Obožavanje Isusa kao Boga
Nadahnuti novozavetni spisi su kristalno jasni da se jedino Bog sme obožavati:
„Opet ga uze đavo i odvede na goru vrlo visoku, i pokaza mu sva carstva ovoga svijeta i slavu njihovu, I reče mu: Sve ovo daću tebi ako padneš i pokloniš mi se. Tada mu Isus reče: Idi od mene, Satano, jer je napisano: Gospodu Bogu svome klanjaj se i njemu jedinome služi!“ Matej 4:8-10 – up. Luka 4:5-8
„I tako tajne srca njegova bivaju otkrivene; i tada će pasti ničice i pokloniće se Bogu, objavljujući da je zaista Bog sa vama.“ 1. Korinćanima 14:25
Naš Gospod je dalje izjavio da pravi vernici moraju obožavati Boga Oca u sili Svetog Duha i na osnovu njegove otkrivene istine, tj. u skladu sa Svetim pismom koje je Duh proizveo kroz svete ljude koje je postavio:
„Oci naši klanjahu se Bogu na gori ovoj, a vi kažete da je u Jerusalimu mjesto gdje se treba klanjati. Reče joj Isus: Ženo, vjeruj mi da dolazi čas kada se nećete klanjati Ocu ni na gori ovoj ni u Jerusalimu. Vi se klanjate onome što ne znate; a mi se klanjamo onome što znamo; jer je spasenje od Judejaca. Ali dolazi čas, i već je tu, kada će se istinski bogomoljci klanjati Ocu u duhu i istini, jer Otac traži da takvi budu oni koji mu se klanjaju. Bog je duh; i koji mu se klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju.“ Jovan 4:20-24
„Posveti ih istinom tvojom: riječ tvoja jeste istina.“ Jovan 17:17
„Toga radi i mi neprestano zahvaljujemo Bogu, što primivši riječ Božiju koju od nas čuste, prihvatiste je ne kao riječ čovječiju, nego – što zaista i jeste – kao riječ Božiju, koja i djejstvuje u vama vjerujućima.“ 1. Solunjanima 2:13
„I ovo prvo znajte da nijedno proroštvo Pisma ne biva po ličnom tumačenju. Jer nikad proroštvo ne nastade čovječijom voljom, nego pokretani Duhom Svetim govoriše sveti Božiji ljudi.“ 2. Petrova 1:20-21
Ovo objašnjava zašto apostoli,
„A kad Petar ulažaše, srete ga Kornilije, i padnuvši pred noge njegove pokloni se. A Petar ga podiže govoreći: Ustani, i ja sam samo čovjek.“ Dela apostolska 10:25-26
„A neki čovjek u Listri sjeđaše nemoćan u nogama, budući hrom od utrobe matere svoje, i nikada ne bješe hodio. Ovaj slušaše Pavla gdje govori, koji pogledavši na njega i vidjevši da ima vjeru da će ozdraviti, Reče snažnim glasom: Tebi govorim u ime Gospoda Isusa Hrista, uspravi se na noge svoje! I on skoči, i hođaše. A kad vidje narod šta Pavle učini, podiže glas svoj govoreći likaonski: Bogovi postadoše slični ljudima i siđoše k nama. I nazivahu Varnavu Zevsom a Pavla Hermesom, jer on vođaše riječ. A žrec Zevsa što bješe pred gradom njihovim, dovede junce, i donese vijence pred vrata, i s narodom htjede da prinese žrtvu. A kad čuše apostoli, Varnava i Pavle, razderaše haljine svoje, i uskočiše među narod vičući i govoreći: Ljudi, šta to činite? I mi smo kao i vi smrtni ljudi, koji vam blagovijestimo da se od ovih ništavnih stvari obratite Bogu živome, koji stvori nebo i zemlju i more i sve što je u njima; Koji u prošlim naraštajima bješe pustio sve narode da idu svojim putevima;“ Dela apostolska 14:8-16
A pravedni anđeli su izričito prekorevali i zabranjivali bilo kome da ih obožava:
