Kako Juda Iskariotski pobija kalvinizam
U ovoj objavi upotrebiću slučaj Jude Iskariotskog da pobijem kalvinističku doktrinu T.U.L.I.P., pokazujući da bogoduho Sveto pismo naglašeno uči da ga je Hristos izabrao s izričitom namerom da ga spase, iako je Gospod znao da je on đavo koga će Satana navesti da izda Božjeg jedinorodnog i ljubljenog Sina:
„Isus im odgovori: Ne izabrah li ja vas dvanaestoricu? I jedan od vas je đavo. A govoraše za Judu Simonova Iskariota, jer on namjeravaše da ga izda, iako bješe jedan od Dvanaestorice.“ Jovan 6:70-71
ISUS UMIRE ZA JUDINE GREHE
Prema Lukinom jevanđelju, u noći Isusove izdaje naš Gospod je prelomljeni hleb i čašu, koji su ukazivali na njegovu žrtvenu smrt, ponudio svima koji su bili prisutni, govoreći im da to čini za njih.
Ono što Lukin izveštaj čini prilično zanimljivim jeste to što je Juda bio prisutan i što je zaista uzeo učešća u Gospodnjoj večeri!
„I uzevši hljeb zablagodari, prelomi ga i dade im govoreći: Ovo je tijelo moje koje se daje za vas; ovo činite za moj spomen. A tako i čašu po večeri, govoreći: Ova je čaša Novi zavjet u krvi mojoj, koja se za vas prolijeva. Ali evo ruke izdajnika mojega sa mnom na trpezi. I Sin Čovječiji, dakle, ide kako je određeno; ali teško čovjeku onome koji ga izdaje! I oni se stadoše pitati među sobom koji bi, dakle, od njih bio taj koji će to učiniti.“ Luka 22:19-23
Ovo dokazuje da je Isus došao da umre za Judu, da bi izvršio pomirenje za njegove grehe kako bi ga spasao od večnog suda.
A da je Hristos želeo da isključi Judu, lako je to mogao učiniti tako što bi ograničio svoje izjave, upravo onako kako nalazimo u Jovanovom jevanđelju kada je oprao noge dvanaestorici apostola:
„A pred praznik Pashe, znajući Isus da je došao njegov čas da pređe iz ovoga svijeta Ocu, ljubivši svoje koji su u svijetu, ljubio ih je do kraja. I kad bi večera, pošto đavo već bješe metnuo u srce Judi Simonovu Iskariotskom da ga izda, Znajući Isus da mu je Otac sve dao u ruke, i da od Boga iziđe, i Bogu ide, Ustade od večere i skide gornje haljine, pa uze ubrus i opasa se njime. Potom usu vodu u umivaonicu, i poče prati noge učenicima i otirati ubrusom kojim bješe opasan. Onda dođe Simonu Petru, a ovaj mu reče: Gospode, zar ti moje noge da opereš? Odgovori Isus i reče mu: Što ja činim, ti sad ne znaš, ali ćeš poslije razumjeti. Reče mu Petar: Nikada ti nećeš oprati moje noge. Isus mu odgovori: Ako te ne operem, nemaš udjela sa mnom. Reče mu Simon Petar: Gospode, ne samo noge moje, nego i ruke i glavu. Reče mu Isus: Okupani nema potrebe šta da pere osim nogu, jer je sav čist; i vi ste čisti, ali ne svi. Jer znađaše izdajnika svojega, zato reče: Niste svi čisti. A kad im opra noge, uze haljine svoje pa opet sjede za trpezu i reče im: Znate li šta sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodom; i pravo velite, jer jesam. Kad vam, dakle, oprah noge, ja Gospod i Učitelj, i vi ste dužni jedni drugima prati noge. Jer sam vam dao primjer da, kao što ja učinih vama, i vi činite. Zaista, zaista vam kažem: Nije sluga veći od gospodara svojega, niti je poslanik veći od onoga koji ga je poslao. Kad ovo znate, blaženi ste ako to tvorite. Ne govorim o svima vama; ja znam koje izabrah; nego da se ispuni Pismo: Koji sa mnom hljeb jede, podiže petu svoju na mene.“ Jovan 13:1-18
Hristove izjave da nisu svi njegovi sledbenici čisti, ili da ne govori o svima njima, pokazuju da naš Gospod nije imao nikakvog ustezanja da se postara da njegovi slušaoci znaju kako ne misli na sve njih. Pa ipak, takvo ograničenje se ne pojavljuje u rečima našeg Gospoda upućenim učenicima kada im je nudio hleb i čašu kao znak svoje žrtvene smrti u njihovu korist.
