Davidov presto = Jahvin presto
U ovom tekstu pokazaću da je Božija namera bila da vlada kao jedini Car Izrailja, i da Bog nikada nije želeo da njegovim narodom vlada ljudski car.
Pokazaću kako je Bog u svojoj beskrajnoj mudrosti isplanirao da na kraju postane jedini i jedinstveni Vladar Izrailja, što će se u potpunosti ostvariti onoga dana kada Hristos uvede nova nebesa i novu zemlju.
JAHVE: jedini istinski Car Izrailja
Hebrejska Biblija jasno kaže da je upravo pobuna Izrailja i prkos Božijoj nameri doveo do toga da im je Bog dao ljudskog cara. Stari zavet otkriva koliko je njihova želja da čovek vlada nad njima ožalostila Božije srce, budući da je Bog oduvek želeo da bude njihov jedini i jedinstveni vladar:
„Potom rekoše Izrailjci Gedeonu: Budi nam gospodar ti i sin tvoj i sin sina tvojega, jer si nas izbavio iz ruke Madijanske. A Gedeon im reče: Neću vam ja biti gospodar, niti će vam sin moj biti gospodar; Gospod će vam biti Gospodar.“ Sudije 8:22-23
„A kad Samuilo ostarje, postavi sinove svoje za sudije Izrailju. A ime sinu njegovu prvencu bješe Joilo, a drugomu Avija, i suđahu u Virsaveji. Ali sinovi njegovi ne hođahu putovima njegovijem, nego udariše za dobitkom, i primahu poklone i izvrtahu pravdu. Tada se skupiše sve starješine Izrailjeve i dođoše k Samuilu u Ramu. I rekoše mu: Eto, ti si ostario, a sinovi tvoji ne hode tvojim putovima; zato, postavi nam cara da nam sudi kao što je u svijeh naroda. Ali Samuilu ne bi po volji što rekoše: Daj nam cara da nam sudi. I Samuilo se pomoli Gospodu. A Gospod reče Samuilu: Poslušaj glas narodni u svemu što ti govore; jer ne odbaciše tebe, nego mene odbaciše da ne carujem nad njima. Kako činiše od onoga dana kad ih izvedoh iz Misira do danas, i ostaviše me i služiše drugim bogovima, po svijem tijem djelima čine i tebi. Zato sada poslušaj glas njihov; ali im dobro zasvjedoči i kaži način kojim će car carovati nad njima.“
„I kaza Samuilo sve riječi Gospodnje narodu koji iskaše od njega cara; I reče: Ovo će biti način kojim će car carovati nad vama: sinove vaše uzimaće i metati ih na kola svoja i među konjike svoje, i oni će trčati pred kolima njegovijem; I postaviće ih da su mu tisućnici i pedesetnici, i da mu oru njive i žnju ljetinu, i da mu grade ratne sprave i što treba za kola njegova. Uzimaće i kćeri vaše da mu grade mirisne masti i da mu budu kuharice i hljebarice. I njive vaše i vinograde vaše i maslinike vaše najbolje uzimaće i razdavati slugama svojim. Uzimaće desetak od usjeva vaših i od vinograda vaših, i davaće dvoranima svojim i slugama svojim. I sluge vaše i sluškinje vaše i mladiće vaše najljepše i magarce vaše uzimaće, i obrtati na svoje poslove. Stada će vaša desetkovati i vi ćete mu biti robovi. Pa ćete onda vikati zbog cara svojega, kojega izabraste sebi; ali vas Gospod neće onda uslišiti.“
