Isus Hristos: Bog patrijaraha i proroka
U ovom tekstu ću se ponovo osvrnuti na starozavetne (SZ) tekstove koji govore o tome kako se Jehova Bog vidljivo javljao starozavetnim svetiteljima, kako bih pokazao da to nije bio niko drugi do Gospod Isus Hristos, budući da je on Onaj koji otkriva Oca čovečanstvu.
Bog koga su videli Avraham i Isaija
Bogonadahnuto Sveto pismo svedoči da se Jehova vidljivo javio Avrahamu:
„I javi se Gospod Avramu i reče: Tvojemu sjemenu daću zemlju ovu. I Avram načini ondje žrtvenik Gospodu koji mu se javio.“ Postanje 12:7
„A kad Avramu bi devedeset i devet godina, javi mu se Gospod i reče mu: Ja sam Bog svemogući, po mojoj volji živi i budi pošten. I učiniću zavjet između sebe i tebe, i vrlo ću te umnožiti. A Avram pade ničice. I Gospod mu još govori i reče: Od mene evo zavjet moj s tobom da ćeš biti otac mnogim narodima. Zato se više nećeš zvati Avram, nego će ti ime biti Avram, jer sam te učinio ocem mnogih naroda; Daću ti porodicu vrlo veliku, i načiniću od tebe narode mnoge, i carevi će izaći od tebe. A postavljam zavjet svoj između sebe i tebe i sjemena tvojega nakon tebe od koljena do koljena, da je zavjet vječan, da sam Bog tebi i sjemenu tvojemu nakon tebe; I daću tebi i sjemenu tvojemu nakon tebe zemlju u kojoj si došljak, svu zemlju Hanansku u državu vječnu, i biću im Bog. I reče Bog Avramu: Ti pak drži zavjet moj, ti i sjeme tvoje nakon tebe od koljena do koljena. A ovo je zavjet moj između mene i vas i sjemena tvojega nakon tebe, koji ćete držati: Da se obrezuje između vas sve muškinje. A obrezivaćete okrajak tijela svojega, da bude znak zavjeta između mene i vas. Svako muško dijete kad mu bude osam dana da se obrezuje od koljena do koljena, rodilo se u kući ili bilo kupljeno za novce od kojih god stranaca, koje ne bude od sjemena tvojega. Da se obrezuje koje se rodi u kući tvojoj i koje se kupi za novce tvoje; tako će biti zavjet moj na tijelu vašem zavjet vječan. A neobrezano muško, kojemu se ne obreže okrajak tijela njegova, da se istrijebi iz naroda svojega, jer pokvari zavjet moj. I još reče Bog Avramu: A Saru ženu svoju ne zovi je više Sara nego neka joj bude ime Sara. I ja ću je blagosloviti, i daću ti sina od nje; blagosloviću je, i biće mati mnogim narodima, i carevi narodima izaći će od nje. Tada pade Avram ničice, i nasmija se govoreći u srcu svojem: Eda će se čovjeku od sto godina roditi sin? I Sari? Eda će žena od devedeset godina roditi? I Avram reče Bogu: Neka živ bude Ismailo pred tobom! I reče Bog: Zaista Sara, žena tvoja, rodiće ti sina, i nadjećeš mu ime Isak; i postaviću zavjet svoj s njim da bude zavjet vječan sjemenu njegovu nakon njega. A i za Ismaila uslišio sam te; evo, blagoslovio sam ga, i daću mu porodicu veliku, i umnožiću ga veoma; i rodiće dvanaest knezova, i učiniću od njega velik narod. A zavjet svoj učiniću s Isakom kad ti ga rodi Sara, dogodine u ovo doba. I Bog izgovorivši, otide od Avrama gore.“ Postanje 17:1, 22
„Ja sam Gospod. I javio sam se Avramu, Isaku i Jakovu imenom Bog Svemogući, a imenom svojim Gospod ne bih im poznat.“ Izlazak 6:2-3
„A on reče: Ljudi braćo i oci, čujte! Bog slave javi se ocu našemu Avraamu kad bješe u Mesopotamiji, prije nego se doseli u Haran.“ Dela apostolska 7:2
Ti isti spisi objavljuju da se Jehova pokazao i Isaiji:
