Isus Hristos: Bog čiju je slavu Isaija video

Ponovo ću se osvrnuti na tvrdnju apostola Jovana da je Isaija video vidljivu slavu Hrista kada mu se Gospod Isus javio u svom preljudskom postojanju kao Jehova nad vojskama koji sedi na prestolu.

Mislim na sledeći tekst nadahnutog jevanđeliste:

„Dok svjetlost imate vjerujte u svjetlost, da budete sinovi svjetlosti. Rekavši ovo, Isus otide i sakri se od njih. Jer iako je učinio tolika znamenja pred njima, ne vjerovahu u njega; Da se ispuni riječ Isaije proroka koji reče: Gospode, ko vjerova propovjedi našoj? I ruka Gospodnja kome se otkri? Zato ne mogahu vjerovati, jer opet reče Isaija: Zaslijepio je oči njihove i okamenio srca njihova, da ne vide očima ni srcem razumiju, i ne obrate se da ih iscijelim. Ovo reče Isaija kada vidje slavu njegovu i govoraše o njemu. Ali i od starješina mnogi vjerovaše u njega; no zbog fariseja ne priznavahu, da ne budu isključeni iz sinagoge;“ Jovan 12:36-42 New International Version (NIV)

Značajno je to što je jevanđelista opisao jevrejsko odbacivanje Hrista na isti način na koji Petoknjižje prikazuje Izrailjevo odbacivanje Jehove, uprkos svim znacima koje je Bog učinio među njima:

„I reče Gospod Mojsiju: Dokle će me vrijeđati taj narod? Kad li će mi vjerovati poslije tolikih znaka što sam učinio među njima?“ Brojevi 14:11 NIV

Još je zapanjujuća činjenica da Jovan govori o tome kako je Isaija video slavu Hrista odmah nakon što je citirao Isaija 6:10, tekst u kojem se Jehova Bog vidljivo javlja Isaiji:

„Godine koje umrije car Ozija vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu visoku i izdignutu, i skut mu ispunjavaše crkvu. Serafimi stajahu više njega, svaki ih imaše šest krila: dvjema zaklanjaše lice svoje i dvjema zaklanjaše noge svoje, a dvjema lećaše. I vikahu jedan drugome govoreći: Svet, svet, svet je Gospod nad vojskama; puna je sva zemlja slave njegove. I zadrmaše se pragovi na vratima od glasa kojim vikahu, i dom se napuni dima. I rekoh: Jaoh meni! Pogiboh, jer sam čovjek nečistijeh usana, i živim usred naroda nečistijeh usana, jer cara Gospoda nad vojskama vidjeh svojim očima. A jedan od serafima doletje k meni držeći u ruci živ ugljen, koji uze s oltara kliještima, I dotače se usta mojih i reče: Evo, ovo se dotače usta tvojih, i bezakonje tvoje uze se, i grijeh tvoj očisti se. Potom čuh glas Gospodnji gdje reče: Koga ću poslati? I ko će nam ići? A ja rekoh: Evo mene, pošlji mene. A on reče: Idi, i reci tome narodu: Slušajte ali nećete razumjeti, gledajte ali nećete poznati. Učini da odeblja srce tome narodu i uši da im otežaju, i oči im zatvori, da ne vide očima svojim i ušima svojim da ne čuju i srcem svojim da ne razumiju i ne obrate se i ne iscijele.“ Isaija 6:1-10 NIV

Ono što nadahnuti jevanđelista u suštini govori jeste da je Isaija zapravo gledao slavu Hrista kada je prorok video Jehovu Boga kako vidljivo sedi na prestolu. U to ne može biti nikakve sumnje:

„Ovo reče Isaija kada vidje slavu njegovu i govoraše o njemu.“ Living Bible (TLB)

„Ovo reče Isaija kada vidje slavu njegovu i govoraše o njemu.“ MOUNCE

„Ovo reče Isaija kada vidje slavu njegovu i govoraše o njemu.“ Names of God Bible (NOG)

„Ovo reče Isaija kada vidje slavu njegovu i govoraše o njemu.“ New Life Version (NLV)