„Ali narod ne htje poslušati riječi Samuilovijeh, i rekoše: Ne, nego car neka bude nad nama, Da budemo i mi kao svi narodi; i neka nam sudi car naš i ide pred nama i vodi naše ratove. A Samuilo, čuvši sve riječi narodne, kaza ih Gospodu. A Gospod reče Samuilu: Poslušaj glas njihov, i postavi im cara. I Samuilo reče Izrailjcima: Idite svaki u svoj grad.“ 1. Samuilova 8:1-22
„A Samuilo sazva narod u Mispu ka Gospodu. I reče sinovima Izrailjevijem: Ovako veli Gospod Bog Izrailjev: Ja izvedoh Izrailja iz Misira, i izbavih vas iz ruku Misirskih i iz ruku svijeh carstava koja vas mučahu. A vi danas odbaciste Boga svojega, koji vas sam izbavlja od svijeh zala vaših i nevolja vaših, i rekoste mu: Postavi cara nad nama. Sada, dakle, stanite pred Gospodom po plemenima svojim i po tisućama svojim.“ 1. Samuilova 10:17-19
„Tada reče Samuilo narodu: Gospod je koji je postavio Mojsija i Arona, i koji je izveo oce vaše iz zemlje Misirske. Sada, dakle, stanite da se prem s vama pred Gospodom za sva dobra što je činio Gospod vama i vašim ocima. Pošto dođe Jakov u Misir, vikaše oci vaši ka Gospodu, i Gospod posla Mojsija i Arona, koji izvedoše oce vaše iz Misira i naseliše ih na ovom mjestu. Ali zaboraviše Gospoda Boga svojega, te ih dade u ruke Sisari, vojvodi Asorskom, i u ruke Filistejima, i u ruke caru Moavskomu, koji vojevaše na njih. Ali vikaše ka Gospodu i rekoše: Sagriješismo što ostavismo Gospoda i služismo Valima i Astarotama; ali sada izbavi nas iz ruku neprijatelja naših, pa ćemo ti služiti. I Gospod posla Jerovala i Vedana i Jeftaja i Samuila, i ote vas iz ruku neprijatelja vaših unaokolo, te živjeste bez straha.“
„Ali kad vidjeste Nasa, cara Amonskoga, gdje dođe na vas, rekoste mi: Ne, nego car neka caruje nad nama, premda Gospod Bog vaš bješe car vaš. Sada, dakle, eto cara kojega izabraste, kojega iskaste; evo, Gospod je postavio cara nad vama. Ako se uzbojite Gospoda, i njemu uzaslužite, i uzaslušate glas njegov i ne usprotivite se zapovijesti Gospodnjoj, tada ćete i vi i car vaš koji caruje nad vama ići za Gospodom Bogom svojim. Ako li ne uzaslušate glasa Gospodnjega, nego se usprotivite zapovijesti Gospodnjoj, tada će biti ruka Gospodnja protiv vas kao što je bila protiv otaca vaših. Ali stanite sada jošte, i vidite ovu stvar veliku koju će učiniti Gospod pred vašim očima. Nije li danas žetva pšenična? Ja ću prizvati Gospoda, i spustiće gromove i dažd da razumijete i vidite koliko je zlo što učiniste pred Gospodom iskavši sebi cara. Tada Samuilo zavapi ka Gospodu, i Gospod spusti gromove i dažd u taj dan; i sav se narod poboja vrlo Gospoda i Samuila.“ „I reče sav narod Samuilu: Moli se za sluge svoje Gospodu Bogu svojemu da ne pomremo, jer dodasmo k svijem grijesima svojim zlo ištući sebi cara.“
„Tada reče Samuilo narodu: Ne bojte se, vi ste učinili sve ovo zlo; ali ne odstupajte od Gospoda, nego služite Gospodu svijem srcem svojim. Ne odstupajte, jer biste pošli za ništavim stvarima, koje ne pomažu, niti izbavljaju, jer su ništave. Jer Gospod neće ostaviti naroda svojega radi velikoga imena svojega; jer Gospodu bi volja da vas učini svojim narodom. A meni ne dao Bog da zgriješim Gospodu i prestanem moliti se za vas; nego ću vas upućivati na put dobar i prav. Samo se bojte Gospoda i služite mu istinito, svijem srcem svojim, jer vidite kakve je velike stvari učinio za vas. Ako li zlo uščinite, propašćete i vi i car vaš.“ 1. Samuilova 12:6-24
