Isus Hristos: suvereni Gospod anđela

Jevanđelja i Dela apostolska govore o tome kako Bog šalje anđela Gospodnjeg da bi određenim pojedincima obznanio svoju nameru:

„A kad oni otidoše, a to anđeo Gospodnji javi se Josifu u snu i reče: Ustani, uzmi dijete i mater njegovu, pa bježi u Egipat, i budi ondje dok ti ne kažem: jer će Irod tražiti dijete da ga pogubi.“… „A po smrti Irodovoj, gle, anđeo Gospodnji javi se u snu Josifu u Egiptu. I reče: Ustani, uzmi dijete i mater njegovu i idi u zemlju Izrailjevu; jer su pomrli oni koji su tražili dušu djeteta.“ Matej 2:13, 19-20

„A njemu se javi anđeo Gospodnji stavši sa desne strane kadionog žrtvenika.“… „Ja sam Gavrilo koji stojim pred Bogom, i poslan sam da ti govorim i da ti ovo blagovijestim.“ Luka 1:11, 19

„Ali se podiže prvosveštenik i svi koji bijahu s njim, sekta sadukejska, i ispuniše se zavisti, I digoše ruke svoje na apostole, i baciše ih u opšti zatvor. A anđeo Gospodnji otvori noću vrata tamnice, izvede ih i reče: Idite i stanite u hramu pa govorite narodu sve riječi ovoga života.“ Dela apostolska 5:17-20

„A anđeo Gospodnji reče Filipu govoreći: Ustani i idi prema jugu na put koji silazi od Jerusalima u Gazu; on je pust.“ Dela apostolska 8:26

„I gle, anđeo Gospodnji se pojavi, i svjetlost obasja prostoriju, i kucnuvši Petra u rebra, probudi ga govoreći: Ustani brzo! I spadoše mu verige s ruku. I anđeo mu reče: Opaši se, i obuj obuću svoju. I učini tako. I reče mu: Obuci haljinu svoju, pa hajde za mnom.“ Dela apostolska 12:7-8

U ovom tekstu pokazaću da Gospod kojem ovi anđeli pripadaju nije samo Otac, nego i Gospod Isus Hristos.

Uzmimo, na primer, sledeći odlomak u kojem se Hristos izričito naziva Gospodom u istom kontekstu u kojem se anđeo Gospodnji javlja pastirima u polju:

„I bijahu pastiri u onome kraju boraveći u polju i čuvajući stražu noću kod stada svojega. I gle, anđeo Gospodnji stade među njih, i slava Gospodnja obasja ih; i ispuniše se strahom velikim. I reče im anđeo: Ne bojte se; jer vam, evo, javljam radost veliku koja će biti svemu narodu. Jer vam se danas rodi Spas, koji je Hristos Gospod, u gradu Davidovu. I ovo vam je znak: naći ćete dijete povijeno gdje leži u jaslama. I ujedanput sa anđelom se pojavi mnoštvo vojske nebeske, koji hvaljahu Boga govoreći: Slava na visini Bogu, i na zemlji mir, među ljudima dobra volja.“ Luka 2:8-14

Ova fluidnost, koja se nalazi i u ostalim jevanđeljima i u Delima apostolskim, gde se izraz „Gospod“ pojavljuje u istom kontekstu u kojem se Isus pominje i/ili naziva Gospodom, deluje namerno. Ona ukazuje na to da su nadahnuti pisci želeli upravo takvu dvosmislenost kako bi Isusa povezali sa jedinim božanskim Gospodom Starog zaveta.

Jednostavno rečeno, ovaj obrazac, u kojem se reč „Gospod“ upotrebljava u neposrednoj blizini mesta na kojima se Isus naziva Gospodom, snažan je dokaz da su novozavetni pisci želeli da Isusa uključe u božanski identitet Boga. Ti pisci su očigledno želeli da objave da je Isus istovremeno lično različit od suverenog Boga Izrailja, a ipak istovetan s njim.

To me dovodi do sledećeg primera:

„No kad on tako pomisli, gle, javi mu se u snu anđeo Gospodnji govoreći: Josife, sine Davidov, ne boj se uzeti Mariju ženu svoju; jer ono što se u njoj začelo od Duha je Svetoga. Pa će roditi sina, i nadjeni mu ime Isus; jer će on spasti narod svoj od grijeha njihovih. A sve se ovo dogodilo da se ispuni što je Gospod kazao preko proroka koji govori: Eto, djevojka će začeti, i rodiće sina, i nadjenuće mu ime Emanuil, što će reći: S nama Bog.“ Matej 1:20-23

Josifu se, u suštini, kaže da će Marija začeti JHVH Boga u telu, i upravo je to razlog zbog kojeg treba da mu da ime Isus.

