Isus Hristos: Bog, Sin Božji, ili oboje?

Nadahnuto Sveto pismo opisuje Isusa i kao Boga i kao Sina Božjeg, utoliko što on poseduje božansku prirodu u svoj njenoj punoći, zato što je jedinorodni Sin Božji.

Jedinorodni Sin

Ovo nam pomaže da razumemo zašto je u Novom zavetu Hristos jedini koji se opisuje kao Božji monogenes — izraz koji označava apsolutno jedinstveni vid njegovog sinovstva, budući da nema drugog sina poput njega:

„I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca“ (monogenous), „pun blagodati i istine.“ Jovan 1:14 International Standard Version (ISV)

„Boga niko nije vidio nikad: Jedinorodni Sin“ (monogenes), „koji je u naručju Oca, on ga objavi.“ Jovan 1:18 Christian Standard Bible (CSB)

„Jer Bog tako zavolje svijet da je Sina svojega Jedinorodnoga dao, da svaki koji vjeruje u njega ne pogine, nego da ima život vječni.“ (ton Hyion ton monogene), „da svaki koji vjeruje u njega ne pogine, nego da ima život vječni. Jer ne posla Bog Sina svojega na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spase kroz njega. Koji u njega vjeruje ne sudi mu se, a koji ne vjeruje već je osuđen, jer nije vjerovao u ime Jedinorodnoga Sina Božijega.“ (tou monogenous Hyiou tou Theou). Jovan 3:16-18 CJB

„U tome se pokaza ljubav Božija prema nama što je Bog Sina svojega Jedinorodnoga poslao“ (ton Hyion autou ton monogene) „u svijet da živimo Njime. U tome je ljubav, ne što mi zavoljesmo Boga, nego što On zavolje nas, i posla Sina svojega, kao žrtvu pomirenja za grijehe naše.“ 1. Jovanova 4:9-10 ISV

Neustvoreni lik Očev i Posrednik stvaranja

Kao jedinorodni Sin, jedino je Isus među svom decom Božjom neustvoren, jednak Ocu po suštini i slavi, i Posrednik koga je Otac upotrebio da stvori i održava celokupno stvorenje:

„U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog“ (Theos). „On bješe u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima. I svjetlost svijetli u tami, i tama je ne obuze. Bi čovjek poslan od Boga, po imenu Jovan. Ovaj dođe za svjedočanstvo, da svjedoči o svjetlosti, da svi vjeruju kroz njega. On ne bješe svjetlost, nego da svjedoči o svjetlosti. Bješe svjetlost istinita koja obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna.“ Jovan 1:1-4, 9-10 CJB

„Koji nas izbavi od vlasti tame i prenese u Carstvo Sina ljubavi svoje, U kome imamo iskupljenje, oproštenje grijehova;“

„Koji je ikona Boga nevidljivoga, Prvorođeni prije svake tvari, Jer Njime bi sazdano sve, što je na nebesima i što je na zemlji, što je vidljivo i što je nevidljivo, bili prijestoli ili gospodstva, ili načalstva ili vlasti; sve je Njime i za Njega sazdano. I On je prije svega, i sve u njemu postoji.“

„I On je Glava Tijela, Crkve, koji je početak, Prvorođeni iz mrtvih, da u svemu On bude prvi. Jer (Otac) blagoizvoli da se u Njemu nastani sva punoća. I da kroz Njega izmiri sve sa sobom, učinivši mir njegovom krvlju na krstu, (pomirivši) kroz Njega i ono što je na zemlji i ono što je na nebesima.“ Kološanima 1:13-20 Phillips New Testament (PHILLIPS)

„Jer u Njemu obitava sva punoća Božanstva tjelesno,“ Kološanima 2:9 CSB

„Bog koji je iz davnine mnogo puta i raznim načinima govorio ocima preko Proroka, U ove posljednje dane govorio je nama preko Sina, kojega postavi nasljednikom svega, kroz kojega je i vijekove stvorio; On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom, pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama,“ Jevrejima 1:1-3 English Standard Version (ESV)

„Za Sina pak: Prijesto je tvoj, Bože,“ (ho theos), „Zavolio si pravdu i omrzao bezakonje; zbog toga te pomaza, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje. I opet: Ti, Gospode, u početku osnova zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih; Oni će proći, a ti ostaješ, i sve će ostarjeti kao odijelo, I savićeš ih kao haljinu, i izmjeniće se, a ti si uvijek isti, i godine tvoje neće minuti.“ Jevrejima 1:10-12 New Living Translation (NLT)