David nasleđuje Jahvin presto
Bog je na kraju izdvojio Davidov dom da mu zavešta svoj zemaljski presto, i čak se zakleo Davidu da će Jahvino zemaljsko carstvo zauvek i doveka ostati u njegovoj lozi:
„nego ti javljam da će ti Gospod sazidati kuću. I kad se navrše dani tvoji da otideš k ocima svojim, podignuću sjeme tvoje nakon tebe, koje će biti između sinova tvojih, i utvrdiću carstvo njegovo. On će mi sazidati dom, i utvrdiću prijesto njegov dovijeka. Ja ću mu biti otac, i on će mi biti sin; a milosti svoje neću ukloniti od njega kao što sam uklonio od onoga koji bješe prije tebe. Nego ću ga utvrditi u domu svom i u carstvu svom dovijeka, i prijesto će njegov stajati dovijeka. Po svijem ovijem riječima i po svoj ovoj utvari kaza Natan Davidu.“ 1. Dnevnika 17:10b-15
„I David sabra u Jerusalim sve poglavare Izrailjeve, poglavare plemenske i poglavare od redova koji služahu caru, i tisućnike i stotinike, i koji bijahu nad svijem blagom i stokom carevom, i sinove svoje i dvorane i junake i sve ljude hrabre, I ustavši car David na noge, reče: Čujte me, braćo moja i narode moj! Ja bih naumio da sazidam dom gdje bi počivao kovčeg Gospodnji i da bude podnožje nogama Boga našega, i pripravih što treba za zidanje. Ali mi Bog reče: Nećeš sazidati doma imenu mojemu, jer si ratnik i krv si proljevao. Ali Gospod Bog Izrailjev izabra me iz svega doma oca mojega da budem car nad Izrailjem dovijeka; jer Judu izabra za vođa, i iz doma Judina dom oca mojega; i između sinova oca mojega bi mu volja da mene postavi carem nad svijem Izrailjem.“
„A tako između svijeh sinova mojih (jer mnogo sinova dade mi Gospod) izabra Solomona, sina mojega, da sjedi na prijestolu carstva Gospodnjega nad Izrailjem. I reče mi: Solomon, sin tvoj, sazidaće moj dom i trijemove moje; jer njega izabrah sebi za sina, i ja ću mu biti otac. I utvrdiću carstvo njegovo dovijeka ako bude postojan da izvršuje zapovijesti moje i zakone moje kao danas.“ 1. Dnevnika 28:1-7
„Potom reče David svemu zboru: Blagoslovite sada Gospoda Boga svojega. I sav zbor blagoslovi Gospoda Boga otaca svojih, i savivši se, pokloniše se Gospodu i caru. I prinesoše Gospodu žrtve, i prinesoše Gospodu žrtve paljenice sjutradan: tisuću volova, tisuću ovnova, tisuću jaganjaca s naljevima njihovijem, i drugih žrtava mnogo za sav narod. I jedoše i piše pred Gospodom onaj dan veseleći se veoma. I postaviše drugom Solomona, sina Davidova carem, i pomazaše ga Gospodu za vođa, a Sadoka za sveštenika. I tako sjede Solomon na prijesto Gospodnji da caruje umjesto Davida, oca svojega, i bijaše srećan, i slušaše ga sav Izrailj. I svi knezovi i junaci i svi sinovi cara Davida dadoše ruke da će biti pokorni caru Solomonu. I Gospod uzvisi veoma Solomona pred svijem Izrailjem i dade mu slavu carsku kakve nijedan car prije njega nije imao u Izrailju.“ 1. Dnevnika 29:20-25
