Starozavetni prvosveštenik i pomirenje, 2. deo
Nastavljamo našu raspravu: Starozavetni prvosveštenik i pomirenje, 1. deo (https://www.samshmnthelogy.net/post/the-ot-high-priest-atonement-pt-1).
Samo Izrailj ili ceo svet?
Druga stvar koju treba primetiti jeste da starozavetni prvosveštenik nije vršio pomirenje samo za Izrailj, nego je zapravo prinosio žrtve za spasenje celog sveta, za sve narode koje je Bog stvorio. Ova činjenica se vidi iz Solomonove molitve posvećenja, izgovorene odmah nakon što je dovršio gradnju Hrama u Jerusalimu:
„Ali hoće li doista Bog stanovati s čovjekom na zemlji? Eto, nebo i nebesa nad nebesima ne mogu te obuhvatiti, a kamoli ovaj dom što ga sazidah. Ali, pogledaj na molitvu sluge svojega i na molbu njegovu, Gospode Bože moj, čuj viku i molitvu kojom ti se danas moli sluga tvoj. Da budu oči tvoje otvorene nad domom ovijem danju i noću, nad ovijem mjestom gdje si rekao da ćeš namjestiti ime svoje, da čuješ molitvu kojom će se moliti sluga tvoj na ovom mjestu. Čuj molbe sluge svojega i naroda svojega Izrailja, kojima će se moliti na ovom mjestu, čuj s mjesta gdje stanuješ, s neba, čuj i smiluj se. Kad ko zgriješi bližnjemu svojemu, te mu se da zakletva da se zakune, i zakletva dođe pred tvoj oltar u ovom domu, Ti čuj s neba, i učini, i sudi slugama svojim plaćajući krivicu i djela njegova obraćajući na njegovu glavu, a pravoga pravdajući i plaćajući mu po pravdi njegovoj. I kad se razbije pred neprijateljem narod tvoj Izrailj zato što ti zgriješe, pa se obrate i dadu slavu imenu tvojemu i pomole ti se i zamole te u ovom domu, Ti čuj s neba, i oprosti grijeh narodu svojemu Izrailju i dovedi ih opet u zemlju koju si dao njima i ocima njihovijem. Kad se zatvori nebo, te ne bude dažda zato što zgriješe tebi, pa ti se zamole na ovom mjestu i dadu slavu imenu tvojemu i od grijeha se svojega obrate, kad ih namučiš, Ti čuj s neba i oprosti grijeh slugama svojim i narodu svojemu Izrailju pokazav im put dobri kojim će hoditi, i pusti dažd na zemlju svoju koju si dao narodu svojemu u našljedstvo. Kad bude glad u zemlji, kad bude pomor, suša ili medljika, skakavci ili gusjenice kad budu, ili ga stegne neprijatelj njegov u zemlji njegovoj vlastitoj, ili kakvo god zlo i kakva god bolest,“
„Svaku molbu i svaku molitvu koja bude od koga god čovjeka ili od svega naroda tvojega Izrailja, ko pozna muku svoju i bol svoj i podigne ruke svoje u ovom domu, Ti čuj s neba, iz stana svojega, i oprosti i podaj svakome po putovima njegovijem, što znaš u srcu njegovu, jer ti sam znaš srca sinova čovječijih, Da te se boje hodeći putovima tvojim dokle su god živi na zemlji, koju si dao ocima našim. I inostranac koji nije od naroda tvojega Izrailja, nego dođe iz daleke zemlje imena radi tvojega velikoga i ruke tvoje krjepke i mišice tvoje podignute, kad dođe i pomoli se u ovom domu, Ti čuj s neba, iz stana svojega, i učini sve za što poviče k tebi onaj stranac da bi poznali svi narodi na zemlji ime tvoje i bojali se tebe kao narod tvoj Izrailj, i da bi znali da je ime tvoje prizvano nad ovaj dom koji sazidah. Kad narod tvoj izide na vojsku na neprijatelje svoje putem kojim ga pošlješ i pomole ti se okrenuvši se ka gradu ovomu koji si izabrao, i k ovomu domu koji sam sazidao imenu tvojemu, Čuj s neba molbu njihovu i molitvu njihovu i dobavi im pravicu. Kad ti zgriješe, jer