Justin Mučenik, mesijanska proroštva i Pilatova akta
Odlomci koji se ovde navode preuzeti su iz Prve apologije svetog Justina Mučenika**.**
Justin se poziva na proročanstva Starog zaveta i na pisane zapise Pilatove, koji su tada još uvek postojali, da bi rimske vlasti uverio u božansko poreklo i istoričnost hrišćanske vere. Justinovo poznavanje mesijanskih proročanstava zaista je izuzetno, budući da navodi mnoštvo starozavetnih tekstova kako bi dokazao da je Isus Bogočovek za koga je prorečeno da će se roditi od Device, pretrpeti smrt na raspeću za grehe sveta, potom vaskrsnuti iz mrtvih, uzneti se na nebo i vratiti se fizički, telesno, da sudi živima i mrtvima, da bi im dodelio ili večno blaženstvo ili večnu propast u ognju. Neka od starozavetnih proročanstava koja navodi jesu: Postanje 49:8-12; Psalmi 1-2; 22:16-18; 24:7-10; 110:1; Isaija 7:14; 9:6; 52:13-53:12; 65:1-2; Danilo 7:13-14; Mihej 5:2; Zaharija 9:9; 12:10, i još mnoga druga. Justin čak pobija i verovanje u predodređenost, da je sve sudbinski određeno i unapred odlučeno da se zbude.
Vreme je da se udubimo u majstorsku odbranu hrišćanske vere ovog svetog ugodnika i blaženog mučenika. Sva isticanja su moja.
Poglavlje 30. Zar Hristos nije bio mag?
Ali da nam neko ne bi izašao u susret pitanjem: šta sprečava da je Onaj koga nazivamo Hristom, budući čovek rođen od ljudi, izvršio ono što nazivamo Njegovim silnim delima pomoću magijske veštine, i da se time pokazao kao Sin Božji? Sada ćemo izneti dokaz, ne oslanjajući se na puke tvrdnje, nego budući nužno uvereni onima koji su prorokovali [o Njemu] pre nego što se to zbilo, jer sopstvenim očima gledamo ono što se dogodilo i što se događa upravo onako kako je bilo prorečeno; i to će se, mislimo, i vama učiniti najsnažnijim i najistinitijim svedočanstvom.
Poglavlje 31. O jevrejskim prorocima
Bilo je, dakle, među Jevrejima izvesnih ljudi koji su bili proroci Božji, kroz koje je proročki Duh unapred objavljivao ono što je imalo da se zbude, pre nego što se ikada dogodilo. A njihova proročanstva, onakva kakva su bila izgovorena i u vreme kada su izricana, brižljivo su čuvali u svom posedu carevi koji su u pojedinim razdobljima vladali među Jevrejima, pošto su ih sami proroci uredili u knjige na svom jevrejskom jeziku. A kada je Ptolomej, car Egipta, osnovao biblioteku i nastojao da sakupi spise svih ljudi, čuo je i za ove proroke, pa je poslao Irodu, koji je u to vreme bio car Jevreja, tražeći da mu se pošalju knjige proroka. I car Irod ih je zaista poslao, napisane, kakve su i bile, na pomenutom jevrejskom jeziku. A kada se pokazalo da je njihov sadržaj nerazumljiv Egipćanima, on je ponovo poslao i zatražio da se odrede ljudi koji će ih prevesti na grčki jezik. I kada je to učinjeno, knjige su ostale kod Egipćana, gde se nalaze i do danas. One su takođe u posedu svih Jevreja po celom svetu; ali oni, iako čitaju, ne razumeju ono što je rečeno, nego nas smatraju protivnicima i neprijateljima; i, poput vas samih, ubijaju nas i kažnjavaju kad god imaju moć, kao što možete lako poverovati. Jer u jevrejskom ratu koji je nedavno besneo, Barhohevas, vođa pobune Jevreja, naredio je da samo hrišćani budu odvođeni na svirepe kazne, ukoliko ne poreknu Isusa Hrista i ne izgovore hulu. U tim knjigama proroka, dakle, našli smo da je prorečeno da dolazi Isus, naš Hristos, rođen od Device, da odrasta u muževno doba, i da isceljuje svaku bolest i svaku nemoć, i da vaskrsava mrtve, i da bude omrznut, i nepriznat, i raspet, i da umre, i da ponovo ustane, i da se uznese na nebo, i da jeste i da se naziva Sinom Božjim. Nalazimo takođe da je prorečeno da će izvesne osobe biti od Njega poslane u svaki narod da objave ove stvari, i da će pre među neznabošcima [nego među Jevrejima] ljudi poverovati u Njega. I On je bio prorečen pre nego što se pojavio, najpre 5000 godina ranije, pa opet 3000, zatim 2000, zatim 1000, i još 800; jer su se u nizu naraštaja podizali proroci za prorocima.
