Murray Harris o reči monogenes
Sledeći odlomak preuzet je iz dela Murray J. Harris, Jesus as God: The New Testament Use of Theos in Reference to Jesus, III. Jedinorodni Sin, koji je Bog (Jovan 1:18), koje je 1992. objavila izdavačka kuća Baker Books, Grand Rapids, MI. Sav naglasak je moj.
B. Značenje reči monogenes
Kakva god bila nečija konačna odluka u vezi sa tekstualnim problemom u Jovanu 1:18, pitanje značenja reči monogenes i dalje ostaje, jer sve tekstualne varijante u tom stihu sadrže ovaj zagonetni izraz.
Kod složenih prideva, -genes se odnosi na izvođenje45 ili na poreklo uopšte, pre nego na rođenje u užem smislu ili na vrstu. Etimološki je povezano sa gi(g)nesthai, a ne sa gennasthai.46 Ideja rođenja, iako saglasna sa monogenes, ni na koji način nije suštinski deo njegovog značenja (videti dalje u tekstu).
Ako je prvi element u složenicama sa -genes imenica, time se ukazuje na izvor izvođenja (tako gegenes, „ponikao iz zemlje“) (F. Buchsel, TDNT 4:738). Shodno tome, monogenes bi moglo značiti „onaj koji je proizašao od Jedinstvenoga (= monos)“ ili „onaj koji potiče od jednog roditelja“ (gde je monogenes = ek monou genomenos). Ali nema dokaza da je monos bio titula za Boga u prvom veku47 koju su hrišćani mogli upotrebljavati ili koju je Jovan mogao pozajmiti, niti da je Jovan upotrebom izraza monogenes pobijao napade bilo koje vrste na Isusovo rođenje od device, ili pak tvrdio Isusovo poreklo od jedinog istinitog Boga Izrailja.
Ako je, s druge strane, prvi sastavni deo složenice sa -genes prilog, time se pokazuje priroda izvođenja (tako eugenes, „plemenitog porekla“) (F. Buchsel, TDNT 4:738). U ovu kategoriju s pravom spada pridev monos. **On znači „jedinog porekla“,**48 **i odnosi se na jedino dete u porodici, a to je značenje potvrđeno u svetovnoj grčkoj književnosti,**49 **u Septuaginti (LXX)**50 **i u drugoj jevrejskoj literaturi,**51 kao i u Novom zavetu.52 Tako, na primer, Tovit 3:15: „jedinica sam ocu mome“ (monogenes) „on nema dijete“ (heteron teknon, א) „koje će ga naslijediti“
Neki, međutim, smatraju element -genes beznačajnim i tretiraju monogenes prosto kao naglašeniji ili puniji oblik reči _monos_53 sa značenjem „jedinstven, bez premca, neuporediv“. Drugi zastupaju taj smisao na osnovu toga što su sastavni delovi reči monogenes zapravo monos („sam, jedini“) i genos („rod, vrsta“). Šta god da je monogenes, ono je jedinstveno u pogledu genos, „jedino svoje vrste“.54 Tako se feniks, čija je dugovečnost bila legendarna, u 1. Klimentovoj 25:2 opisuje kao monogenes, „jedini svoje vrste“, dok se u odlomku iz Premudrosti Solomonove (7:22), koji nabraja razna svojstva Premudrosti, ona prikazuje kao ona koja u sebi ima „Duh razuma, sveti, jedinorodni“ monogenes.“
Da monogenes može nositi značenje „jedinstven“ kada se primenjuje na nelične predmete, van svake je sumnje. Ali je manje jasno da je to preovlađujuće ili primarno značenje te reči.55 Značenje „bez braće i sestara“ ne proizlazi iz primene kategorije „jedinstvenosti po vrsti“ na sferu porodice. Naprotiv, iz lične primene reči monogenes na „jedinog člana roda“ razvila se neporodična i nelična upotreba koja se odnosi na „jedinog člana vrste“.56 Svakako, u Jovanovoj upotrebi spoj reči monogenes i _hyios_57 pokazuje da Jovan ne naglašava ličnu jedinstvenost Isusa samu po sebi, nego to što je on „jedinog porekla“ kao Sin Božji.
