Posredovanje i zauzimanje pred jedinim Posrednikom i Zastupnikom

Bogonadahnuto Sveto pismo poziva vernike da se mole i zauzimaju za spasenje celog čovečanstva, budući da imaju jednog posrednika koji je samog sebe prineo kao otkup da bi pribavio iskupljenje celom ljudskom rodu:

„Molim, dakle, prije svega da se čine moljenja, molitve, prozbe, blagodarenja za sve ljude, Za careve i za sve koji su u vlasti, da tih i miran život poživimo u svakoj pobožnosti i čestitosti. Jer je ovo dobro i ugodno pred Spasiteljem našim Bogom, Koji hoće da se svi ljudi spasu i da dođu u poznanje istine. Jer jedan je Bog, jedan i posrednik između Boga i ljudi, čovjek Hristos Isus, Koji sebe dade u otkup za sve, svjedočanstvo u naznačena vremena, Za koje sam ja postavljen propovjednik i apostol – istinu govorim u Hristu, ne lažem, – učitelj neznabožaca u vjeri i istini.“ 1. Timoteju 2:1-7

PRVI PRIMER

„A kad bi uveče, pošto sunce zađe, donošahu k njemu sve bolesnike i bjesomučnike; I sav grad bijaše se sabrao pred vratima. I iscijeli mnoge bolesnike od različnih bolesti, i demone mnoge istjera, i ne dopuštaše demonima da govore da znaju da je on Hristos.“ Marko 1:32-34

„I prešavši na zemlju, dođoše u Genisaret i pristadoše. I kad oni iziđoše iz lađe, odmah ga poznadoše I optrčaše sav onaj kraj i počeše na posteljama donositi bolesnike gdje god bi čuli da je on. I gdje god je ulazio u sela ili u gradove ili u naselja, na raskršćima polagahu bolesnike i moljahu ga da se barem skuta od haljine njegove dotaknu; i koji god ga se doticahu, spasavahu se.“ Marko 6:53-56

„I opet iziđe Isus iz krajeva tirskih i sidonskih i dođe na more Galilejsko kroz krajeve dekapoljske. I dovedoše k njemu gluha i mutava, i moljahu ga da metne na njega ruku. I uzevši ga iz naroda nasamo, metnu prste svoje u uši njegove, i pljunuvši dotače se jezika njegova; I pogledavši na nebo, uzdahnu i reče mu: Efata, to jest, otvori se! I odmah mu se otvori sluh, i razdriješi se sveza jezika njegova, i govoraše pravilno. I zabrani im da nikome ne kazuju; ali što im on više zabranjivaše, to oni većma razglašavahu. I veoma mnogo se divljahu govoreći: Sve dobro čini; i gluhe čini da čuju i nijeme da govore.“ Marko 7:31-37

„I dođe u Vitsaidu; i dovedoše k njemu slijepa, i moljahu ga da ga se dotakne. I uzevši za ruku slijepoga, izvede ga izvan sela, i pljunuvši mu na oči, položi ruke na njega, i zapita ga vidi li što. I on pogledavši reče: Vidim ljude da idu kao drveće. I potom opet metnu mu ruke na oči, i učini da progleda: i iscijeli se, i vidje sve jasno. I posla ga domu njegovom, govoreći: Niti ulazi u selo, niti kazuj kome u selu.“ Marko 8:22-26

„I otišavši Isus odande, dođe moru Galilejskom, i popevši se na goru, sjede ondje. I pristupi mu narod mnogi koji imaše sa sobom hrome, slijepe, nijeme, bogalje i mnoge druge, i položiše ih pred noge Isusove, i iscijeli ih. Tako da se narod divljaše, videći gluve gdje čuju, nijeme gdje govore, bogalje iscijeljene, hrome gdje idu, slijepe gdje gledaju; i hvališe Boga Izrailjeva.“ Matej 15:29-31

DRUGI PRIMER

„I uđe opet u Kapernaum poslije nekoliko dana; i ču se da je u kući. I odmah se skupiše mnogi tako da ne mogahu ni pred vratima da se smjeste; i kazivaše im riječ. I dođoše k njemu sa oduzetim, koga nošahu četvorica. I ne mogući približiti se k njemu od naroda, otkriše krov od kuće gdje on bijaše, i prokopavši spustiše odar na kome oduzeti ležaše. A Isus vidjevši vjeru njihovu, reče oduzetome: Sinko, opraštaju ti se grijesi tvoji!“ Marko 2:1-5