Nedokučivi i sveznajući Sin Božji

Štaviše, Isus sebe naziva nedokučivim Sinom koga jedino Otac može potpuno i istinski da pozna. On čak tvrdi da je sveznajući, pripisujući sebi sposobnost da poznaje Oca na isti onaj način na koji Otac poznaje njega:

„U taj čas obradova se duhom Isus i reče: Hvalim te, Oče, Gospode neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i razboritih, a otkrio to bezazlenima. Da, Oče, jer je tako bila volja tvoja. I okrenuvši se učenicima reče: Sve je meni predao Otac moj, i niko ne zna ko je Sin, osim Oca, ni ko je Otac, osim Sina, i ako Sin hoće kome otkriti.“ Luka 10:21-22 – Up. Matej 11:25-27

To je sposobnost koju ne poseduje nijedno konačno stvorenje, jer je Bog iznad svakog poimanja:

„On čini stvari velike i neispitljive i divne, kojima nema broja.“ Jov 9:10

„Možeš li ti tajne Božije dokučiti, ili dokučiti savršenstvo Svemogućega? To su visine nebeske, šta ćeš učiniti? Dublje je od pakla, kako ćeš poznati? Duže od zemlje, šire od mora.“ Jov 11:7-9

„Gle, Bog je velik i ne možemo ga poznati, broj godina njegovijeh ne može se dokučiti.“ Jov 36:26

„3a njom riče grom, grmi glasom veličanstva svojega, niti što odgađa kad se čuje glas njegov. Divno Bog grmi glasom svojim, čini stvari velike da ih ne možemo razumjeti.“ Jov 37:4-5

„Gospode, ti me kušaš i znaš. Ti znaš kad sjednem i kad ustanem; ti znaš pomisli moje izdaleka; Kad hodim i kad se odmaram, ti si oko mene, i sve putove moje vidiš. Još nema riječi na jeziku mom, a ti, Gospode, gle, već sve znaš. Sastrag i sprijed ti si me zaklonio, i stavio na me ruku svoju. Čudno je za me znanje tvoje, visoko, ne mogu da ga dokučim.“ Psalam 139:1-6

„Velik je Gospod, i valja ga slaviti, i veličanstvo njegovo ne može se dosegnuti.“ Psalam 145:3

„Jer misli moje nijesu vaše misli, niti su vaši putovi moji putovi, veli Gospod; Nego koliko su nebesa više od zemlje, toliko su putovi moji viši od vaših putova, i misli moje od vaših misli.“ Isaija 55:8-9

„O dubino bogatstva i premudrosti i razuma Božijega! Kako su neispitivi sudovi njegovi i neistraživi putevi njegovi! Jer ko poznade um Gospodnji? Ili ko mu bi savjetnik? Ili ko njemu prethodno dade, da mu bude vraćeno? Jer je od njega i kroz njega i radi njega sve. Njemu slava u vijekove. Amin.“ Rimljanima 11:33-36

Isus je, dakle, sebe predstavio kao Sina Božjeg na takav način da sebe čini jednakim Ocu po suštini, sili, slavi i veličanstvu.

Ovo su neki od razloga koji su naveli Jevreje da ispravno zaključe kako Isus nije tvrdio da je Sin Božji u istom onom smislu u kome se za sve druge Jevreje ili za careve Izrailja kaže da su deca Božja (Up. Izlazak 4:22-23; Ponovljeni zakoni 14:1; 32:6-7, 18-21; 1. Dnevnika 17:10-14; 22:7-10; 28:4-6; Psalam 89:19-27; Isaija 63:16; 64:8; Jeremija 31:9, 20; Osija 1:10; 11:1).

Razumeli su da se Hristos poistovećuje s jedinstvenim Sinom Božjim koji je potpuno božanski u istom onom smislu u kome je Otac istinski božanski, što su smatrali bogohuljenjem, jer su ga držali za pukog čoveka.

Navodim nekoliko primera jevrejske reakcije na Isusove tvrdnje o svom sinovstvu.

