruju da je on prorok koga je Bog poslao da razjasni nedoumice u Tori, i da je on Mesija koga je prorekao svaki od vidilaca. Tumačio je Toru i njene propise tako da to vodi njihovom potpunom ukidanju, ukidanju svih njenih zapovesti i kršenju njenih zabrana. Mudraci, blažene uspomene, pošto su postali svesni njegovih namera pre nego što se njegov glas raširio među našim narodom, odmerili su mu primerenu kaznu.1 Danilo je već ukazao na njega kada je nagovestio pad jednog zlikovca i jeretika među Jevrejima koji će nastojati da uništi Zakon, da prisvoji proročki poziv, da se pretvara kako čini čuda i da tvrdi da je Mesija, kao što je pisano: „I sinovi pogibli naroda tvoga uzdignuće se, da se ispuni viđenje, i iznemoćaće.“ (Danilo 11:14). Dosta vremena kasnije pojavila se vera2 čije poreklo potomci Isavovi vezuju za njega, premda nije bila namera ovog čoveka da ustanovi novu veru. Jer on je bio bezopasan za Izrailj, budući da zbog njega ni pojedinci ni skupine nisu bili pokolebani u svojim verovanjima, pošto su njegove protivrečnosti svakome bile providne. Naposletku je bio savladan i mi smo ga zaustavili kada nam je pao u ruke, a njegova sudbina je dobro poznata…“
Pominješ da izvestan čovek u jednom od gradova Jemena tvrdi da je Mesija.17 Tako mi života, ne čudim se ni njemu ni njegovim sledbenicima, jer ne sumnjam da je lud, a bolesnika ne treba koriti niti prekorevati zbog bolesti koju nije sam skrivio. Niti se čudim njegovim poklonicima, jer ih je pridobio zbog njihovog jadnog položaja, njihovog neznanja o važnosti i visokom dostojanstvu Mesije i njihovog pogrešnog poređenja Mesije sa sinom Mahdija, čijem su usponu [u koji se veruje] svedoci. Ali me zapanjuje što si ti, učenjak koji je pažljivo izučavao učenja rabina, sklon da mu pokloniš veru. Zar ne znaš, brate moj, da je Mesija veoma ugledan prorok, slavniji od svih proroka posle Mojsija? Zar ne znaš da je onaj ko se lažno predstavlja za proroka podložan smrtnoj kazni, jer je sebi prisvojio neopravdano odlikovanje, isto kao što se ubija onaj ko prorokuje u ime idola, kao što čitamo u Svetom pismu: „Ali prorok koji bi se usudio govoriti što u moje ime što mu ja ne zapovijedim da govori, ili koji bi govorio u ime drugih bogova, takav prorok da se pogubi.“ (Ponovljeni zakoni 18:20). Koji je bolji dokaz njegove lažljivosti od samih njegovih pretenzija da je Mesija? Kako je čudna tvoja primedba o ovom čoveku, da je poznat po svojoj krotosti i ponešto mudrosti, kao da su to zaista svojstva Mesije. Čine li ga te osobine Mesijom? Zaveo te je zato što nisi razmotrio uzvišenost Mesije, način i mesto njegovog pojavljivanja, i znake po kojima se ima prepoznati. Mesija, doista, po uzvišenosti i odličju dolazi odmah posle Mojsija, a Bog mu je podario neke darove koje nije podario Mojsiju, kao što se može zaključiti iz sledećih stihova: „I mirisanje će mu biti u strahu Gospodnjem“ (Isaija 11:3). „I na njemu će počivati duh Gospodnji“ (11:2). „I pravda će mu biti pojas po bedrima“ (11:5). Šest imena mu je božanski dodeljeno, kao što sledeći odlomak pokazuje: „Jer nam se rodi dijete, sin nam se dade, kojemu je vlast na ramenu, i ime će mu biti: Divni, Savjetnik, Bog silni, Otac vječni, Knez mirni.“ (Isaija 9:5). A drugi stih koji ukazuje na Mesiju vrhuni na sledeći način: „Ti si Sin moj, ja te sad rodih.“ (Psalam 2:7). Sve ove izjave pokazuju uzvišenost Mesije.
