Još jednom o hristologiji Justina Mučenika
U ovom postu citiraću iz The Fathers of the Church Patristic Series: Justin Martyr, The First Apology, The Second Apology, Dialogue with Trypho, Exhortation to the Greeks, Discourse to the Greeks, The Monarchy of the Rule of God, u prevodu Tomasa B. Folsa (Thomas B. Falls), koje je objavio Catholic University of America Press 2008. godine. Sav naglasak je moj.
ISUS: NESTVORENA ROĐENA REČ BOŽIJA
Justin se poziva na čuda koja su se činila čak i u njegovo vreme u ime Isusa kako bi dokazao da je Hristos nestvorena Reč koja je postojala sa Ocem pre svih vekova i pre svakog stvorenja.
Poglavlje 6
Bogu, Ocu svega, nije dato nikakvo lično ime, budući da je nerođen. Jer, ko god ima lično ime, dobio ga je od nekoga starijeg od sebe. Reči Otac, i Bog, i Tvorac, i Gospod, i Vladar nisu prava imena, već pre oslovljavanja izvedena iz Njegovih dobročiniteljskih dela. Ali Njegov Sin, koji se jedini u pravom smislu naziva Sinom, Reč, koji je bio s Njim [Bogom, Ocem] i koji je rođen****1 PRE SVEGA, kada je u početku On [Bog, Otac] stvorio i uredio sve stvari kroz Njega [Sina], naziva se Hristom, jer je bio pomazan i jer je Bog Otac kroz Njega uredio sve stvari stvaranja. I ovo ime ima nepoznato značenje, baš kao i izraz 'Bog', koji nije pravo ime, već izraz čovekovog urođenog2 mišljenja o stvari koja se jedva može definisati. Ali 'Isus',3 što je Njegovo ime i kao Čoveka i kao Spasitelja, ima značenje. Jer On je i postao čovek, kao što smo rekli,4 i rodio se po volji Boga Oca na korist vernima i na poraz demona. Čak i sada, vaše sopstvene oči poučiće vas o istinitosti ove poslednje tvrdnje. Jer mnoge opsednute demonima širom celoga sveta, pa čak i u vašem sopstvenom gradu, oslobodili su mnogi naši hrišćani u ime Isusa Hrista, koji je bio raspet pod Pontijem Pilatom; i naši ljudi su ih izlečili, i još uvek leče druge tako što onesposobljavaju i izgone demone koji su bili zaposeli te ljude, čak i onda kada ih nisu mogli izlečiti svi ostali egzorcisti i oni koji se koriste bajanjima i napicima.
1 Iako Justin govori o rađanju Sina pri stvaranju sveta, to ne umanjuje večnost Sina, jer on tvrdi da je Sin bio sa Ocem pre stvaranja sveta. Up. Maran (PG 6.453). (Druga apologija, str. 125-126)
Poglavlje 48
'Sada smo čuli tvoje mišljenje o ovim stvarima', prekide ga Trifon. 'Nastavi svoje izlaganje tamo gde si stao i privedi ga kraju, jer se čini potpuno besmislenim i sasvim nemogućim za dokazivanje. Tvoja tvrdnja da je ovaj Hristos postojao kao Bog PRE SVIH VEKOVA, a zatim da je pristao da se rodi i postane čovek, a ipak da nije ljudskog porekla, izgleda ne samo paradoksalno, već i nakaradno.'
'Svestan sam',1 odgovorih, 'da moja tvrdnja mora izgledati paradoksalno, naročito vama Jevrejima, koji nikada niste bili ni najmanje zainteresovani da znate ili činite ono što je Božije, već samo ono što je vaših učitelja, kao što sam Bog svedoči.1 Međutim, Trifone, činjenica da je ovaj Čovek Hristos Božiji ne sme se poricati, čak i kada ne bih mogao da dokažem da je On, budući Bog, preegzistirao kao Sin Tvorca svemira i postao Čovek kroz devicu. Budući da je van svake sumnje dokazano da je On Hristos Božiji, kakav god taj Hristos na kraju treba da bude, čak i ako ne uspem da pokažem da je preegzistirao i da je pristao da postane čovek sa telom i osećanjima poput naših, po volji Oca; samo u tom poslednjem pogledu mogli biste s pravom tvrditi da sam pogrešio. Ali ne možete poreći da je On Hristos, čak i ako je naizgled ljudskog porekla i očigledno postao Hristos po Očevom izboru. Jer, prijatelji moji, ima nekih iz našeg roda,2 koji priznaju da je Isus Hristos, ali tvrde da je On samo ljudskog porekla. Ja se, razume se, ne slažem s takvim osobama, niti bih se s njima složio čak i kada bi većina onih koji dele moje mišljenje tako govorila. Jer nam je sam Hristos rekao da ne sledimo učenja ljudi, već samo ona koja su objavili sveti proroci i koja je On sam poučavao.'