„Da je blagosloven Gospod Bog tvoj kojemu si omilio, te te posadi na prijesto svoj da caruješ umjesto Gospoda Boga svojega; jer Bog tvoj ljubi Izrailja da bi ga utvrdio dovijeka, zato im postavi tebe carem da sudiš i dijeliš pravicu.“ 2. Dnevnika 9:8
„Pa vi sad velite da se oprete carstvu Gospodnjemu, koje je u ruku sinova Davidovijeh, jer vas je mnogo i imate kod sebe zlatne teoce koje vam je načinio Jerovoam da su vam bogovi.“ 2. Dnevnika 13:8
„Ali Gospod ne htje zatrti doma Davidova zbog zavjeta koji učini s Davidom i što mu bješe rekao da će dati vidjelo njemu i sinovima njegovijem uvijek.“ 2. Dnevnika 21:7
„Tada si govorio u utvari vjernima svojim, i rekao: „Poslah pomoć junaku, uzvisih izbranoga svojega iz naroda. Nađoh Davida, slugu svojega, svetim uljem svojim pomazah ga. Ruka će moja biti jednako s njim, i mišica moja krijepiće ga. Neće ga neprijatelj nadvladati, i sin bezakonja neće mu dosaditi. Potrću pred licem njegovijem neprijatelje njegove, i nenavidnike njegove poraziću. Istina je moja i milost moja s njim; i u moje ime uzvisiće se rog njegov. Pružiću na more ruku njegovu, i na rijeke desnicu njegovu. On će me zvati: Ti si otac moj, Bog moj i grad spasenja mojega. I ja ću ga učiniti prvencem, višim od careva zemaljskih.“
„Dovijeka ću mu hraniti milost svoju, i zavjet je moj s njim vjeran. Produljiću sjeme njegovo dovijeka, i prijesto njegov kao dane nebeske. Ako sinovi njegovi ostave zakon moj, i ne uzidu u zapovijestima mojim; Ako pogaze uredbe moje, i zapovijesti mojih ne sačuvaju, Onda ću ih pokarati prutom za nepokornost, i ranama za bezakonje njihovo; Ali milosti svoje neću uzeti od njega, niti ću prevrnuti istinom svojom; Neću pogaziti zavjeta svojega, i što je izašlo iz usta mojih neću poreći. Jednom se zakleh svetošću svojom; zar da slažem Davidu? Sjeme će njegovo trajati dovijeka, i prijesto njegov kao sunce preda mnom; On će stajati uvijek kao mjesec i vjerni svjedok u oblacima.““ Psalam 89:19-37
„Zbog Davida sluge svojega nemoj odvratiti lica od pomazanika svojega. 3akle se Gospod Davidu u istini od koje neće odstupiti; od poroda tvojega posadiću na prijestolu tvojemu. Ako sinovi tvoji uščuvaju zavjet moj i otkrivenja moja kojima ću ih naučiti, onda će i sinovi njihovi dovijeka sjedjeti na prijestolu svom. Jer je izabrao Gospod Sion, i omilje mu živjeti na njemu. „Ovo je počivalište moje uvijek, ovdje ću se naseliti, jer mi je omiljelo. Hranu ću njegovu blagosloviti, nište njegove nasitiću hljeba. Sveštenike ću njegove obući u spasenje, i sveti će se njegovi radovati. Tu ću učiniti da uzraste rog Davidu, postaviću vidjelo pomazaniku svojemu. Neprijatelje ću njegove obući u sramotu, a na njemu će cvjetati vijenac njegov.““ Psalam 132:10-18
Svevišnji na Davidovom prestolu
Evo kako je Bog odlučio da postane jedini Vladar Izrailja, a da pri tome održi svoje obećanje dato Davidu.