„Godine koje umrije car Ozija vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu visoku i izdignutu, i skut mu ispunjavaše crkvu. Serafimi stajahu više njega, svaki ih imaše šest krila: dvjema zaklanjaše lice svoje i dvjema zaklanjaše noge svoje, a dvjema lećaše. I vikahu jedan drugome govoreći: Svet, svet, svet je Gospod nad vojskama; puna je sva zemlja slave njegove. I zadrmaše se pragovi na vratima od glasa kojim vikahu, i dom se napuni dima. I rekoh: Jaoh meni! Pogiboh, jer sam čovjek nečistijeh usana, i živim usred naroda nečistijeh usana, jer cara Gospoda nad vojskama vidjeh svojim očima. A jedan od serafima doletje k meni držeći u ruci živ ugljen, koji uze s oltara kliještima, I dotače se usta mojih i reče: Evo, ovo se dotače usta tvojih, i bezakonje tvoje uze se, i grijeh tvoj očisti se. Potom čuh glas Gospodnji gdje reče: Koga ću poslati? I ko će nam ići? A ja rekoh: Evo mene, pošlji mene. A on reče: Idi, i reci tome narodu: Slušajte ali nećete razumjeti, gledajte ali nećete poznati. Učini da odeblja srce tome narodu i uši da im otežaju, i oči im zatvori, da ne vide očima svojim i ušima svojim da ne čuju i srcem svojim da ne razumiju i ne obrate se i ne iscijele.“ Isaija 6:1-5, 8-10
Pa ipak, prema nadahnutim novozavetnim spisima, Boga niko nikada nije video mimo otkrivenja koje daje Sin. To jest, čovek ne može videti Boga i poznati ga onakvim kakav zaista jeste ako mu Sin ne obznani Boga:
„Boga niko nije vidio nikad: Jedinorodni Sin koji je u naručju Oca, on ga objavi.“ Jovan 1:18
Obratite pažnju na različite prevode ovog teksta:
„Boga niko nije vidio nikad: Jedinorodni Sin koji je u naručju Oca, on ga objavi.“ New International Version (NIV)
„Boga niko nije vidio nikad: Jedinorodni Sin koji je u naručju Oca, on ga objavi.“ English Standard Version (ESV)
Sledeći stihovi iznose istu poentu:
„Niko ne može doći meni ako ga ne privuče Otac koji me posla; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan. U Prorocima je napisano: I biće svi naučeni od Boga. Svaki koji čuje od Oca i nauči, dolazi k meni. Ne da je ko vidio Oca, osim Onoga koji je od Boga: on je vidio Oca.“ Jovan 6:44-46
„Sve je meni predao Otac moj, i niko ne zna Sina do Otac; niti Oca ko zna do Sin, i ako Sin hoće kome otkriti.“ Matej 11:27 – Up. Luka 10:22
Dakle, budući da niko ne može videti Boga ako ga Sin ne obznani, to znači da su Avraham i Isaija, kada su videli Jehovu Boga, zapravo gledali Gospoda Isusa Hrista u njegovom pretčovečanskom postojanju.(1)
Zapravo, upravo to i tvrdi Jovanovo jevanđelje!
Na primer, Hristos je rekao Jevrejima da oni nisu istinska deca Avrahamova jer traže da ga ubiju, što patrijarh nije pokušavao da učini:
„Znam da ste sjeme Avraamovo; ali tražite da me ubijete, jer moja riječ nema mjesta u vama. Ja govorim što sam vidio od Oca svojega, i vi, dakle, činite što ste vidjeli od oca vašega. Odgovoriše i rekoše mu: Otac naš je Avraam. Isus im reče: Da ste djeca Avraamova, činili biste djela Avraamova. A sada tražite da ubijete mene, čovjeka koji sam vam kazao istinu, koju čuh od Boga. To Avraam nije činio. Vi činite djela oca svojega. Tada mu rekoše: Mi nismo rođeni od bluda; jednoga oca imamo – Boga. A Isus im reče: Kad bi Bog bio otac vaš, ljubili biste mene; jer ja od Boga iziđoh i dođoh; jer nisam došao sam od sebe, nego me On posla.“ Jovan 8:37-42
Iz reči našeg Gospoda proizlazi da su on i Avraham videli jedan drugoga i da reakcija patrijarha kada je ugledao Gospoda nije bila mržnja ni neprijateljstvo, za razliku od Jevreja kojima se Isus obraćao. Hristos očigledno govori o svom pretčovečanskom postojanju, o vremenu pre nego što je postao čovek, a to se vidi iz njegove tvrdnje da je izašao od Boga i ušao u svet kako bi otkrio ono što je video i čuo od Oca.