„Ovo reče Isaija kada vidje slavu njegovu i govoraše o njemu.“ New Living Translation (NLT)

g. Isaijino viđenje u Hramu, Isaija 6:4, protumačeno kao proročansko viđenje Hristove slave. The Jerusalem Bible (JB, str. 139 http://mullumbimbycatholic.com.au/wp-content/uploads/2015/12/Jerusalem_Bible_Readers_Edition.pdf)

tn Grč. „his“; referent (Hristos) naveden je u prevodu radi jasnoće. Ovde je naveden referent „Hristos“ a ne „Isus“ zato što se radi o onome što je Isaija video. Jasno je da autor predstavlja Isaiju KAO ONOGA KOJI JE VIDEO PREDOVAPLOĆENU SLAVU HRISTA, koja je bila samo otkrivenje Oca (vidi Jovan 1:18; Jovan 14:9).

sn Zato što je video Hristovu slavu. Slava koju je Isaija video u Isaija 6:3 bila je slava Jahvea (u SZ se obično prenosi kao „Gospod“). Ovde Jovan govori o tome da je prorok video slavu Hrista, budući da se u sledećoj rečenici i govorio je o njemu zamenica „njemu“ teško može odnositi na Jahvea, već se mora odnositi na Hrista. Na osnovu izjava poput 1:14 u prologu, autor verovatno nije pravio veliku razliku između to dvoje. Budući da autor predstavlja Isusa kao potpuno Boga (upor. Jovan 1:1), njemu ne predstavlja nikakav problem da reči koje je Isaija prvobitno izgovorio o samom Jahveu primeni na Isusa. New English Translation (NET https://netbible.org/bible/John+12; isticanje velikim slovima i podvlačenjem je moje)

1. Osoba o kojoj je reč jeste Isus. Odlomak počinje i završava se Njime.

2. Činjenicu da su Isusa odbacili fariseji Jovan posmatra kao ispunjenje Isaija 53:1 i Isaija 6:10.

3. Budući da je upravo citirao Isaija 6:10, Jovan je pogledao kontekst i uvideo da je Isaija u 1. stihu video „Gospoda“ (Adonaj), koga je kasnije identifikovao kao JHVH „Jahve“ u 6:5. Adonaj Jahve mu se javio u ljudskom obliku, sedeći na prestolu u hramu. Jovan objašnjava da taj Bogočovek nije bio niko drugi do Isus u svojoj preegzistentnoj slavi.

Gramatika grčkog teksta Jovan 12:41 je jasna:

tauta eipen ‘Isaias hoti eiden ten doxan autou, kai elaleesen peri autou

Prema Jovanu, kada je Isaija rekao da je video JHVH, on je govorio peri autou „o Njemu“, tj. o Isusu. Kao što Hengstenberg ističe, „autou upućuje natrag na 37. stih“.

O tome, prema čuvenom grčkom naučniku Dž. B. Lajtfutu u njegovom delu Commentary On The New Testament From the Talmud and Hebraica, ne može biti „nikakve sumnje“. Klasični francuski komentator Gode objašnjava:

Jovan u ovom stihu opravdava primenu viđenja iz Isaija 6, koju je upravo načinio, na Isusa Hrista. Adonaj koga je Isaija tada gledao bio je božansko biće koje se ovaplotilo u Isusu. I ovde se Jovan i Pavle susreću; upor. 1. Korinćanima 10:4, gde Pavle onoga koji je vodio Izrailj iz sredine Oblaka naziva Hristom.

Drevni latinski i sirijski prevodi Jovanovog jevanđelja saglasni su sa ovim razumevanjem. Sirijski tekst kaže:

O Hristu, koji mu se pokazao kao Adonaj, govorio je Isaija kada je izgovorio takve reči.

4. Ne postoji pošten način da se izbegne gramatika teksta. Sve zamenice „Njega“ odnose se na lično ime „Isus“ iz 36. stiha. Čak se i 42. stih jasno odnosi na Isusa i nastavlja da koristi istu zamenicu „Njega“. Zamenice smo istakli podebljanim slovima kako bi čitalac mogao da vidi da se sve odnose natrag na Isusa.