nema čovjeka koji ne griješi, i razgnjevivši se na njih daš ih neprijateljima, te ih zarobe i odvedu u zemlju daljnju ili koja je blizu, Ako se dozovu u zemlji u koju budu odvedeni u ropstvo, i obrate se i stanu ti se moliti u zemlji ropstva svojega i reku: Sagriješismo i zlo učinismo i skrivismo; I tako se obrate k tebi svijem srcem svojim i svom dušom svojom u zemlji ropstva svojega, u koju budu odvedeni u ropstvo, i pomole ti se okrenuvši se k zemlji svojoj koju si dao ocima njihovijem, i ka gradu koji si izabrao, i k domu koji sam sazidao imenu tvojemu, Tada čuj s neba, iz stana svojega, molbu njihovu i molitvu njihovu, i dobavi im pravicu i oprosti narodu svojemu što ti budu zgriješili. Tako, Bože moj, neka budu oči tvoje otvorene i uši tvoje prignute na molbu u ovom mjestu. I tako, stani, Gospode Bože, na počivalištu svojem, ti i kovčeg sile tvoje; sveštenici tvoji, Gospode Bože, neka se obuku u spasenje, i sveci tvoji neka se raduju dobru. Gospode Bože, nemoj odvratiti lica svojega od pomazanika svojega; opominji se milosti obećane Davidu, sluzi tvojemu.“ 2. Dnevnika 6:18-42
Bog odgovara govoreći Solomonu da je prihvatio Hram kao dom žrtava za vršenje pomirenja:
„A kad svrši Solomon molitvu, siđe oganj s neba i spali žrtvu paljenicu i druge žrtve, i slave Gospodnje napuni se dom, Te ne mogahu sveštenici ući u dom Gospodnji, jer se slave Gospodnje napuni dom Gospodnji. A svi sinovi Izrailjevi videći gdje siđe oganj i slava Gospodnja na dom saviše se licem k zemlji do poda i pokloniše se i hvališe Gospoda, jer je dobar, jer je dovijeka milost njegova. I car i sav narod prinesoše žrtve pred Gospodom. I prinese car Solomon na žrtvu dvadeset i dvije tisuće volova i sto i dvadeset tisuća ovaca, i tako posvetiše dom Božji car i sav narod. A sveštenici stajahu na službi svojoj, i Leviti sa spravama za pjesme Gospodnje što ih bješe načinio car David da hvale Gospoda, jer je dovijeka milost njegova, pjesmom Davidovom koju im dade; a drugi sveštenici trubljahu u trube prema njima, a svi sinovi Izrailjevi stajahu. I posveti Solomon sredinu trijema koji je pred domom Gospodnjim, jer ondje prinese žrtve paljenice i pretilinu od žrtava zahvalnijeh, jer na mjedenom oltaru koji načini Solomon, ne mogoše stati žrtve paljenice i dari i pretilina njihova. I u to vrijeme svetkova Solomon svetkovinu sedam dana i sav Izrailj s njim, sabor veoma velik od Emata do potoka Misirskoga. I u osmi dan praznovaše praznik, jer posvećivanje oltara svetkovaše sedam dana, i svetkovinu sedam dana. A dvadeset trećega dana sedmoga mjeseca otpusti narod k šatorima njihovijem, i bijahu radosni i veseli radi dobra što učini Gospod Davidu i Solomonu i Izrailju narodu svojemu. I svrši Solomon dom Gospodnji i dom carski, i bi srećan u svemu što bješe naumio da načini u domu Gospodnjem i u domu svom. Potom javi se Gospod Solomonu noću i reče mu: Uslišio sam molbu tvoju i izabrao sam to mjesto da mi bude dom za žrtve. Ako zatvorim nebo da ne bude dažda, ili ako zapovjedim skakavcima da popasu zemlju, ili ako pustim pomor na narod svoj, I ponizi se narod moj na koji je prizvano ime moje, i pomole se, i potraže lice moje i povrati se od zlijeh putova svojih, i ja ću tada uslišiti s neba i oprostiću im grijeh njihov, i iscijeliću zemlju njihovu. I oči će moje biti otvorene i uši moje prignute k molitvi s toga mjesta. Jer sada izabrah i posvetih dom taj da bude ime moje tu dovijeka; i biće tu oči moje i srce moje vazda.“ 2. Dnevnika 7:1-16