Poglavlje 32. Hristos prorečen od Mojsija
Mojsije, dakle, koji je bio prvi od proroka, govorio je upravo ovim rečima: „Palica vladalačka neće se odvojiti od Jude, niti od nogu njegovijeh onaj koji postavlja zakon, dokle ne dođe onaj kome pripada, i njemu će se pokoravati narodi. Veže za čokot magare svoje, i za plemenitu lozu mlade od magarice svoje; u vinu pere haljinu svoju i ogrtač svoj u soku od grožđa.“. Postanje 49:10 Na vama je da tačno ispitate i utvrdite do čijeg su vremena Jevreji imali sopstvenog zakonodavca i cara. Sve do vremena Isusa Hrista, koji nas je poučio i protumačio proročanstva koja još nisu bila shvaćena, [imali su zakonodavca] kao što je bilo prorečeno svetim i božanskim Duhom proroštva kroz Mojsija, da vladar neće nedostajati Jevrejima dok ne dođe Onaj kome je carstvo pripremljeno (jer je Juda bio praotac Jevreja, po kome su i dobili svoje ime Jevreji); a pošto se On (tj. Hristos) pojavio, vi ste počeli da vladate Jevrejima i zadobili ste svu njihovu teritoriju. A proročanstvo, „njemu će se pokoravati narodi.“, značilo je da će iz svih naroda biti onih koji će očekivati da On ponovo dođe. I to zaista možete i sami videti i uveriti se u to samom činjenicom. Jer iz svih ljudskih plemena ima onih koji očekuju Onoga koji je bio raspet u Judeji, i posle čijeg je raspeća zemlja odmah predata vama kao plen rata. A proročanstvo, „Veže za čokot magare svoje, i za plemenitu lozu mlade od magarice svoje; u vinu pere haljinu svoju i ogrtač svoj u soku od grožđa.“, bilo je značajan simbol onoga što je imalo da se dogodi Hristu i onoga što je On imao da učini. Jer je magare stajalo privezano za čokot na ulazu u selo, i On je naredio svojim poznanicima da Mu ga tada dovedu; a kada je bilo dovedeno, uzjahao ga je i seo na njega, i ušao u Jerusalim, gde je bio ogromni hram Jevreja koji ste vi kasnije razorili. A posle toga bio je raspet, da bi se ispunio i ostatak proročanstva. Jer ovo „u vinu pere haljinu svoju i ogrtač svoj u soku od grožđa.“ bilo je predskazanje stradanja koje je imao da pretrpi, očistivši svojom krvlju one koji veruju u Njega. Jer ono što Božanski Duh kroz proroka naziva „haljinu svoju“ jesu oni ljudi koji veruju u Njega, u kojima prebiva seme Božje, Reč. A ono što se naziva „soku od grožđa“ označava da će Onaj koji je imao da se pojavi imati krv, ali ne od semena čovekovog, nego od sile Božje. A prva sila posle Boga Oca i Gospoda svega jeste Reč, koja je takođe i Sin; a o Njemu ćemo u onome što sledi izložiti kako je uzeo telo i postao čovek. Jer kao što krv čokota nije načinio čovek, nego Bog, tako je ovim nagovešteno da krv neće biti od ljudskog semena, nego od božanske sile, kao što smo gore rekli. A Isaija, drugi prorok, pretkazujući iste stvari drugim rečima, govorio je ovako: „Ali će izaći Šibljika iz stabla Jesejeva, i Izdanak iz korijena njegova izniknuće.“. Isaija 11:1 I zvezda svetlosti je izašla, i cvet je iznikao iz korena Jesejevog — a to je Hristos. Jer je silom Božjom bio začet od Device iz semena Jakovljevog, koji je bio otac Judin, koji je, kao što smo pokazali, bio otac Jevreja; a Jesej je bio Njegov praotac prema proroštvu, i bio je sin Jakovljev i Judin po rodoslovnom nasleđu.
Poglavlje 33. Prorečen način Hristovog rođenja
I čujte opet kako je Isaija izričitim rečima prorekao da će se On roditi od Device; jer je govorio ovako: „Zato će vam sam Gospod dati znak: eto, djevojka će zatrudnjeti i rodiće Sina, i nadjenuće mu ime Emanuilo,“ Isaija 7:14 Jer ono što je bilo neverovatno i činilo se nemogućim ljudima, to je Bog Duhom proroštva prorekao kao ono što će se zbiti, kako bi, kada se zbude, umesto neverice postojala vera, zbog samog predskazanja. Ali da nam neki, ne razumejući proročanstvo koje je sada navedeno, ne bi pripisali upravo ono što smo mi pripisali pesnicima koji kažu da je Jupiter prilazio ženama iz požude, pokušajmo da objasnimo te reči. Ovo, dakle, „eto, djevojka će zatrudnjeti“, znači da će devica začeti bez telesnog odnosa. Jer da je imala odnos sa bilo kim, ne bi više bila devica; ali je sila Božja, došavši na devicu, osenila nju i učinila da začne dok je još bila devica. I anđeo Božji, koji je u to vreme bio poslan toj istoj devici, doneo joj je radosnu vest govoreći: „I evo začećeš i rodićeš sina, i nadjenućeš mu ime Isus. On će biti veliki, i nazvaće se Sin Višnjega“ „jer će on spasti narod svoj od grijeha njihovih.“, Luka 1:32; Matej 1:21 — kao što su poučili oni koji su zapisali sve što se tiče našeg Spasitelja Isusa Hrista, kojima smo poverovali, budući da je i preko Isaije, koga smo upravo naveli, Duh proroštva objavio da će se On roditi onako kako smo ranije nagovestili. Pogrešno je, dakle, razumeti Duha i silu Božju kao bilo šta drugo osim Reči, koja je takođe i prvorođeni Božji, kao što je objavio pomenuti prorok Mojsije; i upravo je to ono što je, došavši na devicu i osenivši je, učinilo da ona začne, ne odnosom, nego silom. A ime Isus na jevrejskom jeziku znači Σωτ****ήρ (Spasitelj) na grčkom jeziku. Zbog toga je i anđeo rekao devici: „Pa će roditi sina, i nadjeni mu ime Isus; jer će on spasti narod svoj od grijeha njihovih.“. A da proroke ne nadahnjuje niko drugi do Božanska Reč, i vi ćete, kako mislim, priznati.
Poglavlje 34. Prorečeno mesto Hristovog rođenja
I čujte u kom je delu zemlje imao da se rodi, kao što je prorekao drugi prorok, Mihej. Govorio je ovako: „A ti, Vitlejeme-Efrato, ako i jesi najmanji među tisućama Judinijem, iz tebe će mi izaći koji će biti Gospodar u Izrailju, kojemu su izlasci od početka, od vječnijeh vremena.“. Mihej 5:2 A postoji selo u zemlji Jevreja, trideset pet stadija od Jerusalima, u kome je Isus Hristos rođen, kao što možete utvrditi i iz popisnih spiskova sačinjenih pod Kvirinijem, vašim prvim prokuratorom u Judeji.