Kao što anđeo objašnjava, to ime označava da je Dete došlo da učini ono što jevrejska Biblija pripisuje JHVH-u, i nikome drugom:

„Ako ćeš na bezakonje gledati, Gospode – Gospode, ko će ostati? Ali je u tebe praštanje da bi te se bojali.“… „Neka čeka Izrailj Gospoda; jer je u Gospoda milost, i velik je u njega otkup. I on će otkupiti Izrailja od svijeh bezakonja njegovijeh.“ Psalam 130:3-4, 7-8

JHVH je taj koji iskupljuje Izrailj od svih njegovih prestupa, i samo on može oprostiti grešnicima, budući da ne postoji stvorenje koje je bezgrešno i koje stoga ne zaslužuje Božji gnev.

Da bi ojačao ovo poistovećivanje Isusa s JHVH-om, Matej svoje jevanđelje uokviruje ponovnim naglašavanjem da je Isus Emanuilo, to jest sam Bog koji dolazi da prebiva sa svojim narodom:

„A Jedanaest učenika otidoše u Galileju, na goru kuda im je zapovijedio Isus. I kad ga vidješe, pokloniše mu se; a neki posumnjaše. I pristupivši Isus reče im govoreći: Dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji. Idite, dakle, i naučite sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio; i, evo, ja sam sa vama u sve dane do svršetka vijeka. Amin.“ Matej 28:16-20

Hristos ne samo da obećava da će ostati sa svojim sledbenicima, nego i tvrdi da poseduje apsolutnu suverenost nad celokupnim stvorenjem, prihvata obožavanje od svojih učenika, pa čak i sebe povezuje s Ocem i Svetim Duhom kao ono jedno određeno Božanstvo radi kojeg se vrši hrišćanski obred krštenja.

Zanimljivo je da u istoj glavi nalazimo još jedno pominjanje anđela Gospodnjeg:

„A pošto minu subota, na osvitku prvog dana nedjelje, dođoše Marija Magdalina i druga Marija da osmotre grob. I gle, zemlja se zatrese veoma; jer anđeo Gospodnji siđe s neba, i pristupivši odvali kamen od vrata grobnih i sjeđaše na njemu. A lice njegovo bijaše kao munja, i odijelo njegovo bijelo kao snijeg. I u strahu od njega uzdrhtaše stražari, i postadoše kao mrtvi.“

„A anđeo odgovarajući reče ženama: Ne bojte se vi; jer znam da Isusa raspetoga tražite. Nije ovdje; jer ustade kao što je kazao. Hodite da vidite mjesto gdje je ležao Gospod. I idite brzo i recite učenicima njegovim da ustade iz mrtvih; i gle, on će pred vama otići u Galileju; tamo ćete ga vidjeti. Eto kazah vam.“

„I izišavši brzo iz groba, sa strahom i radošću velikom pohitaše da jave učenicima njegovim. A kad iđahu da jave učenicima njegovim, i gle, srete ih Isus govoreći: Radujte se! A one pristupivši uhvatiše se za noge njegove i pokloniše mu se. Tada im reče Isus: Ne bojte se, idite te javite braći mojoj neka idu u Galileju, i tamo će me vidjeti.“ Matej 28:1-10

Primetimo kako žene hvataju Isusa za noge da bi ga obožavale, a da zbog toga nisu prekorene.

Ovo potvrđuje da Matej opisuje Isusa kao Boga koji je došao da živi kao Čovek među ljudima kroz svoje rođenje od svoje svete i blažene Djeve Majke.

U svetlu svega ovoga, jedino je razumno zaključiti da je Isus Gospod kojem ovi anđeli pripadaju.

Obratimo pažnju na logiku mog tumačenja:

A. Anđeli pripadaju JHVH Bogu.

B. Isus je JHVH koji je od Djeve postao čovek da bi spasao ljude od greha.

C. Isus je takođe Emanuilo, budući da je Bog koji je došao da bude sa svojim narodom do svršetka veka.

D. Anđeli, dakle, pripadaju Isusu, koji je njihov Gospod i Gospod celokupnog stvorenja.

Zapravo, upravo to nalazimo da Isus izjavljuje u Matejevom jevanđelju, jer Hristos u više navrata govori o anđelima kao o svojima.