Nesumnjivo postoji izvesno preklapanje između novozavetnih izraza monogenes, prototokos i agapetos kada se primenjuju na Hrista, jer svaka od tih reči podrazumeva njegov jedinstveni sinovski odnos prema Bogu. Ali dok monogenes prikazuje odnos Sina prema Ocu, prototokos se koristi da opiše njegov odnos prema tvorevini (Kološanima 1:15), uključujući anđele (Jevrejima 1:6), ili prema njegovoj duhovnoj rodbini (Rimljanima 8:29) na osnovu njegovog vaskrsenja (Kološanima 1:18; Otkrivenje 1:5).58 Jasno je kako značenje reči monogenes može preći u agapetos. **Dete koje je „bez braće ili sestara“ prirodno će biti poseban predmet roditeljske ljubavi.**59 „Jedini sin“ jeste „ljubljeni sin.“60 Za C. H. Turnera veza je još tešnja. Navodeći dokaze za staro klasično značenje reči monos „jedini“ i za novo judeo-hrišćansko značenje „ljubljeni“, on brani stanovište da agapetos hyios treba prevesti kao „Jedinorodni Sin“. Kakav god sud da se donese o Turnerovom gledištu,61 zanimljivo je da Septuaginta reč yachid („sam, usamljen“) četiri puta prevodi sa **monogenes**62 a šest puta sa agapetos. Ipak, moguće je da je Pavlovo idios hyios (Rimljanima 8:32) bliže analogno Jovanovom monogenes hyios nego sinoptičko agapetos hyios (tako Cremer 150).
Ako se, dakle, prihvati da je monogenes uopšteno ekvivalentno latinskom unicus („jedini“ ili „jedinstven“), može li ono ikada značiti unigenitus („jedinorodni“)? Etimološki monogenes nije povezano sa rađanjem (gennasthai)64 nego sa postojanjem (gignesthai). Ipak, nije iznenađujuće što je monogenes ubrzo počelo da dobija prizvuk „rađanja“ ili „generisanja“,65 jer se u 1. Jovanovoj 5:18 Hristos opisuje kao ho gennetheis ek tou **theou.66 **Zaista, Aleksandar Aleksandrijski i Antiohijci su (ho****) monogenes theos razumeli kao ukazivanje na jedinstvenost Sinovljevog rađanja od Oca (Pollard, Christology 149, 169). Čini se da je podsticaj da se monogenes prevodi sa unigenitus pre nego sa unicus (kao u ranijim latinskim prevodima) nastao iz hristoloških sporova, a naročito iz želje da se iz Svetog pisma utemelji učenje o rađanju Sina od Oca i iz Oca.67 F. J. A. Hort govori o „gotovo jednoobraznom pravilu da unicus pripada izvornim latinskim simvolima vere, a unigenitus relativno kasnim grčkim simvolima vere prevedenim na latinski“ (Dissertations 51). Što se tiče svedočanstva Novog zaveta, može se sa sigurnošću reći da se monogenes tiče porodičnih odnosa, a ne načina rođenja. Ni Isusovo rođenje od device ni „večno rađanje“ Sina nisu u Jovanovom umu kada on upotrebljava pridev monogenes.68
Ovo nas navodi na zaključak da monogenes označava „jedinog člana roda ili vrste“.69 Primenjeno na Isusa kao Sina Božjeg, to će značiti da je on bez duhovne braće i sestara i bez sebi ravnih. On je „jedinorođeni“ i „bez premca“. Niko drugi ne može polagati pravo na titulu Sin Božji u smislu u kojem se ona primenjuje na Hrista.