1 Up. Isaija 29:11.
2 Neki čitaju 'iz vašeg roda' i onda taj odlomak primenjuju na ebionite (hrišćanske jeretike jevrejskog porekla); ali većina kritičara zadržava čitanje 'iz našeg roda', tvrdeći da bi sveti Justin ebionite smatrao prvo hrišćanima (iako su bili jeretici), a potom Jevrejima. (Dijalog s Trifonom Jevrejinom, str. 220-221)
Poglavlje 61
'Dakle, prijatelji moji', rekoh, 'sada ću iz Svetog pisma pokazati da je Bog rodio IZ SEBE izvesnu razumnu Silu kao Početak****1 PRE SVIH DRUGIH STVORENJA. Sveti Duh označava ovu Silu različitim nazivima, ponekad Slavom Gospodnjom, drugi put Sinom, ili Premudrošću**, ili Anđelom, ili Bogom, ili Gospodom**, ili Rečju. On je čak sebe nazvao Vrhovnim zapovednikom kada se u ljudskom obličju javio Isusu, sinu Navinovom. Zaista, On s pravom može polagati pravo na sve ove nazive na osnovu toga što vrši Očevu volju i što je rođen činom Očeve volje. Ali, zar se nešto slično ne dešava i s nama ljudima? Kada izgovorimo reč, može se reći da rađamo reč, ali ne odsecanjem, u smislu da bi se time umanjila naša moć izgovaranja reči. Sličan primer možemo videti u prirodi kada jedna vatra pali drugu,2 ne gubeći ništa, već ostajući ista; a ipak upaljena vatra izgleda kao da postoji sama po sebi i sija ne umanjujući sjaj prve vatre. Moje tvrdnje sada će potvrditi niko drugi do Reč Premudrosti, koja je ovaj Bog rođen od Sveopšteg Oca, i koja je Reč i Premudrost i Sila i Slava Onoga koji Ju je rodio. Evo Njegovih reči izgovorenih preko Solomona: „Da onima koji me ljube dam ono što jest, i riznice njihove da napunim. Gospod me je imao u početku puta svojega, prije djela svojih, prije svakoga vremena. Prije vijekova postavljena sam, prije početka, prije postanja zemlje. Kad još ne bijaše bezdana, rodila sam se, kad još ne bijaše izvora obilatijeh vodom. Prije nego se gore osnovaše, prije humova ja sam se rodila; Još ne bješe načinio zemlje ni polja ni početka prahu vaseljenskom; Kad je uređivao nebesa, ondje bijah; kad je razmjeravao krug nad bezdanom. Kad je utvrđivao oblake gore i krijepio izvore bezdanu; Kad je postavljao moru među i vodama da ne prestupaju zapovijesti njegove, kad je postavljao temelje zemlji. Tada bijah kod njega hranjenica, bijah mu milina svaki dan, i veseljah se pred njim svagda; Veseljah se na vaseljeni njegovoj, i milina mi je sa sinovima ljudskim. Tako dakle sinovi, poslušajte me, jer blago onima koji se drže putova mojih. Slušajte nastavu, i budite mudri, i nemojte je odbaciti. Blago čovjeku koji me sluša stražeći na vratima mojim svaki dan i čuvajući pragove vrata mojih. Jer ko mene nalazi, nalazi život i dobija ljubav od Gospoda. A ko o mene griješi, čini krivo duši svojoj; svi koji mrze na me, ljube smrt.“'3
Poglavlje 62
'Prijatelji moji', nastavih, 'reč Božija je, preko Mojsija, izrekla upravo istu stvar, kada nam je otkrila da je pri stvaranju čoveka Bog govorio o Njemu (na koga je Mojsije ukazao) u istom smislu. Evo tog odlomka iz Svetog pisma: „Potom reče Bog: Da načinimo čovjeka po svojemu obličju, kao što smo mi, koji će biti gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od cijele zemlje i od svijeh životinja što se miču po zemlji.“