Prethodno, možda, objašnjava zašto biblijski naučnici spremno priznaju da je Juda lično uzeo učešća u Gospodnjoj večeri:
Stih 21
Ruka onoga koji me izdaje, itd. – Šta se više može poželeti, kaže dr Lajtfut, kao dokaz da je Juda bio prisutan na evharistiji? A što se tiče toga da se suprotno pokušava dokazati iz Jovana 13, ni iz čega se ništa ne dobija; jer u celom tom poglavlju nema ni sloga o pashalnoj večeri, nego o večeri pre praznika Pashe. (Komentar Adama Klarka: http://www.studylight.org/com/acc/view.cgi?bk=41&ch=22; podebljani naglasak je moj)
Stih 21
Ali evo, ruka onoga koji me izdaje,… Pod „rukom“ se ne misli figurativno na Judinu nameru, smišljanje i zaveru da ga izda, kako se ta reč koristi u 2. Samuilovoj 14:19, nego doslovno na Judinu ruku, koja je tada zajedno s Hristom bila umočena u zdelu, Matej 26:23, a zatim sledi ovde, jeste sa mnom na stolu; i to je otežavajuća okolnost njegovog greha, da onaj koji je sedeo s njim za njegovim stolom, jeo s njim hleb i umakao svoj zalogaj u istu zdelu, treba da bude njegov izdajnik, prema proroštvu u Psalmu 41:9, kao što takođe opisuje i ukazuje na osobu koja treba da izvrši to delo, čak jednog od njegovih učenika; za koje je učenike upravo bio rekao da se njegovo telo daje i njegova krv proliva. Izraz „sa mnom“ izostavljen je u sirijskoj i persijskoj verziji. Iz Lukinog izveštaja najjasnije se vidi da Juda nije bio samo na Pashi, nego i na Gospodnjoj večeri, budući da je ovo rečeno kada su obe bile završene. (Izlaganje celog Svetog pisma Džona Gila: http://www.studylight.org/com/geb/view.cgi?bk=41&ch=22; podebljani naglasak je moj)
„… Time što se na Judinu izdaju osvrnuo posle Gospodnje večere, a ne pre nje (Marko 14:18-21; Matej 26:21-25), Luka je otkrio da učešće u Gospodnjoj večeri ne jemči članstvo u Božjem carstvu. Uporedi Jovan 13:26 i 13:27-30. Luka je slična učenja izneo i na drugim mestima (vidi komentare na 8:4-15; 13:22-30, ‘Lukina poruka’).“ (Robert Stein, Luke: An Exegetical and Theological Exposition of Holy Scripture (New American Commentary) [B&H Publishing Group, 1993], str. 546; podebljani naglasak je moj)
„Uvođenje izdajnika u st. 21 bremenito je značenjem. Prvo, već je zapanjujuće to što uži krug Isusovih sledbenika, oni koji čine srodničku grupu s kojom je izabrao da podeli Pashu, uključuje izdajnika (upor. 21:16). Iako Luka jezički čini malo da svoju publiku usmeri u tom pravcu, ipak možemo čuti odjeke tragedije opisane u vezi sa stradalnim pravednikom, uključujući i sramotu izdaje od strane bliskog sabesednika za trpezom (Ps 41:9). Drugo, premda ‘ruka’ često ima preneseno značenje ‘moći’, taj izraz je takođe korišćen u vezi s onima koji stoje nasuprot Isusu, s onima koji traže njegovu propast. To što je takva osoba prisutna čak i na Pashi s Isusom pokazuje otvorenost njegove prakse zajedništva za trpezom, ali takođe podseća na njegovo ranije upozorenje: Deljenje trpeznog zajedništva s Isusom, čak i slušanje njegovih učenja – to nije nikakvo jemstvo ulaska u eshatološko iskupljenje (13:22-30)…“ (Joel b. Green, The Gospel of Luke (The New International Commentary on the New Testament) [William B. Eerdmans Publishing Company, 1997], str. 764-765; podebljani naglasak je moj)
JUDINO IME ZAPISANO NA NEBU
Luka takođe beleži Gospodnje izjave da je Juda bio jedan od učenika čije je ime bilo zapisano na nebu:
„Vratiše se pak Sedamdesetorica sa radošću govoreći: Gospode, i demoni nam se pokoravaju u ime tvoje. A on im reče: Vidjeh satanu gdje pade sa neba kao munja. Evo vam dajem vlast da stajete na zmije i skorpije i na svu silu vražiju, i ništa vam neće nauditi. Ali se tome ne radujte što vam se duhovi pokoravaju, nego se radujte što su imena vaša napisana na nebesima.“ Luka 10:1, 17-30
To što je Judino ime bilo zabeleženo na nebu znači da je Bog želeo da ga spase od gneva i uništenja.