Ali konotacije koje monogenes dobija iz Jovanove upotrebe uveliko obogaćuju taj epitet ili titulu. U Jovanovom korpusu,70 Isus je monogenes zato što (1) jedino je on hyios theou, budući da je „jedinog ‘porekla’“. Niko ga ne može nazvati bratom. Kao u Prvoj Jovanovoj poslanici, tako je i u Četvrtom jevanđelju jedino Isus _hyios theou_71 dok su vernici _tekna theou_72 (hyios theou se ne javlja). Ova razlika bi se nejovanovskim rečnikom mogla izraziti tako što bi se reklo da je Hristovo sinovstvo suštinsko, a sinovstvo vernika usvojiteljsko. (2) On je „jedinstven“ (a) u odnosu na Oca, jer (i) i pre i posle svog ovaploćenja bio je u najprisnijem zajedništvu sa svojim Ocem (1:18), (ii) bio je jedini i neuporedivi Otkrivalac Očeve ljubavi (Jovan 3:16; 1. Jovanova 4:9) i (iii) njegovo poreklo se može pratiti do Boga Oca (Jovan 1:14;73 up. 1. Jovanova 5:18); i (b) u odnosu na ljudska bića, jer je on predmet ljudske vere, sredstvo večnog spasenja i probni kamen božanskog suda (Jovan 3:16, 18). (str. 84–87)
50. Sudije 11:34; Tovit 3:15; 6:11 (A), 15 (א); 8:17; Psalam 21:21; 24:16; 34:17; Premudrosti Solomonove 7:22:
51. Josif Flavije, Ant. 1:222, 5:264. Izrailj se naziva monogenes u Psalmima Solomonovim 18:4; up. 4. Jezdrina 6:68.
52. Luka 7:12; 8:42; 9:38. U Jevrejima 11:17 Isak je označen kao ho monogenes Avrahamov, ne kao jedini sin kojeg je začeo (up. Ismailo, Postanje 16:15), nego kao jedini „sin obećanja“ ili njegov „ljubljeni sin“. Iza upotrebe reči monogenes u kasnijim helenističko-jevrejskim spisima i u Novom zavetu izvan Jovana, de Kruijf nalazi temu paradoksalne božanske intervencije radi spasavanja jedinog deteta koje se nalazi u kritičnoj situaciji, intervencije koja zahteva krajnje poverenje i vernost (113–17). (str. 85)
58. Tumačeći monogenes u svetlu svog shvatanja reči prototokos, arijanci su mono- razumeli tako da ukazuje na to da je jedino Sin bio neposredno stvoren od Boga, dok su sva ostala stvorenja stvorena kroz Sina (Pollard, Christology, 158, 169, 212–13).
59. O Monobazu, kralju Adijabene, Josif Flavije (Ant. 20:20) piše: „Sa Jelenom je imao sina starijeg od Izata, po imenu Monobaz, i drugu decu sa drugim ženama, ali je bilo očigledno da je sva njegova naklonost bila usredsređena na Izata, kao da je jedini sin (hos eis monogenes).“
60. Up. Josif Flavije, Ant. 1:222: „A Isaka je otac Avraham veoma nežno voleo, budući da mu je bio jedini sin (monogene onta) i rođen mu na pragu starosti po Božjoj darežljivosti.“ Za dokaze da je u orfičkim himnama monogenes „hiperbolički izraz nežnosti“ sa značenjem „‘dragi’ ili, kako mi kažemo, Dragi moj“, videti J. R. Harris, „Athena“ 65–69...
64. Ipak, nije prikladno odbaciti, kao što neki čine, mogućnost da monogenes znači „jedinorodni“ na osnovu toga što bi se onda upotrebila reč monogennetos, jer se ta reč nikada ne nalazi u sačuvanoj grčkoj književnosti. (str. 85–86)
68. Da se monogenes ne odnosi na Isusovo rođenje od device jasno je iz činjenice da Isusovo sinovstvo nije započeto ovaploćenjem. Prva Jovanova 4:14 pokazuje da je Sin pri ovaploćenju preuzeo dodatnu ulogu Spasitelja sveta; preegzistentni Sin postao je istorijski Spasitelj. O patrističkom pojmu večnog rađanja, a posebno o ulozi Origena u formulisanju tog pojma, videti Wiles, „Generation“.
69. LSJ 1144 s.v. Iako se na ovaj rečnik često poziva u prilog izjednačavanju monogenes = „jedinstven“, on zapravo ne navodi Jovan 1:14 (jedino navedeno novozavetno mesto) pod tim značenjem, nego (sa „up.“) pod „jedini, jedan jedini“. (str. 87)
Dodatna literatura