Hristos: slava drugog hrama
Bog je obećao Izrailjcima da će slava drugog hrama biti veća od slave prvog i da će upravo tamo dati/uspostaviti mir:
„Sedmoga mjeseca dvadeset prvoga dana dođe riječ Gospodnja preko Ageja proroka govoreći: Kaži sada Zorovavelju, sinu Salatilovu, upravitelju Judejskom, i Isusu, sinu Josedekovu, poglavaru svešteničkom, i ostatku narodnom govoreći: Ko je među vama ostao koji je vidio ovaj dom u prvoj slavi njegovoj? A kakav vi sada vidite? Nije li prema onom kao ništa u vašim očima? Nego sada budi hrabar, Zorovavelju, govori Gospod, i budi hrabar Isuse, sine Josedekov, poglavaru sveštenički, i budi hrabar sav narode zemaljski, govori Gospod, i radite; jer sam ja s vama, govori Gospod nad vojskama.“
„Po riječi kojom sam učinio zavjet s vama kad izidoste iz Misira, duh će moj stajati među vama, ne bojte se. Jer ovako veli Gospod nad vojskama: Još jednom, domalo, i ja ću potresti nebesa i zemlju i more i suhu zemlju; I potrešću sve narode, i doći će izabrani iz svijeh naroda, i napuniću ovaj dom slave, veli Gospod nad vojskama. Moje je srebro i moje je zlato, govori Gospod nad vojskama. Slava će ovoga doma pošljednjega biti veća nego onoga prvoga, veli Gospod nad vojskama; i postaviću mir na ovom mjestu, govori Gospod nad vojskama.“ Agej 2:1-9
Slava prvog hrama sastojala se u tome što se Bog javljao u vidljivom oblaku i što je žrtve sagorevao ognjem koji je izlazio iz njegovog prisustva:
„Tada oblak pokri šator od sastanka, i napuni se šator slave Gospodnje. I ne mogaše Mojsije ući u šator od sastanka, jer bješe na njemu oblak, i slave Gospodnje bješe pun šator. A kad se podizaše oblak sa šatora, tada polažahu sinovi Izrailjevi, dokle god putovahu. A kad se ne podizaše oblak, onda ni oni ne polažahu do dana kad se podiže. Jer oblak Gospodnji bješe na šatoru danju, a noću oganj bješe na njemu pred očima svega doma Izrailjeva, dokle god putovahu.“ Izlazak 40:34-38
„A kad sveštenici izidoše iz svetinje, oblak napuni dom Gospodnji, Te ne mogahu sveštenici stajati da služe od oblaka; jer se slave Gospodnje napuni dom Gospodnji. Tada reče Solomon: Gospod je rekao da će nastavati u mraku. Sazidah dom tebi za stan, mjesto da u njemu nastavaš dovijeka.“ 1. Carevima 8:10-13
„A kad svrši Solomon molitvu, siđe oganj s neba i spali žrtvu paljenicu i druge žrtve, i slave Gospodnje napuni se dom, Te ne mogahu sveštenici ući u dom Gospodnji, jer se slave Gospodnje napuni dom Gospodnji. A svi sinovi Izrailjevi videći gdje siđe oganj i slava Gospodnja na dom saviše se licem k zemlji do poda i pokloniše se i hvališe Gospoda, jer je dobar, jer je dovijeka milost njegova.“ 2. Dnevnika 7:1-3
U njemu su se nalazili i kovčeg saveza, odnosno pomirilište, uz koje su bili pričvršćeni likovi heruvima, zatim zlatni sud sa manom, kamene ploče, Urim i Tumim, i Aronov štap koji je propupeo. Drugi hram nije imao nijedan od tih predmeta, što priznaju i Novi zavet i Talmud:
„Imala je, doduše, i prva skinija pravila za bogosluženje, a i Svetinju zemaljsku. Jer bješe uređen prvi dio skinije, u njemu svijetnjak i trpeza i postavljeni hljebovi, i to se zove Svetinja. A iza druge zavjese dio skinije, nazvan Svetinja nad svetinjama, Koja imaše zlatnu kadionicu, i kovčeg obložen svuda zlatom, u kome bješe zlatni sasud sa manom, i procvjetali štap Aronov, i ploče Zavjeta, A nad njim heruvimi slave, koji osjenjavahu očistilište; o čemu sada ne treba govoriti podrobno.“ Jevrejima 9:1-5
A evo i navoda iz Talmuda koji potvrđuje da je drugi hram bio bled u poređenju sa prvim, budući da u njemu nije bilo Božjeg Prisustva, Božjeg Duha, kovčega, božanskog ognja, ni Urima i Tumima:
וּבְמִקְדָּשׁ שֵׁנִי מִי הֲוַאי? וְהָאָמַר רַב שְׁמוּאֵל בַּר אִינְיָא: מַאי דִּכְתִיב: ״וְאֶרְצֶה בּוֹ וְאֶכָּבֵד״, וְקָרֵינַן ״וְאֶכָּבְדָה״. מַאי שְׁנָא דִּמְחוּסַּר הֵ״א — אֵלּוּ חֲמִשָּׁה דְּבָרִים שֶׁהָיוּ בֵּין מִקְדָּשׁ רִאשׁוֹן לְמִקְדָּשׁ שֵׁנִי, וְאֵלּוּ הֵן: אָרוֹן וְכַפּוֹרֶת וּכְרוּבִים, אֵשׁ, וּשְׁכִינָה, וְרוּחַ הַקּוֹדֶשׁ, וְאוּרִים וְתוּמִּים. אָמְרִי: אִין, מִיהְוָה הֲוָה, סַיּוֹעֵי לָא מְסַיְּיעָא.
Gemara pita: A da li je bilo ognja koji je silazio s nebesa u Drugom hramu? Zar nije Rav Šmuel bar Inja rekao: Šta znači ono što je zapisano o Drugom hramu: „Idite na goru i donesite drva i sagradite dom; i biće mi to milo i proslaviću se [ve'ekkaved], rekao je Gospod” (Agej 1:8)? Iako je napisano ve'ekkaved, mi to čitamo ve'ikkavda****, sa dodatim slovom he. Gemara objašnjava: U čemu je razlika kada reči nedostaje slovo he****? To predstavlja pet, brojčanu vrednost slova he, pojava koje su činile razliku između Prvog hrama i Drugog hrama, utoliko što ih u Drugom hramu nije bilo. A to su: Kovčeg saveza, i poklopac kovčega na njemu, i heruvimi koji su bili na poklopcu kovčega; oganj; i božansko Prisustvo; i Božanski Duh; i Urim veTumim****. Očigledno, u Drugom hramu nije bilo ognja s neba. Mudraci odgovaraju: Da, bilo je ognja s neba u Drugom hramu; međutim, on nije pomagao pri sagorevanju žrtava, već je bio samo vidljiv iznad drva. (Joma 21b)
Budući da drugi hram nije imao ništa od toga, u čemu je onda bio slavniji od prvog?
Novi zavet daje odgovor.
Prema hrišćanskim spisima, Isus Hristos je nestvorena Reč, koja je po suštini potpuno Bog, i koja je postala Čovek da bi svoje fizičko telo učinila jedinim istinskim hramom u kome prebiva punina Božjeg božanstva i slave:
„Koju ni jedan od knezova ovoga vijeka nije poznao; jer da su je poznali, ne bi Gospoda slave razapeli.“ 1. Korinćanima 2:8
„Jer u Njemu obitava sva punoća Božanstva tjelesno,“ Kološanima 2:9
„U njima bog ovoga svijeta oslijepi razum nevjernika, da im ne zasvijetli svjetlost Jevanđelja slave Hrista, koji je ikona Boga nevidljivoga. Jer ne propovijedamo sebe, nego Hrista Isusa, Gospoda, a sebe kao sluge vaše Isusa radi. Jer Bog koji reče da iz tame zasija svjetlost, On zasija u srcima našim radi prosvjetljenja znanja slave Božije u licu Isusa Hrista.“ 2. Korinćanima 4:4-6
„U ove posljednje dane govorio je nama preko Sina, kojega postavi nasljednikom svega, kroz kojega je i vijekove stvorio; On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom, pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama,“