Nadmoćna mudrost je sine qua non nadahnuća. Član je naše vere da se dar proroštva daje samo mudrima, jakima i bogatima. Jak se određuje kao onaj koji je sposoban da vlada sopstvenim strastima. Bogat znači bogat znanjem. Ako, dakle, ne smemo da verujemo čovekovim pretenzijama na proroštvo ako se ne odlikuje mudrošću, koliko manje smemo ozbiljno da uzmemo tvrdnje neznalice da je Mesija. Da je čovek o kome je reč poluznalac, očigledno je iz naredbe koju je, kako navodiš, izdao narodu — da razdaju sav svoj imetak u dobrotvorne svrhe. Dobro su učinili što ga nisu poslušali, a on je pogrešio utoliko što je zanemario jevrejski zakon o davanju milostinje. Jer Sveto pismo kaže: „što ko zavjetuje Gospodu od čega mu drago što ima“, a rabini u svom komentaru na ovaj stih objašnjavaju: „deo od svega što ima, ali ne sve što ima“ (Sifra ad locum). Mudraci su stoga postavili granice darežljivosti dobročinitelja izričitom izjavom koja glasi: „Ko je sklon da bude darežljiv prema siromasima, ne sme da se odrekne više od petine svog imetka.“ (Ketubot 50a). Nema sumnje da ga je isti tok rasuđivanja koji ga je naveo da tvrdi da je Mesija podstakao i da izda zapovest svojim bližnjima da razdaju svoju imovinu i podele je siromasima. Ali tada bi imućni postali siromašni, i obrnuto. Po toj odredbi, bilo bi nužno da novopečeni bogataši vrate svoju tek stečenu imovinu novoosiromašenima. Takav propis, koji bi imovinu držao u kružnom kretanju, vrhunac je ludosti. Što se tiče mesta gde će se Mesija prvi put pojaviti, Sveto pismo nagoveštava da će se najpre pokazati samo u zemlji Izrailjevoj, kao što čitamo: „iznenada će doći u crkvu svoju Gospod“ (Malahija 3:1). Što se tiče dolaska Mesije, o njemu se uopšte ništa neće znati pre nego što se zbude. Mesija nije čovek za koga se može predskazati da će biti sin tog i tog, ili iz te i te porodice. Naprotiv, biće nepoznat pre svog dolaska, ali će čudima i znamenjima dokazati da je pravi Mesija. Sveto pismo, ukazujući na njegovo tajanstveno poreklo, kaže: „Evo čovjeka kojemu je ime Klica, koja će klijati s mjesta svoga“ (Zaharija 6:12).
Slično tome, Isaija, govoreći o dolasku Mesije, podrazumeva da se neće znati ni njegov otac ni majka, ni rod ni rodbina: „Jer izniče pred njim kao šibljika, i kao korijen iz suhe zemlje“ (53:2). Posle njegovog javljanja u Palestini, Izrailj će biti sabran u Jerusalimu i ostalim gradovima Palestine. Tada će se vest raširiti na Istok i na Zapad dok ne stigne do vas u Jemenu i do onih iza vas u Indiji, kao što saznajemo od Isaije: „Koja šalje poslanike preko mora, u lađama od site po vodama, govoreći: Idite, brzi glasnici, k narodu rasijanu i oplijenjenu, k narodu strašnu otkako je dosad“ (18:2). Tok konačnog iskupljenja neće biti obrnut tako da se najpre javi u dalekim zemljama, a da tek naposletku stigne do Palestine. Kakve su to velike moći koje svi proroci od Mojsija do Malahije pripisuju Mesiji, može se zaključiti iz raznih iskaza u dvadeset četiri knjige Svetog pisma. Najznačajnija od svih jeste činjenica da će sam glas o njegovom dolasku uliti užas u srca svih careva zemaljskih, i njihova će carstva pasti, niti će moći da ratuju ili da se pobune protiv njega. Neće ga ni klevetati ni ocrnjivati, jer će ih čuda koja bude činio uplašiti do potpunog ćutanja. Isaija ukazuje na pokornost careva Mesiji u stihu: „carevi će pred njim zatisnuti usta svoja“ (52:15). Pogubiće koga hoće, niko neće umaći niti se spasti, kao što je pisano: „i udariće zemlju prutom usta svojih“ (Isaija 11:4). Prevrati i ratovi u čitavom svetu, od Istoka do Zapada, neće prestati na početku mesijanskog doba, nego tek posle ratova Goga i Magoga, kao što je nagovestio Jezekilj. Ne verujem da ovaj čovek koji se pojavio među vama poseduje te moći.
