Jahve: došao je neko nalik Sinu čovečjem!
U Danilu 7 prorok posmatra zapanjujuću viziju u kojoj vidi dve božanske Sile/Osobe. Ovde navodim deo te vizije radi čitalaca:
„Prve godine Valtazara cara haldejskog Danilo vidje san, imaše viđenje glave njegove na postelji njegovoj, pa san napisa: Ja, Danilo, vidjeh u viđenju noćnom, i gle, četiri vjetra nebeska udariše na more Veliko. I četiri zvijeri velike izlažahu iz mora, različite jedna od druge. Prva, kao lavica, a krila njena kao u orla; Gledah dok joj krila ne klonuše, i podiže se sa zemlje, i stade na noge čovječje, i dade joj se srce čovječije. I gle, zvijer druga, slična medvjedici, i na jednu stranu stade, i tri rebra u ustima njenim, među zubima njenim, i ovako joj govorahu: Ustani, jedi mnoga tijela.“
„Iza nje vidjeh i, gle, treća zvijer, kao ris, i na njoj četiri krila ptičja iznad nje, i četiri glave na zvijeri, i dade joj se vlast. Iza nje vidjeh i, gle, zvijer četvrta, strašna i užasna i previše moćna, i zubi njezini gvozdeni veliki; ona jeđaše i satiraše, i ostatak nogama svojim gažaše, i ona potpuno bješe drugačija od svijeh zvijeri prije nje, i imađaše deset rogova. Razgledao sam te rogove i, gle, rog drugi mali izraste između njih, a tri roga od onih ispred njega, iščupaše se pred njim i, gle, oči kao oči čovječje bjehu na tom rogu, i usta koja govorahu velike stvari.“
„Posmatrao sam dok se ne postaviše prijestoli, i Starac dana ne sjede, i na njemu odijelo bijelo kao snijeg, i vlasi glave Njegove kao čista vuna, a prijesto Njegov plamen ognjeni, točkovi Njegovi oganj plamteći. Rijeka ognjena je proticala ispred Njega, tisuće tisuća su mu služile, i neizbrojno mnoštvo stajalo pred Njim; sud zasjede i knjige se otvoriše. Vidjeh tada od glasa moćnih riječi koje je onaj rog govorio, da bi ubijena zvijer i pogibe, i tijelo njeno predato na sažeženje ognjem. I ostalijem zvijerima oduze se vlast, i dužina života dade do vremena i roka.“
„Vidjeh u noćnom viđenju i, gle, sa oblacima nebeskim kao da dolazaše Sin Čovječji i da stiže do Starca dana i pred Njega bi priveden. I dade Mu se vlast i čast i carstvo, i svi narodi i plemena i jezici da Mu služe; vlast Njegova je vlast vječna, koja neće proći, i carstvo Njegovo neće se razrušiti.“
„Užasnu se duh moj unutra u meni, Danilu, i viđenja glave moje me uznemiriše. I pristupih k jednome od (ondje) stojećih i zatražih tačno značenje svega ovoga od njega; i kaza mi tačno značenje i tumačenje riječi objavi mi. Ove četiri velike zvijeri, četiri carstva nastaće na zemlji, i nestaće. I primiće carstvo Sveti Višnjega, i držaće ga u vijek vjekova.“ Danilo 7:1-18
Dokazi ukazuju na to da je lik Sina čovečjeg sam Jahve. To je zato što Sin čovečji jaše na oblacima nebeskim, a to je nešto što čini Jahve,
„Pojte Bogu, popijevajte imenu njegovu; ravnite put onome što ide preko pustinje; Gospod mu je ime, radujte mu se.“... „Koji sjedi na nebesima nebesa iskonskih. Evo, grmi glasom jakim.“ Psalam 68:4, 33
„Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda! Gospode, Bože moj, velik si veoma, obukao si se u veličanstvo i krasotu. Obukao si svjetlost kao haljinu, razapeo nebo kao šator. Vodom si pokrio dvorove svoje, oblake načinio si da su ti kola, ideš na krilima vjetra.“ Psalam 104:1-3
„Breme Misiru. Gle, Gospod sjedeći na oblaku laku doći će u Misir; i zatrešće se od njega idoli Misirski, i srce će se rastopiti u Misircima.“ Isaija 19:1
„Gospod je spor na gnjev i velike je moći; ali nikako ne pravda krivca; put je Gospodnji u vihoru i buri, i oblaci su prah od nogu njegovijeh.“ Naum 1:3
Vlada zauvek nad svim narodima, što se opet pripisuje Jahveu,
„Navuhodonosor, car svima narodima, plemenima i jezicima koji žive po svoj zemlji, mir da vam se umnoži; Znake i čudesa, koja učini sa mnom Bog Višnji, bi mi ugodno da vam objavim, Kao velika i silna; carstvo Njegovo je carstvo vječno, i vlast Njegova iz pokoljenja u pokoljenje.“ Danilo 4:1-3
„I posle završetka dana, ja Navuhodonosor oči svoje k nebu podigoh, i razum moj vrati mi se, i Višnjega blagoslovih i Živoga vavijek pohvalih i proslavih, jer je vlast Njegova vlast vječna i carstvo Njegovo od pokoljenja u pokoljenje, I svi koji žive na zemlji, ništa su (prema njemu), i po volji svojoj tvori sa silom nebesnom i sa obitavalištem zemaljskim, i nema ga ko bi se suprotstavio ruci Njegovoj i ko bi mu rekao: Šta si učinio?“ Danilo 4:34-35
„U moje ime donese se zakon da se po svoj državi carstva moga svak straši i boji od lica Boga Danilova, jer on je Bog živi i koji ostaje dovijeka, i carstvo Njegovo se neće raspasti, i vlast će Njegova biti do kraja“ Danilo 6:26-27