TREĆI PRIMER

„I kad pređe Isus u lađi opet na onu stranu, skupi se narod mnogi oko njega; i bješe kraj mora. I gle, dođe jedan od starješina sinagoge po imenu Jair; i vidjevši ga pade pred noge njegove. I moljaše ga mnogo, govoreći: Ćerčica je moja na samrti; da dođeš i metneš na nju ruke, da se spase i da živi. I pođe s njim. I za njim iđaše naroda mnogo, i pritješnjavahu ga.“… „Dok on još govoraše, dođoše od starješine sinagoge govoreći: Kći tvoja umrije; što još trudiš Učitelja? A Isus, čim je čuo riječ što kazaše, reče starješini sinagoge: Ne boj se, samo vjeruj! I ne dade da iko pođe za njim osim Petra i Jakova i Jovana brata Jakovljeva. I dođe u kuću starješine sinagoge, i vidje vrevu i one koji plaču i leleču mnogo. I ušavši reče im: Šta ste se uznemirili i plačete? Djevojčica nije umrla nego spava. I podsmijevahu mu se. A on istjeravši sve, uze oca i mater djevojčice i one koji bijahu s njim, i uđe gdje ležaše djevojčica. I uzevši djevojčicu za ruku, reče joj: Talita kumi, što znači: Djevojčice, tebi govorim, ustani! I odmah ustade djevojčica, i hođaše; a bješe od dvanaest godina. I začudiše se čudom velikim. I zaprijeti im vrlo da niko ne dozna za to; i reče da joj daju da jede.“ Marko 5:21-24, 35-43

ČETVRTI PRIMER

„I ustavši odande, otide u krajeve tirske i sidonske, i ušavši u kuću, htjede da to niko ne dozna; no nije se mogao sakriti. Jer čuvši za njega žena u čijoj kćeri bijaše duh nečisti, dođe i pade k nogama njegovim. A ta žena bijaše neznaboškinja rodom Sirofeničanka, i moljaše ga da istjera demona iz kćeri njezine. A Isus joj reče: Pusti da se najprije djeca nahrane; jer nije pravo uzeti hljeb od djece i baciti psima. A ona odgovori i reče mu: Da, Gospode, ali i psi ispod trpeze jedu od mrva djetinjih. I reče joj: Za ovu riječ, idi, izišao je demon iz kćeri tvoje. I došavši kući, nađe kćer da leži na postelji, a demon bješe izišao.“ Marko 7:24-30

PETI PRIMER

„I došavši učenicima svojim, vidje narod mnogi oko njih i književnike gdje raspravljaju s njima. I odmah vidjevši ga, sav narod zadivi se i pritrčavši, pozdravljahu ga. I upita književnike: Šta to raspravljate s njima? I odgovarajući jedan iz naroda reče: Učitelju, dovedoh tebi sina svojega u kome je duh nijemi. I kad god ga uhvati lomi ga, i pjenu baca, i škrguće zubima; i suši se. I rekoh učenicima tvojim da ga istjeraju; i ne mogoše. A on odgovarajući reče: O rode nevjerni, dokle ću s vama biti? Dokle ću vas trpjeti? Dovedite ga k meni. I dovedoše ga njemu; i kad ga vidje duh, odmah ga stade lomiti; i padnuvši na zemlju valjaše se bacajući pjenu. I upita oca njegova: Koliko ima vremena kako mu se to dogodilo? A on reče: Iz djetinjstva. I mnogo puta baca ga u vatru i u vodu da ga pogubi; nego ako što možeš, pomozi nam, smiluj se na nas. A Isus mu reče: Ako možeš vjerovati, sve je moguće onome koji vjeruje. I odmah povikavši otac djeteta sa suzama govoraše: Vjerujem, Gospode, pomozi mojemu nevjerju! A Isus vidjevši da se stječe narod, zaprijeti duhu nečistome govoreći mu: Duše nijemi i gluhi, ja ti zapovijedam, iziđi iz njega i više ne ulazi u njega! I povikavši i izlomivši ga vrlo, iziđe; i bi kao mrtav tako da mnogi govorahu: umrije. A Isus, uzevši ga za ruku, podiže ga; i ustade.“ Marko 9:14-27