„Za Sina pak: Prijesto je tvoj, Bože, vavijek vijeka; žezal pravičnosti je žezal Carstva tvojega. Zavolio si pravdu i omrzao bezakonje; zbog toga te pomaza, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje. I opet: Ti, Gospode, u početku osnova zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih; Oni će proći, a ti ostaješ, i sve će ostarjeti kao odijelo, I savićeš ih kao haljinu, i izmjeniće se, a ti si uvijek isti, i godine tvoje neće minuti.“ Jevrejima 1:2-3, 8-12
„Braćo moja, ne gledajući ko je ko, imajte vjeru u našega Gospoda slave Isusa Hrista.“ Jakovljeva 2:1 Novi zavet Vilbura Pikeringa (WPNT(i))
„U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog. On bješe u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima.“... „Bješe svjetlost istinita koja obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna.“... „I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine.“... „Boga niko nije vidio nikad: Jedinorodni Sin koji je u naručju Oca, on ga objavi.“ Jovan 1:1-4, 9-10, 14, 18
1:1–18 Prolog izlaže glavne teme jevanđelja: život, svetlost, istinu, svet, svedočanstvo, i preegzistenciju Isusa Hrista, ovaploćenog Logosa, koji objavljuje Boga Oca. Po poreklu je verovatno bio ranohrišćanska himna. Najbliža paralela nalazi se u drugim hristološkim himnama, Kološanima 1:15–20 i Filipljanima 2:6–11. Njegovo jezgro (Jovan 1:1–5, 10–11, 14) poetske je strukture, sa kratkim frazama povezanim „stepenastim paralelizmom”, u kome poslednja reč jedne fraze postaje prva reč sledeće. Prozni umeci (bar Jovan 1:6–8, 15) odnose se na Jovana Krstitelja.
1:1 U početku: to su ujedno i prve reči Starog zaveta (Postanje 1:1). Beše: ovaj glagol se u ovom stihu upotrebljava tri puta sa različitim značenjima: postojanje, odnos i predikacija. Reč (grčki logos): ovaj izraz objedinjuje Božju dinamičnu, stvaralačku reč (Postanje), personifikovanu preegzistentnu Mudrost kao oruđe Božje stvaralačke delatnosti (Priče Solomonove) i krajnju razumljivost stvarnosti (helenistička filozofija). Kod Boga: grčki predlog ovde označava opštenje sa drugim. Beše Bog: izostanak određenog člana uz „Bog” u grčkom označava predikaciju, a ne identifikaciju.
1:14 Telo: čitava osoba, upotrebljeno verovatno protiv doketskih tendencija (uporedi 1. Jovanova 4:2; 2. Jovanova 7). Nastani se među nama: doslovno, „razape svoj šator/skiniju”. Uporedi skiniju ili šator od sastanka koji je bio mesto Božjeg prisustva među njegovim narodom (Izlazak 25:8–9). Ovaploćena Reč je novi način Božjeg prisustva među njegovim narodom. Grčki glagol ima iste suglasnike kao aramejska reč za Božje prisustvo (Šekina). Slava: Božje vidljivo očitovanje veličanstva u sili, koje je nekada ispunjavalo skiniju (Izlazak 40:34) i hram (1. Carevima 8:10–11, 27), sada je usredsređeno u Isusu. Jedini Sin: grčki, monogenēs, ali vidi belešku uz Jovan 1:18. Milost i istina: ove reči možda predstavljaju dva starozavetna izraza koji opisuju Jahvea u savezničkom odnosu sa Izrailjem (uporedi Izlazak 34:6), dakle Božju „ljubav” i „vernost”. Reč deli Jahveove savezničke osobine.