Evo jednog primera:

„Drugu priču kaza im govoreći: Carstvo nebesko je kao čovjek što posija dobro sjeme na njivi svojoj. A kad ljudi pospaše, dođe njegov neprijatelj i posija kukolj po pšenici, pa otide. A kada niče usjev i rod donese, onda se pokaza kukolj. Tada dođoše sluge domaćinove i rekoše mu: Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme sijao na njivi svojoj? Otkuda, dakle, kukolj? A on im reče: Neprijatelj čovjek to učini. A sluge mu rekoše: Hoćeš li, dakle, da idemo da ga počupamo? A on reče: Ne; da ne bi čupajući kukolj počupali zajedno s njime i pšenicu. Ostavite neka raste oboje zajedno do žetve; i u vrijeme žetve reći ću žeteocima: Saberite najprije kukolj i svežite ga u snoplje da se sažeže, a pšenicu odvezite u žitnicu moju.“ Matej 13:24-30

Gospod zatim objašnjava parabolu:

„Tada otpusti Isus narod, i dođe u kuću. I pristupiše mu učenici njegovi govoreći: Protumači nam priču o kukolju na njivi. A on odgovarajući reče im: Koji sije dobro sjeme, to je Sin Čovječiji; A njiva je svijet; a dobro sjeme sinovi su Carstva, a kukolj sinovi su zla. A neprijatelj koji ga je posijao jeste đavo; a žetva je svršetak vijeka, a žeteoci su anđeli. Kao što se, dakle, kukolj sabira i ognjem sažiže, tako će biti na posljetku ovoga vijeka. Poslaće Sin Čovječiji anđele svoje, i sabraće iz Carstva njegova sve sablazni i one koji čine bezakonje. I baciće ih u peć ognjenu; ondje će biti plač i škrgut zuba. Tada će se pravednici zasjati kao sunce u Carstvu Oca svoga. Ko ima uši da čuje, neka čuje!“ Matej 13:36-43

Vlasnik je Hristos, Sin Čovečji, a njiva je svet, što znači da Isus sebe predstavlja kao Onoga koji poseduje čitavu zemlju. Dakle, Isus ne poseduje samo anđele, nego i ceo ljudski rod i sve ostalo na svetu!

A ipak nam Stari zavet kaže da zemlja i sve što je na njoj pripada JHVH-u:

„Gospodnja je zemlja i što je god u njoj, vaseljena i sve što živi na njoj.“ Psalam 24:1

O tome što Isus sebe naziva Sinom Čovečjim reći ću više uskoro.

I sledeći primeri u kojima Isus govori o svojim anđelima veoma su rečiti:

„Jer će doći Sin Čovječiji u slavi Oca svojega sa anđelima svojim, i tada će uzvratiti svakome po djelima njegovim. Zaista vam kažem: Ima nekih među vama što stoje ovdje koji neće okusiti smrti dok ne vide Sina Čovječijega gdje dolazi u Carstvu svome.“ Matej 16:27-28

„A kada dođe Sin Čovječiji u slavi svojoj i svi sveti anđeli sa njim, tada će sjesti na prijesto slave svoje. I sabraće se pred njim svi narodi, i razlučiće ih jedne od drugih kao pastir što razlučuje ovce od jaradi. I postaviće ovce sa desne strane sebi, a jarad sa lijeve.“

„Tada će reći Car onima što mu stoje sa desne strane: Hodite blagosloveni Oca mojega; primite Carstvo koje vam je pripremljeno od postanja svijeta. Jer ogladnjeh, i dadoste mi da jedem; ožednjeh, i napojiste me; stranac bijah, i primiste me; Nag bijah, i odjenuste me; bolestan bijah, i posjetiste me; u tamnici bijah, i dođoste mi.“

„Tada će mu odgovoriti pravednici govoreći: Gospode, kada te vidjesmo gladna, i nahranismo? Ili žedna, i napojismo? Kad li te vidjesmo stranca, i primismo? Ili naga, i odjenusmo? Kad li te vidjesmo bolesna ili u tamnici, i dođosmo ti? I odgovarajući Car reći će im: Zaista vam kažem: kad učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste.“