„I stvori Bog čovjeka po obličju svojemu, po obličju Božijemu stvori ga; muško i žensko stvori ih. I blagoslovi ih Bog, i reče im Bog: Rađajte se i množite se, i napunite zemlju, i vladajte njom, i budite gospodari od riba morskih i od ptica nebeskih i od svega zverinja što se miče po zemlji.“'1
'Da ne biste izvrnuli smisao ovih reči ponavljajući ono što govore vaši učitelji - bilo da je Bog rekao samome sebi: „Da načinimo“, baš kao što mi, kada smo na ivici da nešto učinimo, kažemo sebi: „Da načinimo“; bilo da je Bog rekao „Da načinimo“ elementima, to jest zemlji ili drugim sličnim supstancama od kojih je, kako mislimo, čovek bio sastavljen - želim ponovo da navedem Mojsija kako bih van svake sumnje dokazao da je govorio s Nekim ko je obdaren razumom i različit po broju od Njega samog. Ovo su reči Mojsijeve: „I reče Gospod Bog: Eto, čovjek posta kao jedan od nas znajući što je dobro što li zlo“2 Dakle, reči „kao jedan od nas“ jasno pokazuju da je bilo više osoba zajedno, i to najmanje dve. Ne smatram istinitim ono učenje koje zastupa ono što vi nazivate jeretičkom sektom vaše religije, niti pobornici te jeresi mogu dokazati da je On te reči govorio anđelima, ili da je ljudsko telo bilo delo anđela. Ali ovaj Potomak, koji je zaista rođen od Oca, beše sa Ocem i Otac je RAZGOVARAO S NJIM PRE SVEG STVARANJA, kao što nam je Sveto pismo preko Solomona jasno pokazalo, govoreći da je ovaj Sin, koga Solomon naziva Premudrošću, bio rođen i kao početak pre svih Njegovih dela, i kao Njegov Potomak. Bog je posvedočio istu ovu istinu u otkrivenju Isusu, sinu Navinovom. Da biste se potpuno uverili, čujte ove reči iz knjige Isusa Navina: „I dogodi se, kad Isus Navin beše blizu Jerihona, podiže oči svoje i vide čoveka koji stajaše prema njemu. I pristupi Isus Navin k njemu i reče: Jesi li ti naš ili od naših neprijatelja? A on odgovori: Ja sam Vojvoda vojske Gospodnje, i sada dođoh. Tada Isus Navin pade licem na zemlju i reče mu: Gospode, šta zapovedaš sluzi svome? I reče Vojvoda Gospodnji Isusu Navinu: Izuj obuću svoju sa nogu svojih; jer je mesto na kome stojiš sveto.“ „Jerihon se zatvori, i čuvaše se od sinova Izrailjevih; niko ne izlažaše, niti ko ulažaše. A Gospod reče Isusu: Evo, dajem ti u ruke Jerihon i cara njegova i junake njegove.“'3
Poglavlje 63
'Prijatelju moj', reče Trifon, 'dokazao si svoju tvrdnju s mnogo snage i obiljem argumenata. Sada nam dokaži da je snishodio da postane čovek od device, po volji svoga Oca, i da bude raspet, i da umre; pokaži nam i to da je vaskrsao iz mrtvih i uzašao na nebo.' 