Bog je poslao svoju večnu Reč, svog sopstvenog jedinorodnog Sina, da postane telo kako bi postao telesni potomak Davidov:
„A Jakov rodi Josifa, muža Marije, od koje se rodi Isus zvani Hristos. Svega, dakle, koljena od Avraama do Davida, koljena četrnaest, a od Davida do seobe vavilonske koljena četrnaest, i od seobe vavilonske do Hrista, koljena četrnaest. A rođenje Isusa Hrista ovako bi: Kad je mati njegova Marija bila obručena Josifu, a prije nego što se bjehu sastali, nađe se da je zatrudnila od Duha Svetoga. A Josif muž njezin, budući pravedan i ne hoteći je javno izobličiti, namisli je tajno otpustiti. No kad on tako pomisli, gle, javi mu se u snu anđeo Gospodnji govoreći: Josife, sine Davidov, ne boj se uzeti Mariju ženu svoju; jer ono što se u njoj začelo od Duha je Svetoga. Pa će roditi sina, i nadjeni mu ime Isus; jer će on spasti narod svoj od grijeha njihovih. A sve se ovo dogodilo da se ispuni što je Gospod kazao preko proroka koji govori: Eto, djevojka će začeti, i rodiće sina, i nadjenuće mu ime Emanuil, što će reći: S nama Bog. Ustavši Josif od sna, učini kako mu zapovjedi anđeo Gospodnji i uze ženu svoju. I ne znadijaše za nju dok ne rodi sina svojega prvenca, i nadjenu mu ime Isus.“ Matej 1:16-25
„U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog. On bješe u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima.“… „Bješe svjetlost istinita koja obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna.“… „I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine.“ Jovan 1:1-4, 9-10, 14
„O Sinu svojemu, koji je po tijelu rođen od sjemena Davidova, Isusu Hristu Gospodu našem, koji je objavljen u sili po Duhu Svetome za Sina Božijega vaskrsenjem iz mrtvih,“ Rimljanima 1:3-4
„Pamti Isusa Hrista vaskrsloga iz mrtvih, od sjemena Davidova, po Jevanđelju mojemu,“ 2. Timoteju 2:8
„Jer je očigledno da je Gospod naš proizišao iz plemena Judinog, za koje Mojsej ništa ne reče o sveštenstvu.“ Jevrejima 7:14
„I jedan od starješina reče mi: Ne plači, evo, pobijedio je Lav koji je iz plemena Judina, Izdanak Davidov, i otvoriće knjigu i razlomiti sedam pečata njenih.“ Otkrivenje 5:5
„Ja, Isus, poslah anđela svojega da vam posvjedoči ovo u Crkvama. Ja sam Izdanak i Rod Davidov, sjajna Zvijezda Danica.“ Otkrivenje 22:16
Bog je to učinio kako bi ispunio svoj savez sa Davidom — da nikada neće nedostajati Čovek iz njegove loze koji u njegovo ime sedi na prestolu:
„A u šesti mjesec poslan bi od Boga anđeo Gavrilo u grad galilejski po imenu Nazaret, Djevojci zaručenoj za muža, po imenu Josif, iz doma Davidova; i djevojci bješe ime Marija. I ušavši k njoj anđeo reče: Raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom, blagoslovena si ti među ženama! A ona vidjevši ga, uplaši se od riječi njegove i mišljaše: kakav bi ovo bio pozdrav? I reče joj anđeo: Ne boj se, Marija, jer si našla blagodat u Boga! I evo začećeš i rodićeš sina, i nadjenućeš mu ime Isus. On će biti veliki, i nazvaće se Sin Višnjega, i daće mu Gospod Bog prijesto Davida, oca njegova; I carovaće nad domom Jakovljevim vavijek, i Carstvu njegovu neće biti kraja.“ Luka 1:26-33
„Njega Bog vaskrse, razdriješivši muke smrti, jer ne bješe moguće da ga ona drži. Jer David govori za njega: Gospoda neprestano gledah pred sobom, jer mi je s desne strane, da se ne pokolebam. Zato se razveseli srce moje i obradova se jezik moj, pa još i tijelo moje počivaće u nadi. Jer nećeš ostaviti dušu moju u adu, niti ćeš dati da Svetac tvoj vidi truljenje. Pokazao si mi puteve života, ispunićeš me veselja licem tvojim.“