Poglavlje 35. Druga ispunjena proročanstva
A kako je Hristos, pošto se rodio, imao da ostane neprimećen od drugih ljudi dok nije odrastao u muževno doba, što se takođe i zbilo, čujte šta je o tome bilo prorečeno. Postoje sledeća predskazanja: — „Jer nam se rodi dijete, sin nam se dade, kojemu je vlast na ramenu,“ Isaija 9:6 što označava silu krsta, jer je na njega, kada je bio raspet, položio svoja ramena, kao što će jasnije biti izloženo u daljem izlaganju. A opet je isti prorok Isaija, nadahnut proročkim Duhom, rekao: „Vas dan pružah ruke svoje narodu nepokornu, koji ide za svojim mislima putem koji nije dobar“ „ištu od mene sudove pravedne, žele približiti se k Bogu.“ Isaija 65:2, Isaija 58:2 I opet drugim rečima, kroz drugog proroka, On kaže: „probodoše ruke moje i noge moje. Mogao bih izbrojiti sve kosti svoje. Oni gledaju i od mene načiniše stvar za gledanje. Dijele haljine moje među sobom, i za dolamu moju bacaju ždrijeb.“****. A David, car i prorok, koji je ovo izgovorio, nije pretrpeo ništa od toga; nego je Isus Hristos pružio svoje ruke, budući raspet od Jevreja koji su govorili protiv Njega i poricali da je On Hristos. I kao što je prorok rekao, mučili su Ga, i posadili Ga na sudijsko sedište, i rekli: Sudi nam. A izraz, „probodoše ruke moje i noge moje“, upotrebljen je u odnosu na klinove krsta koji su bili zabijeni u Njegove ruke i noge. A pošto je bio raspet, bacali su kocku za Njegovu odeću, i oni koji su Ga raspeli razdelili su je među sobom. A da su se ove stvari zaista dogodile, možete utvrditi iz Dela Pontija Pilata. A navešćemo i proročke reči drugog proroka, Sofonije, u smislu da je izričito bilo prorečeno da će sesti na magare i ući u Jerusalim. Reči su ove: „Raduj se mnogo, kćeri Sionska, podvikuj, kćeri Jerusalimska; evo, Car tvoj ide k tebi, pravedan je i spasava, krotak i jaše na magarcu, i na magaretu, mladetu magaričinu.“ Zaharija 9:9
Poglavlje 36. Različiti načini proroštva
Ali kada čujete reči proroka izgovorene kao da su lične, ne smete pretpostaviti da ih izgovaraju sami nadahnuti, nego Božanska Reč koja ih pokreće. Jer On ponekad objavljuje ono što će se zbiti, na način onoga koji pretkazuje budućnost; ponekad govori kao iz lica Boga, Gospoda i Oca svega; ponekad kao iz lica Hrista; ponekad kao iz lica naroda koji odgovara Gospodu ili Njegovom Ocu, upravo kao što možete videti i kod vaših sopstvenih pisaca, gde je jedan čovek pisac celine, ali uvodi lica koja razgovaraju. A to Jevreji, koji su posedovali knjige proroka, nisu razumeli, i zato nisu prepoznali Hrista ni kada je došao, nego čak i mrze nas koji kažemo da je došao i koji dokazujemo da je, kao što je bilo prorečeno, bio raspet od njih.
Poglavlje 37. Reči Očeve
A da bi i ovo bilo jasno, izgovorene su iz lica Oca kroz proroka Isaiju, sledeće reči: „Vo poznaje gospodara svojega i magarac jasle gospodara svojega, a Izrailj ne poznaje, narod moj ne razumije. Da grješna naroda! Naroda ogrezla u bezakonju! Sjemena zlikovačkoga, sinova pokvarenijeh! Ostaviše Gospoda, prezreše sveca Izrailjeva, odstupiše natrag.“ A opet na drugom mestu, kada isti prorok govori na sličan način iz lica Oca: „Ovako veli Gospod: Nebo je prijesto moj i zemlja podnožje nogama mojim. Gdje je dom koji biste mi sazidali, i gdje je mjesto za moje počivanje?“ Isaija 66:1 I opet, na drugom mestu: „Što će mi mnoštvo žrtava vaših? – veli Gospod. Sit sam žrtava paljenica od ovnova i pretiline od gojene stoke, i ne marim za krv junčiju i jagnjeću i jareću. Kad dolazite da se pokažete preda mnom, ko ište to od vas, da gazite po mom trijemu? Ne prinosite više žrtve zaludne; na kad gadim se; a o mladinama i subotama i o sazivanju skupštine ne mogu podnositi bezakonja i svetkovine. Na mladine vaše i na praznike vaše mrzi duša moja, dosadiše mi, dodija mi podnositi. Zato kad širite ruke svoje, zaklanjam oči svoje od vas; i kad množite molitve, ne slušam; ruke su vaše pune krvi.“ „da razvežeš sveze bezbožnosti, da razdriješiš remenje od bremena, da otpustiš potlačene, i da izlomite svaki jaram? Nije li da prelamaš hljeb svoj gladnome, i siromahe prognane da uvedeš u kuću? Kad vidiš gola, da ga odjeneš, i da se ne kriješ od svoga tijela?“. Isaija 1:14, Isaija 58:6 Kakve se stvari uče kroz proroke iz [lica] Boga, sada možete uvideti.