Znaš da hrišćani lažno pripisuju čudesne moći Isusu Nazarećaninu,18 neka mu se kosti u prah satru, kao što su vaskrsenje mrtvih i druga čuda. Čak i kada bismo im to radi rasprave priznali, njihovo nas rasuđivanje ne bi ubedilo da je Isus Mesija. Jer možemo izneti hiljadu i više dokaza iz Svetog pisma da to nije tako čak ni sa njihovog stanovišta. Zaista, hoće li iko sebi prisvojiti ovo dostojanstvo osim ako želi da postane predmet podsmeha? Ukratko, da je ovaj čovek postupao drsko ili prezrivo, smatrao bih ga dostojnim smrti. Čini se da je istina to da je pao u melanholiju i izgubio razum. Po mom mišljenju, najuputnije je, i za vaše i za njegovo dobro, da ga na neko vreme stavite u gvozdene okove, dok neznabošci ne saznaju da je poremećen. Pošto među njima razglasite i raširite vest o ovom čoveku, možete ga pustiti bez opasnosti po njegovu bezbednost. Ako neznabošci saznaju za njega pošto ste ga vi zatvorili, rugaće mu se i proglasiće ga nerazumnim, a vi ćete od njih ostati nedirnuti. Ako odugovlačite dok oni sami ne saznaju za ovu stvar, onda ćete najverovatnije navući njihov gnev…
Sada ću ti sažeto ispričati nekoliko događaja iz vremena posle uspona arapskog carstva, iz kojih ćeš izvući izvesnu korist.19 Jedan od njih odnosi se na izlazak mnoštva Jevreja, njih stotine hiljada, sa Istoka, iza Ispahana, koje je predvodio pojedinac što se izdavao za Mesiju. Bili su opremljeni ratnom opremom i isukanim mačevima, i ubijali su sve na koje bi naišli. Stigli su, prema obaveštenjima koja sam dobio, u okolinu Bagdada. To se dogodilo na početku vladavine Omajada. Car je tada rekao svim Jevrejima svoga carstva: „Neka vaši učenjaci izađu u susret ovom mnoštvu i utvrde da li je njihova tvrdnja istinita i da li je on nesumnjivo vaš Očekivani. Ako jeste, sklopićemo s vama mir pod bilo kojim uslovima koje želite. Ali ako je to pretvaranje, onda ću zaratiti protiv njih.“ Kada su se mudraci sreli sa tim Jevrejima, ovi izjaviše: „Mi pripadamo sinovima oblasti s one strane Reke.“ Zatim ih upitaše: „Ko vas je podstakao na ovaj ustanak?“ Na to odgovoriše: „Ovaj čovek ovde, jedan od potomaka Davidovih, za koga znamo da je pobožan i čestit. Ovaj čovek, za koga smo znali da je uveče gubav, ustao je sledećeg jutra zdrav i čitav.“ Verovali su da je guba jedno od obeležja Mesije, za šta su nalazili nagoveštaj u stihu: „da je ranjen, da ga Bog bije i muči“ (Isaija 53:4), to jest gubom. Na to su im mudraci objasnili da je to tumačenje pogrešno, i da mu nedostaje čak i jedno od obeležja Mesije, a kamoli sva. Zatim su ih ovako posavetovali: „O braćo, još ste blizu svoje rodne zemlje i imate mogućnost da se onamo vratite. Ako ostanete u ovoj zemlji, ne samo da ćete propasti, nego ćete i podriti Mojsijevo učenje, navodeći ljude da poveruju kako se Mesija pojavio i bio pobeđen, a vi nemate ni proroka među sobom, ni znaka koji nagoveštava njegov dolazak.“ Na to su ih ovi razlozi uverili. Sultan im je predao toliko i toliko hiljada dinara kao gostoprimstvo, da bi napustili njegovu zemlju. Ali pošto su se vratili kući, predomislio se u pogledu Jevreja, kojima je nametnuo globu za svoje troškove. Naredio im je da načine poseban znak na svojoj odeći, ispisivanje reči „proklet“, i da pričvrste jednu gvozdenu šipku pozadi i jednu spreda. Od tada su zajednice Horasana i Ispahana iskusile nevolje rasejanja.