„Ljudi braćo, neka je dopušteno sa slobodom reći vam za praoca Davida da i umrije, i ukopan bi, i grob je njegov među nama do ovoga dana. Budući, dakle, da je bio prorok, i znajući da mu se Bog zakletvom zakleo da će od ploda bedara njegovih po tijelu podignuti Hrista da sjedi na prijestolu njegovu, Predvidjevši govori za vaskrsenje Hristovo da ne bi ostavljena duša njegova u adu, niti tijelo njegovo vidje truljenja. Ovoga Isusa vaskrse Bog, čemu smo svi mi svjedoci.“
„Desnicom, dakle, Božijom vaznese se, i primivši od Oca obećanje Svetoga Duha, izli ovo što vi sada vidite i čujete. Jer David ne iziđe na nebesa, nego sam govori: Reče Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, Dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim. Čvrsto, dakle, neka zna sav dom Izrailjev da je i Gospodom i Hristom učinio Bog njega, ovoga Isusa, koga vi raspeste.“ Dela apostolska 2:24-36
„I uklonivši njega podiže im Davida za cara, kome i reče posvjedočivši: Nađoh Davida, sina Jesejeva, čovjeka po srcu mojemu, koji će ispuniti svaku volju moju. Od njegovog sjemena, po obećanju, podiže Bog Izrailju Spasitelja Isusa,“… „I mi vam blagovijestimo da je obećanje, dato ocima, Bog ispunio nama, djeci njihovoj, vaskrsnuvši Isusa, Kao što je i napisano u drugom psalmu: Sin moj jesi ti, ja te danas rodih. A da vaskrse iz mrtvijeh Njega koji se više neće vratiti u truležnost ovako je rekao: Daću vam Svetinje Davidove vjerne. Zato i na drugome mjestu govori: Nećeš dati da Svetac tvoj vidi truljenje. Jer David, posluživši rodu svojemu, po volji Božijoj umrije, i položiše ga kod otaca njegovih, i vidje truljenje. A Onaj kojega Bog podiže ne vidje truležnosti.“ Dela apostolska 13:22-23, 32-37
To znači da je Davidov presto, koji u stvarnosti pripada Svevišnjem, ponovo postao presto na kome sedi jedino Bog. A ipak, Bog koji sada sedi na prestolu čini to kao proslavljen, besmrtan Čovek koji zauvek ostaje telesni potomak Davidov!
„U ove posljednje dane govorio je nama preko Sina, kojega postavi nasljednikom svega, kroz kojega je i vijekove stvorio; On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom, pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama, I toliko se pokaza veći od anđela koliko je slavnije Ime naslijedio nego oni. Jer kome od anđela ikada reče: Sin moj jesi Ti, ja te danas rodih? I opet: Ja ću njemu biti Otac, a on meni Sin.“… „Za Sina pak: Prijesto je tvoj, Bože“ (ho theos)„vavijek vijeka; žezal pravičnosti je žezal Carstva tvojega. Zavolio si pravdu i omrzao bezakonje; zbog toga te pomaza, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje.“ „Ti, Gospode,“ [Sin]„u početku osnova zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih; Oni će proći, a ti ostaješ, i sve će ostarjeti kao odijelo, I savićeš ih kao haljinu, i izmjeniće se, a ti si uvijek isti, i godine tvoje neće minuti.“ „A kome od anđela ikad reče: Sjedi meni sa desne strane dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim?“ Jevrejima 1:2-5, 8-13
„Tako i Hristos ne dade sam sebi slavu da bude Prvosveštenik, nego Onaj koji mu reče: Sin moj jesi ti, ja te danas rodih. Kao što i na drugom mjestu veli: Ti si Sveštenik vavijek po činu Melhisedekovu.“ Jevrejima 5:5-6
Poslanica Jevrejima je na Isusa primenila sledeće mesijanske tekstove, a to su stihovi koji govore o Božijim obećanjima Davidu u vezi sa budućim naslednikom njegovog carstva: 2. Samuilova 7:14; Psalmi 2:7; 45:6-7; 110:1, 4.