ŠESTI PRIMER

„I donošahu mu djecu da ih se dotakne, a učenici zabranjivahu onima što ih donošahu. A vidjevši Isus uznegodova i reče im: Pustite djecu neka dolaze meni, i ne branite im; jer je takvih Carstvo Božije. Zaista vam kažem: Koji ne primi Carstva Božijega kao dijete, neće ući u njega. I zagrlivši ih, stavi ruke na njih te ih blagoslovi.“ Marko 10:13-16

„A donošahu mu i dječicu da ih se dotakne; a kad vidješe učenici, zabraniše im. A Isus dozvavši ih reče: Pustite djecu neka dolaze k meni, i ne sprečavajte ih; jer takvih je Carstvo Božije. Zaista vam kažem: Koji ne primi Carstvo Božije kao dijete neće ući u njega.“ Luka 18:15-17

SEDMI PRIMER

„A kada završi sve riječi svoje pred narodom, uđe u Kapernaum. U kapetana pak jednoga bijaše sluga bolestan na umoru koji mu bješe mio. A kad ču za Isusa, posla mu starješine judejske moleći ga da dođe i spase mu slugu. A oni došavši Isusu, moljahu ga usrdno govoreći: Dostojan je da mu to učiniš, Jer ljubi narod naš, i sagradi nam sinagogu. A Isus iđaše s njima. I kad već bijaše nedaleko od kuće, posla kapetan njemu prijatelje govoreći mu: Gospode, ne trudi se, jer nisam dostojan da pod krov moj uđeš; Zato i ne smatrah sebe dostojnim da ti dođem; nego samo reci riječ, i ozdraviće sluga moj. Jer i ja sam čovjek pod vlašću, i imam pod sobom vojnike, pa rečem jednome: Idi, i ide; i drugome: Dođi, i dođe; i slugi svojemu: Učini to, i učini. A kad to ču Isus, zadivi mu se, i okrenuvši se narodu koji iđaše za njim, reče: Kažem vam: ni u Izrailju toliku vjeru ne nađoh. I kada se poslani vratiše, nađoše bolesnoga slugu zdrava.“ Luka 7:1-10

OSMI PRIMER

„I u treći dan bi svadba u Kani Galilejskoj, i ondje bješe mati Isusova. A pozvan bješe i Isus i učenici njegovi na svadbu. I kad nesta vina, reče mati Isusova njemu: Nemaju vina. Isus joj reče: Šta hoćeš od mene, ženo? Još nije došao čas moj. Reče mati njegova slugama: Što god vam reče učinite. A ondje bješe šest kamenih sudova za vodu, postavljenih po običaju judejskog očišćenja, koji hvatahu po dvije ili po tri mjere. Reče im Isus: Napunite sudove vodom. I napuniše ih do vrha. I reče im Isus: Zahvatite sad i nosite peharniku. I odnesoše. A kad okusi peharnik vino koje je postalo od vode, i ne znađaše otkuda je, a sluge znadijahu koje su zahvatile vodu, pozva peharnik ženika. I reče mu: Svaki čovjek najprije dobro vino iznosi, a kada se opiju, onda lošije; a ti si čuvao dobro vino do sada. Ovim, u Kani Galilejskoj, učini Isus početak znamenja, i pokaza slavu svoju; i vjerovaše u njega učenici njegovi. Potom siđe u Kapernaum, on i mati njegova i braća njegova i učenici njegovi, i ondje ostadoše ne mnogo dana.“ Jovan 2:1-12

DEVETI PRIMER

„A žena ostavi svoj krčag i otide u grad i reče ljudima: Hodite da vidite čovjeka koji mi kaza sve što sam učinila. Da nije on Hristos? Iziđoše, dakle, iz grada i pođoše njemu.“… „A iz grada onoga mnogi od Samarjana povjerovaše u njega za riječ žene koja je svjedočila: Kaza mi sve što učinih. Kada, dakle, dođoše k njemu Samarjani, moljahu ga da ostane kod njih; i ostade ondje dva dana. I mnogo ih više vjerova za riječ njegovu, Te ženi govorahu: Sad ne vjerujemo više zbog tvoga kazivanja, jer sami smo čuli i znamo da je ovo zaista Spasitelj svijeta, Hristos.“ Jovan 4:28-30, 39-42