„Tada će reći i onima što mu stoje s lijeve strane: Idite od mene, prokleti, u oganj vječni koji je pripremljen đavolu i anđelima njegovim. Jer ogladnjeh, i ne dadoste mi da jedem; ožednjeh, i ne napojiste me; Stranac bijah, i ne primiste me; nag bijah, i ne odjenuste me; bolestan i u tamnici bijah, i ne posjetiste me.“

„Tad će mu odgovoriti i oni govoreći: Gospode, kada te vidjesmo gladna ili žedna, ili stranca ili naga, ili bolesna ili u tamnici, i ne poslužismo ti? Tada će im odgovoriti govoreći: Zaista vam kažem: kad ne učiniste jednome od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste. I ovi će otići u muku vječnu, a pravednici u život vječni.“ Matej 25:31-46

Primetimo da se Isus naziva Gospodom u istom kontekstu u kojem govori o svom dolasku sa svim anđelima da sudi narodima.

Budući da je on Gospod i budući da anđeli pripadaju njemu, Isus, dakle, mora biti i sam Gospod svih anđela.

Štaviše, Hristos ponovo tvrdi da čini ono što jevrejska Biblija pripisuje Svemogućem JHVH-u, jer JHVH je taj koji dolazi da sudi narodima i da svakome uzvrati po njegovim delima:

„Evo, Gospod Bog ide na jakoga, i mišica će njegova obladati njim; evo, plata je njegova kod njega i djelo njegovo pred njim.“ Isaija 40:10

„A vama, stado moje, ovako govori Gospod Gospod: Evo, ja ću suditi između ovce i ovce, između ovnova i jaraca. Malo li vam je što pasete na dobroj paši, nego ostatak paše svoje gazite nogama svojim? I što pijete bistru vodu, nego ostatak mutite nogama svojim? A moje ovce pasu što vi nogama svojim izgazite, i piju što vi zamutite nogama svojim.“

„Zato ovako im veli Gospod Gospod: Evo me, ja ću suditi između ovce debele i ovce mršave. Što bocima i ramenima otiskujete i rozima svojim bodete sve bolesne tako da ih razagnaste napolje, Zato ću izbaviti stado svoje da ne bude više grabež, i sudiću između ovce i ovce. I podignuću im jednoga pastira koji će ih pasti, slugu svojega Davida; on će ih pasti i biće im pastir. A ja Gospod biću im Bog, i sluga moj David knez među njima. Ja Gospod rekoh.“ Jezekilj 34:17-24

„Jer, gle, u one dane i u ono vrijeme, kad vratim roblje Judino i Jerusalimsko, Sabraću sve narode, i svešću ih u dolinu Josafatovu, i ondje ću se suditi s njima za svoj narod i za našljedstvo svoje Izrailja, kojega rasijaše među narode i razdijeliše zemlju moju“… „Skupite se i hodite, svi narodi unaokolo, i saberite se! Tamo svedi, Gospode, junake svoje. Neka se podignu i dođu narodi u Dolinu Josafatovu; jer ću ondje sjesti da sudim svijem narodima unaokolo.“ Joil 3:1-2, 11-12

Marko takođe beleži Isusove reči o njegovim anđelima u veoma značajnom kontekstu:

„Jer će u te dane biti nevolja kakva nije bila od početka tvorevine što je Bog stvorio do sada, niti će biti. I da Gospod ne skrati te dane, niko se ne bi spasao; ali izabranih radi, koje izbra, skratio je te dane.“… „I tada će ugledati Sina Čovječijega gdje dolazi na oblacima sa silom i slavom velikom. I tada će poslati anđele svoje i sabraće izabrane svoje od četiri vjetra, od kraja zemlje do kraja neba.“ Marko 13:19-20, 26-27

Zapanjujuće je to što Isus govori o tome kako njegovi anđeli sabiraju njegove izabrane, i to u istom kontekstu u kojem te izabrane opisuje kao one koje je Gospod izabrao za sebe!

Čini se razumno izvesnim da Isus zapravo opisuje samog sebe kao tog Gospoda izabranih, a taj zaključak dodatno pojačava to što Hristos sebe naziva Sinom Čovečjim koji jaše na oblacima nebeskim.