'Gospodo', odgovorih, 'ovo sam već dokazao ranije navedenim proroštvima, ali, da bih vas uverio i u ovoj tački, ponoviću i objasniću vam te odlomke. Zar ove reči Isaije, „a rod njegov ko će iskazati? Jer se istrže iz zemlje živijeh“1 ne ukazuju na to da Onaj za koga se kaže da ga je Bog [Otac] predao smrti zbog greha naroda nije bio samo ljudskog porekla? I Mojsije je, govoreći o Njegovoj krvi u ranije navedenoj priči, rekao: „u vinu pere haljinu svoju i ogrtač svoj u soku od grožđa“2 jer Njegova krv nije potekla iz ljudskog semena, već iz volje Božije. A zatim, tu su i reči Davidove: „U dan rata tvojega narod je tvoj gotov u svetoj krasoti. Kao rosa zori iz utrobe, takva je u tebe mladost tvoja.“. „Gospod se zakleo, i neće se pokajati: Ti si sveštenik dovijeka po redu Melhisedekovu.“3 Zar ove reči ne označavaju da je od davnina Bog, Otac svega, nameravao da On bude ponovo rođen, i to iz ljudske utrobe? U drugom, ranije navedenom odlomku, On kaže: „Prijesto je tvoj, Bože, vječan i nepokolebljiv“; „skiptar je carstva tvojega skiptar pravičnosti. Ljubiš pravdu i mrziš na bezakonje; toga radi pomaza te, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje. Sve haljine tvoje mirišu smirnom, alojem i kasijom. Koji žive u dvorima od minijske slonove kosti, one te vesele. Carske kćeri dvore te; s desne ti strane stoji carica u ofirskom zlatu. Čuj, kćeri, pogledaj i obrati k meni uho svoje, zaboravi narod svoj i dom oca svojega. I caru će omiljeti ljepota tvoja; jer je on Gospod tvoj, i njemu se pokloni.“4 Ove reči takođe jasno pokazuju da je Onaj koji je sve učinio [Bog Otac] posvedočio da Njega [Isusa] treba obožavati i kao Boga i kao Hrista. One dalje pokazuju da Reč Božija govori svojim vernima (koji su jedne duše i jedne sinagoge i jedne crkve) kao kćeri, naime, Crkvi koja je ustanovljena Njegovim imenom i koja u njemu učestvuje (jer se svi mi zovemo hrišćanima). Da je to tako, i da nam je naloženo da zaboravimo drevne običaje naših predaka, podrazumevaju sledeće reči: „Čuj, kćeri, pogledaj i obrati k meni uho svoje, zaboravi narod svoj i dom oca svojega. I caru će omiljeti ljepota tvoja; jer je on Gospod tvoj, i njemu se pokloni.“'5
1 Archen: 'početak', a ne 'u početku'. Maran napominje da Justin ne aludira na večno rađanje Sina, već na ono kojim se kaže da Ga je Otac rodio kao početak svih stvorenja. Up. Migne, PC 6.613, n. 77.
2 Lumen de lumine, uneto, preko Tertulijana, u Nikejski simvol vere.
1 Postanje 1:26-28.
2 Postanje 3:22.
1 Postanje 1:26-28.
2 Postanje 3:22.
3 Isus Navin 5:13-16; 6:1-2.
1 Isaija 51:8.
2 Postanje 49:11.
3 Psalam 109:3-4.
4 Psalam 44:7-12. Up. 38. poglavlje.
5 Psalam 44:11-12. (Isto, str. 244-248)
Poglavlje 100
'A reči „Sveti, koji živiš u pohvalama Izrailjevim!“ označavale su da će učiniti nešto dostojno hvale i divljenja, što je i učinio kada je preko Oca vaskrsao iz mrtvih trećeg dana posle raspeća. Zaista sam ranije ukazao na to da se Hristos naziva i Jakovom i Izrailjem, i da nije samo u blagoslovu Josifa i Jude tajanstveno prorečeno o Njemu, već je i u jevanđelju zapisano da je rekao: „Sve je meni predao Otac moj, i niko ne zna Sina do Otac; niti Oca ko zna do Sin, i ako Sin hoće kome otkriti.