A mesto na kome ovaj Bogočovek sada vlada, i kao Sin Božiji i kao Sin Davidov, jeste nebeski Sion, nebeski Jerusalim:
„Nego ste pristupili Gori Sionskoj i Gradu Boga živoga, Jerusalimu nebeskome, mirijadama anđela, Svečanom saboru i Crkvi prvorodnih, zapisanih na nebesima, i Bogu Sudiji sviju, i duhovima savršenih pravednika, I Isusu, Posredniku Novog Zavjeta, i krvi očišćenja, koja bolje govori negoli Aveljeva.“ Jevrejima 12:22-24
Sveto pismo potvrđuje da će ovaj Jerusalim sići s neba kada Gospod Isus telesno siđe na zemlju na kraju veka:
„Kažite mi, vi koji hoćete pod zakonom da budete, zar ne slušate zakon? Jer je napisano da Avraam dva sina imade, jednoga od robinje a jednoga od slobodne. Ali onaj od robinje, po tijelu se rodi: a ovaj od slobodne, po obećanju. A to je rečeno sa drugim značenjem: jer su one dva zavjeta, jedan od gore Sinaja, koji rađa za robovanje, a to je Agara. Jer Agara je gora Sinaj u Arabiji, i odgovara sadašnjem Jerusalimu, a on robuje sa djecom svojom; A gornji Jerusalim slobodan je, i mati je svima nama.“ Galatima 4:21-26
„Radujmo se i veselimo se i dajmo slavu Njemu, jer dođe svadba Jagnjetova i žena se njegova pripremila. I dano joj bi da se obuče u svilu čistu i svijetlu, jer svila označava pravedna djela svetih. I reče mi: Napiši: Blaženi su oni koji su pozvani na svadbenu večeru Jagnjetovu. I reče mi: Ovo su istinite riječi Božije. I padoh pred noge njegove da mu se poklonim. I reče mi: Pazi, nemoj! Ja sam sluga kao i ti i kao braća tvoja koja imaju svjedočanstvo Isusovo; Bogu se pokloni – jer je svjedočanstvo Isusovo duh proroštva.“
„I vidjeh nebo otvoreno, i gle, konj bijeli, i Onaj koji sjedi na njemu zove se Vjerni i Istiniti, i po pravdi sudi i ratuje; A oči su mu kao plamen ognjeni, i na glavi njegovoj krune mnoge, i ima Ime napisano, koje niko ne zna do On sam; I obučen je u haljinu crvenu od krvi, i Ime se njegovo zove: Logos (Riječ) Božiji. I vojske nebeske iđahu za Njim na konjima bijelim, obučene u svilu bijelu i čistu. I iz usta njegovih izlazi mač oštar s obje strane, da njime porazi neznabošce; i On će ih napasati palicom gvozdenom, i On gazi kacu vina ljutoga gnjeva Boga Svedržitelja. I ima na haljini i na bedru svome Ime napisano: Car careva i Gospodar gospodara.“ Otkrivenje 19:7-16
„I vidjeh nebo novo i zemlju novu; jer prvo nebo i prva zemlja prođoše, i mora nema više. I vidjeh Sveti grad, Jerusalim novi, gdje silazi sa neba od Boga, pripremljen kao nevjesta ukrašena mužu svojemu. I čuh glas gromki sa neba koji govori: Evo Skinije Božije među ljudima, i On će stanovati s njima, i oni će biti narod njegov, i sam Bog biće s njima; I Bog će otrti svaku suzu iz očiju njihovih, i smrti neće biti više, ni žalosti ni jauka, ni bola neće biti više; jer prvo prođe.“…
„I dođe jedan od sedam anđela, koji imahu sedam čaša napunjenih sa sedam posljednjih zala, i reče mi govoreći: Hodi da ti pokažem Nevjestu, Ženu Jagnjetovu. I odvede me u Duhu na goru veliku i visoku, i pokaza mi Grad, sveti Jerusalim, koji silazi sa neba od Boga, I koji ima slavu Božiju, i svjetlost njegova bijaše slična dragom kamenu, kao kamenu jaspisu koji zrači kao kristal; I imaše zid veliki i visok, i imaše dvanaest vrata, i na vratima dvanaest anđela; i imena natpisana, a to su imena dvanaest plemena sinova Izrailjevih. Od istoka troja vrata, i od sjevera troja vrata, i od juga troja vrata, i od zapada troja vrata. I zid Grada imaše dvanaest temelja, i na njima dvanaest imena Dvanaest apostola Jagnjetovih.“ Otkrivenje 21:9-14
