Hristos: ovaploćeni božanski Gospod Izrailja

U ovom tekstu usredsrediću se na svedočanstvo sinoptičkih jevanđelja, posebno Lukinog, kako bih pokazao da je Isus opisan kao Gospod u smislu da je on JHVH, Bog Svemogući, koji se ponizio da bi postao ljudsko biće. Dokazaću da, kada se reč Gospod (grč. Kyrios) upotrebljava za Hrista, to ne znači samo da je on Gospodar/Vlasnik/Suvereni vladar vernika, a i celokupnog stvorenja. Naprotiv, taj izraz se koristi da bi se Isus identifikovao kao ljudsko ovaploćenje/otelovljenje JHVH Svemogućeg, budući da je Kyrios upravo ona reč koju grčke verzije jevrejske Biblije koriste umesto božanskog imena JHVH i kao njegov sinonim. Konteksti će pokazati da nadahnuti pisci taj izraz koriste upravo tako, naime, kao svoj način da Isusa povežu sa Bogom Izrailja.

Prvi primer

Jevanđelja prikazuju Jovana Krstitelja kao izaslanika za koga je prorok Isaija rekao da će biti poslat pred JHVH Bogom kako bi pripremio Izrailj za njegov vidljivi dolazak k njima:

„A u petnaestoj godini vladavine ćesara Tiverija, kad upravljaše Pontije Pilat Judejom, i Irod, četvorovlasnik, Galilejom, a Filip, brat njegov, četvorovlasnik, Iturejom i zemljom Trahonitidom, i Lisanije, četvorovlasnik, Avilinom, Za vrijeme prvosveštenika Ane i Kajafe, dođe riječ od Boga Jovanu, sinu Zaharijinu, u pustinji, I on pođe po svoj okolini Jordana propovijedajući krštenje pokajanja za oproštenje grijehova. Kao što je napisano u knjizi riječi proroka Isaije koji govori: Glas vapijućeg u pustinji: Pripravite put Gospodnji; poravnite staze njegove; Svaka dolina neka se ispuni i svaka gora i svaki brijeg neka se slegnu; i što je krivo neka bude pravo i neravnine na putevima neka budu glatke; I svako će tijelo vidjeti spasenje Božije.“ Luka 3:1-6 – Up. Matej 3:1-6; Marko 1:1-6; Jovan 1:23

Evo proroštva o kojem je reč:

„Glas je nekoga koji viče: Pripravite u pustinji put Gospodnji, poravnite u pustoši stazu Bogu našemu. Sve doline neka se povise, i sve gore i bregovi neka se slegnu, i što je krivo neka bude pravo, i neravna mjesta neka budu ravna. I javiće se slava Gospodnja, i svako će tijelo vidjeti; jer usta Gospodnja govoriše.“ Isaija 40:3-5

Ono što ovo čini zanimljivim jeste to što Jovan tvrdi da je poslat da pripremi dolazak Isusa Hrista!

„A kako je narod iščekivao (Hrista), svi pomišljahu u srcima svojim za Jovana: nije li on Hristos? Odgovaraše Jovan svima govoreći: Ja vas krštavam vodom; ali ide za mnom jači od mene, kome ja nisam dostojan odriješiti remena na obući njegovoj: On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U njegovoj ruci je lopata, i očistiće gumno svoje, i skupiće pšenicu u žitnicu svoju, a pljevu će sažeći ognjem neugasivim.“ Luka 3:15-17 – Up. Matej 3:11-15; Marko 1:7-8; Jovan 1:26-36; 3:22-31

„A Pavle reče: Jovan je krstio krštenjem pokajanja, govoreći narodu da vjeruju u Onoga koji dolazi za njim, to jest u Hrista Isusa.“ Dela apostolska 19:4

Jevanđelja, dakle, opisuju Isusa kao upravo onog JHVH za koga je Isaija najavio da će doći da prebiva među svojim narodom.