5. Jovan 12:36-42 uspostavlja vezu između teofanija Starog zaveta i Isusa Novog zaveta. Kad god je Jahve u Starom zavetu dolazio na zemlju kao čovek, to je verovatno bio preegzistentni Isus. (Robert A. Morey, The Trinity: Evidence and Issues [Christian Scholar’s Press, Las Vegas, NV 1996], str. 307-308)

Ovo dodatno potvrđuje poređenje Jovanovog grčkog teksta sa grčkim prevodom Isaijinog zadivljujućeg viđenja:

“„Ovo reče Isaija kada vidje slavu njegovu“ (eiden ten doxan autou) „i govoraše o njemu.“” Modern Version English (MEV)

“„Godine koje umrije car Ozija vidjeh Gospoda“ (eidon ton Kyrion) „gdje sjedi na prijestolu visoku i izdignutu, i skut mu ispunjavaše crkvu.“ (tes doxes autou)… „I vikahu jedan drugome govoreći: Svet, svet, svet je Gospod nad vojskama; puna je sva zemlja slave njegove.“ (tes doxes autou)… „I rekoh: Jaoh meni! Pogiboh, jer sam čovjek nečistijeh usana, i živim usred naroda nečistijeh usana, jer cara Gospoda nad vojskama vidjeh svojim očima.“ (kai ton Basilea Kyrion sabaoth eidon tois ophthalmois mou).” Isaija 6:1, 3, 5 LXX

Jezik je gotovo istovetan. Oba teksta govore o tome da je Isaija video, koristeći isti oblik grčke reči horao, tj. eiden/eidon. Oba koriste gotovo istu formulaciju u vezi sa slavom, pri čemu grčki tekst Isaija 6:1 čak sledi drugačiju tekstualnu tradiciju od hebrejske, npr. „i dom beše pun njegove slave“, nasuprot „i skut haljine njegove ispuni hram“. Jedina razlika je u tome što grčki tekst kod Jovana koristi akuzativ, dok je kod Isaije u genitivu, tj. ten doxan nasuprot tes doxes.

Reformisani hrišćanski naučnik i apologeta dr Džejms R. Vajt veoma lepo iznosi ove tačke i takođe objašnjava zašto su prigovori antitrinitarnih apologeta poput Gregorija Staforda prilično očajnički:

Zatim Jovan kaže: „Ovo reče Isaija kada vidje slavu njegovu i govoraše o njemu.“ Jovan je citirao dva odlomka iz Isaije, Isaija 53:1 i Isaija 6:10. Ipak, neposredni kontekst upućuje na reči iz Isaije 6, a postoje i drugi razlozi zbog kojih primarnu referencu treba da vidimo u odlomku iz Isaije 6. Jovan govori o tome da je Isaija „video“ „slavu“. U Isaija 6:1 upotrebljen je potpuno isti izraz za „viđenje“ GOSPODA, a sam izraz „slava“ pojavljuje se u 3. stihu.7 Čak i ako povežemo oba odlomka, ostaje činjenica da je jedini način da se odredi koju je „slavu“ Isaija video bio taj da se uputi na slavu iz Isaija 6:3.8 A ta slava bila je slava Jahvea. Nema nikoga drugog čiju bismo slavu mogli da povežemo sa Isaijinim rečima.9

Dakle, ako upitamo Isaiju: „Čiju si slavu video u viđenju u hramu?“, on bi odgovorio: „Jahveovu“. Ali ako isto pitanje postavimo Jovanu: „Čiju je slavu Isaija video?“, on bi odgovorio istim odgovorom — samo u njegovoj punoći: „Isusovu“. Ko je, dakle, Isus bio za Jovana? Niko drugi do večni Bog u ljudskom telu, Jahve.