Ovako je Bog isplanirao da postane jedini Car Izrailja: tako što je postao ljudsko biće iz Davidove loze, kako bi ispunio zakletvu koju mu je dao — da će uvek neko iz njegove loze vladati umesto njega:
„A privremeno manjim od anđela vidimo Isusa, zbog stradanja sve do smrti, ovjenčanoga slavom i čašću, da bi po blagodati Božijoj okusio smrt za sve. Jer je prikladno Bogu, za Kojega je sve i kroz Kojega je sve, Koji privede mnoge sinove u slavu, da Čelnika spasenja njihova učini savršenim kroz stradanje. Jer i Onaj koji osvećuje i oni koji se osvećuju svi su od jednoga; zato se ne stidi da ih naziva braćom, govoreći: Objaviću Ime tvoje braći svojoj, usred sabora pjesmom ću te veličati. I opet: Ja ću se uzdati u Njega. I opet: Evo ja i djeca koju mi dade Bog.“
„A pošto ta djeca imaju zajednicu u krvi i mesu, i On uze najprisnijeg udjela u tome, da smrću satre onoga koji ima moć smrti, to jest đavola, I da izbavi one koji iz straha od smrti cijeloga života bijahu krivci za svoje robovanje. Jer, zaista se ne prisajedini anđelima, nego se prisajedini sjemenu Avraamovu. Stoga je trebalo da u svemu bude podoban braći, da bi bio milostiv i vjeran Prvosveštenik u službi Bogu, kako bi očistio grijehe naroda. Jer pošto je i sam stradao budući kušan, zato može pomoći onima koji bivaju kušani.“ Jevrejima 2:9-18
Čineći to, Bog uzima natrag presto koji je milostivo darovao Davidovom domu, da bi na njemu ponovo vladao Svevišnji kao Car svih naroda:
„Evo, ide dan Gospodnji, i plijen će se tvoj razdijeliti usred tebe. Jer ću skupiti sve narode na Jerusalim u boj, i grad će se uzeti, i kuće oplijeniti i žene osramotiti, i polovina će grada otići u ropstvo, a ostali narod neće se istrijebiti iz grada. Jer će Gospod izaći, i vojevaće na narode kao što vojuje na dan kad je boj. I noge će njegove stati u taj dan na gori Maslinskoj koja je prema Jerusalimu s istoka, i gora će se Maslinska raspasti po srijedi na istok i na zapad da će biti prodol vrlo velika, i polovina će gore ustupiti na sjever a polovina na jug. I bježaćete u prodol gorsku, jer će prodol gorska dopirati do Asala, i bježaćete kao što bježaste od trusa u vrijeme Ozije, cara Judina; i doći će Gospod Bog moj, i svi će Sveti biti s tobom.“… „I Gospod će biti Car nad svom zemljom, u onaj dan biće Gospod jedan i ime njegovo jedno.“… „I ko god ostane od svijeh naroda koji dođu na Jerusalim, svak će dolaziti od godine do godine da se pokloni Caru Gospodu nad vojskama i da praznuje praznik sjenica. I ako koji od plemena zemaljskih ne bi došli u Jerusalim da se poklone Caru Gospodu nad vojskama, na njih neće biti dažda;“ Zaharija 14:1-5, 9, 16-17
Začuđujuće i zapanjujuće, Novi zavet poistovećuje Isusa sa samim Jahveom koga je Zaharija opisao kako silazi na Maslinsku goru sa svojim svetima da bi vladao iz Jerusalima!
„I ovo rekavši, dok oni gledahu, podiže se, i uze ga oblak ispred očiju njihovih. I dok netremice gledahu za njim kako ide na nebo, gle, dva čovjeka u haljinama bijelim stadoše pored njih, I oni rekoše: Ljudi Galilejci, što stojite i gledate na nebo? Ovaj Isus koji se od vas vaznese na nebo, tako će isto doći kao što ga vidjeste da odlazi na nebo. Tada se vratiše u Jerusalim sa gore zvane Maslinska, koja je blizu Jerusalima jedan subotni dan hoda.“ Dela apostolska 1:9-12
„Da bi se utvrdila srca vaša neporočna u svetosti pred Bogom i Ocem našim o dolasku Gospoda našega Isusa Hrista sa svima svetima njegovim.“ 1. Solunjanima 3:13
To znači da je Isus onaj Bogočovek koji ispunjava Božiju želju da bude jedini Car Izrailja, i to čini kao Sin Davidov koji sedi na Jahvinom prestolu u Davidovo ime.
Svi biblijski navodi preuzeti su iz Legacy Standard Bible (LSB).
Dalje čitanje