Da Isus tvrdi kako je zaista sreo Avrahama, izričito je jasno iz onoga što dalje govori tim istim Jevrejima:
„Zaista, zaista vam kažem: Ko održi riječ moju neće vidjeti smrti vavijek. Tada mu rekoše Judejci: Sada znamo da je demon u tebi. Avraam umrije i proroci, a ti govoriš: ko održi riječ moju neće okusiti smrti vavijek. Eda li si ti veći od oca našega Avraama, koji umrije? I proroci pomriješe. Ko se ti sam praviš? A Isus odgovori: Ako ja proslavljam samoga sebe, slava je moja ništa. Otac je moj onaj koji me proslavlja, za koga vi govorite da je Bog vaš, I ne poznajete ga, a ja ga znam. I ako rečem da ga ne znam, biću laža kao i vi. Nego ga znam, i riječ njegovu držim. Avraam, otac vaš, bio je rad da vidi dan moj; i vidje i obradova se. A Judejci mu rekoše: Još nemaš ni pedeset godina, a Avraama si vidio? A Isus im reče: Zaista, zaista vam kažem: prije nego Avraam nastade, Ja jesam. Tada uzeše kamenje da bace na njega; a Isus se sakri, i iziđe iz hrama pa prođe između njih i tako otide.“ Jovan 8:51-59
Za razliku od Jevreja koji su hteli da ga ubiju, Avraham se obradovao kada je video Hrista. Gospod zatim objašnjava kako je uopšte mogao videti Avrahama, s obzirom na to da je ovaj bio mrtav gotovo dve hiljade godina, a Isus nije izgledao ni kao da ima pedeset godina.
Hristov odgovor glasi: za razliku od Avrahama, koji je nastao, on prosto jeste — to jest, večan je i izvan vremena, i stoga je oduvek postojao. Tu poentu izričito iznose sledeći prevodi:
Isus je odgovorio: „A Isus im reče: Zaista, zaista vam kažem: prije nego Avraam nastade, Ja jesam.“[a](A)
Fusnote:
a Jovan 8:58 Tj. Ja sam Onaj koji jeste — Gospod, jevr. Jahve.
Uporedna mesta:
A Jovan 8:58 : Izl 3:14 Amplified Bible (AMP)
„A Isus im reče: Zaista, zaista vam kažem: prije nego Avraam nastade, Ja jesam.“ Contemporary English Version (CEV)
„A Isus im reče: Zaista, zaista vam kažem: prije nego Avraam nastade, Ja jesam.“ New Life Version (NLV)
Isus je odgovorio: „A Isus im reče: Zaista, zaista vam kažem: prije nego Avraam nastade, Ja jesam.“[a]
Fusnote:
a 8:58 Ili pre nego što se Avraham i rodio, oduvek sam živ; grčki tekst glasi pre nego što je Avraham postao, ja jesam. Vidi Izl 3:14. New Living Translation (NLV)
„A Isus im reče: Zaista, zaista vam kažem: prije nego Avraam nastade, Ja jesam.“ Worldwide English New Testament (WE)
Ovo prosto potvrđuje da Bog koga je Avraham video, Bog koji je s njim govorio, nije bio niko drugi do Gospod Isus u svom pretčovečanskom postojanju.