Poglavlje 38. Reči Sinovljeve
A kada Duh proroštva govori iz lica Hrista, reči su ovakve: „Vas dan pružah ruke svoje narodu nepokornu, koji ide za svojim mislima putem koji nije dobar“. Isaija 65:2 I opet: „Leđa svoja podmetah onima koji me bijahu i obraze svoje onima koji me čupahu; ne zaklonih lica svojega od ruga ni od zapljuvanja. Jer mi Gospod Gospod pomaže, zato se ne osramotih, zato stavih čelo svoje kao kremen, i znam da se neću postidjeti. Blizu je onaj koji me pravda; ko će se preti sa mnom? Stanimo zajedno; ko je suparnik moj? Neka pristupi k meni.“. Isaija 50:6 I opet, kada kaže: „probodoše ruke moje i noge moje. Mogao bih izbrojiti sve kosti svoje. Oni gledaju i od mene načiniše stvar za gledanje. Dijele haljine moje među sobom, i za dolamu moju bacaju ždrijeb.“ „Ja liježem, spavam i ustajem, jer me Gospod čuva.“. I opet, kada kaže: „razvaljuju usta, mašu glavom, I govore: Oslonio se na Gospoda, neka mu pomože, neka ga izbavi ako ga miluje.“ A da su se sve ove stvari dogodile Hristu od ruku Jevreja, možete utvrditi. Jer kada je bio raspet, isturali su usne i klimali glavama, govoreći: Neka spase samog sebe Onaj koji je vaskrsavao mrtve. Matej 27:39
Poglavlje 39. Neposredna predskazanja Duha
A kada Duh proroštva govori pretkazujući ono što će se zbiti, govori na ovaj način: „jer će iz Siona izaći zakon, i riječ Gospodnja iz Jerusalima. I sudiće među narodima, i karaće mnoge narode, te će raskovati mačeve svoje na raonike, i koplja svoja na srpove, neće dizati mača narod na narod, niti će se više učiti boju.“. Isaija 2:3 A da se to tako i zbilo, možemo vas uveriti. Jer iz Jerusalima su u svet izašli ljudi, njih dvanaest na broju, i to nepismeni, bez ikakve govorničke sposobnosti: ali su silom Božjom objavili svakom ljudskom plemenu da su poslani od Hrista da sve poučavaju reči Božjoj; a mi koji smo nekada ubijali jedni druge sada se ne samo uzdržavamo od ratovanja protiv svojih neprijatelja, nego i, da ne bismo lagali niti obmanjivali one koji nas ispituju, dragovoljno umiremo ispovedajući Hrista. Jer bi ona izreka, Jezik se zakleo, ali um nije zaklet, mogla od nas biti oponašana u ovoj stvari. Ali ako vojnici koje ste vi upisali i koji su položili vojničku zakletvu pretpostavljaju svoju vernost sopstvenom životu, roditeljima, otadžbini i svoj rodbini, iako im vi ne možete ponuditi ništa neraspadljivo, zaista bi bilo smešno kada mi, koji svesrdno čeznemo za neraspadljivošću, ne bismo podneli sve stvari da bismo dobili ono što želimo od Onoga koji je kadar da to dodeli.
Poglavlje 40. Prorečen Hristov dolazak
I čujte kako je bilo prorečeno o onima koji su objavili Njegovo učenje i navestili Njegovo javljanje, dok pomenuti prorok i car govori ovako Duhom proroštva: „Dan danu dokazuje, i noć noći javlja. Nema jezika, niti ima govora, gdje se ne bi čuo glas njihov. Po svoj zemlji ide kazivanje njihovo i riječi njihove na kraj vaseljene. Suncu je postavio stan na njima; I ono izlazi kao ženik iz ložnice svoje, kao junak veselo teče putem.“. A smatrali smo ispravnim i umesnim da pomenemo i neke druge Davidove proročke reči osim ovih; iz kojih možete naučiti kako Duh proroštva podstiče ljude da žive, i kako je prorekao zaveru koja je protiv Hrista sklopljena od Iroda, cara Jevreja, i od samih Jevreja, i od Pilata, koji je među njima bio vaš upravitelj, sa svojim vojnicima; i kako će u Njega verovati ljudi svakog plemena; i kako Ga Bog naziva svojim Sinom i objavio je da će sve Njegove neprijatelje pokoriti pod Njega; i kako se demoni, koliko god mogu, trude da izbegnu silu Boga Oca i Gospoda svega, i silu samog Hrista; i kako Bog sve poziva na pokajanje pre nego što dođe dan suda. Ovo je bilo izrečeno ovako:
„Blago čovjeku koji ne ide na vijeće bezbožničko, i na putu grješničkom ne stoji, i u društvu nevaljalijeh ljudi ne sjedi, Nego mu je omilio zakon Gospodnji i o zakonu njegovu misli dan i noć! On je kao drvo usađeno kraj potoka, koje rod svoj donosi u svoje vrijeme, i kojemu list ne vene: što god radi, u svemu napreduje. Nijesu takvi bezbožnici, nego su kao prah koji rasipa vjetar. Zato se neće bezbožnici održati na sudu, ni grješnici na zboru pravedničkom. Jer Gospod zna put pravednički; a put bezbožnički propašće.“ „Zašto se bune narodi i plemena pomišljaju zaludne stvari? Ustaju carevi zemaljski, i knezovi se skupljaju na Gospoda i na pomazanika njegova. „Raskinimo sveze njihove i zbacimo sa sebe jaram njihov.“ Onaj što živi na nebesima, smije se, Gospod im se podsmijeva. Pa im govori u gnjevu svojem i jarošću svojom zbunjuje ih: „Ja sam pomazao Cara svojega na Sionu, na svetoj gori svojoj.“ Kazaću naredbu Gospodnju; on reče meni: „Ti si Sin moj, ja te sad rodih. Išti u mene, i daću ti narode u našljedstvo, i krajeve zemaljske tebi u državu. Udarićeš ih gvozdenom palicom; razbićeš ih kao lončarski sud.“ Sad carevi, urazumite se; naučite se sudije zemaljske! Služite Gospodu sa strahom, i radujte se s trepetom. Poštujte sina da se ne razgnjevi, i vi ne izginete na putu svome; jer će se gnjev njegov brzo razgorjeti. Blago svjema koji se u nj uzdaju!“
Poglavlje 41. Prorečeno raspeće
I opet, u drugom proroštvu, Duh proroštva je kroz istog Davida nagovestio da će Hristos, nakon što je bio raspet, carovati, i govorio je ovako: „Pjevajte Gospodu pjesmu novu; pjevaj Gospodu, sva zemljo! Pjevajte Gospodu, blagosiljajte ime njegovo, javljajte od dana na dan spasenje njegovo. Kazujte po narodima slavu njegovu, po svijem plemenima čudesa njegova. Jer je velik Gospod i valja ga hvaliti; strašniji je od svijeh bogova. Jer su svi bogovi u naroda ništa; Gospod je nebesa stvorio. Slava je i veličanstvo pred licem njegovijem, sila i krasota u svetinji njegovoj. Dajte, Gospodu, plemena narodna, dajte Gospodu slavu i čast. Dajte Gospodu slavu prema imenu njegovu. Nosite dare i idite u dvore njegove. Poklonite se Gospodu u svetoj krasoti. Strepi pred njim, sva zemljo! Recite narodima: Gospod caruje; zato je vaseljena tvrda i neće se pomjestiti; on će suditi narodima pravo.“ „Gospod caruje“.