Ovo je neposredno upućivanje na viđenje koje je video prorok Danilo:

„Vidjeh u noćnom viđenju i, gle, sa oblacima nebeskim kao da dolazaše Sin Čovječji i da stiže do Starca dana i pred Njega bi priveden. I dade Mu se vlast i čast i carstvo, i svi narodi i plemena i jezici da Mu služe; vlast Njegova je vlast vječna, koja neće proći, i carstvo Njegovo neće se razrušiti.“ Danilo 7:13-14 New International Version (NIV)

Sin Čovečji kojeg prorok vidi kako se na oblacima uzdiže ka Starcu danima jeste večni car kojeg svi narodi moraju obožavati na svim svojim jezicima. Očigledno je da Isus nije tvrdio da je puko ljudsko biće!

Nije ni čudo što su prvosveštenik i Sinedrion osudili Isusa na smrt zbog bogohuljenja:

„I stavši prvosveštenik na sredinu, zapita Isusa govoreći: Zar ništa ne odgovaraš što ovi protiv tebe svjedoče? A on ćutaše i ništa ne odgovaraše. Opet ga prvosveštenik zapita i reče: Jesi li ti Hristos, Sin Blagoslovenoga? A Isus reče: Ja sam taj; i vidjećete Sina Čovječijega gdje sjedi sa desne strane Sile i dolazi na oblacima nebeskim. A prvosveštenik razdrije haljine svoje, i reče: Šta nam više trebaju svjedoci? Čuste hulu na Boga. Šta vam se čini? A oni ga svi osudiše da je zaslužio smrt.“ Marko 14:60-64

„Odgovoriše mu Judejci: Mi imamo zakon i po zakonu našemu mora da umre, jer načini sebe Sinom Božijim.“ Jovan 19:7

Isusovi protivnici znali su da on sebe izjednačava s Bogom Ocem, što su smatrali bogohuljenjem, jer nisu verovali da je on išta više od pukog ljudskog stvorenja. Upravo su se u tome ozbiljno prevarili.

Čak i apostol Pavle govori o svetima, to jest o svetim bićima koja pripadaju Hristu, u šta spadaju i anđeoske vojske:

„Da bi se utvrdila srca vaša neporočna u svetosti pred Bogom i Ocem našim o dolasku Gospoda našega Isusa Hrista sa svima svetima njegovim.“ 1. Solunjanima 3:13

„A vama stradalnicima spokojstvo sa nama kada se javi s neba Gospod Isus s anđelima sile svoje, U ognju plamenome, koji će osuditi one koji ne poznaju Boga i ne pokoravaju se Jevanđelju Gospoda našega Isusa Hrista. Takvi će biti osuđeni na vječnu pogibao od lica Gospodnjega i od slave sile njegove, Kada dođe u onaj Dan da se proslavi u svetima svojima i pokaže se divan u svima vjerujućima, jer povjerovaste svjedočanstvu našemu.“ 2. Solunjanima 1:7-10

Zadivljujuće je to što blaženi apostol na Hrista primenjuje jezik sledećih starozavetnih tekstova, koji govore o JHVH-u koji dolazi sa svojim svetima da u plamenu ognja uništi bezbožnike i da ih užasne slavom svog veličanstva/moći:

„Uđi u stijenu, i sakrij se u prah od straha Gospodnjega i od slave veličanstva njegova. Ponosite oči čovječije poniziće se, i visina ljudska ugnuće se, a Gospod će sam biti uzvišen u onaj dan. Jer će doći dan Gospoda nad vojskama na sve ohole i ponosite i na svakoga koji se podiže, te će biti poniženi. I na sve kedre Livanske, velike i visoke, i na sve hrastove Vasanske, I na sve gore visoke i na sve humove izdignute, I na svaku kulu visoku i na svaki zid tvrdi, I na sve lađe Tarsiske i na sve likove mile. Tada će se ponositost ljudska ugnuti i visina se ljudska poniziti, i Gospod će sam biti uzvišen u onaj dan.“ Isaija 2:10-17

„Jer, gle, Gospod će doći s ognjem, i kola će mu biti kao vihor, da izlije gnjev svoj u jarosti i prijetnju u plamenu ognjenom. Jer će Gospod suditi ognjem i mačem svojim svakom tijelu, i mnogo će biti pobijenijeh od Gospoda.“ Isaija 66:15-16