1:18 Jedini Sin, Bog: iako velika većina kasnijih tekstualnih svedoka ima drugo čitanje, „Sin, jedini” ili „jedinorodni Sin”, gornji prevod sledi najbolje i najranije rukopise, monogenēs theos, ali prvi izraz shvata ne samo kao „Jedini” već tako da uključuje i sinovski odnos prema Ocu, kao u Luka 9:38 („jedinac”) ili Jevrejima 11:17 („jedini sin”), i kao što je prevedeno u Jovan 1:14. Logos je tako „jedini Sin” i Bog, ali ne i Otac/Bog. New American Bible Revised Edition (NABRE)
Evo još jednog prevoda i tumačenja odgovarajućih stihova iz Jovana, koji ističu značaj toga što telo Isusovo postaje večni, neuništivi Božji šator/hram:
„U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog.“... „I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine.“... „Boga niko nije vidio nikad: Jedinorodni Sin koji je u naručju Oca, on ga objavi.“ Jovan 1:1, 14, 18
Jovan 1:1 tn Ili „i ono što je Bog bio, to beše Reč.” Kolvelovo pravilo često se navodi u prilog prevođenju reči θεός (theos) ovde kao određene („Bog”), a ne neodređene („jedan bog”). Međutim, Kolvelovo pravilo samo dopušta, ali ne i zahteva, da se predikatski nominativ ispred kopulativnog glagola prevede kao određen, a ne kao neodređen. Štaviše, Kolvelovo pravilo nije razmatralo treću mogućnost, da predikatska imenica bez člana, kada stoji ispred glagola, može imati pre svega kvalitativnu nijansu. Određeno značenje tog izraza odražava se u tradicionalnom prevodu „i Reč beše Bog.” Sa tehničke tačke gledišta ipak je bolje videti kvalitativni aspekt reči θεός bez člana u Jovan 1:1c (ExSyn 266-69). Prevodi poput NEB, REB i Mofatovog korisni su za shvatanje smisla u Jovan 1:1c, naime da je Reč po suštini bila potpuno božanstvo (isto toliko Bog koliko i Bog Otac). Međutim, u savremenom engleskom „Reč beše božanska” (Mofat) ne pogađa sasvim značenje, jer se „božansko” kao opisni izraz u savremenom engleskom ne upotrebljava isključivo za Boga. Prevod „ono što je Bog bio, to beše Reč” možda je najnijansiraniji, jer prenosi da je sve ono što je Bog bio po suštini bila i Reč. To ukazuje na jedinstvo suštine između Oca i Sina, bez poistovećivanja ličnosti. Ipak, ispitujući veći broj izvornih govornika engleskog, od kojih su neki imali formalno teološko obrazovanje, a neki ne, priređivači su zaključili da mnogi savremeni čitaoci ne bi razumeli fine razlike naznačene prevodom „ono što je Bog bio, to beše Reč”. Zato je izabran prevod „Reč beše potpuno Bog”, jer je verovatnije da će prosečnom engleskom čitaocu preneti značenje da je Logos (koji je „postao telo i nastanio se među nama” u Jovan 1:14 i koji se odatle nadalje u Četvrtom jevanđelju poistovećuje sa Isusom) jedno po suštini sa Bogom Ocem. Prethodni izraz, „Reč beše kod Boga”, pokazuje da je Logos po ličnosti različit od Boga Oca.
sn I Reč beše potpuno Bog. Jovanovo bogoslovlje dosledno vodi ka zaključku da je Isus, ovaploćena Reč, isto toliko Bog koliko i Bog Otac. To se vidi, na primer, u tekstovima kao što su Jovan 10:30 („Ja i Otac jedno smo”), 17:11 („da budu jedno kao što smo i mi jedno”) i 8:58 („pre nego što je Avraam postao, ja jesam”). Konstrukcija u Jovan 1:1c ne poistovećuje Reč sa ličnošću Boga (to isključuje 1:1b, „Reč beše kod Boga”); već potvrđuje da su Reč i Bog jedno po suštini.
Jovan 1:14 tn Grč. „i šatorovaše”.
sn Grčka reč prevedena kao nastanio se (σκηνόω, skēnoō) aludira na starozavetnu skiniju, u kojoj je prebivala Šekina, vidljiva slava Božjeg prisustva. Pisac sugeriše da se ta slava sada može videti u Isusu (obrati pažnju na sledeći stih). Ovde upotrebljeni glagol može podrazumevati da se slava Šekine, koja se nekada nalazila u skiniji, nastanila u ličnosti Isusovoj. Uporedi i Jovan 2:19-21. I Reč postade telo. Ovaj stih predstavlja najsažetiju izjavu o ovaploćenju u Novom zavetu. Jovan 1:1 jasno pokazuje da je Logos bio potpuno Bog, a 1:14 jasno pokazuje da je bio i potpuno čovek. Doketsko tumačenje potpuno je isključeno. Ovde se prvi put Logos iz 1:1 poistovećuje sa Isusom iz Nazareta — to dvoje jesu jedno te isto. Time je ovo poslednji put da se reč logos u Četvrtom jevanđelju upotrebljava za drugu ličnost Trojstva. Odatle nadalje Isus iz Nazareta jeste žiža Jovanovog jevanđelja.