Ovaj događaj saznali smo iz usmenih izveštaja. Sledeći slučaj smo proverili i znamo da je istinit, jer se zbio u skorije vreme. Pre otprilike pedeset godina ili manje, pobožan i čestit čovek i učenjak po imenu Mojsije Al-Dari došao je iz Dare u pokrajinu Andaluziju da uči kod rabina Josifa ha-Levija, blažene uspomene, ibn Migaša, o kome si vrlo verovatno čuo. Kasnije je otišao u Fes, središte Magreba. Narod je hrlio k njemu zbog njegove pobožnosti, čestitosti i učenosti. Obavestio ih je da je Mesija došao, kao što mu je božanski otkriveno u snu. Ipak, nije tvrdio, na osnovu božanskog saopštenja, kao onaj pređašnji ludak, da je on Mesija. Samo je potvrdio da se Mesija pojavio. Mnogi su postali njegovi sledbenici i poklonili mu veru. Moj otac i učitelj, blažene uspomene, nastojao je da odvrati i obeshrabri ljude da ga slede. Međutim, samo je nekolicina poslušala mog oca, dok se većina, štaviše gotovo svi, prionula uz r. Mojsija, blažene uspomene. Naposletku je predskazivao događaje koji su se obistinjavali, šta god da se imalo dogoditi. Govorio bi: „Juče mi je saopšteno — to i to će se dogoditi“, i dogodilo bi se tačno onako kako je prorekao. Jednom je najavio silnu kišu za predstojeći petak i da će kapi koje padnu biti krv. To se smatralo znakom približavanja dolaska Mesije,20 kao što se zaključivalo iz stiha: „I za moj narod bacaše ždrijeb, i davaše dijete za kurvu, i prodavaše djevojku za vino, te piše.“ (Joil 3:3). Ovaj događaj zbio se u mesecu marhešvanu. Tog petka pala je veoma jaka kiša, a tečnost koja se spustila bila je crvena i gusta, kao da je pomešana s glinom. Ovo čudo je uverilo sav narod da je on nesumnjivo prorok. Sama po sebi, ova pojava nije u neskladu sa načelima Tore, jer će se proroštvo vratiti Izrailju pre mesijanskog dolaska, kao što sam ranije objasnio.
Kada mu je većina naroda poklonila poverenje, predskazao je da će Mesija doći baš te godine, uoči Pashe. Savetovao je narodu da proda svoju imovinu i da se zaduži kod muslimana uz obećanje da će vratiti deset dinara za jedan, kako bi izvršili propise Tore u vezi sa praznikom Pashe, jer ih više nikada neće videti — i tako su i učinili. Kada je Pasha došla i ništa se nije zbilo, narod je bio upropašćen, jer je većina rasprodala svoju imovinu za sitninu i bila pritisnuta dugovima. Kada su neznabošci u okolini i njihovi kmetovi saznali za ovu prevaru, naumili su da ga se otarase, samo da su ga pronašli. Kako mu ova muslimanska zemlja više nije pružala zaštitu, otišao je u Palestinu, gde je i umro, neka mu je blažena uspomena. Kada je odlazio, dao je predskazanja, kako su mi saopštili oni koji su ga videli, o događajima i velikim i malim u Magrebu, koja su se kasnije ispunila. Moj otac, blažene uspomene, ispričao mi je da su, petnaestak ili dvadesetak godina pre tog događaja, u Kordobi, središtu Andaluzije, živeli ugledni ljudi, od kojih su neki bili odani astrologiji. Svi su bili jednodušni da će se Mesija pojaviti te godine. Iz noći u noć tražili su otkrivenje u snu i utvrdili da je Mesija čovek iz tog grada. Izabrali su pobožnog i čestitog čoveka po imenu Ibn Arje, koji je poučavao narod. Činili su čuda i davali predskazanja baš kao i Al-Dari, dok nisu pridobili srca svega naroda. Kada su uticajni i učeni ljudi naše zajednice čuli za to, sabrali su se u sinagogi, doveli Ibn Arjea onamo i javno ga išibali. Povrh toga, nametnuli su mu globu i stavili ga pod anatemu, jer je svojim ćutanjem pristajao na tvrdnje svojih pristalica, umesto da ih obuzda i ukaže im da protivreče našoj veri. Isto su učinili i onima koji su se okupljali oko njega. Jevreji su tek s najvećom mukom izbegli gnev neznabožaca.