„I padoh pred noge njegove da mu se poklonim. I reče mi: Pazi, nemoj! Ja sam sluga kao i ti i kao braća tvoja koja imaju svjedočanstvo Isusovo; Bogu se pokloni – jer je svjedočanstvo Isusovo duh proroštva.“ Otkrivenje 19:10
„I ja, Jovan, čuh i vidjeh ovo. I kada čuh i vidjeh, klanjajući se padoh pred noge anđela koji mi ovo pokaza. I reče mi: Pazi, nemoj! I ja sam sluga kao i ti i kao braća tvoja proroci i oni koji drže riječi knjige ove. Bogu se pokloni.“ Otkrivenje 22:8-9
Hrišćansko Sveto pismo čak pruža primer onoga što se dešava onima koji dopuštaju da ih drugi obožavaju ili slave kao božansko biće:
„A bješe Irod gnjevan na Tirce i Sidonce, no ovi jednodušno dođoše njemu, i pridobivši Vlasta, posteljnika careva, iskahu mira, jer se njihova zemlja hranila od carske. I u određeni dan obuče se Irod u carsku haljinu, i sjevši na prijesto održa im govor; A narod klicaše: Glas Božiji, a ne čovječiji! Ali odjednom udari ga anđeo Gospodnji, jer ne dade slave Bogu; i budući izjeden od crva izdahnu.“ Dela apostolska 12:20-23
Pa ipak, novozavetni spisi su prepuni slučajeva u kojima se Gospod Isus obožava uz izričito odobrenje Boga:
„A kada se Isus rodi u Vitlejemu judejskome u dane Iroda cara, gle, dođoše mudraci od Istoka u Jerusalim i rekoše: Gdje je car judejski koji se rodi? Jer vidjesmo njegovu zvijezdu na Istoku i dođosmo da mu se poklonimo. Kada to ču car Irod, uplaši se, i sav Jerusalim sa njim. I sabravši sve prvosveštenike i književnike narodne, pitaše ih gdje će se Hristos roditi. A oni rekoše: U Vitlejemu judejskome; jer je tako prorok napisao: I ti Vitlejeme, zemljo Judina, ni po čem nisi najmanji među kneževima Judinim; jer će iz tebe izići Vođa koji će napasati narod moj Izrailja. Onda Irod, tajno dozvavši mudrace, saznade od njih kada se pojavila zvijezda. I poslavši ih u Vitlejem, reče: Idite i raspitajte se dobro za dijete, pa kada ga nađete, javite mi, da i ja dođem da mu se poklonim. A oni, saslušavši cara, pođoše, i gle, zvijezda, koju su vidjeli na Istoku, iđaše pred njima dok ne dođe i stade odozgo gdje bješe dijete. A kad vidješe zvijezdu, obradovaše se veoma velikom radosti. I ušavši u kuću, vidješe dijete sa Marijom materom njegovom, i padoše i pokloniše mu se, pa otvorivši riznice svoje, prinesoše mu dare: zlato, tamjan i smirnu.“ Matej 2:1-2, 8, 11
„A kad siđe sa gore, za njim pođe mnogo naroda. I gle, dođe gubavac i klanjaše mu se govoreći; Gospode, ako hoćeš, možeš me očistiti. I pruživši ruku Isus, dohvati ga se govoreći: Hoću, očisti se. I odmah se očisti od gube svoje. I reče mu Isus: Gledaj, nikome ne kazuj, nego idi i pokaži se svešteniku, i prinesi dar koji je zapovjedio Mojsej radi svjedočanstva njima.“ Matej 8:1-4
„Dok on tako govoraše njima, gle, knez jedan dođe i klanjaše mu se govoreći: Kći moja sad umrije; nego dođi i stavi na nju ruku svoju, i oživjeće. I ustavši Isus pođe za njim, i učenici njegovi.“ Matej 9:18-19
„I izišavši odande Isus otide u krajeve tirske i sidonske. I gle, žena Hananejka iziđe iz onih krajeva i povika mu govoreći: Pomiluj me, Gospode, sine Davidov, kćer moju mnogo muči đavo! A on joj ne odgovori ni riječi. I pristupivši učenici njegovi moljahu ga govoreći: Otpusti je, jer viče za nama. A on odgovarajući reče: Ja sam poslan samo izgubljenim ovcama doma Izrailjeva. A ona pristupivši pokloni mu se govoreći: Gospode, pomozi mi!“ Matej 15:21-25