Jovan 1:14 tn Ili „jedinstvenoga”. Iako se ova reč često prevodi kao „jedinorodni”, takav prevod je obmanjujuć, jer u engleskom izgleda kao da izražava metafizički odnos. Reč se u grčkom upotrebljavala za jedino dete (za sina [Luka 7:12; 9:38] ili za kćer [Luka 8:42]). Upotrebljavala se i za nešto jedinstveno (jedino svoje vrste), kao za mitološkog Feniksa (1 Klem. 25:2). Odatle lako prelazi u opis Isaka (Jevrejima 11:17 i Josif Flavije, Ant., 1.13.1 [1.222]), koji nije bio Avraamov jedini sin, ali je bio jedinstven jer je bio dete obećanja. Reč, dakle, znači „jedini svoje vrste” i u johanovskoj književnosti Novog zaveta rezervisana je za Isusa. Iako su svi hrišćani deca Božja, Isus je Sin Božji u jedinstvenom smislu, jedini svoje vrste. Tako je reč upotrebljena na svim mestima u Jovanovom jevanđelju (1:14; 1:18; 3:16 i 3:18).
Jovan 1:18 tc Tekstualni problem μονογενὴς θεός (monogenēs theos, „jedini Bog”) naspram ὁ μονογενὴς υἱός (ho monogenēs huios, „jedini sin”) čuveno je težak. U rukopisima bi čitanja razlikovalo samo jedno slovo, jer bi obe reči bile skraćene kao nomina sacra: dakle qMs ili uMs. Spolja gledano, ima više varijanti, ali se one u suštini mogu grupisati prema tome da li čitaju θεός ili υἱός. Većina rukopisa, naročito kasnijih (A C__3 Θ Ψ ƒ__1,13 M lat), čita ὁ μονογενὴς υἱός. P75 א1 33 imaju ὁ μονογενὴς θεός, dok se μονογενὴς θεός bez člana nalazi u P66 א* B C* L. θεός sa članom gotovo je sigurno prepisivačka ispravka θεός bez člana, jer je θεός bez člana mnogo teže čitanje. Spoljašnje svedočanstvo, dakle, snažno podupire μονογενὴς θεός. Iznutra gledano, iako se υἱός lakše uklapa u neposredni kontekst, θεός je mnogo teže. Uz to, θεός takođe objašnjava nastanak drugog čitanja (υἱός), jer je teško videti zašto bi prepisivač koji je u predlošku našao υἱός to izmenio u θεός. Prepisivači bi, međutim, prirodno menjali tekst u υἱός, budući da je μονογενὴς υἱός izrazito johanovski hristološki naziv (uporedi Jovan 3:16, 18; 1. Jovanova 4:9). Ali θεός se, kao starije i teže čitanje, ima prednost. Što se prevoda tiče, najsmislenije je reč θεός shvatiti kao apoziciju uz μονογενής, a particip ὁ ὤν (ho ōn) kao apoziciju uz θεός, čime se u stvari dobijaju tri opisa Isusa, a ne samo dva.