Poglavlje 42. Proroštvo u prošlom vremenu
Ali kada Duh proroštva govori o stvarima koje tek treba da se dogode kao da su se već dogodile — kao što se može primetiti čak i u odlomcima koje sam već naveo — da ta okolnost ne bi čitaocima pružila izgovor [da ih pogrešno tumače], razjasnićemo i to sasvim jasno. Ono za šta On sa apsolutnom izvesnošću zna da će se dogoditi, prorokuje kao da se već dogodilo. A da se ove izreke moraju tako razumeti, uvidećete ako im posvetite pažnju. Gore navedene reči David je izrekao 1500 godina pre nego što je Hristos postao čovek i bio raspet; i niko od onih koji su živeli pre Njega, niti od Njegovih savremenika, nije doneo radost neznabošcima time što je bio raspet. Ali naš Isus Hristos, raspet i mrtav, ponovo je ustao, i uzašavši na nebo, zacario se; a onim što su apostoli objavili u Njegovo ime među svim narodima, dana je radost onima koji očekuju besmrtnost koju je On obećao.
Poglavlje 43. Potvrđena odgovornost
Ali da neko ne bi, iz onoga što smo rekli, pomislio da tvrdimo kako se sve što se događa događa po sudbinskoj nužnosti, zato što je unapred prorečeno kao poznato, objasnićemo i to. Naučili smo od proroka, i držimo da je istinito, da se kazne, i kaznene pouke, i dobre nagrade dodeljuju prema zasluzi dela svakog čoveka. Jer ako nije tako, nego se sve događa po sudbini, onda ništa uopšte nije u našoj vlasti. Jer ako je sudbinom određeno da ovaj čovek, na primer, bude dobar, a onaj drugi zao, onda ni prvi nije zaslužan niti se drugi može kriviti. I opet, ako ljudski rod nema moć da slobodnim izborom izbegne zlo i izabere dobro, ljudi nisu odgovorni za svoja dela, kakva god ona bila. A da po slobodnom izboru i pravo hode i posrću, ovako pokazujemo. Vidimo da isti čovek prelazi na suprotne stvari. A da mu je sudbinom bilo određeno da bude ili dobar ili loš, nikada ne bi bio sposoban za obe suprotnosti, niti za tolike prelaze. Ali tada čak ni jedni ne bi bili dobri a drugi loši, jer time sudbinu činimo uzrokom zla i prikazujemo je kako deluje protiv same sebe; ili bi izgledalo da je istinito ono što je već rečeno, da niti vrlina niti porok nisu ništa, nego se stvari samo po mišljenju smatraju dobrim ili zlim; što je, kao što istinita reč pokazuje, najveće bezbožništvo i opačina. Ali ovo tvrdimo da jeste neizbežna sudbina: da oni koji izaberu dobro imaju dostojne nagrade, a oni koji izaberu suprotno dobiju ono što su zaslužili. Jer Bog nije stvorio čoveka kao druge stvari, kao drveće i četvoronošce, koji ne mogu delati po izboru: jer ne bi bio dostojan nagrade ili pohvale ako sam od sebe ne bi izabrao dobro, nego bi za to bio stvoren; niti bi, da je zao, bio dostojan kazne, ne budući zao sam od sebe, nego ne mogavši biti ništa drugo do ono što je načinjen.
Poglavlje 44. Proroštvo je ne poništava
A sveti Duh proroštva nas je tome naučio, govoreći nam kroz Mojsija da je Bog ovako rekao prvostvorenom čoveku: „Gle, iznesoh danas preda te život i dobro, smrt i zlo. Jer ti zapovijedam danas da ljubiš Gospoda Boga svojega hodeći putovima njegovijem i držeći zapovijesti njegove i uredbe njegove i zakone njegove da bi živ bio i umnožio se, i da bi te blagoslovio Gospod Bog tvoj u zemlji u koju ideš da je naslijediš. Ako li se odvrati srce tvoje i ne uzaslušaš, nego zastraniš da se klanjaš drugim bogovima i njima služiš, Javljam vam danas da ćete zaista propasti, niti ćete produljiti dana svojih na zemlji u koju ideš preko Jordana da je naslijediš. Svjedočim vam danas nebom i zemljom da sam stavio pred vas život i smrt, blagoslov i prokletstvo; zato izberi život da budeš živ ti i sjeme tvoje,“. I opet, kroz drugog proroka Isaiju, da je sledeća izreka izrečena kao od Boga Oca i Gospoda svega: „Umijte se, očistite se, uklonite zloću djela svojih ispred očiju mojih, prestanite zlo činiti. Učite se dobro činiti, tražite pravdu, ispravljajte potlačenoga, dajite pravicu siroti, branite udovicu. Tada dođite, veli Gospod, pa ćemo se suditi: ako grijesi vaši budu kao skerlet, postaće bijeli kao snijeg; ako budu crveni kao crvac, postaće kao vuna. Ako hoćete slušati, dobra zemaljska ješćete. Ako li nećete, nego budete nepokorni, mač će vas pojesti, jer usta Gospodnja rekoše.“. Isaija 1:16, itd. A onaj izraz, „mač će vas pojesti“, ne znači da će neposlušni biti pobijeni mačem, nego je mač Božji oganj, kome oni koji izaberu da čine zlo postaju gorivo. Stoga On kaže: „mač će vas pojesti, jer usta Gospodnja rekoše.“. A da je govorio o maču koji seče i odmah usmrćuje, ne bi rekao: proždreće. I tako je i Platon, kada kaže: Krivica je onoga koji bira, a Bog je bez krivice, to uzeo od proroka Mojsija i izrekao. Jer Mojsije je stariji od svih grčkih pisaca****. A šta god da su i filozofi i pesnici rekli o besmrtnosti duše, ili o kaznama posle smrti, ili o sazercanju nebeskih stvari, ili o naukama te vrste, takve su podsticaje primili od proroka koji su im omogućili da te stvari razumeju i protumače. I otuda izgleda da među svim ljudima postoje semena istine; ali se optužuju da nisu tačno razumeli [istinu] kada tvrde protivrečnosti. Tako da ono što govorimo o tome da su budući događaji prorečeni, ne govorimo kao da se oni zbivaju po sudbinskoj nužnosti; nego Bog, unapred znajući sve što će svi ljudi učiniti, i budući da je Njegova odluka da će sva buduća dela ljudi biti nagrađena prema svojoj pojedinačnoj vrednosti, prorokuje kroz Duha proroštva da će dodeliti primerene nagrade prema zasluzi učinjenih dela, uvek podstičući ljudski rod na trud i sećanje, pokazujući da se brine i stara za ljude. Ali posredstvom demona određena je smrt onima koji čitaju knjige Histaspa, ili Sivile, ili proroka, da bi kroz strah sprečili ljude koji ih čitaju da prime znanje o dobru, i da bi ih zadržali u ropstvu sebi; što, međutim, nisu uvek mogli postići. Jer mi ih ne samo neustrašivo čitamo, nego ih, kao što vidite, donosimo na vaš uvid, znajući da će njihov sadržaj biti ugodan svima. A ako ubedimo makar i nekolicinu, naša dobit će biti veoma velika; jer ćemo, kao dobri zemljoradnici, primiti nagradu od Gospodara.