„Tada mu pristupi mati sinova Zevedejevih sa sinovima svojim klanjajući mu se i moleći ga za nešto.“ Matej 20:28 Authorized King James Version (AV)
„I dođoše preko mora u zemlju Gadarinsku. I kad iziđe iz lađe, odmah ga srete iz grobova čovjek s duhom nečistim, Koji boravljaše u grobovima i niko ga ne mogaše svezati ni verigama; Jer je mnogo puta bio svezivan u okove i verige, pa je iskidao verige i okove izlomio; i niko ga ne mogaše ukrotiti. I stalno noć i dan on bješe u grobovima i po gorama, vičući i bijući sebe kamenjem. A kad vidje Isusa izdaleka, potrča i pokloni mu se. I povikavši iz sveg glasa reče: Šta hoćeš od mene, Isuse Sine Boga Višnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muči me!“ Marko 5:1-7 New King James Version (NKJV)
„Ču Isus da ga istjeraše napolje, pa našavši ga reče mu: Vjeruješ li ti u Sina Božijega? On odgovori i reče: A ko je on, Gospode, da u njega vjerujem? A Isus mu reče: I vidio si ga i onaj koji govori s tobom, taj je. A on reče: Vjerujem, Gospode! I pokloni mu se. I reče Isus: Za sud ja dođoh u ovaj svijet, da vide koji ne vide, i koji vide da postanu slijepi.“ Jovan 9:35-39
Ovaj sledeći primer je posebno zanimljiv jer se Hristu ukazuje obožavanje u kontekstu u kojem Gospod tvrdi da je JA JESAM, onaj koji ima moć da hoda po moru i da to isto omogući drugima:
„I odmah prinudi Isus učenike svoje da uđu u lađu i idu prije njega na onu stranu dok on otpusti narod. I otpustivši narod, pope se na goru da se nasamo pomoli. A nasta veče i bijaše ondje sam. A lađa bješe već nasred mora, ugrožena od valova, jer bijaše protivan vjetar. A u četvrtu stražu noći otide k njima Isus hodeći po moru. I vidjevši ga učenici gdje ide po moru, uznemiriše se govoreći: To je utvara; i od straha povikaše. A Isus im odmah reče govoreći: Ne bojte se, ja sam, ne plašite se! A Petar odgovarajući reče mu: Gospode, ako si ti, reci mi da dođem tebi po vodi. A on reče: Hodi! I izišavši iz lađe, Petar iđaše po vodi da dođe Isusu. No videći jak vjetar uplaši se, i počevši tonuti, povika govoreći: Gospode, spasi me! I odmah Isus pruživši ruku uhvati ga, i reče mu: Malovjerni, zašto posumnja? I kad uđoše u lađu, presta vjetar. A oni u lađi pristupiše i pokloniše mu se govoreći: Vaistinu si ti Sin Božiji.“ Matej 14:22-33 – up. Marko 6:45-52; Jovan 6:16-21
Ovde vidimo da Isus čini ono što jevrejska Biblija pripisuje jedino Jahveu Bogu:
„Vidješe te vode, Bože, vidješe te vode i ustreptaše, i bezdane se zadrmaše. Iz oblaka lijaše voda, oblaci davahu glas, i strijele tvoje lećahu. Grmljahu gromovi tvoji po nebu; munje tvoje sijevahu po vaseljeni, zemlja se tresijaše i njihaše. Po moru bijaše put tvoj, i staze tvoje po velikoj vodi, i trag tvoj ne poznavaše se.“ Psalam 77:16-19
„Koji plove po moru na korabljima, i rade na velikim vodama, Oni su vidjeli djela Gospodnja, i čudesa njegova u dubini. Kaže, i diže se silan vjetar, i ustaju vali na njemu, Dižu se do nebesa i spuštaju do bezdana; duša se njihova u nevolji razliva; Posrću i ljuljaju se kao pijani; sve mudrosti njihove nestaje. Ali zavikaše ka Gospodu u tugi svojoj, i izvede ih iz nevolje njihove. On obraća vjetar u tišinu, i vali njihovi umuknu. Vesele se kad se stišaju, i vodi ih u pristanište koje žele. Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za čudesa njegova radi sinova ljudskih! Neka ga uzvisuju na saboru narodnom, na skupštini starješinskoj slave ga!“ Psalam 107:23-32