Prvi primer

„I zato gonjahu Judejci Isusa, i gledahu da ga ubiju, jer činjaše to u subotu. A Isus im odgovori: Otac moj do sada djela, i ja djelam. I zato još više tražahu Judejci da ga ubiju, ne samo što narušavaše subotu, nego što i Boga nazivaše svojim Ocem gradeći se jednak Bogu.“

„A Isus odgovori i reče im: Zaista, zaista vam kažem: Sin ne može ništa činiti sam od sebe nego što vidi da Otac čini; jer što On čini, to isto čini i Sin; Jer Otac ljubi Sina, i sve mu pokazuje što sam čini; i pokazaće mu veća djela od ovih da se vi čudite. Jer kao što Otac podiže mrtve i oživljava, tako i Sin koje hoće oživljava. Jer Otac ne sudi nikome, nego je sav sud dao Sinu, Da svi poštuju Sina kao što poštuju Oca. Ko ne poštuje Sina ne poštuje ni Oca koji ga je poslao. Zaista, zaista vam kažem: Ko moju riječ sluša i vjeruje Onome koji me je poslao, ima život vječni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.“

„Zaista, zaista vam kažem, da dolazi čas, i već je nastao, kada će mrtvi čuti glas Sina Božijega, i čuvši ga oživjeće. Jer kao što Otac ima život u sebi, tako dade i Sinu da ima život u sebi; I dade mu vlast i da sudi, jer je Sin Čovječiji. Ne čudite se tome, jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas Sina Božijega, I izići će oni koji su činili dobro u vaskrsenje života, a oni koji su činili zlo u vaskrsenje suda.“ Jovan 5:16-29

Jevreji su ispravno razumeli da Isus sebe čini jednakim Bogu time što polaže pravo na isti božanski autoritet da neprekidno radi čak i u subotu, što je bila povlastica koja pripada jedino Bogu. Hristos zatim ponovo potvrđuje svoju suštinsku jednakost, kao i svoje savršeno, nerazdvojivo jedinstvo s Ocem, tvrdeći da čini i da može činiti samo ono što Otac čini, i to na potpuno isti način na koji to Otac čini.

Zapanjujuće je što Isus tvrdi da čini ono što može samo Svemogući Bog — da daje besmrtni život i da vaskrsava mrtve, i duhovno i telesno, samom silom svoga glasa! Isus će takođe biti božanski Sudija koji dolazi na Sudnji dan da odredi večnu sudbinu svakog stvorenja!

Niti je ovo jedini slučaj u kome je Isus izneo takve tvrdnje:

„Sve što mi daje Otac meni će doći; i onoga koji dolazi meni neću istjerati napolje. Jer sam sišao s neba ne da tvorim volju svoju, nego volju Oca, koji me posla. A ovo je volja Oca koji me posla, da sve što mi je dao ništa od toga ne izgubim, nego da to vaskrsnem u posljednji dan. A ovo je volja Oca koji me posla, da svaki koji vidi Sina i vjeruje u njega ima život vječni; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan.“

„Tada gunđahu Judejci na njega što reče: Ja sam hljeb koji siđe s neba, I govorahu: Nije li ovo Isus, sin Josifov, kome mi znamo oca i mater? Kako, dakle, on govori: S neba sam sišao? A Isus im odgovori i reče: Ne gunđajte među sobom. Niko ne može doći meni ako ga ne privuče Otac koji me posla; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan. U Prorocima je napisano: I biće svi naučeni od Boga. Svaki koji čuje od Oca i nauči, dolazi k meni. Ne da je ko vidio Oca, osim Onoga koji je od Boga: on je vidio Oca. Zaista, zaista vam kažem: Koji vjeruje u mene ima život vječni. Ja sam hljeb života. Oci vaši jedoše manu u pustinji, i pomriješe. Ovo je hljeb koji silazi s neba: da koji od njega jede ne umre. Ja sam hljeb živi koji siđe s neba; ako ko jede od ovoga hljeba živjeće vavijek; i hljeb koji ću ja dati tijelo je moje, koje ću ja dati za život svijeta. Judejci se pak prepirahu među sobom govoreći: Kako može ovaj dati nama tijelo svoje da jedemo? A Isus im reče: Zaista, zaista vam kažem: ako ne jedete tijelo Sina Čovječijega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi. Koji jede moje tijelo i pije moju krv ima život vječni; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan.“ Jovan 6:37-44, 54