Ugledni novozavetni naučnik Darel L. Bok objašnjava zašto smatra da su dvanaestorica apostola bila uključena među sedamdeset učenika koje je Gospod poslao da propovedaju jevanđelje:
Misija sedamdeset dvojice (10,1–24)* Služba propovedanja nije ograničena na Dvanaestoricu. U 9,1–6 oni su poslani u misiju da propovedaju carstvo, ali sada je poslana veća grupa od sedamdeset dvojice. Isus ne ograničava službu na malobrojne izabrane (vidi 9,49–50, 60–61). Učenici su pozvani da propovedaju nadu carstva. Luka 22,35 upućuje nazad na ova uputstva kada se Isus obraća Dvanaestorici na Poslednjoj večeri. Tako izgleda da su Dvanaestorica deo sedamdeset dvojice. Oni putuju dva po dva da pripreme razne gradove za Isusov dolazak. Iz onoga što Isus govori jasno je da je zadatak pred njima velik. Biće odbacivanja, ali mogu očekivati i veliku žetvu. (Bock, Luke (Lk 10:1–24), InterVarsity Press, Downers Grove, IL 1994; podebljani naglasak je moj)
Sledeći odlomak potvrđuje da je Juda bio jedan od sedamdesetorice koji su se radovali činjenici da su im čak i demoni bili pokorni zbog Hristove vlasti:
„I dozvavši svojih dvanaest učenika, dade im vlast nad duhovima nečistim da ih izgone, i da iscjeljuju od svake bolesti i svake nemoći. A imena dvanaest apostola su ova: prvi Simon, koji se zove Petar, i Andrej brat njegov; Jakov Zevedejev i Jovan brat njegov; Filip i Vartolomej; Toma i Matej carinik; Jakov Alfejev i Levej prozvani Tadej; Simon Kananit i Juda Iskariotski, koji ga i izdade. Ovu Dvanaestoricu posla Isus i zapovjedi im govoreći: Na put neznabožaca ne idite, i u grad samarjanski ne ulazite. Nego idite najprije izgubljenim ovcama doma Izrailjeva! I hodeći propovijedajte i kazujte da se približilo Carstvo nebesko. Bolesne iscjeljujte, gubave čistite, mrtve dižite, demone izgonite; na dar ste dobili, na dar i dajite. Ne nosite zlata ni srebra ni bakra u pojasima svojim, Ni torbe na put, ni dvije haljine, ni obuće ni štapa; jer je poslenik dostojan hrane svoje.“ Matej 10:1-10
Štaviše, Sveto pismo uči da Bog briše ili istrebljuje ime svakog pojedinca koji otpadne od Božje milosti ili odbije da se pokaje i okrene njemu:
„A sjutradan reče Mojsije narodu: Vi ljuto sagriješiste; zato sada idem gore ka Gospodu, eda bih ga umolio da vam oprosti grijeh. I vrati se Mojsije ka Gospodu, i reče: Molim ti se; narod ovaj ljuto sagriješi načinivši sebi bogove od zlata. Ali oprosti im grijeh: Ako li nećeš, izbriši me iz knjige svoje, koju si napisao. A Gospod reče Mojsiju: Ko mi je zgriješio, onoga ću izbrisati iz knjige svoje.“ Izlazak 32:30-33
„Meći na njih krivicu za krivicom, da ne dođu do pravde tvoje. Neka se izbrišu iz knjige živijeh, i s pravednicima nek ne budu zapisani.“ Psalam 69:27-28
„Tako će onaj koji pobijedi biti obučen u haljine bijele, i neću izbrisati ime njegovo iz Knjige života, i priznaću ime njegovo pred Ocem mojim i pred anđelima njegovim.“ Otkrivenje 3:5
Reči vaskrslog Gospoda podrazumevaju da će izbrisati ime svakog hrišćanina koji ne istraje i ne pobedi.