„Ali sada ovako veli Gospod koji te je stvorio, Jakove, i koji te je sazdao, Izrailju: Ne boj se, jer te otkupih, pozvah te po imenu tvom; moj si. Kad pođeš preko vode, ja ću biti s tobom, ili preko rijeka, neće te potopiti; kad pođeš kroz oganj, nećeš izgorjeti i neće te plamen opaliti. Jer sam ja Gospod, Bog tvoj, Svetac Izrailjev, Spasitelj tvoj; dadoh u otkup za te Misir, Etiopsku i Sevu umjesto tebe. Otkako si mi postao drag, proslavio si se i ja te ljubih; i dadoh ljude za te i narode za dušu tvoju. Ne boj se, jer sam ja s tobom; od istoka ću dovesti sjeme tvoje i od zapada sabraću te. Kazaću sjeveru: Daj; i jugu: Ne brani; dovedi sinove moje izdaleka i kćeri moje s krajeva zemaljskih, Sve koji se zovu mojim imenom i koje stvorih na slavu sebi, sazdah i načinih. Izvedi narod slijepi koji ima oči, i gluhi koji ima uši. Svi narodi neka se skupe, i neka se saberu plemena; ko je između njih naprijed kazao to ili nam kazao što je bilo prije? Neka dovedu svjedoke svoje i opravdaju se; ili neka čuju, i reku: Istina je. Vi ste moji svjedoci, veli Gospod, i sluga moj kojega izabrah, da biste znali i vjerovali mi i razumjeli da sam ja; prije mene nije bilo Boga, niti će poslije mene biti. Ja sam, ja sam Gospod, i osim mene nema Spasitelja. Ja objavih, i spasoh, i naprijed kazah, a nikoji tuđ Bog među vama, i vi ste mi svjedoci, veli Gospod, i ja sam Bog. Ja sam od prije nego dan posta, i niko ne može izbaviti iz moje ruke; kad radim, ko će smesti?“ Isaija 43:1-5, 10-13
A evo još jednog izuzetnog primera:
„A kad iđahu da jave učenicima njegovim, i gle, srete ih Isus govoreći: Radujte se! A one pristupivši uhvatiše se za noge njegove i pokloniše mu se. Tada im reče Isus: Ne bojte se, idite te javite braći mojoj neka idu u Galileju, i tamo će me vidjeti. A dok one iđahu, gle, neki od stražara dođoše u grad i javiše prvosveštenicima sve što se dogodilo. A oni sastavši se sa starješinama učiniše vijeće, i dadoše vojnicima dovoljno novaca, govoreći: Kažite: učenici njegovi dođoše noću i ukradoše ga dok smo mi spavali. I ako to čuje namjesnik, mi ćemo ga uvjeriti i vas osloboditi brige. A oni uzevši novce učiniše kao što bijahu naučeni. I razglasi se ova riječ među Judejcima do danas. A Jedanaest učenika otidoše u Galileju, na goru kuda im je zapovijedio Isus. I kad ga vidješe, pokloniše mu se; a neki posumnjaše. I pristupivši Isus reče im govoreći: Dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji. Idite, dakle, i naučite sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio; i, evo, ja sam sa vama u sve dane do svršetka vijeka. Amin.“ Matej 28:9-10, 16-20
Učenici obožavaju svog vaskrslog Gospoda u kontekstu u kojem Isus tvrdi da poseduje apsolutnu vlast nad celokupnim stvorenjem, da nosi isto božansko ime koje dele i Otac i Sveti Duh, i obećava da će lično biti prisutan sa svim vernicima svuda kako bi osigurao uspeh njihove misije da načine učenike od svih naroda. To znači da je Hristos sveznajući, svemoguć i sveprisutan — upravo one suštinske osobine koje pripadaju jedino Bogu!