„Reče joj Isus: Vaskrsnuće brat tvoj. Marta mu reče: Znam da će vaskrsnuti o vaskrsenju u posljednji dan. Isus joj reče: Ja sam vaskrsenje i život; koji vjeruje u mene ako i umre, živjeće. I svaki koji živi i vjeruje u mene neće umrijeti vavijek. Vjeruješ li ovo? Reče mu: Da, Gospode! Ja vjerujem da si ti Hristos Sin Božiji koji dolazi u svijet.“ Jovan 11:23-27

Hristos potvrđuje da će on lično biti Onaj koji će vaskrsnuti mrtve u poslednji dan i podariti svojim sledbenicima večni život, budući da je on sam Vaskrsenje i Život. To jest, Isus je, u jedinstvu s Ocem (kao i sa Svetim Duhom [Up. Jovan 6:63; 2. Korinćanima 3:6]), božanski Izvor svakoga života.

Stoga Isus, kao jedinstveni Sin Božji, čini upravo ono što jevrejska Biblija pripisuje jedino JHVH:

„Nema svetoga kao što je Gospod; jer nema drugoga osim tebe; i nema stijene kao što je Bog naš. Ne govorite više ponosito, i neka ne izlaze iz usta vaših riječi ohole; jer je Gospod Bog koji sve zna, i on udešava namjere. Luk junacima slomi se, i iznemogli opasaše se snagom. Koji bijahu siti, naimaju se za hljeb; a koji bijahu gladni, nijesu više; i nerotkinja rodi sedmoro, a koja imaše djece, iznemože. Gospod ubija, i oživljuje; spušta u grob, i izvlači.“ 1. Samuilova 2:2, 6

Drugi primer

„Ovce moje slušaju glas moj, i ja njih poznajem, i za mnom idu. I ja im dajem život vječni, i nikad neće izginuti, i niko ih neće oteti iz ruke moje. Otac moj koji mi ih je dao veći je od sviju; i niko ih ne može oteti iz ruke Oca mojega. Ja i Otac“ (esmen) „jedno smo. A Judejci opet podigoše kamenje da ga kamenuju. Isus im odgovori: Mnoga dobra djela pokazah vam od Oca svojega, za koje od tih djela me kamenujete? Odgovoriše mu Judejci govoreći: Ne kamenujemo te za dobro djelo, nego za hulu, što se ti, čovjek budući, praviš Bog.“ Jovan 10:27-33

Razlog zbog koga su Jevreji ispravno zaključili da Isus sebe predstavlja kao Boga, iako je on i Čovek koji nije Otac, jeste taj što je Hristos sebi pripisao upravo one funkcije i osobine koje jevrejska Biblija pripisuje isključivo JHVH!

„Jer je Gospod velik Bog i velik car nad svijem bogovima. U njegovoj su ruci dubine zemaljske, i visine gorske njegove su. Njegovo je more i on ga je stvorio, i suhotu ruke su njegove načinile. Hodite, poklonimo se, pripadnimo, kleknimo pred Gospodom tvorcem svojim. Jer je on Bog naš, i mi narod paše njegove i ovce ruke njegove. Sad kad biste poslušali glas njegov: „Nemojte da vam odrveni srce vaše kao u Merivi, kao u dan kušanja u pustinji,“ Psalam 95:3-8 Legacy Standard Bible (LSB)

„Vidite sada da sam ja, ja sam, i da nema Boga osim mene. Ja ubijam i oživljujem, ranim i iscjeljujem, i nema nikoga ko bi izbavio iz moje ruke.“ Ponovljeni zakoni 32:39

„Ja sam od prije nego dan posta, i niko ne može izbaviti iz moje ruke; kad radim, ko će smesti?“ Isaija 43:13

Uporedite sličnosti između JHVH i Isusa:

Kao i JHVH, Isus je Pastir koji drži ovce u svojoj ruci, to jest pod svojom vlašću i zaštitom.

Kao i JHVH, Isus je Pastir čiji glas stado treba da čuje i da mu se pokorava.

Kao i JHVH, Isus daje život, štaviše, večni život.

Kao i JHVH, niko ne može da otme niti da istrgne iz Isusove ruke, to jest iz njegove suverene sile i vlasti.