„Evo, ide dan Gospodnji, i plijen će se tvoj razdijeliti usred tebe. Jer ću skupiti sve narode na Jerusalim u boj, i grad će se uzeti, i kuće oplijeniti i žene osramotiti, i polovina će grada otići u ropstvo, a ostali narod neće se istrijebiti iz grada. Jer će Gospod izaći, i vojevaće na narode kao što vojuje na dan kad je boj. I noge će njegove stati u taj dan na gori Maslinskoj koja je prema Jerusalimu s istoka, i gora će se Maslinska raspasti po srijedi na istok i na zapad da će biti prodol vrlo velika, i polovina će gore ustupiti na sjever a polovina na jug. I bježaćete u prodol gorsku, jer će prodol gorska dopirati do Asala, i bježaćete kao što bježaste od trusa u vrijeme Ozije, cara Judina; i doći će Gospod Bog moj, i svi će Sveti biti s tobom.“ Zaharija 14:1-5

Na kraju, ali ne i najmanje važno, evo kako apostol Jovan opisuje anđela koji mu je poslat da mu otkrije ono što je uskoro trebalo da se dogodi:

„I reče mi: Ove su riječi vjerne i istinite, i Gospod Bog svetih proroka posla anđela svojega da pokaže slugama svojim šta će biti uskoro. I evo, dolazim uskoro. Blažen je koji drži riječi proroštva knjige ove.“… „Ja, Isus, poslah anđela svojega da vam posvjedoči ovo u Crkvama. Ja sam Izdanak i Rod Davidov, sjajna Zvijezda Danica.“ Otkrivenje 22:6-7, 16

Anđeo Gospoda Boga duhova proročkih, to jest Boga koji nadahnjuje proroke, nije niko drugi do anđeo Isusa Hrista!

Reći da je ono što Jovan ovde piše zapanjujuće bilo bi krajnje ublažavanje!

Apostol ili kaže da je Gospod Bog duhova proročkih sam Isus, ili da su Gospod Bog i Isus suštinski jednaki, iako su lično različiti.

Kako god bilo, i dalje nam ostaje dodatna potvrda da je Isus Gospod anđela, što dodatno objašnjava zašto je anđelima zapoveđeno da mu služe i da ga obožavaju:

„I odmah ga Duh izvede u pustinju. I bi ondje u pustinji dana četrdeset, kušan od satane, i bi sa zvjerinjem, i anđeli mu služahu.“ Marko 1:12-13 – Up. Matej 4:11

„I opet, kada uvodi Prvorodnoga u vaseljenu, govori: I neka mu se poklone svi anđeli Božiji.“ Jevrejima 1:6

Zapravo, anđeli nisu jedina stvorena bića od kojih se traži da obožavaju vaskrslog Gospoda Isusa.

Apostolu Jovanu pokazano je viđenje u kojem će svako stvorenje u celokupnom stvorenju na kraju odati Hristu potpuno isto obožavanje koje prima Bog, i to za potpuno isto vreme!

„I kad uze knjigu, četiri živa bića i dvadeset i četiri starješine padoše pred Jagnjetom; svaki je imao gusle, i zlatne čaše pune tamjana, a to su molitve svetih. I pjevahu pjesmu novu govoreći: Dostojan si da uzmeš knjigu, i da otvoriš pečate njene; jer si bio zaklan i krvlju svojom iskupio si Bogu nas iz svakoga roda i jezika i naroda i plemena. I učinio si ih Bogu našemu carevima i sveštenicima i carovaće na zemlji.“

„I vidjeh i čuh glas mnogih anđela oko prijestola i živih bića i starješina, i bješe broj njihov mirijade mirijada i hiljade hiljada. Govoreći glasom gromkim: Dostojno je Jagnje koje je zaklano, da primi silu i bogatstvo i premudrost i čast i slavu i blagoslov.“

„I čuh gdje svako stvorenje što je na nebu i na zemlji i pod zemljom i što je na moru, i sve što je u njima, govori: Onome što sjedi na prijestolu, i Jagnjetu, blagoslov i čast i slava i moć u vijekove vijekova! I četiri živa bića rekoše: Amin. I starješine padoše i pokloniše se.“ Otkrivenje 5:8-14

Jovan je Hrista postavio na istu stranu Boga u podeli između Tvorca i stvorenja.

Obratimo pažnju kako to funkcioniše:

A. Svako stvorenje u celokupnom stvorenju obožava Onoga koji sedi na prestolu u vekove vekova.

B. Onaj na prestolu, dakle, mora po prirodi biti nestvoren, budući da je različit i odvojen od celokupnog stvorenja.

C. Svako stvorenje u celokupnom stvorenju obožava i Jagnje na potpuno isti način na koji se obožava Onaj koji sedi na prestolu, i to za potpuno isto vreme.

