Justin potvrđuje: Hristos je nestvorena Reč Božija
U ovoj kratkoj objavi navešću odlomke iz razgovora svetog Justina sa Trifonom Jevrejinom kako bih ućutkao jeretike koji tvrde da je ovaj blaženi mučenik učio da je Hristos niže stvorenje, drugorazredni bog, koga je Otac doveo u postojanje. Navodi iz Justina dokazuju da je on izričito učio da je Hristos već postojao pre svih stvorenja i da, prema tome, nije bio stvoreno biće. Ovaj sveti mučenik objavljuje da je Ličnost Isusa Božija Razumna Sila koja je proizišla iz samoga Boga pre stvaranja bilo čega stvorenog. Svako isticanje je moje.
Poglavlje 61. Mudrost je rođena od Oca, kao vatra od vatre
Justin: Izneću vam još jedno svedočanstvo, prijatelji moji, iz Svetog pisma, da je Bog rodio PRE SVIH STVORENJA Početak, [koji beše] izvesnu razumnu silu [koja proističe] IZ NJEGA SAMOGA**, koju** Sveti Duh naziva čas Slavom Gospodnjom, čas Sinom, opet Mudrošću, opet Anđelom, zatim Bogom, a potom Gospodom i Logosom; a drugom prilikom On sebe naziva Vojvodom, kada se u ljudskom obličju javio Isusu, sinu Navinovom (Nunovom)****. Jer On može biti nazvan svim tim imenima, budući da služi volji Očevoj i budući da je rođen od Oca činom volje; kao što vidimo da biva i među nama: jer kada izgovorimo neku reč, mi rađamo reč; ali ne odsecanjem, tako da bi se umanjila reč [koja ostaje] u nama kada je izgovorimo: i kao što vidimo da biva i u slučaju vatre, koja se ne umanjuje kada je zapalila [drugu], nego ostaje ista; a i ono što je njome zapaljeno izgleda da postoji samo po sebi, ne umanjujući ono od čega je zapaljeno. Reč Mudrosti, koji je i sam ovaj Bog rođen od Oca svih stvari, i Reč, i Mudrost, i Sila, i Slava Roditelja, posvedočiće mi, kada kroz Solomona govori sledeće:
„Da onima koji me ljube dam ono što jest, i riznice njihove da napunim. Gospod me je imao u početku puta svojega, prije djela svojih, prije svakoga vremena. Prije vijekova postavljena sam, prije početka, prije postanja zemlje. Kad još ne bijaše bezdana, rodila sam se, kad još ne bijaše izvora obilatijeh vodom. Prije nego se gore osnovaše, prije humova ja sam se rodila; Još ne bješe načinio zemlje ni polja ni početka prahu vaseljenskom; Kad je uređivao nebesa, ondje bijah; kad je razmjeravao krug nad bezdanom. Kad je utvrđivao oblake gore i krijepio izvore bezdanu; Kad je postavljao moru među i vodama da ne prestupaju zapovijesti njegove, kad je postavljao temelje zemlji. Tada bijah kod njega hranjenica, bijah mu milina svaki dan, i veseljah se pred njim svagda; Veseljah se na vaseljeni njegovoj, i milina mi je sa sinovima ljudskim. Tako dakle sinovi, poslušajte me, jer blago onima koji se drže putova mojih. Slušajte nastavu, i budite mudri, i nemojte je odbaciti. Blago čovjeku koji me sluša stražeći na vratima mojim svaki dan i čuvajući pragove vrata mojih. Jer ko mene nalazi, nalazi život i dobija ljubav od Gospoda. A ko o mene griješi, čini krivo duši svojoj; svi koji mrze na me, ljube smrt.“
Poglavlje 62. Reči Načinimo čoveka slažu se sa svedočanstvom Priča Solomonovih
Justin: I istu misao je, prijatelji moji, izrazila reč Božija [zapisana] preko Mojsija, kada nam je ukazala, u pogledu Onoga na koga je pokazala, da Bog pri stvaranju čoveka govori sa potpuno istom namerom, sledećim rečima:
„Potom reče Bog: Da načinimo čovjeka po svojemu obličju, kao što smo mi, koji će biti gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od cijele zemlje i od svijeh životinja što se miču po zemlji. I stvori Bog čovjeka po obličju svojemu, po obličju Božijemu stvori ga; muško i žensko stvori ih. I blagoslovi ih Bog, i reče im Bog: Rađajte se i množite se, i napunite zemlju, i vladajte njom, i budite gospodari od riba morskih i od ptica nebeskih i od svega zverinja što se miče po zemlji.“