“1 Tako nam je otkrio sve što smo Njegovom milošću naučili iz Svetog pisma, tako da Ga znamo kao Prvorođenog od Boga PRE SVIH STVORENJA, i kao Sina patrijaraha, budući da se ovaplotio kroz devicu iz njihovog roda i snishodio da postane čovek bez lepote i časti, podložan stradanju. Otuda je na svoje predstojeće stradanje aludirao ovako: „i mnogo postradati od starješina i prvosveštenika i književnika, i ubijen biti, i treći dan da će ustati.“2 Nazvao je sebe Sinom Čovečijim, bilo zbog svog rođenja od device koja beše, kao što rekoh, iz porodice Davidove i Jakovljeve i Isakove i Avramove, bilo zato što je sam Adam bio otac gore pomenutih patrijaraha od kojih Marija vodi svoje poreklo. Jasno je da se očevi devojaka takođe smatraju očevima dece rođene njihovim kćerima. I Hristos je promenio ime jednom od svojih učenika iz Simona u Petra,3 kada je on, prosvetljen od Oca, prepoznao da je On Hristos, Sin Božiji. I budući da nalazimo zapisano u Memoarima apostola da je On Sin Božiji, i budući da Ga tim istim nazivom nazivamo, razumeli smo da je ovo zaista On i da je PRE SVIH STVORENJA proizašao od Oca Njegovom silom i voljom (jer se u proročkim spisima naziva Premudrošću, Danom, Istokom, Mačem, Kamenom, Štapom, Jakovom i Izrailjem, uvek na drugi način); i da je rođen od Device, kako bi neposlušnost koju je prouzrokovala zmija bila uništena na isti onaj način na koji je i nastala. Jer Eva, neoskvrnjena devica, začela je reč zmije i rodila neposlušnost i smrt. Ali Devica Marija, ispunjena verom i radošću, kada joj je anđeo Gavrilo objavio radosnu vest da će Duh Gospodnji doći na nju i da će je sila Svevišnjega zaseniti, i da će stoga Sveti koji će se od nje roditi biti Sin Božiji, odgovori: „neka mi bude po riječi tvojoj“4 I zaista, ona rodi Onoga o kome smo pokazali da je napisano toliko odlomaka Svetog pisma, i kroz koga Bog uništava i zmiju i one anđele i ljude koji su postali poput zmije, ali oslobađa od smrti one koji se kaju za svoje grehe i veruju u Hrista.'
1 Matej 11:27.
2 Up. Matej 16:21; Marko 8:31-39; Luka 9:22-27.
3 Up. Matej 16:15-18.
4 Luka 1:35. (Isto, str. 302-305)
ISUS: JHVH NAD VOJSKAMA IZ STAROG ZAVETA
Dokazujući da je Isus JHVH, Bog nad vojskama, koji se obožava i proslavlja kroz Psalme, Justin izričito opisuje Svetog Duha kao Božansku Ličnost, tvrdeći da je On bio Onaj koji je ove reči govorio psalmistima i kroz psalmiste.
Poglavlje 36
Trifon tada reče: 'Može se i priznati da je sve tačno onako kako kažeš, i da su proroci prorekli da Hristos treba da strada, da će biti nazvan Kamenom, da će nakon Njegovog prvog dolaska, u kome je objavljeno da će se pojaviti u stradanju, uslediti drugi u slavi, i da će On otada biti Sudija svih ljudi, i Večni Car i Sveštenik. Ali dokaži nam da je Isus Hristos onaj o kome su ova proroštva izgovorena.'