D. Jagnje, dakle, takođe mora po prirodi biti nestvoreno, budući da je lično razlikovano i odvojeno od celokupnog stvorenja.

Pavle čini isto što i Jovan, jer je u svojoj nadahnutoj poslanici Filipljanima naveo pesmu/himnu Hristu u kojoj se vaskrsli Gospod razlikuje od svakog stvorenog bića koje postoji:

„Zato neka je u vama ista misao koja je i u Hristu Isusu, Koji budući u obličju Božijem, nije smatrao za otimanje to što je jednak sa Bogom, Nego je sebe ponizio uzevši obličje sluge, postao istovjetan ljudima, i izgledom se nađe kao čovjek; Unizio je sebe i bio poslušan do smrti, i to do smrti na krstu,“

„Zato i Njega Bog visoko uzdiže, i darova mu Ime koje je iznad svakoga imena. Da se u Ime Isusovo pokloni svako koljeno što je na nebesima i na zemlji i pod zemljom; I da svaki jezik prizna da je Isus Hristos Gospod na slavu Boga Oca.“ Filipljanima 2:5-11 New International Version (NIV)

Sledeća parafraza majstorski prenosi smisao pesme/himne koja se recitovala/pevala o Hristu:

„Mislite o sebi onako kako je Isus Hristos mislio o sebi. Imao je jednak status s Bogom, ali nije o sebi mislio toliko da bi se po svaku cenu morao grčevito držati prednosti tog statusa. Nikako. Kada je došlo vreme, odložio je povlastice božanstva i uzeo na sebe status roba, postao je čovek****! Postavši čovek, ostao je čovek. Bio je to neverovatno ponižavajući proces. Nije polagao pravo na posebne povlastice. Umesto toga, živeo je nesebičnim, poslušnim životom, a zatim umro nesebičnom, poslušnom smrću — i to najgorom vrstom smrti — raspećem.

„Zbog te poslušnosti, Bog ga je uzdigao visoko i počastvovao ga daleko iznad bilo koga i bilo čega, ikada, tako da će se sva stvorena bića na nebu i na zemlji — čak i oni davno umrli i sahranjeni — pokloniti u obožavanju pred ovim Isusom Hristom, i uzviknuti u hvali da je on Gospodar svega, na slavnu čast Boga Oca.“ The Message (MSG)

Zadivljujuće je što Pavle izjavljuje da će svako stvorenje obožavati Isusa na potpuno isti način na koji je prorok Isaija objavio da će biti obožavan sam JHVH, u znak priznanja da je on jedini pravedni Bog koji postoji!

„Oglasite, i dovedite, neka vijećaju zajedno: Ko je to od starine kazao? Ko je javio još onda? Nijesam li ja, Gospod? Nema osim mene drugoga Boga, nema Boga pravednoga i Spasitelja drugoga osim mene. Pogledajte u mene, i spašćete se svi krajevi zemaljski; jer sam ja Bog, i nema drugoga. Sobom se zakleh; izide iz usta mojih riječ pravedna, i neće se poreći, da će im se pokloniti svako koljeno, i zaklinjati se svaki jezik.“ Isaija 45:21-23

Ova dva blažena i sveta apostola nisu mogla jasnije da kažu da Hristos nije stvorenje, nego nestvorena božanska Ličnost koja je izabrala da na sebe uzme prirodu stvorenja postavši čovek.

U svetlu svih ovih božanski otkrivenih činjenica, da li je ikakvo iznenađenje što se Isus prikazuje kao Gospod čitavog anđeoskog carstva, u kojem anđeli pripadaju njemu isto koliko i Bogu Ocu?

Ako nije drugačije naznačeno, biblijski citati preuzeti su iz World English Bible (WEB).

Dodatna literatura

Dokaz da Isus nije arhanđel Mihailo (https://www.samshmnthelogy.net/post/proving-that-jesus-is-not-the-archangel-michael)

JUDA SVEDOČI: ISUS NIJE MIHAILO! (https://www.samshmnthelogy.net/post/jude-testifies-jesus-is-not-michael)

STVORENA ANĐEOSKA BIĆA KAO JEHOVA BOG? (https://www.samshmnthelogy.net/post/created-angelic-beings-as-jehovah-god)

FILIPLJANIMA 2: ADAMOVSKA HRISTOLOGIJA? (https://www.samshmnthelogy.net/post/philippians-2-an-adam-christology)