Avraham nije bio jedini starozavetni svetitelj koji je video pretčovečanskog Hrista:
„Jer iako je učinio tolika znamenja pred njima, ne vjerovahu u njega; Da se ispuni riječ Isaije proroka koji reče: Gospode, ko vjerova propovjedi našoj? I ruka Gospodnja kome se otkri? Zato ne mogahu vjerovati, jer opet reče Isaija: Zaslijepio je oči njihove i okamenio srca njihova, da ne vide očima ni srcem razumiju, i ne obrate se da ih iscijelim. Ovo reče Isaija kada vidje slavu njegovu i govoraše o njemu.“ Jovan 12:37-41
Jovan citira Isaiju 6:10 da bi pokazao kako je to bio trenutak u kojem je Isaija ugledao slavu Hristovu — kada je prorok video Jehovu kako sedi na prestolu — a to naglašeno jasno pokazuju sledeći prevodi i izdanja:
„Ovo reče Isaija kada vidje slavu njegovu i govoraše o njemu.“ Living Bible (TLB)
„Ovo reče Isaija kada vidje slavu njegovu i govoraše o njemu.“ MOUNCE
„Ovo reče Isaija kada vidje slavu njegovu i govoraše o njemu.“ NIV
„Ovo reče Isaija kada vidje slavu njegovu i govoraše o njemu.“ Names of God Bible (NOG)
„Ovo reče Isaija kada vidje slavu njegovu i govoraše o njemu.“ New Life Version (NLV)
„Ovo reče Isaija kada vidje slavu njegovu i govoraše o njemu.“ New Living Translation (NLT)
g. Isaijino viđenje u Hramu, Is. 6:4, protumačeno kao proročko viđenje Hristove slave. The Jerusalem Bible (JB, str. 139 http://mullumbimbycatholic.com.au/wp-content/uploads/2015/12/Jerusalem_Bible_Readers_Edition.pdf)
tn Grč. „njegovu“; referent (Hristos) je u prevodu naveden radi jasnoće. Ovde je kao referent naveden „Hristos“ a ne „Isus“ zato što se radi o onome što je Isaija video. Jasno je da autor predstavlja Isaiju KAO NEKOGA KO JE VIDEO HRISTOVU SLAVU PRE OVAPLOĆENJA, koja je bila samo otkrivenje Oca (vidi Jovan 1:18; Jovan 14:9).
sn Zato što je video Hristovu slavu. Slava koju je Isaija video u Is. 6:3 bila je slava Jahvina (u Starom zavetu obično prevođena kao „Gospod“). Ovde Jovan govori o proroku koji vidi slavu Hristovu, jer u sledećoj rečenici — i govorio je o njemu — „njemu“ teško da može upućivati na Jahvea, već mora upućivati na Hrista. Na osnovu izjava kakva je 1:14 u prologu, autor verovatno nije pravio veliku razliku između to dvoje. Budući da autor predstavlja Isusa kao potpuno Boga (up. Jovan 1:1), njemu ne predstavlja nikakav problem da reči koje je Isaija prvobitno izrekao o samom Jahveu primeni na Isusa. New English Translation (NET https://netbible.org/bible/John+12; naglašavanje velikim slovima i podvlačenjem je moje)
St. 41. „To reče Isaija kada vide njegovu slavu i govoraše o njemu.“ Jovan u ovom stihu opravdava primenu koju je upravo učinio na Isusa Hrista — primenu viđenja iz Is. VI. Adonaj koga je Isaija u tom trenutku gledao beše božansko biće koje se ovaploćuje u Isusu. U tome se Jovan i Pavle takođe susreću; up. 1 Kor. X 4, gde Pavle onoga koji je vodio Izrailj iz sredine oblaka naziva Hristom. Neki tumači su pokušali da zamenicu autou, o njemu, odnesu ne na Hrista, nego na Boga. Ali poslednje reči: i govoraše o njemu, bile bi u tom smislu izlišne i ova primedba bi u kontekstu bila bez cilja. Aleksandrijsko čitanje, „zato što vide“, umesto „kada ga vide“, prihvataju Tišendorf, Vajs, Kajl itd. Ali meni se ono ne čini prihvatljivim. Njegov jedini razuman smisao bio bi: „zato što je zaista video njegovu slavu i govorio o Njemu toliko davno unapred (što izgleda nemoguće)“. Ali takvo razmišljanje bilo bi vrlo hladno apologetsko i sasvim izlišno za čitaoce koji su bili navikli da slušaju navođenje proroštava. Mnogo je lakše razumeti kako je veznik hote, koji se veoma retko upotrebljava, mogao biti zamenjen veznikom hoti, koji se pojavljuje u svakom redu, nego kako bi se moglo dogoditi obrnuto. Drevni latinski i sirijski prevodi slažu se u podržavanju primljenog teksta. Smisao ovog potonjeg je jednostavan i savršeno prikladan. „O Hristu, koji mu se objavio kao Adonaj, govorio je Isaija kada je izgovorio takve reči.“ Jovan dokazuje da ima pravo da ovaj odlomak ovde primeni. (Frederic Louis Godet, Commentary on the Gospel of John with an Historical and Critical Introduction, prevedeno sa trećeg francuskog izdanja, sa predgovorom, uvodnim napomenama i dodatnim beleškama Timothyja Dwighta, predsednika Jejla [Funk and Wagnals Publishers, New York 1886], tom 2, str. 235-236: http://books.google.com/books?id=zx8WAAAAYAAJ&printsec=frontcover#v=onepage&q&f=false; podebljano naglašavanje je moje)