DESETI PRIMER

„A poslije dva dana iziđe odande, i otide u Galileju. Jer sam Isus posvjedoči da prorok u svojoj postojbini nema časti. A kada dođe u Galileju, primiše ga Galilejci, koji bijahu vidjeli sve što učini u Jerusalimu o Prazniku, jer i oni dođoše na Praznik. Isus pak dođe opet u Kanu Galilejsku, gdje pretvori vodu u vino. I bješe neki carev čovjek čiji sin bolovaše u Kapernaumu. Ovaj čuvši da je Isus došao iz Judeje u Galileju, otide k njemu i moljaše ga da siđe i da mu iscijeli sina; jer bijaše na samrti. Kaza mu, dakle, Isus: Ako ne vidite znake i čudesa, nećete da povjerujete. Veli mu carev čovjek: Gospode, dođi dok nije umrlo dijete moje. Reče mu Isus: Idi, sin tvoj je živ. I vjerova čovjek riječi koju mu reče Isus i pođe. A već dok on silažaše, gle, sretoše ga sluge njegove i javiše mu govoreći: Dijete je tvoje živo. Tada ih upita za čas u koji mu bi lakše; i kazaše mu: Juče u sedmi čas pusti ga groznica. Tada razumje otac da to bješe u onaj čas u koji mu reče Isus: Sin tvoj je živ. I vjerova on i sva kuća njegova. Ovo je opet drugo znamenje koje učini Isus došavši iz Judeje u Galileju.“ Jovan 4:43-54

JEDANAESTI PRIMER

„A Marija, čim dođe gdje bješe Isus i vidje ga, pade pred noge njegove govoreći mu: Gospode, da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat. Onda Isus, kad je vidje gdje plače, i gdje plaču Judejci koji dođoše s njom, potrese se u duhu i sam se uzbudi, I reče: Gdje ste ga metnuli? Rekoše mu: Gospode, dođi da vidiš. Isusu udariše suze. Onda Judejci govorahu: Gle kako ga ljubljaše! A neki od njih rekoše: Ne mogaše li ovaj koji otvori oči slijepome učiniti da i ovaj ne umre? A Isus se opet potrese u sebi, i dođe na grob. A to bijaše pećina, i kamen ležaše na njoj. Isus reče: Sklonite kamen! Reče mu Marta, sestra umrloga: Gospode, već zaudara; jer je četiri dana U grobu. Reče joj Isus: Ne rekoh li ti da ako vjeruješ, vidjećeš slavu Božiju? Tada skloniše kamen gdje ležaše mrtvac. A Isus podiže oči gore, i reče: Oče, blagodarim ti što si me uslišio! A ja znadoh da me svagda slušaš; nego rekoh naroda radi koji ovdje stoji, da vjeruju da si me ti poslao. I ovo rekavši, viknu gromkim glasom: Lazare, iziđi napolje! I iziđe umrli uvijen po rukama i nogama pogrebnim povojima, i lice mu ubrusom povezano. Isus im reče: Razdriješite ga i pustite neka ide. Onda mnogi od Judejaca koji bijahu došli Mariji, vidjevši šta učini Isus, povjerovaše u njega.“ Jovan 11:32-45

„Doznade pak mnogi narod iz Judeje da je ondje i dođoše ne samo radi Isusa, nego i da vide Lazara koga on podiže iz mrtvih. A prvosveštenici se dogovoriše da i Lazara ubiju; Jer mnogi od Judejaca dolažahu zbog njega i vjerovahu u Isusa.“ Jovan 12:9-11

Svi biblijski citati preuzeti su iz prevoda New King James Version (NKJV) Svetog pisma.

ZA DALJE ČITANJE

ODNOS IZMEĐU VERE I KRŠTENJA VODOM

Jedan Posrednik i jedan Bog, 1. deo

Jedan Posrednik i jedan Bog, 2. deo

Da li je Isus samo čovek koji posreduje pred jedinim Bogom? 1. deo