Drugi primer

Drugi način na koji je Isus opisan kao JHVH u telu jeste udvajanje izraza „Gospod“:

„Neće svaki koji mi govori: Gospode, Gospode, ući u Carstvo nebesko; no koji tvori volju Oca mojega koji je na nebesima. Mnogi će mi reći u onaj dan: Gospode, Gospode, nismo li u ime tvoje prorokovali, i tvojim imenom demone izgonili, i tvojim imenom čudesa mnoga tvorili? I tada ću im javno kazati: Nikad vas nisam znao; idite od mene vi koji činite bezakonje.“ Matej 7:21-23

„A što me zovete: Gospode, Gospode, a ne izvršujete što govorim?“ Luka 6:46

Upravo ovaj izraz Septuaginta koristi da prevede jevrejske izraze Adonaj JHVH ili JHVH Adonaj:

„A kad pojedoše travu zemaljsku, tada rekoh: Gospode, Gospode, smiluj se. Kako će se podignuti Jakov? Jer je mali.“ Amos 7:2

„A meni, Gospode, Gospode, učini što priliči imenu tvojemu. Ti si dobar, milošću svojom izbavi me.“ Psalam 109:21

„A meni, Gospode, Gospode, učini što priliči imenu tvojemu. Ti si dobar, milošću svojom izbavi me.“ Psalam 108:21 LXX

„Gospode, Gospode, krjepki Spasitelju moj, zakloni glavu moju u dan ratni!“ Psalam 140:7

„Da izađem na nebo, ti si ondje. Da siđem u pakao, ondje si.“ Psalam 139:8 LXX

„Ali su k tebi, Gospode, Gospode, upravljene oči moje, u tebe se uzdam, nemoj odbaciti duše moje.“ Psalam 141:8

„Ne daj, Gospode, bezbožniku što želi, ne daj mu da dokuči što je naumio, da se ne uznese.“ Psalam 140:8 LXX

Prema tome, opisujući sebe kao Kyrie, Kyrie, Isus je tvrdio da je Adonaj JHVH!

Treći primer

U sledećem slučaju vidimo Isusa kako čini upravo ona čuda za koja jevrejska Biblija kaže da ih čini JHVH:

„U kapetana pak jednoga bijaše sluga bolestan na umoru koji mu bješe mio. A kad ču za Isusa, posla mu starješine judejske moleći ga da dođe i spase mu slugu. A oni došavši Isusu, moljahu ga usrdno govoreći: Dostojan je da mu to učiniš, Jer ljubi narod naš, i sagradi nam sinagogu. A Isus iđaše s njima. I kad već bijaše nedaleko od kuće, posla kapetan njemu prijatelje govoreći mu: Gospode, ne trudi se, jer nisam dostojan da pod krov moj uđeš; Zato i ne smatrah sebe dostojnim da ti dođem; nego samo reci riječ, i ozdraviće sluga moj. Jer i ja sam čovjek pod vlašću, i imam pod sobom vojnike, pa rečem jednome: Idi, i ide; i drugome: Dođi, i dođe; i slugi svojemu: Učini to, i učini. A kad to ču Isus, zadivi mu se, i okrenuvši se narodu koji iđaše za njim, reče: Kažem vam: ni u Izrailju toliku vjeru ne nađoh. I kada se poslani vratiše, nađoše bolesnoga slugu zdrava.“

„I dogodi se potom da on iđaše u grad koji se zove Nain, i s njim iđahu mnogi učenici njegovi i mnoštvo naroda. A kada se približi vratima grada, i gle, iznošahu mrtvaca, jedinca sina matere njegove, i ona bješe udovica; i mnogi narod iz grada iđaše sa njom. I vidjevši je Gospod sažali se na nju, i reče joj: Ne plači! I pristupivši dohvati se nosila, a nosioci stadoše; i reče: Momče, tebi govorim, ustani! I sjede mrtvac i stade govoriti; i dade ga materi njegovoj. A strah obuze sve, i slavljahu Boga govoreći: Veliki prorok podiže se među nama, i Bog pohodi narod svoj. I otide glas ovaj o njemu po svoj Judeji i po svoj okolini.“