Sada obratite pažnju na engleski prevod grčke verzije Isaije, opšte poznate kao Septuaginta (LXX):
„Godine koje umrije car Ozija vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu visoku i izdignutu, i skut mu ispunjavaše crkvu. Serafimi stajahu više njega, svaki ih imaše šest krila: dvjema zaklanjaše lice svoje i dvjema zaklanjaše noge svoje, a dvjema lećaše. I vikahu jedan drugome govoreći: Svet, svet, svet je Gospod nad vojskama; puna je sva zemlja slave njegove. I zadrmaše se pragovi na vratima od glasa kojim vikahu, i dom se napuni dima. I rekoh: Jaoh meni! Pogiboh, jer sam čovjek nečistijeh usana, i živim usred naroda nečistijeh usana, jer cara Gospoda nad vojskama vidjeh svojim očima.“ Isaija 6:1, 3, 5
Uporedite ovo sa grčkim tekstom Jovana 12:41:
„Ovo reče Isaija kada vidje slavu njegovu i govoraše o njemu.“
Grčki tekst i jednog i drugog gotovo je istovetan. Zapravo, u Isaiji ne postoji nijedno drugo mesto koje govori o tome da je prorok video slavu i govorio o njoj, osim Isaijinog viđenja Jehove. To samo dodatno potvrđuje činjenicu da je, prema Jovanu, slava Jehovina koju je Isaija ugledao bila slava Gospoda Isusa Hrista u njegovom pretčovečanskom postojanju.
I nije samo grčki tekst taj koji pokazuje da Jovan poistovećuje Isusa sa Jehovom koga je Isaija video. To čini i aramejska parafraza jevrejske Biblije, poznata kao Targumim:
U godini u kojoj je car Ozija bio udaren gubom, prorok reče: videh SLAVU Gospodnju kako sedi na svom prestolu, visokom i uzdignutom do najviših nebesa, i hram beše ispunjen sjajem Njegove slave… I klicahu jedan drugome govoreći: svet je u najvišim i uzvišenim nebesima dom Njegove Šekine, svet je na zemlji delo Njegove moći, svet je doveka, u sve vekove, Gospod nad vojskama, sva zemlja je puna sjaja Njegove slave… Tada rekoh: teško meni, jer sagreših, jer sam kriv čovek da bih prekorevao, i prebivam usred naroda oskrnavljenog grehom: jer oči moje videše SLAVU Šekine Cara svetova, Gospoda nad vojskama… I čuh glas REČI Gospodnje, koji reče: koga ću poslati da prorokuje? i ko će ići da poučava? Tada rekoh: evo mene, pošalji mene. (The Chaldee Paraphrase on the Prophet Isaiah by Jonathan b. Uzziel, preveo Rev. C. W. H. Pauli [London Society House, 1871], str. 20-21 https://books.google.com/books?id=_boCAAAAQAAJ&printsec=frontcover#v=onepage&q&f=false; naglašavanje velikim slovima i podvlačenjem je moje)
Zapanjujuće je da Targum ne samo da potvrđuje da je prorok video samu slavu Jehovinu, nego i povezuje Isaijino postavljanje u službu sa Rečju Gospodnjom. To jest, sama Reč Gospodnja je lično postavila Isaiju da govori u ime Božanstva.
Na drugom mestu Targum tumači Isaiju 6:1 tako da je prorok zaista video Reč Gospodnju kako sedi na Božjem nebeskom prestolu!
Ali običaj je (drugih) naroda da nose svoje bogove na ramenima, kako bi izgledalo da su im blizu; ali oni ne mogu čuti svojim ušima, (bili blizu ili) bili daleko; a Reč Gospodnja sedi na svom prestolu, visokom i uzdignutom, i ČUJE našu molitvu kad god se molimo PRED NJIM i iznosimo svoje molbe. (Targum Pseudo-Jonathan, Ponovljeni zakoni 4:7 http://targum.info/pj/pjdt3-7.htm; naglašavanje velikim slovima i podvlačenjem je moje)
A sledeći Targum na Psalme u suštini kaže istu stvar:
A što se tiče reči Gospodnje, NJENO je sedište na najvišem nebu doveka; on je utvrdio svoj presto za sud. Psalam 9:8 (The Psalms Targum: An English Translation, Edward M. Cook 2001 http://targum.info/pss/ps1.htm; naglašavanje velikim slovima i podvlačenjem je moje)
A ko je bila ta Reč čiju je slavu Isaija ugledao i koja sedi na prestolu uz Jehovu?