Poglavlje 45. Prorečeno Hristovo sedenje na nebu
A da će Bog Otac svega uzneti Hrista na nebo pošto Ga je vaskrsao iz mrtvih, i držati Ga tamo dok ne pokori Njegove neprijatelje, demone, i dok se ne ispuni broj onih za koje On unapred zna da su dobri i čestiti, radi kojih je još odložio svršetak — čujte šta je rekao prorok David. Ovo su njegove reči: „Reče Gospod Gospodu mojemu: Sjedi meni s desne strane dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojima. Skiptar sile daje ti Gospod sa Siona: vladaj sred neprijatelja svojih. U dan rata tvojega narod je tvoj gotov u svetoj krasoti. Kao rosa zori iz utrobe, takva je u tebe mladost tvoja.“ „Kao rosa zori iz utrobe, takva je u tebe mladost tvoja.“. Ono što kaže, „Skiptar sile daje ti Gospod sa Siona: vladaj sred neprijatelja svojih.“, proriče moćnu reč koju su Njegovi apostoli, pošavši iz Jerusalima, propovedali svuda; i premda je određena smrt onima koji uče ili uopšte ispovedaju ime Hristovo, mi ga svuda i prihvatamo i propovedamo. A ako i vi ove reči čitate u neprijateljskom duhu, ne možete učiniti više, kao što sam već rekao, nego nas ubiti; što nama zaista ne škodi, ali vama i svima koji nas nepravedno mrze, a ne kaju se, donosi večnu kaznu ognjem.
Poglavlje 46. Reč u svetu pre Hrista
Ali da neko ne bi, bez razloga i radi izvrtanja onoga čemu učimo, tvrdio da mi kažemo kako je Hristos rođen pre sto pedeset godina pod Kirinijem, i da je potom, u vreme Pontija Pilata, učio ono za šta kažemo da je učio; i da ne bi vikao protiv nas kao da su svi ljudi rođeni pre Njega bili neodgovorni — predupredimo i rešimo tu teškoću. Naučeni smo da je Hristos prvorođeni od Boga, i gore smo izjavili da je On Reč u kojoj je udela imao svaki ljudski rod****; i oni koji su živeli razumno jesu hrišćani, iako su smatrani ateistima; kao, među Grcima, Sokrat i Heraklit****, i njima slični ljudi; a među varvarima, Avram, i Ananija, i Azarija, i Misailo, i Ilija, i mnogi drugi čija dela i imena sada ne želimo da nabrajamo, jer znamo da bi to bilo zamorno. Tako da su i oni koji su živeli pre Hrista, a živeli su bez razuma, bili zli i neprijateljski nastrojeni prema Hristu, i ubijali su one koji su živeli razumno. A kako je, silom Reči, po volji Boga Oca i Gospoda svega, rođen od device kao čovek, i nazvan Isus, i bio raspet, i umro, i vaskrsao, i uzašao na nebo — razuman čovek će moći da shvati iz onoga što je već tako opširno rečeno. A mi ćemo, budući da je dokaz o ovom predmetu sada manje potreban, zasad preći na dokaz onih stvari koje su hitne.
Poglavlje 47. Prorečeno opustošenje Judeje
Da je, dakle, zemlja Jevreja trebalo da bude opustošena, čujte šta je rekao Duh proroštva. A reči su izgovorene kao iz lica naroda koji se čudi onome što se dogodilo. Ove su: „Gradovi svetosti tvoje opustješe; Sion opustje, Jerusalim posta pustoš. Dom naše svetinje i naše krasote, u kom te slaviše oci naši, izgorje ognjem, i sve što nam bješe drago potrveno je. Hoćeš li se na to uzdržati, Gospode, i mučati, i jednako nas mučiti?“. Isaija 64:10-12 A vi ste uvereni da je Jerusalim opustošen, kao što je bilo prorečeno. A o njegovom opustošenju, i o tome da nikome neće biti dopušteno da u njemu stanuje, postoji sledeće proroštvo kroz Isaiju: „Zemlja je vaša pusta, gradovi vaši ognjem popaljeni; vaše njive jedu tuđini na vaše oči, i pustoš je kao što opustošavaju tuđini.“ Isaija 1:7 A da ga vi čuvate da niko u njemu ne stanuje, i da je određena smrt Jevrejinu uhvaćenom kako u njega ulazi, vrlo dobro znate.