„I javiše Jovanu učenici njegovi za sve ovo. I pozva Jovan dvojicu od učenika svojih i posla ih Isusu, govoreći: Jesi li ti Onaj što će doći, ili drugoga da čekamo? Došavši pak ti ljudi k njemu rekoše: Jovan Krstitelj posla nas tebi govoreći: Jesi li ti Onaj što će doći, ili drugoga da čekamo? A u taj čas on iscijeli mnoge od bolesti, i od rana i od zlih duhova, i mnogim slijepim darova vid. I odgovarajući Isus reče im: Idite i kažite Jovanu što vidjeste i čuste: slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromašnima se propovijeda jevanđelje; I blažen je onaj koji se ne sablazni o mene.“ Luka 7:2-23 – Up. Matej 8:5-13; 11:1-6

Čuda na koja se Isus pozvao da bi Jovanovim učenicima dokazao da je on Onaj koji treba da dođe jesu upravo ona čudesna dela za koja je Isaija najavio da će ih učiniti sam Bog kada se pojavi svome narodu!

„Radovaće se tome pustinja i zemlja sasušena, veseliće se pustoš i procvjetati kao ruža. Procvjetaće obilno, i veseliće se radujući se i popijevajući; slava Livanska daće joj se i krasota Karmilska i Saronska; ta će mjesta vidjeti slavu Gospodnju, krasotu Boga našega. Ukrijepite klonule ruke, i koljena iznemogla utvrdite. Recite onima kojima se srce uplašilo: Ohrabrite se, ne bojte se; evo Boga vašega; osveta ide, plata Božija, sam ide, i spašće vas. Tada će se otvoriti oči slijepima, i uši gluhima otvoriće se. Tada će hrom skakati kao jelen, i jezik nijemoga pjevaće, jer će u pustinji provreti vode i potoci u zemlji sasušenoj.“ Isaija 35:1-6

Stoga je Isus, čineći te iste znake i čuda, u suštini govorio Jovanu da je on zaista onaj isti JHVH Bog pred kojim je Krstitelj bio poslat, da bi pripremio Izrailj za njegov dolazak.

Četvrti primer

U sledećem primeru Isus nije prikazan samo kako ponovo vrši dela koja čini jedino JHVH, već čak prima i istu onu reakciju kakvu prima JHVH kada se otkriva svojim slugama:

„A dogodi se kada se narod sleže k njemu da sluša riječ Božiju i on stajaše kraj Genisaretskog jezera, I vidje dvije lađe gdje stoje ukraj jezera, a ribari bijahu izišli iz njih i ispirahu mreže. I uđe u jednu lađu, koja bijaše Simonova, i zamoli ga da odmakne malo od obale; i sjede i učaše narod iz lađe. A kad presta govoriti, reče Simonu: Hajde na dubinu i bacite mreže svoje za lov. I odgovarajući Simon reče mu: Učitelju, svu noć smo se trudili, i ništa ne uhvatismo; ali na tvoju riječ baciću mrežu. I učinivši to, uloviše veliko mnoštvo riba te im se mreža poče cijepati. I dadoše znak društvu koje bješe na drugoj lađi da dođu da im pomognu; i dođoše, i napuniše obje lađe tako da se one potapahu. A kad vidje Simon Petar, pripade koljenima Isusovim govoreći: Iziđi od mene, Gospode, jer sam čovjek grješan. Jer zaprepašćenje obuze njega i sve koji bijahu s njim zbog lova ribe što uhvatiše, A tako isto i Jakova i Jovana, sinove Zevedejeve, koji bijahu drugovi Simonovi. I reče Isus Simonu: Ne boj se, od sada ćeš ljude loviti. I izvukavši obje lađe na zemlju ostaviše sve, i otidoše za njim.“