'U pravo vreme', odgovorih, 'izneću dokaze koje želiš, ali za sada mi dozvoli da navedem sledeća proroštva kako bih pokazao da je Sveti Duh u priči nazvao Hrista Bogom, i Gospodom nad vojskama i Gospodom Jakovljevim. Sam Bog naziva vaše tumače glupima1 zato što tvrde da ova proroštva nisu izgovorena o Hristu, već o Solomonu, kada je preneo kovčeg svedočanstva u hram koji je sam sagradio. Čujte ove reči Davidovog Psalma: „Gospodnja je zemlja i što je god u njoj, vaseljena i sve što živi na njoj. Jer je on na morima osnova, i posred rijeka utvrdi je. Ko će izaći na goru Gospodnju, i ko će stati na svetom mjestu njegovu? U koga su čiste ruke i srce bezazleno, ko ne izriče imena njegova uzalud i ne kune se lažno. On će dobiti blagoslov od Gospoda, i milost od Boga spasa svojega. Takav je rod onijeh koji ga traže, i koji su radi stajati pred licem tvojim, Bože Jakovljev! Vrata, uzvisite vrhove svoje, uzvisite se vrata vječna! Ide Car slave. Ko je taj Car slave? Gospod krjepak i silan, Gospod silan u boju. Vrata, uzvisite vrhove svoje, uzvisite se vrata vječna! Ide Car slave. Ko je taj car slave? Gospod nad vojskama; on je Car slave.“2 Ovo dokazuje da Solomon nije bio Gospod nad vojskama. Ali, kada je naš Hristos vaskrsao iz mrtvih i uzašao na nebo, nebeskim knezovima koje je Bog izabrao naređeno je da otvore vrata nebeska kako bi Car slave ušao i seo s desne strane Oca, dok ne položi svoje neprijatelje za podnožje svojim nogama (kao što je rečeno u drugom3 psalmu). Kada su, dakle, ovi nebeski knezovi videli da je po izgledu bez lepote, časti i slave, i ne prepoznavši Ga, upitaše: „Ko je taj car slave?“ A Sveti Duh, bilo u svoje ime bilo u ime Oca, odgovori: „Gospod nad vojskama; on je Car slave.“ Ali siguran sam da će svako priznati da nijedan od vratara Hrama u Jerusalimu nikada nije rekao za Solomona (ma koliko slavan car bio), niti za kovčeg svedočanstva: „Ko je taj car slave?“'
Poglavlje 37
'Hristos je dalje ovako opisan', nastavih, 'u diapsalmu četrdeset šestog Psalma, „Ide Bog uz podvikivanje, Gospod uz glas trubni. Pojte Bogu, pojte; pojte caru našemu, pojte; Jer je Bog car od sve zemlje, pojte pjesmu. Bog caruje nad narodima; Bog sjedi na svetom prijestolu svom. Knezovi narodni sastavljaju se s narodom Boga Avramova. Jer su štitovi zemaljski Božiji. Da je uzvišen!“1 A u devedeset osmom Psalmu Sveti Duh vas kori i objavljuje da je Onaj koga odbijate da priznate za svoga cara Car i Gospod Samuila, Arona, Mojsija i svakog drugog čoveka. Evo reči tog Psalma: „Gospod caruje: neka strepe narodi; sjedi na heruvimima: nek se drma zemlja! Gospod je na Sionu velik, i visok nad svima narodima. Neka slave veliko i strašno ime tvoje; da je sveti! Neka slave silu cara koji ljubi pravdu. Ti si utvrdio pravdu; sud i pravdu ti si uredio u Jakovu. Uzvisujte Gospoda Boga našega, i klanjajte se podnožju njegovu; da je sveti! Mojsije i Aron, sveštenici njegovi, i Samuilo jedan od onijeh koji prizivlju ime njegovo, prizivahu Boga, i on ih usliši. U stupu od oblaka govoraše njima; oni čuvaše zapovijesti njegove i uredbu koju im dade. Gospode, Bože naš, ti si ih uslišio; ti si im bio Bog blag i plaćao za djela njihova. Uzvisujte Gospoda Boga našega, i klanjajte se na svetoj gori njegovoj, jer je sveti Gospod Bog naš.“'2