Poglavlje 48. Prorečeno Hristovo delo i smrt
A da je bilo prorečeno da će naš Hristos isceliti sve bolesti i podizati mrtve, čujte šta je rečeno. Ove su reči: „Tada će se otvoriti oči slijepima, i uši gluhima otvoriće se. Tada će hrom skakati kao jelen, i jezik nijemoga pjevaće, jer će u pustinji provreti vode i potoci u zemlji sasušenoj.“. Isaija 35:6 A da je On te stvari činio, možete saznati iz Dela Pontija Pilata. A kako je Duh proroštva prorekao da će On i oni koji se u Njega uzdaju biti pobijeni, čujte šta je rekao Isaija. Ovo su reči: „Pravednik mre, i niko ne mari; i pobožni se ljudi uzimaju, a niko se ne sjeća da se pred zlo uzima pravednik; Dolazi u mir i počiva na postelji svojoj ko god hodi pravijem putem.“. Isaija 57:1
Poglavlje 49. Prorečeno Njegovo odbacivanje od Jevreja
I opet, kako je isti Isaija rekao da će Ga neznabožački narodi, koji Ga nisu očekivali, obožavati, ali da Ga Jevreji, koji su Ga uvek očekivali, neće prepoznati kada dođe. A reči su izgovorene kao iz lica Hristovog; i one su ove: „Potražiše me koji ne pitahu za me; nađoše me koji me ne tražahu; rekoh narodu koji se ne zove mojim imenom: Evo me, evo me. Vas dan pružah ruke svoje narodu nepokornu, koji ide za svojim mislima putem koji nije dobar, Narodu koji me jednako gnjevi u oči“. Isaija 65:1-3 Jer Jevreji, imajući proroštva i uvek očekujući Hrista koji dolazi, nisu Ga prepoznali; i ne samo to, nego su s Njim čak i sramno postupili. Ali neznabošci, koji nikada ništa nisu čuli o Hristu, sve dok apostoli nisu krenuli iz Jerusalima i propovedali o Njemu, i dali im proroštva, ispunili su se radošću i verom, i odbacili svoje idole, i posvetili se Nerođenom Bogu kroz Hrista. A da se unapred znalo da će te sramotne stvari biti izrečene protiv onih koji su ispovedali Hrista, i da će oni koji su Ga klevetali i govorili da je dobro čuvati drevne običaje biti jadni, čujte šta je ukratko rekao Isaija; ovo je to: „koji prave od gorkoga slatko, a od slatkoga gorko.“. Isaija 5:20
Poglavlje 50. Prorečeno Njegovo poniženje
Ali da je, postavši čovek radi nas, podneo da strada i da bude obeščašćen, i da će ponovo doći sa slavom, čujte proroštva koja se na ovo odnose; ona su ova: „jer je dao dušu svoju na smrt, i bi metnut među zločince, i sam nosi grijehe mnogih, i za zločince se moli.“ „Gle, sluga će moj biti srećan, podignuće se i uzvisiće se i proslaviće se. Kako se mnogi začudiše tebi što bijaše nagrđen u licu mimo svakoga čovjeka, i u stasu mimo sinove čovječije, Tako će opet udiviti mnoge narode, carevi će pred njim zatisnuti usta svoja, jer će vidjeti što im nije kazivano i razumjeće što nijesu slušali.“ „Ko vjerova propovijedanju našemu, i mišica Gospodnja kome se otkri? Jer izniče pred njim kao šibljika, i kao korijen iz suhe zemlje; ne bi obličja ni ljepote u njega; i vidjesmo ga, i ne bješe ništa na očima čega radi bismo ga poželjeli. Prezren bješe i odbačen između ljudi, bolnik i vičan bolestima, i kao jedan od koga svak zaklanja lice, prezren da ga ni za što ne uzimasmo. A on bolesti naše nosi i nemoći naše uze na se, a mi mišljasmo da je ranjen, da ga Bog bije i muči. Ali on bi ranjen za naše prijestupe, izbijen za naša bezakonja; kar bješe na njemu našega mira radi, i ranom njegovom mi se iscijelismo. Svi mi kao ovce zađosmo, svaki nas se okrenu svojim putem, i Gospod pusti na nj bezakonje svijeh nas. Mučen bi i zlostavljen, ali ne otvori usta svojih; kao jagnje na zaklanje vođen bi i kao ovca nijema pred onijem koji je striže ne otvori usta svojih. Od tjeskobe i od suda uze se“ Isaija 52:13-15, Isaija 53:1-8 Prema tome, nakon što je bio raspet, čak su Ga i svi Njegovi poznanici napustili, odrekavši Ga se; a potom, kada je vaskrsao iz mrtvih i javio im se, i naučio ih da čitaju proroštva u kojima je sve ovo bilo prorečeno kao ono što će se zbiti, i kada su Ga videli kako uzlazi na nebo, i kada su poverovali, i primili silu koju im je odande poslao, otišli su svakom rodu ljudi, učili ove stvari i bili nazvani apostolima.