Ovo nalazimo ponovljeno i kod proroka Isaije, koji jasno kaže da je Hram u Jerusalimu bio zamišljen kao dom molitve za sve narode, mesto na koje su i neznabošci mogli da dođu da prinesu žrtve Jahveu, svome Bogu:
„Ovako veli Gospod: Pazite na sud, i tvorite pravdu, jer će uskoro doći spasenje moje, i pravda će se moja objaviti. Blago čovjeku koji tako čini, i sinu čovječijemu koji se drži toga čuvajući subotu da je ne oskvrni, čuvajući ruku svoju da ne učini zla. I neka ne govori tuđin koji pristane uz Gospoda: Gospod me je odlučio od svoga naroda; i neka ne govori uškopljenik: Gle, ja sam suho drvo. Jer ovako veli Gospod za uškopljenike: Koji drže subote moje i izbiraju što je meni ugodno, i drže zavjet moj, Njima ću dati u domu svom i među zidovima svojim mjesto i ime bolje nego sinova i kćeri, ime vječno daću svakome od njih, koje se neće zatrti. A tuđine koji pristanu uz Gospoda da mu služe i da ljube ime Gospodnje, da mu budu sluge, koji god drže subotu da je ne oskvrne i drže zavjet moj, Njih ću dovesti na svetu goru svoju i razveseliću ih u domu svojem molitvenom; žrtve njihove paljenice i druge žrtve biće ugodne na oltaru mom, jer će se dom moj zvati dom molitve svijem narodima.“ Isaija 56:1-7
Da je Bog nameravao da obezbedi spasenje i za neznabošce kroz žrtveno delo svojih prvosveštenika, dodatno potvrđuje to što je Bog zapovedio svojim sveštenicima da tokom praznika Senica prinesu sedamdeset junaca na oltaru:
„I petnaesti dan toga mjeseca sedmoga da imate sveti sabor; nijednoga posla ropskoga ne radite; nego praznujte praznik Gospodu sedam dana. I prinesite žrtvu paljenicu, ognjenu žrtvu za ugodni miris Gospodu, trinaest telaca, dva ovna, četrnaest jaganjaca od godine, a neka su zdravi; I dar uz njih brašna bijeloga smiješana s uljem po tri desetine uza svako tele od trinaest telaca, po dvije desetine uza svakoga ovna od ona dva ovna, I po jednu desetinu uza svako jagnje od onijeh četrnaest jaganjaca; I jednoga jarca za grijeh, osim svagdašnje žrtve paljenice i dara njezina i naljeva njezina. A drugi dan dvanaest telaca, dva ovna, četrnaest jaganjaca od godine zdravijeh, I dar njihov i naljev njihov, uz teoce, uz ovnove i uz jaganjce, po broju njihovu, kako je uređeno; I jarca jednoga za grijeh, osim svagdašnje žrtve paljenice i dara njezina i naljeva njezina. A treći dan jedanaest telaca, dva ovna i četrnaest jaganjaca od godine zdravijeh; I darove njihove i naljeve njihove, uz teoce, uz ovnove i uz jaganjce, po broju njihovu, kako je uređeno; I jednoga jarca za grijeh, osim svagdašnje žrtve paljenice i dara njezina i naljeva njezina. A četvrti dan deset telaca, dva ovna, četrnaest jaganjaca od godine zdravijeh; I dar njihov i naljeve njihove, uz teoce, uz ovnove i uz jaganjce, po broju njihovu, kako je uređeno; I jednoga jarca za grijeh, osim svagdašnje žrtve paljenice i dara njezina i naljeva njezina. A peti dan devet telaca, dva ovna, četrnaest jaganjaca od godine zdravijeh; I dar njihov i naljeve njihove, uz teoce, uz ovnove i uz jaganjce, po broju njihovu, kako je uređeno; I jednoga jarca za grijeh, osim svagdašnje žrtve paljenice i dara njezina i naljeva njezina. A šesti dan osam telaca, dva ovna, četrnaest jaganjaca