Razlog je taj što je Isus JHVH Bog koji je postao Čovek, lično različit od Oca, a ipak istovetan s njim po suštini.

Jedina greška Jevreja bila je u njihovoj pretpostavci da je Hristos puki čovek i da stoga huli time što sebe predstavlja kao Boga u telu.

Treći primer

Upravo su na osnovu takvih tvrdnji jevrejske vođe osudile Isusa na smrt i potražile Rimljane da ga pogube, budući da same nisu imale zakonsko pravo da ga ubiju:

„I stavši prvosveštenik na sredinu, zapita Isusa govoreći: Zar ništa ne odgovaraš što ovi protiv tebe svjedoče? A on ćutaše i ništa ne odgovaraše. Opet ga prvosveštenik zapita i reče: Jesi li ti Hristos, Sin Blagoslovenoga? A Isus reče: Ja sam taj; i vidjećete Sina Čovječijega gdje sjedi sa desne strane Sile i dolazi na oblacima nebeskim. A prvosveštenik razdrije haljine svoje, i reče: Šta nam više trebaju svjedoci? Čuste hulu na Boga. Šta vam se čini? A oni ga svi osudiše da je zaslužio smrt.“ Marko 14:60-64

„A Pilat im reče: Uzmite ga vi i po zakonu vašemu sudite mu. A Judejci mu rekoše: Mi ne smijemo nikoga pogubiti.“ Jovan 18:31

„Odgovoriše mu Judejci: Mi imamo zakon i po zakonu našemu mora da umre, jer načini sebe Sinom Božijim.“ Jovan 19:7

Potvrđujući svoj jedinstveni odnos s Bogom, Hristos sebe poistovećuje s onom istom božanskom ličnošću koju je prorok Danilo video kako je svi narodi obožavaju doveka,

„Vidjeh u noćnom viđenju i, gle, sa oblacima nebeskim kao da dolazaše Sin Čovječji i da stiže do Starca dana i pred Njega bi priveden. I dade Mu se vlast i čast i carstvo, i svi narodi i plemena i jezici da Mu služe; vlast Njegova je vlast vječna, koja neće proći, i carstvo Njegovo neće se razrušiti.“ Danilo 7:13-14 New International Version (NIV)

I koga je David obožavao kao Gospoda koji zauvek sedi na prestolu uz JHVH, svoga Oca:

„Reče Gospod Gospodu mojemu: Sjedi meni s desne strane dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojima. Skiptar sile daje ti Gospod sa Siona: vladaj sred neprijatelja svojih. U dan rata tvojega narod je tvoj gotov u svetoj krasoti. Kao rosa zori iz utrobe, takva je u tebe mladost tvoja.“ Psalam 110:1-3 New Catholic Bible (NCB)

Isusove izjave ponovo potvrđuju da on sebe nije predstavljao kao Sina Božjeg na isti onaj način na koji se za Izrailj ili za druge careve Izrailja kaže da su deca Božja. Isus je sasvim izvesno sebe poistovećivao s jedinstvenim, božanskim Sinom Božjim koji je jednak Ocu po suštini, slavi, vlasti i veličanstvu — tvrdnja koju su njegovi jevrejski protivnici žestoko odbacili. Otuda i optužba za bogohuljenje.

Drugim rečima, Isus je tvrdio da je Sin Boga Oca koji je po prirodi potpuno Bog. Uostalom, biti nečiji sin ili sin nečega znači posedovati samu prirodu, suštinu i osobine osobe ili stvari od koje je neko rođen. Sam Isus je rekao:

„Odgovori Isus: Zaista, zaista ti kažem: ako se ko ne rodi vodom i Duhom, ne može ući u Carstvo Božije. Što je rođeno od tijela, tijelo je; a što je rođeno od Duha, duh je.“ Jovan 3:5-6 NIV

Kao takav, Hristos je Bog Sin, budući istovremeno i Sin Božji i Bog (iako nije Otac niti Sveti Duh).

Ukoliko nije drugačije naznačeno, biblijski navodi preuzeti su iz World English Bible (WEB).

Dodatna literatura

Sveznajući Hristos „Q“ izvora (https://www.samshmnthelogy.net/post/the-omniscient-christ-of-q)

Rabini dokazuju da je Isus Bog! (https://www.samshmnthelogy.net/post/rabbis-prove-jesus-is-god)