1 Jeremija 4:22.
2 Psalam 23:1-10.
3 Psalam 109:1.
1 Psalam 46:6-10.
2 Psalam 98:1-9. (Isto, str. 202-204)
Poglavlje 85
'Zatim, neki od vas se usuđuju da sledeće reči, „Vrata, uzvisite vrhove svoje, uzvisite se vrata vječna! Ide Car slave.“ l objasne kao da se odnose na Jezekiju, dok ih drugi među vama primenjuju na Solomona. Naprotiv, možemo dokazati da nisu izgovorene ni o jednom ni o drugom, niti o bilo kom od vaših careva, već jedino o našem Hristu, koji se pojavio bez lepote i časti (kao što svedoče Isaija, David i celo Sveto pismo); koji je Gospod nad vojskama po volji Oca koji Mu je tu čast dodelio; koji je vaskrsao iz mrtvih i uzašao na nebo (kao što je rečeno u Psalmu i drugim odlomcima Svetog pisma koji su Ga takođe proglasili Gospodom nad vojskama). Lako možete uvideti istinitost ovoga, ako samo otvorite oči i pogledate ono što se oko vas dešava. Svaki demon biva pobeđen i pokoren kada se nad njim vrši egzorcizam u ime ovog istinitog Sina Božijeg, koji beše Prvorođeni od svih stvorenja, koji se rodio od device, koji je stradao i bio raspet od strane vašeg naroda pod Pontijem Pilatom, koji je umro i zatim se, posle svog vaskrsenja iz mrtvih, uzneo na nebo. Ali, kada pokušate da ih isterate u ime bilo kog čoveka rođenog među vama (bilo careva, pravednika, proroka ili patrijaraha), nijedan od demona neće vam se pokoriti. Ako bi neko među vama vršio egzorcizam nad njima u ime Boga Avramovog, i Boga Isakovog, i Boga Jakovljevog, oni će vam se možda pokoriti. Ali neki od vaših egzorcista, kao što sam već primetio, zaklinju demone koristeći magijsku veštinu neznabožaca, služeći se kađenjima i amajlijama. Davidove reči takođe pokazuju da postoje anđeli i sile kojima je reč proroštva, preko Davida, naredila da podignu vrata kako bi Onaj koji je vaskrsao iz mrtvih, Isus Hristos, Gospod nad vojskama, ušao po volji Očevoj. Radi onih koji juče nisu bili s nama, ponoviću Davidovo proroštvo i sažeto izneti mnogo od onoga što je tada rečeno. Ne smatram da je to beskorisno, iako to znači da se često ponavljam. Bilo bi ludo posmatrati sunce i mesec i ostale zvezde kako se okreću istim putanjama i izazivaju istu smenu godišnjih doba; i posmatrati matematičara koji stalno daje odgovor 'četiri' kada ga upitaju koliko je dva puta dva; i uvek na isti način govoriti priznajući sve druge stvari koje su čvrsto utvrđene kao istinite - a ipak, kada se raspravlja o smislu proroštava sadržanih u Svetom pismu, radije ne navoditi uvek isto pismo, već sebe smatrati sposobnim da izmišlja i izgovara reči bolje od Svetog pisma.
Evo odlomka iz koga sam pokazao da nam je Bog otkrio da na nebu postoje anđeli i sile: „Hvalite Gospoda na nebesima, hvalite ga na visini. Hvalite ga, svi anđeli njegovi, hvalite ga, sve vojske njegove!“'2
U tom trenutku, jedan od ljudi koji im se pridružio drugoga dana, po imenu Mnasej, primeti: 'Veoma cenimo tvoju ljubaznost što si se potrudio da radi nas ponoviš te odlomke.'
'Prijatelji moji', odgovorih, 'čujte Sveto pismo koje me na ovo podstiče. Isus nam je zapovedio da volimo čak i svoje neprijatelje, kao što je i Isaija poduže objavio, u čijim je rečima sadržana tajna novog rođenja, kako našeg tako i svih onih koji iščekuju slavni dolazak Hrista u Jerusalim i teže da Mu svakim svojim delom ugode. Evo reči Isaijinih: „Slušajte riječ Gospodnju, koji drhćete od njegove riječi: Braća vaša koja mrze na vas i izgone vas imena mojega radi, govore: Neka se pokaže slava Gospodnja. I pokazaće se na vašu radost, a oni će se posramiti. Vika ide iz grada, glas iz crkve, glas Gospodnji koji plaća neprijateljima svojim. Ona se porodi prije nego osjeti bolove, prije nego joj dođoše muke, rodi djetića. Ko je igda čuo to? Ko je vidio tako što? Može li zemlja roditi u jedan dan? Može li se narod roditi ujedanput? A Sion rodi sinove svoje čim osjeti bolove. Eda li ja, koji otvoram matericu, ne mogu roditi? veli Gospod. Eda li ću ja, koji dajem da se rađa, biti bez poroda? veli Bog tvoj. Radujte se s Jerusalimom i veselite se u njemu svi koji ga ljubite; radujte se s njim svi koji ga žaliste. Jer ćete sati sise od utjehe njegove, i nasitićete se, saćete i naslađivaćete se u svjetlosti slave njegove.“'3
1 Psalam 23:7.
2 Psalam 148:1-2.
3 Isaija 66:5-13. (Isto, str. 282-285)
Za dalje čitanje
Justin Mučenik o večnom božanstvu Hrista
Justin potvrđuje: Hristos je nestvorena Reč Božija