Ako sami apostoli nisu oklevali da na Gospoda Isusa primene tako jedinstvene i osobene odlomke koji se smisleno mogu primeniti jedino na božanstvo, na Gospoda Isusa [sic], kako mi možemo propustiti da Mu ukažemo istu čast priznajući Ga kao onoga ko On zaista jeste? (White, The Forgotten Trinity: Recovering the Heart of Christian Belief [Bethany House Publishers, Minneapolis, MN: Revised and Updated 2019], str. 138; podebljano isticanje je moje)

7. Veza je zapravo bliža nego što bi se na prvi pogled moglo činiti, jer grčka Septuaginta (LXX) sadrži i glagolski oblik koji Jovan koristi u 1. stihu, eidon, a, odstupajući od hebrejskog teksta, na kraju stiha sadrži čitanje tes doxes, što znači „dom beše pun Njegove slave“. To je ista formulacija koja se koristi u Jovan 12:41, doxan autou, (akuzativ umesto genitiva), što znači „video je Njegovu slavu“. Upotreba iste formulacije čini vezu sa odlomkom iz Jovana [sic] 6 neraskidivom.

8. Ili, verovatnije, izraz „slava“ upotrebljen u LXX u 1. stihu.

9. Staford insistira na tome da za referencu iz Jovan 12:41 gledamo samo Isaiju 53, ali se ne bavi verbalnim paralelama sa grčkim tekstom LXX. Zapravo, uzalud će se u Isaiji 53 tražiti eiden/eidon upotrebljeno uz „slavu“; niti će se naći izraz ten doxan autou ili bilo šta slično tome. Izraz „slava“ pojavljuje se samo jednom u Isaiji 53, i to u potpuno drugačijem kontekstu. (Isto, str. 214; podebljano isticanje je moje)

Nije samo grčki tekst taj koji pokazuje da Jovan poistovećuje Isusa sa Jehovom koga je Isaija video. To čini i aramejska parafraza hebrejske Biblije, poznata kao Targumim:

Godine u kojoj je car Ozija bio udaren gubom, prorok reče: Videh SLAVU Gospoda kako sedi na svom prestolu, visoko i uzvišeno, do najviših nebesa, i hram beše ispunjen sjajem Njegove slave… I jedan je klicao drugome i govorahu: Svet je u najvišim i uzvišenim nebesima dom Njegove Šekine, svet je na zemlji delo Njegove sile, svet je zauvek, u sve vekove, Gospod nad vojskama, sva je zemlja puna sjaja Njegove slave… Tada rekoh: Teško meni, jer sam sagrešio, jer sam čovek kriv da bude ukoren, i živim usred naroda oskrnavljenog grehom: jer oči moje videše SLAVU Šekine Cara svetova, Gospoda nad vojskama… I čuh glas REČI Gospodnje, koji reče: Koga da pošaljem da prorokuje? i ko će ići da uči? Tada rekoh: Evo mene, pošalji mene. (The Chaldee Paraphrase on the Prophet Isaiah by Jonathan b. Uzziel, preveo prečasni C. W. H. Pauli [London Society House, 1871], str. 20-21: https://books.google.com/books?id=_boCAAAAQAAJ&printsec=frontcover#v=onepage&q&f=false; isticanje velikim slovima i podvlačenjem je moje)

Zapanjujuće je to što Targum ne samo da potvrđuje da je prorok video samu slavu Jehove, već i povezuje Isaijino postavljenje sa Rečju Gospodnjom. Tj., sama Reč Gospodnja je lično postavila Isaiju da govori u ime Božanstva.

Na drugom mestu Targum tumači Isaija 6:1 tako da je prorok zaista video Reč Gospodnju kako sedi na Božjem nebeskom prestolu!

„Ali običaj je (drugih) naroda da svoje bogove nose na ramenima, kako bi izgledalo da su im blizu; ali oni ne mogu da čuju svojim ušima, (bili blizu ili) bili daleko; a Reč Gospodnja sedi na svom prestolu, visokom i uzvišenom, i ČUJE našu molitvu kad god se molimo PRED NJIM i iznosimo svoje molbe.“ (Targum Pseudo-Jonathan, Ponovljeni zakoni 4:7: http://targum.info/pj/pjdt3-7.htm; isticanje velikim slovima i podvlačenjem je moje)

A sledeći Targum na Psalme u suštini govori isto:

Ali što se tiče reči Gospodnje, NJEGOVO je sedište na najvišem nebu zauvek; on je utvrdio svoj presto za sud. Psalam 9:8 (The Psalms Targum: An English Translation, Edward M. Cook 2001: http://targum.info/pss/ps1.htm; isticanje velikim slovima i podvlačenjem je moje)

Targumi nisu jedini jevrejski izvor koji o Božjoj Reči govori kao o izrazito božanskoj Osobi koja sedi na prestolu sa Bogom:

„Oni koji ni u šta ne vjerovahu zbog čarobnjaštva, zbog pogibije prvorođenčadi priznaše da je narod – sin Božiji. Jer dok je tiho ćutanje vladalo svime i noć hitro stigla do svoje sredine Svesilna Tvoja riječ sa nebesa od carstvenih prijestola, munjeviti ratnik, usred propale zemlje siđe mač oštri, nelicemjernu Tvoju naredbu, noseći, I stavši, ispuni sve smrću, pri tom se i neba doticala i po zemlji hodila.“ Premudrosti Solomonove 18:13-16 New Revised Standard Version (NRSV)

Ovo me dovodi do sledeće tačke. Jovan započinje svoje Jevanđelje opisujući Isusa kao večnu Reč Božju koja je postala telo i čiju je slavu jevanđelista video:

“„U početku“[b] „bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog. On bješe u početku u Boga.“ [c]„Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima.“… „Bješe svjetlost istinita koja obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna.“… „I Logos postade tijelo“[i] „i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine.“ [j]„Jovan svjedoči o njemu i viče govoreći: Ovo je onaj za koga rekoh: Koji za mnom dolazi ispred mene je, jer prije mene bješe.“… „Boga niko nije vidio nikad: Jedinorodni Sin“[l] „koji je u naručju Oca, on ga objavi.“… „Reče: Ja sam glas vapijućeg u pustinji: Poravnite put Gospodnji, kao što kaza Isaija prorok.“[q]” Jovan 1:1-4, 9-10, 14-15, 18, 23

a. 1:1–18 Prolog iznosi glavne teme jevanđelja: život, svetlost, istinu, svet, svedočanstvo i preegzistenciju Isusa Hrista, ovaploćenog Logosa, KOJI OTKRIVA BOGA OCA. Po poreklu je verovatno bio ranohrišćanska himna. Njena najbliža paralela nalazi se u drugim hristološkim himnama, Kološanima 1:15–20 i Filipljanima 2:6–11. Njeno jezgro (Jovan 1:1–5, 10–11, 14) poetske je strukture, sa kratkim frazama povezanim „stepenastim paralelizmom“, u kojem poslednja reč jedne fraze postaje prva reč sledeće. Prozni umeci (barem Jovan 1:6–8, 15) bave se Jovanom Krstiteljem.

b. 1:1 U početku: takođe prve reči Starog zaveta (Postanje 1:1). Beše: ovaj glagol se u ovom stihu upotrebljava tri puta sa različitim značenjima: postojanje, odnos i predikacija. Reč (grčki logos): ovaj izraz spaja Božju dinamičnu, stvaralačku reč (Postanje), personifikovanu preegzistentnu Mudrost kao oruđe Božje stvaralačke delatnosti (Priče Solomonove) i krajnju razumljivost stvarnosti (helenistička filozofija). Sa Bogom: grčki predlog ovde označava opštenje sa drugim. Beše Bog: izostanak određenog člana uz „Bog“ u grčkom označava predikaciju, a ne identifikaciju.

c. 1:3 Što je postalo: iako najstariji rukopisi ovde nemaju interpunkciju, korektor Bodmerovog papirusa P75, neki rukopisi i pretnikejski oci povezuju ovu frazu sa onim što sledi, kao stepenasti paralelizam. Veza sa Jovan 1:3 odražava… i. 1:14 Telo: cela osoba, verovatno upotrebljeno protiv doketskih tendencija (upor. 1. Jovanova 4:2; 2. Jovanova 7). Nastani se: doslovno, „razape svoj šator/skiniju“. Upor. skiniju ili šator sastanka koji je bio mesto Božjeg prisustva među njegovim narodom (Izlazak 25:8–9). Ovaploćena Reč je novi način Božjeg prisustva među njegovim narodom. Grčki glagol ima iste suglasnike kao aramejska reč za Božje prisustvo (Šekina). Slava: Božje vidljivo ispoljavanje veličanstva u sili, koje je nekada ispunjavalo skiniju (Izlazak 40:34) i hram (1. Carevima 8:10–11, 27), sada je usredsređeno u Isusu. Jedinorodni Sin:

Grčki, monogenēs, ali vidi napomenu uz Jovan 1:18. Milost i istina: ove reči možda predstavljaju dva starozavetna izraza koji opisuju Jahvea u saveznom odnosu sa Izrailjem (upor. Izlazak 34:6), dakle Božju „ljubav“ i „vernost“. Reč deli Jahveove savezne osobine…

l. 1:18 Jedinorodni Sin, Bog: iako ogromna većina kasnijih tekstualnih svedoka ima drugačije čitanje, „Sin, jedini“ ili „jedinorodni Sin“, gornji prevod sledi najbolje i najranije rukopise, monogenēs theos, ali prvi izraz uzima ne samo u značenju „Jedini“, već tako da uključuje sinovski odnos sa Ocem, kao u Luka 9:38 („jedino dete“) ili Jevrejima 11:17 („jedini sin“) i kako je prevedeno u Jovan 1:14. Logos je stoga „jedinorodni Sin“ i Bog, ali ne Otac/Bog. New American Bible Revised Edition (NABRE)

Ovde ima mnogo toga da se razmotri.

• Jovan opisuje Isusa kao Reč koja je postojala kao Bog i u prisnom zajedništvu sa Bogom u večnosti.

• Kao Reč, Isus je doveo celokupno stvorenje u postojanje i daje mu život.

• Isus je zatim uzeo telo postavši čovek, učinivši svoje fizičko telo samom skinijom/hramom Božjim, fizičkim mestom gde Božje prisustvo i slava prebivaju u svoj svojoj punoći:

„Jer (Otac) blagoizvoli da se u Njemu nastani sva punoća. I da kroz Njega izmiri sve sa sobom, učinivši mir njegovom krvlju na krstu, (pomirivši) kroz Njega i ono što je na zemlji i ono što je na nebesima.“ Kološanima 1:19-20 NIV

„Jer u Njemu obitava sva punoća Božanstva tjelesno“ Kološanima 2:9 NIV

• Niko ne može da poznaje niti je ikada mogao da poznaje Boga mimo Isusovog otkrivenja Boga, budući da je on jedinorodni Sin koji prebiva u samom naručju/srcu Oca, i stoga jedini koji je osposobljen da objavi Boga.

Ovo objašnjava zašto je Isus mogao da kaže da videti njega znači videti Boga, budući da je on savršeni izraz i otkrivenje samog Božjeg karaktera:

„A Isus povika i reče: Ko vjeruje u mene, ne vjeruje u mene, nego u Onoga koji me je poslao. I ko vidi mene, vidi Onoga koji me je poslao.“ Jovan 12:44-45 NABRE

„Isus mu reče: Ja sam Put i Istina i Život; niko ne dolazi Ocu osim kroz mene. Kad biste mene znali, i Oca mojega biste znali; i od sada poznajete ga, i vidjeli ste ga. Reče mu Filip: Gospode, pokaži nam Oca, i biće nam dosta. Isus mu reče: Toliko sam vremena s vama i nisi me poznao, Filipe? Ko je vidio mene, vidio je Oca; pa kako ti govoriš: Pokaži nam Oca? Zar ne vjeruješ da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam ja govorim ne govorim od samoga sebe, nego Otac koji prebiva u meni on tvori djela. Vjerujte mi da sam ja u Ocu i Otac u meni; ako li ne, zbog samih djela vjerujte mi. Zaista, zaista vam kažem: Ko vjeruje u mene, djela koja ja tvorim i on će tvoriti, i veća od ovih će tvoriti; jer ja idem Ocu svome. I što god zaištete (od Oca) u ime moje, to ću učiniti, da se proslavi Otac u Sinu. I ako šta zaištete u ime moje, ja ću učiniti.“ Jovan 14:6-14

e 14:6 Istina: kod Jovana, božanski otkrivena stvarnost Oca ispoljena u ličnosti i delima Isusa. Posedovanje istine daruje znanje i oslobođenje od greha (Jovan 8:32).