Hristos je nastavio da prima obožavanje i nakon svog fizičkog, telesnog vaznesenja na nebo:
„I izvede ih napolje do Vitanije, i podigavši ruke svoje blagoslovi ih. I dok ih on blagosiljaše, odstupi od njih i uznošaše se na nebo. A oni mu se pokloniše i vratiše se u Jerusalim sa radošću velikom. I bjehu neprestano u hramu hvaleći i blagosiljajući Boga. Amin!“ Luka 22:50-53
Zapravo, vaskrsli Gospod prima od celokupne anđeoske vojske upravo ono isto obožavanje koje prima Jahve Bog:
„I opet, kada uvodi Prvorodnoga u vaseljenu, govori: I neka mu se poklone svi anđeli Božiji.“ Jevrejima 1:6
Nadahnuti pisac je uzeo sledeće starozavetne tekstove, koji govore o obožavanju koje Jahve treba da primi od svojih nebeskih stvorenja,
„Veselite se, narodi, s narodom njegovijem, jer će pokajati krv sluga svojih, i osvetiće se neprijateljima svojim, i očistiće zemlju svoju i narod svoj.“ Ponovljeni zakoni 32:43 New Revised Standard Version (NRSV)
„Veselite se, narodi, s narodom njegovijem, jer će pokajati krv sluga svojih, i osvetiće se neprijateljima svojim, i očistiće zemlju svoju i narod svoj.“ LXX
„Nek se stide svi koji se klanjaju kipovima, koji se hvale idolima svojim. Poklonite mu se svi bogovi.“ Psalam 97:7 Christian Standard Bible (CSB)
„Dajte, Gospodu, plemena narodna, dajte Gospodu slavu i čast.“ Psalam 96:7 LXX
I primenio ih na Hrista, koga obožavaju svi anđeli!
To nije sve. Prema Bogom nadahnutom Svetom pismu, svako stvorenje koje postoji mora i na kraju će obožavati Gospoda Hrista u vekove vekova:
„Zato i Njega Bog visoko uzdiže, i darova mu Ime koje je iznad svakoga imena. Da se u Ime Isusovo pokloni svako koljeno što je na nebesima i na zemlji i pod zemljom; I da svaki jezik prizna da je Isus Hristos Gospod na slavu Boga Oca.“ Filipljanima 2:9-11
„I kad uze knjigu, četiri živa bića i dvadeset i četiri starješine padoše pred Jagnjetom; svaki je imao gusle, i zlatne čaše pune tamjana, a to su molitve svetih. I pjevahu pjesmu novu govoreći: Dostojan si da uzmeš knjigu, i da otvoriš pečate njene; jer si bio zaklan i krvlju svojom iskupio si Bogu nas iz svakoga roda i jezika i naroda i plemena. I učinio si ih Bogu našemu carevima i sveštenicima i carovaće na zemlji. I vidjeh i čuh glas mnogih anđela oko prijestola i živih bića i starješina, i bješe broj njihov mirijade mirijada i hiljade hiljada. Govoreći glasom gromkim: Dostojno je Jagnje koje je zaklano, da primi silu i bogatstvo i premudrost i čast i slavu i blagoslov. I čuh gdje svako stvorenje što je na nebu i na zemlji i pod zemljom i što je na moru, i sve što je u njima, govori: Onome što sjedi na prijestolu, i Jagnjetu, blagoslov i čast i slava i moć u vijekove vijekova! I četiri živa bića rekoše: Amin. I starješine padoše i pokloniše se.“ Otkrivenje 5:8-14
Prema Otkrivenju, Onaj koji živi u vekove vekova nije niko drugi do vaskrsli Hristos, koji je takođe i Prvi i Poslednji,
„I kad ga vidjeh, padoh k nogama njegovim kao mrtav, i On položi desnu ruku svoju na me govoreći: Ne boj se, ja sam Prvi i Posljednji I Živi; i bijah mrtav i evo živ sam u vijekove vijekova, i imam ključeve od smrti i od pakla.“ Otkrivenje 1:17-18
Božanska titula koju i jevrejska Biblija,
„Ovako govori Gospod car Izrailjev i Izbavitelj njegov, Gospod nad vojskama: Ja sam Prvi i ja sam Pošljednji, i osim mene nema Boga.“ Isaija 44:6 – up. 48:12; 41:4
I Kuran pripisuju jedino Bogu:
„On je Prvi i Poslednji, i nad svime Dominantni i u biti svega Pronicljivi; i On sve zna!“ S. 57:3 Arberry
Štaviše, u gore navedenom odlomku iz Poslanice Filipljanima, blaženi apostol je uzeo sledeći starozavetni tekst, koji govori o Jahveu koji zapoveda narodima da mu ukazuju poštovanje,
„Oglasite, i dovedite, neka vijećaju zajedno: Ko je to od starine kazao? Ko je javio još onda? Nijesam li ja, Gospod? Nema osim mene drugoga Boga, nema Boga pravednoga i Spasitelja drugoga osim mene. Pogledajte u mene, i spašćete se svi krajevi zemaljski; jer sam ja Bog, i nema drugoga. Sobom se zakleh; izide iz usta mojih riječ pravedna, i neće se poreći, da će im se pokloniti svako koljeno, i zaklinjati se svaki jezik.“ Isaija 45:21-23
I primenio ga na sveopšte obožavanje koje Gospod Isus mora primiti od celog stvorenja!