Četrdesetak godina pre slučaja Ibn Arjea u Andaluziji, pojavio se čovek u Linonu,21 velikom središtu u srcu Francuske, koje je brojalo više od deset hiljada jevrejskih porodica. Izdavao se za Mesiju. Navodno je činio sledeća čuda: mesečinom bi izlazio, peo se na vrhove visokog drveća u polju i klizio s drveta na drvo poput ptice. Navodio je stih iz Danila da dokaže kako je takvo čudo u moći Mesije: „Vidjeh u noćnom viđenju i, gle, sa oblacima nebeskim kao da dolazaše Sin Čovječji i da stiže do Starca dana i pred Njega bi priveden. I dade Mu se vlast i čast i carstvo, i svi narodi i plemena i jezici da Mu služe; vlast Njegova je vlast vječna, koja neće proći, i carstvo Njegovo neće se razrušiti.“ (7:13-14). Mnogi koji su videli čudo postali su njegovi poklonici. Francuzi su to otkrili, opljačkali i pogubili mnoge njegove sledbenike, zajedno sa samozvancem. Neki od njih, međutim, tvrde da se on skriva sve do dana današnjeg. Proroci su predskazali i poučili nas, kao što sam ti rekao, da će se samozvanci i pretvarači pojaviti u velikom broju u vreme kada se dolazak pravog Mesije bude približio, ali neće moći da potkrepe svoju tvrdnju. Propašće sa mnogima od svojih pristalica. Solomon, blažene uspomene, nadahnut svetim duhom, predvideo je da će dugo trajanje izgnanstva podstaći neke iz našeg naroda da pokušaju da ga okončaju pre određenog vremena, i da će usled toga propasti ili doživeti nesreću. Zato ih je opominjao i zaklinjao slikovitim jezikom da odustanu, kao što čitamo: „Zaklinjem vas, kćeri Jerusalimske, srnama i košutama poljskim, ne budite ljubavi moje, ne budite je, dok joj ne bude volja.“ (Pesma nad pesmama 2:7, 8:4). Sada, braćo i prijatelji, držite se zakletve i ne budite ljubav dok sama ne htedne (Ketubot 111a). Neka nam Bog, koji je svet stvorio svojstvima milosti, podari da vidimo povratak izgnanika u deo Njegovog nasledstva, da gledamo blagost Gospodnju i da ranim jutrom pohodimo Njegov hram. Neka nas izvede iz doline senke smrtne u koju nas je stavio. Neka ukloni tamu s naših očiju i mrak iz naših srca. Neka u našim, kao i u vašim danima, ispuni proroštvo sadržano u stihu: „Narod koji hodi u tami vidjeće vidjelo veliko“ (Isaija 9:1). Neka pomrači naše protivnike u svom gnevu i jarosti, neka obasja našu tamu, kao što je pisano: „Jer, gle, mrak će pokriti zemlju i tama narode; a tebe će obasjati Gospod i slava njegova pokazaće se nad tobom.“ (Isaija 60:2). Pozdrav tebi, dragi moj prijatelju, gospodaru nauka i uzore učenosti, i našim učenim sabraćama, i svemu ostalom narodu. Mir, mir, kao svetlost koja sija, i mnogo mira dokle god bude meseca. Amin. Molim te da pošalješ prepis ove poslanice svakoj zajednici u gradovima i selima, kako bi se narod ojačao u veri i podigao na noge. Čitaj je na javnim skupovima i nasamo, i tako ćeš postati dobrotvor naroda. Preduzmi dovoljne mere opreza da neki zao čovek ne oda njen sadržaj neznabošcima i da nas ne zadesi nesreća (neka nas Bog toga poštedi).22 Kada sam počeo da pišem ovo pismo, imao sam izvesne bojazni, ali ih je nadjačalo moje uverenje da opšte dobro ima prednost nad ličnom bezbednošću. Štaviše, šaljem ga ličnosti kakva si ti, „a tajna Gospodnja može se poveriti onima koji Ga se boje“. Naši mudraci, naslednici proroka, uverili su nas da one koji su u verskom poslanju neće zadesiti nesreća (Pesahim 8b). Koje je versko poslanje važnije od ovoga? Mir svemu Izrailju. Amin.
Dalje čitanje