„I kada bijaše Isus u jednome gradu, i gle, čovjek sav u gubi, pa vidjevši Isusa pade ničice i zamoli ga govoreći: Gospode, ako hoćeš možeš me očistiti. I pruživši ruku dohvati ga se, i reče: Hoću, očisti se! I odmah guba otide s njega. I on mu zapovjedi da nikom ne kazuje: Nego idi i pokaži se svešteniku, i prinesi dar za očišćenje svoje, kako je naredio Mojsej za svjedočanstvo njima. Ali se glas o njemu još većma širio, i mnoštvo naroda stjecaše se da ga slušaju i da ih on iscjeljuje od njihovih bolesti. A on se udaljavaše u pustinju i moljaše se Bogu.“

„I dogodi se jednoga dana kad on učaše, sjeđahu ondje fariseji i zakonici koji bijahu došli iz sviju sela galilejskih i judejskih i iz Jerusalima; i bi sila Gospodnja da ih iscjeljuje; I gle, ljudi donesoše na odru čovjeka koji bješe oduzet, i tražahu kako da ga unesu i polože pred njega. I ne našavši kuda bi ga unijeli od naroda, popeše se na kuću i kroz krov spustiše ga sa odrom na sredinu pred Isusa. I vidjevši vjeru njihovu, reče mu: Čovječe, opraštaju ti se grijesi tvoji. I počeše pomišljati u sebi književnici i fariseji govoreći: Ko je ovaj što govori hule? Ko može opraštati grijehe osim jedini Bog? A razumjevši Isus pomisli njihove, odgovarajući reče im: Šta pomišljate u srcima svojim? Šta je lakše, reći: Opraštaju ti se grijesi tvoji, ili reći: Ustani i hodi? Ali da znate da vlast ima Sin Čovječiji na zemlji opraštati grijehe, – reče oduzetome: Tebi govorim, ustani i uzmi odar svoj i idi domu svome. I odmah ustade pred njima, i uze na čemu ležaše, i otide domu svome slaveći Boga. I svi se zadiviše, i slavljahu Boga, i ispunivši se straha govorahu: Čuda se nagledasmo danas!“ Luka 5:1-26

Petrova reakcija na Isusa potpuno je ista kao Isaijina kada je ovaj video JHVH kako vidljivo sedi na svom nebeskom prestolu:

„Godine koje umrije car Ozija vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu visoku i izdignutu, i skut mu ispunjavaše crkvu. Serafimi stajahu više njega, svaki ih imaše šest krila: dvjema zaklanjaše lice svoje i dvjema zaklanjaše noge svoje, a dvjema lećaše. I vikahu jedan drugome govoreći: Svet, svet, svet je Gospod nad vojskama; puna je sva zemlja slave njegove. I zadrmaše se pragovi na vratima od glasa kojim vikahu, i dom se napuni dima. I rekoh: Jaoh meni! Pogiboh, jer sam čovjek nečistijeh usana, i živim usred naroda nečistijeh usana, jer cara Gospoda nad vojskama vidjeh svojim očima.“

„A jedan od serafima doletje k meni držeći u ruci živ ugljen, koji uze s oltara kliještima, I dotače se usta mojih i reče: Evo, ovo se dotače usta tvojih, i bezakonje tvoje uze se, i grijeh tvoj očisti se. Potom čuh glas Gospodnji gdje reče: Koga ću poslati? I ko će nam ići? A ja rekoh: Evo mene, pošlji mene.“ Isaija 6:1-8

Hristos dalje čini gotovo sve ono što jevrejska Biblija pripisuje JHVH, kao što je opraštanje greha, isceljivanje bolesti i poznavanje ljudskih srca:

„Ti čuj s neba, iz stana svojega, i smiluj se i učini i podaj svakome po svijem putovima njegovijem koje znaš u srcu njegovu; jer ti sam znaš srca svijeh sinova čovječijih;“ 1. Carevima 8:39

„Ne bi li Bog iznašao to? Jer on zna tajne u srcu.“ Psalam 44:21

„Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda, i ne zaboravljaj nijednoga dobra što ti je učinio. On ti prašta sve grijehe i iscjeljuje sve bolesti tvoje;“ Psalam 103:2-3