f 14:7 Alternativno čitanje, „Da ste me poznavali, poznavali biste i mog Oca“, bilo bi prekor, kao u Jovan 8:19.

g 14:8 Pokaži nam Oca: Filip je prikazan kako traži teofaniju poput Izlazak 24:9–10; 33:18. NABRE

Zanimljivo je da Hristos sebi pripisuje jedno od starozavetnih imena za Jehovu, npr. „istina“,

“„U tvoju ruku predajem duh svoj; izbavljao si me, Gospode, Bože istini!“ (Kyrie ho Theos tes aletheias).” Psalam 30:6 [jevr. 31:5] LXX

„Ko se uzblagosilja na zemlji, blagosiljaće se Bogom istinijem; a ko se uskune na zemlji, kleće se Bogom istinijem; jer će se prve nevolje zaboraviti i sakrivene će biti od očiju mojih.“ Isaija 65:16 NOG

I čini ono za šta hebrejska Biblija tvrdi da čini jedino Jehova, naime, odgovara na molitve:

„Ti slušaš molitvu; k tebi dolazi svako tijelo.“ Psalam 65:2 NIV

• Kao i prorok Isaija pre njega, i Jovan je bio povlašćen da vidi slavu jedinorodnog Sina Očevog nakon što je došao da obitava među njima u telu.

• Ovo nas dovodi do sledeće tačke. Jovan Krstitelj je glasnik za koga je prorok Isaija objavio da će pripremiti Izrailjce za pojavljivanje Jehove radi objavljivanja njegove slave svakom telu:

“„Glas je nekoga koji viče: Pripravite u pustinji put Gospodnji, poravnite u pustoši stazu Bogu našemu. Sve doline neka se povise, i sve gore i bregovi neka se slegnu, i što je krivo neka bude pravo, i neravna mjesta neka budu ravna. I javiće se slava Gospodnja“ (he Doxa Kyriou) „i svako će tijelo vidjeti; jer usta Gospodnja govoriše.“” Isaija 40:3-5 LXX

Pa ipak, kao što je i sam Krstitelj posvedočio, Onaj koga je došao da najavi nije bio niko drugi do sam Isus Hristos:

„Odgovori im Jovan govoreći: Ja krštavam vodom, a među vama stoji koga vi ne znate. To je Onaj što dolazi za mnom, koji preda mnom bi, kome ja nisam dostojan odriješiti remena na obući njegovoj. Ovo se dogodi u Vitaniji s one strane Jordana gdje Jovan krštavaše. A sutradan vidje Jovan Isusa gdje dolazi k njemu, i reče: Gle, Jagnje Božije koje uzima na se grijehe svijeta! Ovo je Onaj za koga ja rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji preda mnom bi, jer prije mene bješe. I ja ga ne znadoh, ali da se javi Izrailju, zato dođoh ja da krštavam vodom. I posvjedoči Jovan govoreći: Vidio sam Duha gdje silazi kao golub sa neba i ostade na njemu. I ja ga ne znadoh, ali Onaj koji me posla da krštavam vodom on mi reče: Na koga vidiš da silazi Duh i ostaje na njemu to je onaj koji krštava Duhom Svetim. I ja sam vidio i zasvjedočio da je on Sin Božiji. Sutradan opet stajaše Jovan i dvojica od učenika njegovih. I ugledavši Isusa gdje ide, reče: Gle, Jagnje Božije!“ Jovan 1:26-36 NOG

Stoga, Isus je upravo onaj Jehova čiju će slavu, kako je Isaija rekao, videti svako telo!

Dodatna literatura

Isus Hristos – Božanski Gospod slave, 2. deo (https://www.answeringislam.net/authors/shamoun/lord_glory2.html)

Čiju je slavu video? (https://www.answeringislam.net/authors/shamoun/lord_glory_isaiah.html)