Evo sada korisnog silogizma koji iznosi implikacije obožavanja koje Hristos prima:
-
Jedino Bog treba da prima obožavanje (naročito u religioznom kontekstu) i on je jedino Biće na nebu koje treba obožavati.
-
Isus Hristos se obožava na isti način i u istoj meri u kojoj se obožava Bog Otac, posebno sada kada je na nebu.
-
Isus stoga mora biti Bog, iako nije ni Otac ni Sveti Duh.
U svetlu toga, ne treba da nas iznenadi što Hristovi učenici i nadahnuto Sveto pismo naziv Bog primenjuju na Gospoda Isusa:
„Jer nam se rodi dijete, sin nam se dade, kojemu je vlast na ramenu, i ime će mu biti: Divni, Savjetnik, Bog silni, Otac vječni, Knez mirni. Bez kraja će rasti vlast i mir na prijestolu Davidovu i u carstvu njegovu da se uredi i utvrdi sudom i pravdom odsada dovijeka. To će učiniti revnost Gospoda nad vojskama.“ Isaija 9:6-7
„A sve se ovo dogodilo da se ispuni što je Gospod kazao preko proroka koji govori: Eto, djevojka će začeti, i rodiće sina, i nadjenuće mu ime Emanuil, što će reći: S nama Bog.“ Matej 1:22-23
„I odgovori Toma i reče mu: Gospod moj i Bog moj! Reče mu Isus: Zato što si me vidio, povjerovao si; blaženi koji ne vidješe a vjerovaše.“ Jovan 20:28-29 NKJV
„Pazite, dakle, na sebe i na sve stado u kome vas Duh Sveti postavi za episkope da napasate Crkvu Gospoda i Boga koju steče krvlju svojom.“ Dela apostolska 20:28
„Čiji su i oci, i od kojih je Hristos po tijelu, koji je nad svima Bog blagosloveni u vijekove. Amin.“ Rimljanima 9:5
„Očekujući blaženu nadu i javljanje slave velikoga Boga i Spasa našega Isusa Hrista, Koji dade sebe za nas da bi nas iskupio od svakoga bezakonja, i da očisti za sebe narod izabrani koji revnuje u dobrim djelima.“ Titu 2:13-14
„Prijesto je tvoj, Bože, vavijek vijeka; žezal pravičnosti je žezal Carstva tvojega. Zavolio si pravdu i omrzao bezakonje; zbog toga te pomaza, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje.“ Jevrejima 1:8-9
„Simon Petar, sluga i apostol Isusa Hrista, onima što su primili sa nama jednako dragocjenu vjeru u pravdi Boga našega i Spasa Isusa Hrista:“ 2. Petrova 1:1
Uostalom, onaj ko prima upravo ono obožavanje koje jedino Bog treba da prima mora po suštini biti Bog.
Amin! Dođi, Gospode Isuse, dođi! Ispovedamo da si ti vaskrsli Gospod, na slavu Boga Oca! Amin!
Ako nije drugačije naznačeno, svi citati iz Svetog pisma preuzeti su iz Modern English Version (MEV) Svete Biblije.