od godine zdravijeh, I dar njihov i naljeve njihove, uz teoce, uz ovnove i uz jaganjce, po broju njihovu, kako je uređeno; I jednoga jarca za grijeh, osim svagdašnje žrtve paljenice i dara njezina i naljeva njezina. A sedmi dan sedam telaca, dva ovna, četrnaest jaganjaca od godine zdravijeh, I dar njihov i naljeve njihove, uz teoce, uz ovnove i uz jaganjce, po broju njihovu, kako je uređeno; I jarca za grijeh, osim svagdašnje žrtve paljenice i dara njezina i naljeva njezina. A osmi dan da vam je praznik; nijednoga posla ropskoga ne radite. Nego prinesite žrtvu paljenicu, žrtvu ognjenu za ugodni miris Gospodu, jedno tele, jednoga ovna, sedam jaganjaca od godine zdravijeh, I dar njihov i naljeve njihove, uz tele, uz ovna i uz jaganjce po broju njihovu, kako je uređeno; I jednoga jarca za grijeh, osim svagdašnje žrtve paljenice i dara njezina i naljeva njezina. To prinosite Gospodu na praznike svoje, osim onoga što biste po zavjetu ili od svoje volje prinijeli za žrtve paljenice ili darove ili naljeve ili žrtve zahvalne.“ Brojevi 29:12-39 (The Complete Jewish Bible With Rashi Commentary http://www.chabad.org/library/bible_cdo/aid/9957#v=12)
Broj junaca koje su sveštenici tokom sedam dana praznika trebalo da prinesu Bogu iznosi sedamdeset. Jevrejska tradicija je razumela da je tih sedamdeset junaca prinošeno kao pomirenje za sedamdeset neznabožačkih naroda, koji su nabrojani u Postanju 10:
I njihovi prinosi i njihovi livi prinosi, za junce: Sedamdeset junaca praznika [Senica] odgovaralo je SEDAMDESET NARODA, a njihov broj se postepeno smanjuje, simbolizujući njihovo [naroda] uništenje [Midraš Agada]. U vreme Hrama, one [žrtve] su ih štitile od nevolje [Mid. Tehilim 109:4, Raši o Suki 55b; Raši o Psalmu 109:5; Mid. Tadše, 11. pogl.; Pesikta d’Rav Kahana str. 193b, 194a; Mid. Šir Raba 4:2, Mid. Tanhuma Pinhas 16]. (Isto http://www.chabad.org/library/bible_cdo/aid/9957#v=18&showrashi=true; isticanje verzalom i podvlačenjem je moje)
I:
R. Eleazar32 je rekao: Čemu odgovara onih sedamdeset junaca****33 **[koji su prinošeni tokom sedam dana Praznika]? SEDAMDESET NARODA.**34 Čemu odgovara jedan jedini junac [Osmog dana]? **Jedinstvenom narodu.**35 To se može uporediti sa smrtnim carem koji je rekao svojim slugama: ‘Pripremite mi veliku gozbu’; ali je poslednjeg dana rekao svom voljenom prijatelju: ‘Pripremi mi jednostavan obrok, da bih uživao u tebi’.
R. Johanan je primetio: Teško idolopoklonicima, jer su pretrpeli gubitak, a ne znaju šta su izgubili.36 **Dok je Hram postojao, oltar je VRŠIO POMIRENJE ZA NJIH, ali sada**37 ko će za njih izvršiti pomirenje?
(Talmud – Mas. Sukkah 55B, str. 183 https://halakhah.com/pdf/moed/Sukkah.pdf; podebljanje i verzal su moji)
(34) Sedamdeset je tradicionalni broj neznabožačkih naroda, a sedamdeset junaca prinosi se DA BI SE ZA NJIH IZVRŠILO POMIRENJE.
(35) Izrailj.
(36) Time što su razorili Hram.
(37) Pošto ga više nema. (Isto, str. 185; podebljanje i verzal su naši)
Stoga jednostavno nije tačno da je starozavetni prvosveštenik prinosio zamenske žrtve samo za narod Izrailj, budući da navedeni starozavetni primeri uverljivo dokazuju da su prinosi koji su Bogu prinošeni u Hramu bili za spasenje celog sveta. Bog se u svojoj ljubavi i milosti pobrinuo da propiše pomirbene žrtve za sve narode, kako bi i oni mogli da prime oproštenje greha.