Poglavlje 51. Veličanstvo Hrista
A da bi nam Duh proroštva označio da Onaj koji ovo trpi ima neizrecivo poreklo i vlada Svojim neprijateljima, govorio je ovako: „a rod njegov ko će iskazati?“ „Jer se istrže iz zemlje živijeh i za prijestupe naroda mojega bi ranjen. Odrediše mu grob sa zločincima, ali na smrti bi s bogatijem, jer ne učini nepravde, niti se nađe prijevara u ustima njegovijem. Ali Gospodu bi volja da ga bije, i dade ga na muke; kad položi dušu svoju u prinos za grijeh, vidjeće natražje, produljiće dane, i što je Gospodu ugodno napredovaće njegovom rukom. Vidjeće trud duše svoje i nasitiće se; pravedni sluga moj opravdaće mnoge svojim poznanjem, i sam će nositi bezakonja njihova. Zato ću mu dati dio za mnoge, i sa silnima će dijeliti plijen, jer je dao dušu svoju na smrt, i bi metnut među zločince, i sam nosi grijehe mnogih, i za zločince se moli.“ Isaija 53:8-12 Čujte i kako je, po proroštvu, trebalo da uzađe na nebo. Ovako je rečeno: „Vrata, uzvisite vrhove svoje, uzvisite se vrata vječna! Ide Car slave. Ko je taj Car slave? Gospod krjepak i silan“. A kako će takođe ponovo doći s neba sa slavom, čujte šta je o tome rečeno kroz proroka Jeremiju. Njegove reči su: „gle, sa oblacima nebeskim kao da dolazaše Sin Čovječji“. Danilo 7:13
Poglavlje 52. Izvesno ispunjenje proroštva
Budući, dakle, da dokazujemo da je sve što se već dogodilo bilo prorečeno kroz proroke pre nego što se zbilo, moramo nužno verovati i da će se ono što je na isti način prorečeno, a tek treba da se zbude, sigurno dogoditi. Jer kao što su se stvari koje su se već dogodile zbile kada su bile prorečene, iako nepoznate, tako će se i ono što preostaje zbiti, iako je nepoznato i iako se u to ne veruje. Jer proroci su objavili dva Njegova dolaska: jedan, onaj koji je već prošao, kada je došao kao obeščašćen i stradalni Čovek; a drugi, kada će, po proroštvu, doći s neba sa slavom, praćen Svojom anđeoskom vojskom, kada će takođe vaskrsnuti tela svih ljudi koji su živeli, i tela dostojnih zaodenuti besmrtnošću, a tela zlih, obdarena večnom osećajnošću, poslati u večni oganj sa zlim demonima. A da je i ovo prorečeno kao ono što tek treba da bude, dokazaćemo. Kroz proroka Jezekilja rečeno je: „kosti se pribirahu svaka ka svojoj kosti. I pogledah, i gle, po njima izidoše žile i meso“; „da će im se pokloniti svako koljeno, i zaklinjati se svaki jezik.“. Jezekilj 37:7-8; Isaija 45:24 A u kakvom će osećanju i kazni biti zli, čujte iz onoga što je na sličan način rečeno o tome; glasi ovako: „crv njihov neće umrijeti i oganj njihov neće se ugasiti“; Isaija 66:24 i tada će se pokajati, kada im to više neće koristiti. A šta će narod Jevreja govoriti i činiti kada Ga vide kako dolazi u slavi, ovako je prorekao prorok Zaharija: „U ono će vrijeme biti tužnjava velika u Jerusalimu kao tužnjava u Adadrimonu u polju Megidonskom. I tužiće zemlja, svaka porodica napose; porodica doma Davidova napose, i žene njihove napose; porodica doma Natanova napose, i žene njihove napose;“ „pogledaće na mene Kojega probodoše“; „I tužiće zemlja, svaka porodica napose; porodica doma Davidova napose, i žene njihove napose; porodica doma Natanova napose, i žene njihove napose;“.
Poglavlje 53. Sažetak proroštava
Iako bismo mogli izneti i mnoga druga proroštva, uzdržavamo se, smatrajući ova dovoljnim za ubeđivanje onih koji imaju uši da čuju i razumeju; a imajući u vidu i to da te osobe mogu videti da mi ne iznosimo puke tvrdnje, nesposobni da pružimo dokaz, poput onih basni koje se pripovedaju o takozvanim sinovima Jupitera. Jer s kojim razlogom bismo verovali za raspetog čoveka da je On prvorođeni nerođenog Boga, i da će On sam suditi celom ljudskom rodu, da nismo našli svedočanstva o Njemu objavljena pre nego što je došao i rodio se kao čovek, i da nismo videli da se sve tako i dogodilo — opustošenje zemlje Jevreja, i ljude svakoga roda ubeđene Njegovim učenjem preko apostola, kako odbacuju svoje stare navike, u kojima su, prevareni, provodili život; da, videći i same sebe, i znajući da su hrišćani iz neznabožaca i brojniji i istinitiji od onih iz Jevreja i Samarjana? Jer sve ostale ljudske rodove Duh proroštva naziva neznabošcima; a jevrejski i samarjanski rod nazivaju se plemenom Izrailjevim i domom Jakovljevim. A proroštvo u kojem je prorečeno da će biti više vernika iz neznabožaca nego iz Jevreja i Samarjana, iznećemo: glasilo je ovako: „Veseli se, nerotkinjo koja ne rađaš, zapjevaj i poklikni ti koja ne trpiš muka od porođaja, jer pusta ima više djece negoli ona koja ima muža, veli Gospod.“. Isaija 54:1 Jer svi neznabošci behu pusti od istinitog Boga, služeći delima svojih ruku; ali Jevreji i Samarjani, kojima je reč Božija predata preko proroka, i koji su uvek očekivali Hrista, nisu Ga prepoznali kada je došao, osim njih nekolicine, za koje je Duh proroštva preko Isaije prorekao da će biti spaseni. Govorio je kao iz njihovog lica: „Da nam Gospod nad vojskama nije ostavio malo ostatka, bili bismo kao Sodom, izjednačili bismo se s Gomorom.“. Isaija 1:9 Jer za Sodom i Gomor Mojsije pripoveda da su bili gradovi bezbožnih ljudi, koje je Bog spalio ognjem i sumporom i razorio, a niko od njihovih stanovnika nije bio spasen osim izvesnog stranca, Haldejca po rođenju, po imenu Lot; s kojim su i njegove kćeri bile izbavljene. A oni koje je za to briga mogu i danas videti čitavu njihovu zemlju pustu i spaljenu, kako ostaje neplodna. A da bismo pokazali kako je prorečeno da će oni iz neznabožaca biti istinitiji i vernije verujući, navešćemo ono što je rekao prorok Isaija; jer je govorio ovako: Izrailj je neobrezan u srcu, a neznabošci su neobrezani u telu. Tolike stvari, dakle, kao što su ove, kada se vide očima, dovoljne su da proizvedu uverenje i veru u onima koji prihvataju istinu, i koji nisu zaslepljeni svojim mišljenjima, niti njima vladaju njihove strasti.
Za dalje čitanje
Justin Mučenik: Jevreji obožavaju istog Boga
Justin Mučenik, grčki filozofi i Hristos
Justin Mučenik o Isaiji 42:8 i Hristovoj slavi