Nadahnuti apostol nam kaže:
„U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog. On bješe u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima. I svjetlost svijetli u tami, i tama je ne obuze. Bi čovjek poslan od Boga, po imenu Jovan. Ovaj dođe za svjedočanstvo, da svjedoči o svjetlosti, da svi vjeruju kroz njega. On ne bješe svjetlost, nego da svjedoči o svjetlosti. Bješe svjetlost istinita koja obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna. Svojima dođe, i svoji ga ne primiše. A onima koji ga primiše dade vlast da budu čeda Božija, onima koji vjeruju u ime njegovo; Koji se ne rodiše od krvi, ni od želje tjelesne, ni od želje muževljeve, nego od Boga. I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine.“ Jovan 1:1-5, 9-14 New American Standard Bible (NASB)
To nije bio niko drugi do Gospod Isus, večna Reč Očeva, koji je postao čovek od krvi i mesa da bi otkrio Boga čovečanstvu i spasao svet od njegovih grehova!
Ako nije drugačije naznačeno, biblijski citati su uzeti iz prevoda Modern English Version (MEV).
Napomene
(1) Jevrejska Biblija svedoči da se Jehova vidljivo javljao više puta:
„Potom otide gore Mojsije i Aron, Nadav i Avijud, i sedamdeset starješina Izrailjevih. I vidješe Boga Izrailjeva, i pod nogama njegovijem kao djelo od kamena safira i kao nebo kad je vedro. I ne pruži ruke svoje na izabrane između sinova Izrailjevih, nego vidješe Boga, pa jedoše i piše.“ Izlazak 24:9-11
„A Miheja mu reče: Zato čuj riječ Gospodnju; vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu svojem, a sva vojska nebeska stajaše mu s desne i s lijeve strane. I reče Gospod: Ko će prevariti Ahava da otide i padne kod Ramota Galadskoga? I jedan reče ovo, a drugi ono. Tada izide jedan duh i, stavši pred Gospoda, reče: Ja ću ga prevariti. A Gospod mu reče: Kako? Odgovori: Izaći ću i biću lažljiv duh u ustima svijeh proroka njegovijeh. A Gospod mu reče: Prevarićeš ga i nadvladaćeš, idi i učini tako. Zato sada eto: Gospod je metnuo lažljiv duh u usta svijem tvojim prorocima, a Gospod je izrekao zlo po te.“ 1. Carevima 22:19-23
„I ozgo na onom nebu što im bijaše nad glavama, bijaše kao prijesto, po viđenju kao kamen safir, i na prijestolu bijaše po obličju kao čovjek. I vidjeh kao jaku svjetlost, i u njoj unutra kao oganj naokolo, od bedara gore, a od bedara dolje vidjeh kao oganj i svjetlost oko njega. Kao duga u oblaku kad je kiša, takva na oči bijaše svjetlost unaokolo. To bijaše viđenje slave Božije na očima; i kad vidjeh, padoh na lice svoje, i čuh glas nekoga koji govoraše.“ „I reče mi: Sine čovječji, ustani na noge da govorim s tobom. I uđe u me duh kad mi progovori, i postavi me na noge, i slušah onoga koji mi govoraše. I reče mi: Sine čovječji, ja te šaljem k sinovima Izrailjevijem, k narodima odmetničkim, koji se odmetnuše mene; oni i oci njihovi biše mi nevjerni do ovoga dana. K sinovima tvrda obraza i uporna srca šaljem te ja, pa im reci: Tako veli Gospod! I poslušali ili ne poslušali, jer su dom odmetnički, neka znaju da je prorok bio među njima.“ Jezekilj 1:26-28, 2:1-5
„Vidjeh Gospoda, a on stajaše na oltaru, i reče: Udari u gornji prag od vrata da se zatresu dovratnici, i rascijepi ih sve od vrha njihova; a što ostane iza njih pobiću mačem; neće uteći između njih nijedan, niti će se koji spasti.“ Amos 9:1
U svetlu Jovanove nadahnute izjave, to znači da se u svim tim prilikama Gospod Isus javljao starozavetnim svetiteljima kao Jehova Bog, budući da niko ne može videti niti razumeti Boga Oca mimo Sinovog otkrivenja o njemu.