A da ne biste izmenili [smisao] upravo navedenih reči, i ponovili ono što tvrde vaši učitelji — bilo da je Bog rekao samome sebi: „Načinimo”, kao što i mi, kada se spremamo da nešto učinimo, često kažemo sebi: „Načinimo”; bilo da je Bog govorio elementima, to jest zemlji i drugim sličnim materijama od kojih je, kako verujemo, čovek bio sazdan: „Načinimo” — navešću ponovo reči koje je izneo sam Mojsije, iz kojih možemo neosporno naučiti da je [Bog] razgovarao sa nekim ko je brojčano bio različit od Njega samoga, i to sa razumnim Bićem. Evo tih reči: „I reče Gospod Bog: Eto, čovjek posta kao jedan od nas znajući što je dobro što li zlo“ Postanje 3:22 Govoreći, dakle, „kao jedan od nas”, [Mojsije] je objavio da postoji [izvestan] broj lica koja su međusobno povezana i da ih je najmanje dvoje. Jer ne bih rekao da je dogma one jeresi za koju se kaže da je među vama istinita, niti da njeni učitelji mogu dokazati da je [Bog] govorio anđelima, niti da je ljudsko telo bilo delo anđela. Ali ovaj Potomak, koji je zaista IZVEDEN IZ OCA, BEŠE SA Ocem PRE SVIH STVORENJA, i Otac JE OPŠTIO SA NJIM; kao što je i Sveto pismo preko Solomona jasno pokazalo, da je Onaj koga Solomon naziva Mudrošću rođen kao Početak PRE SVIH SVOJIH STVORENJA i kao Potomak od Boga, koji je istu tu stvar objavio i u otkrivenju datom Isusu, sinu Navinovom (Nunovom). Poslušajte, dakle, sledeće iz knjige Isusa Navina, da bi vam postalo očigledno ono što govorim; evo toga:
„I kad Isus bijaše kod Jerihona, podiže oči svoje i pogleda, a to čovjek stoji prema njemu s golijem mačem u ruci. I pristupi k njemu Isus i reče mu: Jesi li naš ili naših neprijatelja? A on reče: Nijesam; nego sam vojvoda vojske Gospodnje, sada dođoh. I Isus pade ničice na zemlju, i pokloni se i reče mu: Šta zapovijeda gospodar moj slugi svojemu? A vojvoda vojske Gospodnje reče Isusu: Izuj obuću s nogu svojih, jer je mjesto gdje stojiš sveto.“ „Jerihon se zatvori, i čuvaše se od sinova Izrailjevih; niko ne izlažaše, niti ko ulažaše. A Gospod reče Isusu: Evo, dajem ti u ruke Jerihon i cara njegova i junake njegove.“ (Razgovor s Trifonom Jevrejinom, Poglavlja 55-68)
I:
Poglavlje 100. U kom smislu se Hristos [naziva] Jakovom, i Izrailjem, i Sinom Čovečijim
Justin: Zatim, ono što sledi — „Sveti, koji živiš u pohvalama Izrailjevim!“ — objavljuje da On treba da učini nešto dostojno hvale i divljenja, budući da će trećeg dana nakon raspeća vaskrsnuti iz mrtvih; a to je primio od Oca. Jer sam već pokazao da se Hristos naziva i Jakovom i Izrailjem; i dokazao sam da ono što se na Njega odnosi nije tajanstveno objavljeno samo u blagoslovu Josifa i Jude, nego je i u jevanđelju zapisano da je rekao: „Sve je meni predao Otac moj, i niko ne zna Sina do Otac; niti Oca ko zna do Sin, i ako Sin hoće kome otkriti.“ i: „niko ne zna Sina do Otac; niti Oca ko zna do Sin, i ako Sin hoće kome otkriti.“ Matej 11:27 Shodno tome, On nam je otkrio sve što smo Njegovom milošću razumeli iz Svetog pisma, tako da znamo da je On prvorođeni od Boga, i da je PRE SVIH STVORENJA; isto tako da je Sin patrijaraha, budući da je uzeo telo od Device iz njihove porodice, i pristao da postane čovek bez lepote, obeščašćen i podložan stradanju. Otuda je, među svojim rečima, rekao i ovo, kada je govorio o svojim budućim stradanjima: „mnogo postradati od starješina i prvosveštenika i književnika, i ubijen biti, i treći dan da će ustati.“ Matej 16:21 Rekao je, dakle, da je On Sin Čovečiji, bilo zbog svog rođenja od Device, KOJA BEŠE, kao što rekoh, IZ PORODICE DAVIDOVE i Jakovljeve, i Isakove, i Avramove; bilo zato što je Adam bio otac i Njemu i onima koji su prvi nabrojani, od kojih Marija vodi poreklo. Jer znamo da su očevi žena isto tako i očevi one dece koju njihove kćeri rađaju. Jer je [Hristos] jednog od svojih učenika — ranije poznatog po imenu Simon — nazvao Petrom; pošto Ga je ovaj, po otkrivenju Njegovog Oca, prepoznao kao Hrista, Sina Božijeg: i pošto nalazimo zapisano u sećanjima Njegovih apostola da je On Sin Božiji, i pošto Ga nazivamo Sinom, razumeli smo da je On PROIZIŠAO PRE SVIH STVORENJA OD OCA svojom silom i voljom (jer Mu se u spisima proroka na ovaj ili onaj način obraća kao Mudrosti, i Danu, i Istoku, i Maču, i Kamenu, i Štapu, i Jakovu, i Izrailju); i da je postao čovek preko Device, kako bi neposlušnost koja je proizišla od zmije primila svoje uništenje na isti način na koji je i nastala. Jer je Eva, koja beše devica i neoskvrnjena, začevši reč zmije, rodila neposlušnost i smrt. A Devica Marija primi veru i radost, kada joj anđeo Gavrilo objavi radosnu vest da će Duh Gospodnji sići na nju i da će je sila Svevišnjega zaseniti: zbog čega je i Sveto koje se od nje rodilo Sin Božiji; i ona odgovori: „neka mi bude po riječi tvojoj“ Luka 1:38 I od nje je rođen Onaj na koga se, kao što smo dokazali, odnosi toliko mesta iz Svetog pisma, i kroz koga Bog uništava i zmiju i one anđele i ljude koji su njoj slični; a onima koji se pokaju za svoju zloću i poveruju u Njega daruje izbavljenje od smrti. (Poglavlja 89-108)