(B. D. Erman, The Orthodox Corruption of Scripture, 81, sugeriše da je gotovo nemoguće i u Novom zavetu potpuno nepotvrđeno da pridev iza koga neposredno sledi imenica koja se sa njim slaže u rodu, broju i padežu bude supstantiviran pridev: „kada se pridev ikada upotrebljava supstantivirano ako neposredno prethodi imenici iste fleksije?” To je, međutim, preterivanje. Prvo, kao što i sam Erman priznaje, μονογενής u Jovan 1:14 jeste supstantiviran. A pošto je to ustaljena upotreba prideva u ovom kontekstu, sasvim je očekivano da bi pisac nastavio da pridev upotrebljava supstantivirano četiri stiha kasnije. Zaista, μονογενής se već u Novom zavetu kreće ka učvršćenom supstantiviranom pridevu [uporedi Luka 9:38; Jevrejima 11:17]; u patrističkom grčkom taj proces se nastavio [uporedi PGL 881 s.v. 7]. Drugo, u Novom zavetu ima više slučajeva u kojima iza supstantiviranog prideva sledi imenica sa kojom se on potpuno slaže: uporedi, na primer, Rimljanima 1:30; Galatima 3:9; 1. Timoteju 1:9; 2. Petrova 2:5.) Savremeni prevodi koji ovo najbolje izražavaju jesu NEB (margina) i TEV. Treba primetiti nekoliko stvari: μονογενής samo za sebe, bez υἱός, može značiti „jedini sin”, „jedinstveni sin”, „jedinstveni” itd. (vidi 1:14).
Osim toga, θεός je bez člana. Kao takvo nosi kvalitativnu snagu, veoma sličnu onoj u 1:1c, gde θεὸς ἦν ὁ λόγος (theos ēn ho logos) znači „Reč beše potpuno Bog” ili „Reč beše potpuno od suštine božanstva”. Najzad, ὁ ὤν se javlja u Otkrivenje 1:4, 8; 4:8; 11:17 i 16:5, ali još znatnije u Septuaginti u Izlazak 3:14. Sve to zajedno vodi ka prevodu datom u tekstu.
tn Ili „Jedinstveni”. O značenju reči μονογενής (monogenēs) vidi belešku o izrazu „jedini i jedinstveni” u 1:14.
Jovan 1:18 sn Objavio je Boga. U ovom završnom stihu prologa dostignuta je vrhunska i konačna izjava o zemaljskom putu Logosa, Isusa iz Nazareta. Jedinstveni (Jovan 1:14), Onaj koji je uzeo ljudski oblik i prirodu postavši ovaploćen (postade telo, 1:14), koji je i sam potpuno Bog (Reč beše Bog, 1:1c) i koga treba poistovetiti sa uvek živim Onim iz starozavetnog otkrivenja (Izlazak 3:14), koji je u prisnom odnosu sa Ocem — taj Jedan i niko drugi potpuno je otkrio kakav je Bog. Kao što je Isus rekao Filipu u Jovan 14:9: „Ko je video mene, video je Oca.” New English Translation (NET)
Na drugom mestu Hristos naziva svoje fizičko telo hramom koji će nakon njegovog razorenja učiniti besmrtnim, to jest, nakon svog telesnog vaskrsenja iz mrtvih:
„Isus odgovori i reče im: Razvalite ovaj hram i za tri dana ću ga podići. A Judejci rekoše: Četrdeset i šest godina zidan je ovaj hram, a ti ćeš za tri dana da ga podigneš? A on govoraše o hramu tijela svojega. Kada pak ustade iz mrtvih, sjetiše se učenici njegovi da ovo govoraše, i vjerovaše Pismu i riječi koju reče Isus.“ Jovan 2:19-22
Šta bi, dakle, moglo biti slavnije od toga da sam Svemogući Bog dođe u svetilište u Jerusalimu kao čovek od krvi i mesa, što se nikada nije dogodilo za vreme prvog hrama?