Zapravo, ne postoji nijedan zabeležen slučaj da je iko isceli gubu, čak ni u slučaju Nemana i Jelisija, budući da u tom slučaju Jelisije nikada nije izašao da isceli Nemana. Umesto toga, Jelisije je sirijskom vojskovođi rekao da ode i sedam puta se zaroni u reku Jordan (up. 1. Carevima 5). U Hristovom slučaju, međutim, čovek je lično očišćen od svoje gube time što ga je Isus fizički dodirnuo.

Niti je ovo jedino mesto na kome se za Isusa kaže da oprašta grehe počinjene protiv Boga:

„A njoj reče: Opraštaju ti se grijesi. I stadoše u sebi govoriti oni što sjeđahu s njim za trpezom: Ko je ovaj što i grijehe oprašta? A ženi reče: Vjera tvoja spasla te je; idi u miru.“ Luka 7:49-50

Jednako je zapanjujuća Isusova sposobnost da osposobi druge da čine čuda u njegovo ime, njegovom vlašću:

„A potom izabra Gospod i druge, Sedamdesetoricu, i posla ih dva po dva pred licem svojim u svaki grad i mjesto kuda namjeravaše sam ići. I reče im: Žetve je mnogo, a poslenika malo; zato se molite gospodaru žetve da izvede poslenike na žetvu svoju. Idite; evo, ja vas šaljem kao jaganjce među vukove. Ne nosite kesu ni torbu ni obuću, i nikoga ne pozdravljajte na putu. U koju god kuću uđete najprije kažite: Mir domu ovome! I ako bude ondje sin mira, ostaće na njemu mir vaš; ako li ne bude, vratiće se vama. A u toj kući budite, i jedite i pijte što u njih ima, jer je poslenik dostojan plate svoje; ne prelazite iz kuće u kuću. I u koji god grad uđete i prime vas, jedite što vam se iznese, I iscjeljujte bolesnike koji su u njemu, i govorite im: Približilo vam se Carstvo Božije.“…

„Vratiše se pak Sedamdesetorica sa radošću govoreći: Gospode, i demoni nam se pokoravaju u ime tvoje. A on im reče: Vidjeh satanu gdje pade sa neba kao munja. Evo vam dajem vlast da stajete na zmije i skorpije i na svu silu vražiju, i ništa vam neće nauditi. Ali se tome ne radujte što vam se duhovi pokoravaju, nego se radujte što su imena vaša napisana na nebesima.“ Luka 10:1-9, 17-20

„A Jovan odgovarajući reče: Nastavniče, vidjesmo jednoga gdje imenom tvojim izgoni demone, i zabranismo mu, jer ne ide s nama za tobom. I reče mu Isus: Ne zabranjujte, jer nije protiv vas; a ko nije protiv vas, s vama je.“ Luka 9:49-50

Ovo pokazuje da je Luka, kada je izjavio da je sila Gospodnja bila prisutna sa Hristom da čini čuda, opisivao Isusa kao upravo tog Gospoda, jer je sila koju je imao bila njegova sopstvena, njemu svojstvena. To je ista ona božanska sila koju Hristos ima zajedno sa Ocem i Svetim Duhom.

Ovih nekoliko primera sasvim jasno pokazuje da Luka (a preko njega i ostala jevanđelja) prikazuje Isusa kao Gospoda u smislu da je on Bog koji je postao Čovek, jedinstveni, božanski Sin Božji koji je jedno sa Ocem i Duhom po suštini, sili i slavi.

Dodatna literatura

ISUS: JEDINI I JEDINSTVENI ADONAJ JHVH (https://www.samshmnthelogy.net/post/jesus-the-one-and-only-adonay-yhwh)

APOKRIFI I HRISTOVO BOŽANSTVO (https://www.samshmnthelogy.net/post/apocrypha-christ-s-deity)