Al-Navavi: Isus kao Božja Reč i Duh
Srednjovekovni muslimanski komentator imam al-Navavi napisao je obiman komentar na sahih zbirku imama Muslima.
Al-Navavi navodi i objašnjava hadise u kojima Muhamed opisuje Isusa kao sopstvenu Božju Reč i Duh, koje ću sada citirati. Sav naglasak je moj:
108. Hadis kaže: „Ko kaže da nema božanstva osim Boga, jedinog Boga koji nema sudruga, i da je Muhamed Njegov sluga i Poslanik, i da je Isus Božji sluga i sin Njegove sluškinje i NJEGOVA REČ data Mariji i duh od Njega, i da je Raj istina i da je Vatra istina, Bog će ga uvesti u Raj kroz koja god od njegovih osam vrata izabere“… On Isusa naziva BOŽJOM REČJU zato što se njegovo stvaranje dogodilo Božjom rečju „Budi“, bez oca, dok ostatak čovečanstva ima očeve. Al-Haravi je rekao: Nazvan je „rečju“ zato što je njegovo stvaranje bilo putem reči i time je opisan, kao što se kiša naziva „milošću“. U Kuranu Bog pominje da je Isus bio „duh od Njega“, što znači milost od Njega. Ibn Arafa je rekao: „To znači da nije stvoren putem oca, NEGO PUTEM DUHA UDAHNUTOG U NJEGOVU MAJKU“. Drugi učenjaci su rekli: „duh od Njega“ znači da ga je On stvorio, a opis „od Njega“ čini ga počasnijim, kao u izrazima „Božja kamila“ i „Božja kuća“. Inače, čitav univerzum pripada Njemu i Njegovo je delo, a Bog najbolje zna. (Sahih Muslim sa potpunim komentarom imama al-Navavija (Al-Minhadž bi šarh Sahih Muslim), preveo i priredio Adil Salahi [Kube Publishing Ltd 2019], tom prvi, str. 311-312)
Hadis opisuje Mojsija kao onoga kome je Bog govorio neposredno. Svi sunitski učenjaci saglasni su da je to potvrđena činjenica. Bog je Mojsiju govorio neposredno, izgovarajući reči koje je Mojsije čuo direktno, bez posrednika. Zapravo, arapski izraz koji se ovde koristi krajnje je naglašen, a govor je potvrđeno Božje svojstvo, ali Njegov govor nije nalik govoru bilo kog stvorenja. Već smo objasnili značenje opisa Isusa kao Božjeg duha i reči. (Isto, tom drugi, objavljen 2019, str. 447)
„… Mojsiju se prilazi, ali on kaže: ,Ja nisam dostojan toga, nego idite Isusu, Božjem duhu i reči.‘ Zatim se prilazi Isusu, ali on kaže: ,Ja nisam dostojan toga, nego idite Muhamedu‘…“ (Isto, str. 452)
„Oni odlaze Isusu i kažu: ,Isuse, ti si Božji poslanik. Govorio si ljudima dok si bio u kolevci. Ti si reč koju je Bog dao Mariji i ti si OD NJEGOVOG DUHA. Zauzmi se za nas kod svoga Gospoda. Zar ne vidiš u kakvoj smo nevolji? Zar ne vidiš naše stanje?‘ On će reći: ,Moj Gospod je danas u stanju gneva kakav nikada pre nije imao i nikada više neće biti tako gnevan.‘ ON NE POMINJE NIJEDAN POČINJENI GREH, nego je rekao: ,[Bojim se za] svoju dušu; svoju dušu. Idite nekom drugom. Idite Muhamedu‘.
„Oni će doći meni i reći: ,Muhamede, ti si Božji Poslanik i poslednji od svih proroka. Bog ti je oprostio TVOJE RANIJE I KASNIJE GREHE…‘“ (Isto, str. 458)
Iz ovih citata i ahadisa može se izvući nekoliko zaključaka.
Prvo, za razliku od Muhameda koji je priznao da je prestupnik kome je bilo potrebno da mu njegov bog oprosti, za Isusa se izričito kaže da je bez greha!
Drugo, Isus je jedina Ličnost u islamu koja je ikada nazvana Božjom Rečju () i Božjim Duhom. Nikome drugom nikada nisu dati ovi tako uzvišeni i slavni naslovi.
Muslimansko objašnjenje zašto se Isus naziva Božjom Rečju i Duhom nema smisla i jednostavno ne funkcioniše. Uostalom, svaki ljudski duh Bog je stvorio i stoga je u tom smislu od njega. Štaviše, Kuran tvrdi da je Alah stvorio Adama, a i sve ostalo, svojom zapovešću „Budi“:
„od prašine ga je stvorio, a zatim mu rekao: „Budi!“ I on bi!“ S. 3:59 Pickthall
„Mi samo za to kažemo: „Budi!“ I ono bude.“ S. 16:40 Pickthall
Pa ipak, ni za jednu od tih stvari nikada se ne kaže da je Božja Reč. Prema tome, Isus ne može biti Reč i Duh Božji iz razloga koje navode ovi muslimanski autoriteti.
Ovo sada sve sunitske i šiitske muhamedance stavlja pred dilemu. Božja Reč je nestvorena, a ipak se za Isusa kaže da je Božja Reč koja je sišla kao Duh od njega u svetu devicu Mariju, iz očiglednog razloga da od nje postane telo i ljudsko biće. Stoga Isus mora biti nestvorena, večna duhovna Reč Božja koja je postala Čovek radi našeg iskupljenja.
Jednostavno nema načina da se zaobiđu ove jasne i izričite izjave Kurana i Muhameda!