Štaviše, tek za vreme drugog hrama Bog je uveo svoj večni mir u Isusu Hristu, Gospodu našem, i kroz njega:
„Mir vam ostavljam, mir svoj dajem vam; ne dajem vam ga kao što svijet daje. Neka se ne zbunjuje srce vaše i neka se ne boji.“ Jovan 14:27
„Ovo sam vam kazao, da u meni mir imate. U svijetu ćete imati žalost; ali ne bojte se, ja sam pobijedio svijet.“ Jovan 16:33
„I mir Božiji, koji prevazilazi svaki um, sačuvaće srca vaša i misli vaše u Hristu Isusu.“ Filipljanima 4:7
„I mir Božiji neka vlada u srcima vašim, na koji ste i pozvani u jednome tijelu, i budite zahvalni.“ Kološanima 3:15
Evo mira koji sve pomiruje sa Bogom, mira koji je došao kroz prolivanje Hristove krvi i njegovu smrt na krstu:
„Opravdavši se, dakle, vjerom, imamo mir u Bogu kroz Gospoda našeg Isusa Hrista,“... „Ali Bog pokazuje svoju ljubav prema nama, jer još dok bijasmo grješnici, Hristos umrije za nas. Mnogo ćemo, dakle, prije biti kroz njega spaseni od gnjeva sada kada smo opravdani krvlju njegovom. Jer kada smo se kao neprijatelji pomirili sa Bogom kroz smrt Sina njegova, mnogo ćemo se prije, već pomireni, spasti životom njegovim. A ne samo to, nego se i hvalimo Bogom kroz Gospoda našega Isusa Hrista, kroz kojega sada primismo pomirenje.“ Rimljanima 5:1, 8-11
„3ato pamtite da vi, koji ste nekada po tijelu neznabošci bili, nazivani neobrezanje od onih koji su se zvali tjelesno obrezanje rukom vršeno, Da bijaste u ono vrijeme bez Hrista, otuđeni od zajednice Izrailjeve i strani u zavjetima obećanja, nade nemajući, i bez Boga na svijetu. A sad u Hristu Isusu, vi koji ste nekad bili daleko, postadoste blizu krvlju Hristovom. Jer On je mir naš, koji i jedne i druge sastavi u jedno i razruši pregradu koja je rastavljala, to jest neprijateljstvo, Ukinuvši tijelom svojim zakon sa njegovim zapovijestima i propisima, da oba sazda u samome sebi u jednoga novoga čovjeka, stvarajući mir; I da pomiri sa Bogom i jedne i druge u jednom tijelu krstom, ubivši neprijateljstvo na njemu.“
„I On došavši blagovijesti mir vama koji ste daleko i onima koji su blizu. Jer kroz Njega imamo i jedni i drugi pristup ka Ocu u jednom Duhu. Tako, dakle, niste više stranci ni došljaci, nego ste sugrađani svetih i domaći Božiji, Nazidani na temelju apostola i proroka, gdje je ugaoni kamen sam Isus Hristos, Na kome sva građevina, skladno spojena, raste u hram sveti u Gospodu; U koga se i vi zajedno ugrađujete u obitalište Božije u Duhu.“ Efescima 2:11-22
„Koji nas izbavi od vlasti tame i prenese u Carstvo Sina ljubavi svoje, U kome imamo iskupljenje, oproštenje grijehova; Koji je ikona Boga nevidljivoga, Prvorođeni prije svake tvari,“
„Jer Njime bi sazdano sve, što je na nebesima i što je na zemlji, što je vidljivo i što je nevidljivo, bili prijestoli ili gospodstva, ili načalstva ili vlasti; sve je Njime i za Njega sazdano. I On je prije svega, i sve u njemu postoji. I On je Glava Tijela, Crkve, koji je početak, Prvorođeni iz mrtvih, da u svemu On bude prvi.“
„Jer (Otac) blagoizvoli da se u Njemu nastani sva punoća. I da kroz Njega izmiri sve sa sobom, učinivši mir njegovom krvlju na krstu, (pomirivši) kroz Njega i ono što je na zemlji i ono što je na nebesima. I vas koji ste nekada bili otuđeni i svjesno neprijatelji u zlim djelima, Sada vas izmiri smrću njegovog ljudskog tijela da vas izvede preda se svete, neporočne i nevine, Ako samo ostanete u vjeri utemeljeni i postojani, i ne odvajajući se od nade Jevanđelja, koje čuste, koje je propovijedano svoj tvari pod nebom, kojemu ja, Pavle, postadoh služitelj.“ Kološanima 1:13-23
Isus je, dakle, božanska Slava/Prisustvo i večni Mir Božji koji je drugi hram učinio daleko slavnijim i većim od prvog hrama, čim je u njega ušao kao Čovek, osveštavši ga time svojim fizičkim, telesnim prisustvom.
Ako nije drugačije naznačeno, biblijski navodi preuzeti su iz prevoda Legacy Standard Bible (LSB).
Dodatna literatura