Ovo se jasno vidi iz činjenice da Biblija otvoreno kaže da će Hristos odbiti da prizna i potvrdi svaku osobu koja se suviše stidi da prizna i potvrdi Gospoda:
„Svaki koji prizna mene pred ljudima, priznaću i ja njega pred Ocem svojim koji je na nebesima. A ko se odrekne mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred Ocem svojim koji je na nebesima.“ Matej 10:32-33
„Jer ko se postidi mene i mojih riječi u rodu ovome preljubotvornom i grješnom, i Sin će se Čovječiji postidjeti njega kad dođe u slavi Oca svojega sa svetim anđelima.“ Marko 8:38
„Jer ko se postidi mene i mojih riječi, njega će se Sin Čovječiji postidjeti kada dođe u slavi svojoj i Očevoj i svetih anđela.“ Luka 9:26
„Ako trpimo, s Njim ćemo i carovati; ako li se odreknemo, i On će se nas odreći;“ 2. Timoteju 2:12
Gorenavedeni tekstovi pokazuju da će vaskrsli Gospod zaista izbrisati ime iz Knjige života i odbiti da prizna svakoga ko ne uspe da istraje do kraja i/ili ko se odrekne Sina pred drugima.
U suštini, to je ono što se dogodilo Judi. Tj. pošto je Juda otpao izdavši Hrista, Bog je na kraju izbrisao njegovo ime iz Jagnjetove Knjige života.
JUDI JE OBEĆANO DA ĆE CAROVATI S HRISTOM U BUDUĆEM VEKU
Konačni dokaz da je Isus želeo da spase Judu, a ne da ga osudi na večnu propast, dolazi iz Matejevog jevanđelja:
„Tada odgovori Petar i reče mu: Eto, mi smo ostavili sve i za tobom pošli; šta će, dakle, nama biti? A Isus im reče: Zaista vam kažem da ćete vi koji pođoste za mnom, u novom životu, kada sjedne Sin Čovječiji na prijesto slave svoje, sjesti i sami na dvanaest prijestola i suditi nad dvanaest plemena Izrailjevih. I svaki koji je ostavio kuću, ili braću, ili sestre, ili oca, ili mater, ili ženu, ili djecu, ili zemlju, imena moga radi, primiće sto puta onoliko, i naslijediće život vječni. Ali će mnogi prvi biti posljednji i posljednji prvi.“ Matej 19:27-30
Juda je uključen u Hristovo obećanje da će dvanaestorica apostola vladati nad dvanaest plemena Izrailjevih u budućem veku, kada Sin telesno siđe s neba da obnovi i preobrazi zemlju.
Ovo pokazuje da je Juda bio predodređen za spasenje, ali je izabrao da se odvrati od Hrista i time izgubio svoje pravo na večni život.
Drugim rečima, nije Sin taj koji je odbacio Judu ili ga predodredio za večni gnev, kao što bi nas kalvinizam ubeđivao. Naprotiv, Juda je izabrao da sam sebe odseče od milosti Gospoda Isusa izdavši ga, i time se odrekao dara spasenja koji je Hristos došao da podari njemu i celom ljudskom rodu.
DALJE ČITANJE
Jovan Kalvin i ograničeno iskupljenje
Argument za neograničeno pomirenje 1. deo