Na sličan način, nalazimo da Gospod Isus prinosi sebe za spasenje celog sveta,
„Ovo je hljeb koji silazi s neba: da koji od njega jede ne umre. Ja sam hljeb živi koji siđe s neba; ako ko jede od ovoga hljeba živjeće vavijek; i hljeb koji ću ja dati tijelo je moje, koje ću ja dati za život svijeta.“ Jovan 6:50-51
Da bi iskupio ljude iz svakog jezika, plemena i naroda:
„I pjevahu pjesmu novu govoreći: Dostojan si da uzmeš knjigu, i da otvoriš pečate njene; jer si bio zaklan i krvlju svojom iskupio si Bogu nas iz svakoga roda i jezika i naroda i plemena. I učinio si ih Bogu našemu carevima i sveštenicima i carovaće na zemlji.“ Otkrivenje 5:9-10
Štaviše, Hristos nije samo prineo svoj život da bi iskupio ljude, nego je i umro na krstu s izričitom svrhom da celokupno stvorenje pomiri sa Bogom:
„Koji nas izbavi od vlasti tame i prenese u Carstvo Sina ljubavi svoje, U kome imamo iskupljenje, oproštenje grijehova; Koji je ikona Boga nevidljivoga, Prvorođeni prije svake tvari, Jer Njime bi sazdano sve, što je na nebesima i što je na zemlji, što je vidljivo i što je nevidljivo, bili prijestoli ili gospodstva, ili načalstva ili vlasti; sve je Njime i za Njega sazdano. I On je prije svega, i sve u njemu postoji. I On je Glava Tijela, Crkve, koji je početak, Prvorođeni iz mrtvih, da u svemu On bude prvi. Jer (Otac) blagoizvoli da se u Njemu nastani sva punoća. I da kroz Njega izmiri sve sa sobom, učinivši mir njegovom krvlju na krstu, (pomirivši) kroz Njega i ono što je na zemlji i ono što je na nebesima.“ Kološanima 1:13-20
Kontekst je ovde sasvim jasan: Isus je umro na krstu da bi uspostavio mir između Boga i celokupnog stvorenja koje je doveo u postojanje. Dakle, Onaj isti koji je stvorio sve na nebu i na zemlji jeste i Onaj isti koji je umro da bi iskupio sve što postoji na nebu i na zemlji.
Stoga, daleko od toga da dokazuju kako je Hristos umro samo za izabrane, starozavetni žrtveni sistem i sveštenstvo zapravo potvrđuju da je Gospod Isus prineo svoj život da bi spasao celokupno stvorenje, prolivši svoju krv da bi uspostavio mir između Boga i svakog stvorenja koje postoji. Međutim, ovo spasenje mora se primiti verom, inače će onaj ko odbija da veruje u Hrista umreti u svojim gresima:
„I kao što Mojsej podiže zmiju u pustinji, tako treba da se podigne Sin Čovječiji. Da svaki koji vjeruje u njega ne pogine, nego da ima život vječni, Jer Bog tako zavolje svijet da je Sina svojega Jedinorodnoga dao, da svaki koji vjeruje u njega ne pogine, nego da ima život vječni. Jer ne posla Bog Sina svojega na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spase kroz njega. Koji u njega vjeruje ne sudi mu se, a koji ne vjeruje već je osuđen, jer nije vjerovao u ime Jedinorodnoga Sina Božijega.“ Jovan 3:14-18
„Zato vam i rekoh da ćete pomrijeti u grijesima svojim; jer ako ne povjerujete da Ja jesam, pomrijećete u grijesima svojim.“ Jovan 8:24
„Kojega odredi Bog da bude krvlju svojom žrtva pomirenja kroz vjeru, da pokaže pravdu svoju oproštenjem pređašnjih grijeha,“ Rimljanima 3:25
„I vas koji ste nekada bili otuđeni i svjesno neprijatelji u zlim djelima, Sada vas izmiri smrću njegovog ljudskog tijela da vas izvede preda se svete, neporočne i nevine, Ako samo ostanete u vjeri utemeljeni i postojani, i ne odvajajući se od nade Jevanđelja, koje čuste, koje je propovijedano svoj tvari pod nebom, kojemu ja, Pavle, postadoh služitelj.“ Kološanima 1:21-23
„U Njemu vi i obrezani biste obrezanjem nerukotvorenim, odbacivanjem tijela grjehovnosti obrezanjem Hristovim, Pošto se s Njim pogreboste krštenjem, u Njemu ste i savaskrsli kroz vjeru u moć Boga koji ga vaskrse iz mrtvih. I vas koji ste bili mrtvi u grijesima i u neobrezanju tijela vašega, oživi vas sa Njim, oprostivši nam sve grijehe; Izbrisa obveznicu koja nas svojim propisima optuživaše i bješe protiv nas, i ukloni je prikovavši je na krst; Razoružavši načalstva i vlasti, žigosa ih javno, pobjedivši na njemu.“ Kološanima 2:11-15
Svi novozavetni citati preuzeti su iz engleskog prevoda English Standard Version (ESV) Svetog pisma.
Povezani članci