„Carstvo je tvoje carstvo svijeh vijekova, i vlada tvoja na sva koljena.“ Psalam 145:13
„Ti, Gospode, ostaješ dovijeka, prijesto tvoj od koljena do koljena.“ Plač Jeremijin 5:19
I čak prima upravo ono obožavanje koje prima Jahve:
„A imaju ljudi Judejci koje si postavio nad poslovima zemlje vavilonske Sedrah, Misah i Avdenago; ti ljudi ne poslušaše, care, naredbu tvoju, ne služe bogovima tvojim, niti se poklanjaju zlatnom liku koji si postavio.“... „I odgovori Navuhodonosor i reče im: Je li istina, Sedraše, Misaše i Avdenago, da vi ne služite bogovima mojim i zlatnom liku koji postavih, da se ne poklanjate?“... „Jer ima Bog, kome mi služimo, koji je moćan da nas izbavi iz peći ognjene, i iz ruku tvojih, care, on će nas izbaviti. A i kad ne bi, znaj, care, da bogovima tvojim nećemo služiti, niti ćemo se zlatnom liku, koji si postavio, poklanjati.“... „I sudbe istinske učinio si za sve, što si naveo na nas i na grad Tvoj sveti otaca naših Jerusalim, jer istinom i sudom učinio si sve ovo zbog grijeha naših,“ Danilo 3:12, 14, 17-18, 28
„Tada oni ljudi rekoše caru: Znaj, care, da je zakon kod Miđana i Persijanaca da se nijedna naredba i odluka, koju car odluči, ne može mijenjati.“... „Potom car ustade ujutro u svitanje i žurno dođe na jamu lavovsku.“ Danilo 6:16, 20
Jahve: lik nalik čoveku
Postoji i dodatna potvrda za ovo poistovećenje. Na drugim mestima jevrejska Biblija prikazuje Jahvea kao Čoveka, odnosno kao onoga koji ima ljudski izgled koji su videli određeni pojedinci.
Prorok Jezekilj je jedan od onih koji su gledali ljudski oblik Jahvea, Boga Svemogućeg:
„Godine tridesete, mjeseca četvrtoga, petoga dana, kad bijah među robljem na rijeci Hevaru, otvoriše se nebesa, i vidjeh utvare Božije. Petoga dana toga mjeseca, pete godine otkako se zarobio car Joahin, Dođe riječ Gospodnja Jezekilju, sinu Vuzijevu, svešteniku, u zemlji Haldejskoj na rijeci Hevaru, i ondje dođe ruka Gospodnja nada nj.“
„I vidjeh, i gle, silan vjetar dolažaše od sjevera, i velik oblak i oganj koji se razgorijevaše, i oko njega svjetlost, a usred ognja kao jaka svjetlost; Usred njega još kao četiri životinje, koje na oči bijahu nalik na čovjeka; I u svake bijahu četiri lica, i četiri krila u svake; I noge im bijahu prave, a u stopalu bijahu im noge kao u teleta; i sijevahu kao uglađena mjed. I ruke im bijahu čovječije pod krilima nad četiri strane, i lica im i krila bijahu na četiri strane. Sastavljena im bijahu krila jedno s drugim; i ne okretahu se idući, nego svaka iđaše naprema se. A lice bijaše u sve četiri lice čovječije i lice lavovo s desne strane, a s lijeve strane lice volujsko i lice orlovo u sve četiri. I lica im i krila bijahu razdijeljena ozgo; u svake se dva krila sastavljahu jedno s drugim, a dva pokrivahu im tijelo. I svaka iđaše pravo naprema se; iđahu kuda duh iđaše, i ne okretahu se idući. I na oči bijahu te životinje kao živo ugljevlje, gorahu na oči kao svijeće; taj oganj prolažaše između životinja i svijetljaše se, i iz ognja izlažaše munja. I životinje trčahu i vraćahu se kao munja.“
„I kad gledah životinje, gle, točak jedan bijaše na zemlji uza svaku životinju prema četiri lica njihova. Obličjem i napravom bijahu točkovi kao boje hrisolitove, i sva četiri bijahu jednaka, i obličjem i napravom bijahu kao da je jedan točak u drugom. Kad iđahu, iđahu sva četiri svaki na svoju stranu, i idući ne skretahu. I naplaci im bijahu visoki strahota; i bijahu naplaci puni očiju unaokolo u sva četiri. I kad iđahu životinje, iđahu i točkovi uz njih; i kad se životinje podizahu od zemlje, podizahu se i točkovi. Kuda duh iđaše, onamo iđahu, i podizahu se točkovi prema njima, jer duh životinjski bješe u točkovima. Kad one iđahu, iđahu i oni; i kad one stajahu, stajahu i oni; i kad se one podizahu od zemlje, podizahu se i točkovi prema njima, jer duh životinjski bješe u točkovima.“
„A nad glavama životinjama bijaše kao nebo, po viđenju kao kristal, strašno, razastrto ozgo nad glavama njihovijem. A pod tijem nebom bijahu im krila pružena, jedno prema drugom, a dva krila svakoj pokrivahu tijelo. I čujah huku krila njihovijeh kad iđahu kao da bješe huka velike vode, kao glas Svemogućega i kao graja u okolu; i kad stajahu, spuštahu krila. I kad stavši spuštahu krila, čujaše se glas ozgo iz neba, koje bijaše nad glavama njihovijem.“
„I ozgo na onom nebu što im bijaše nad glavama, bijaše kao prijesto, po viđenju kao kamen safir, i na prijestolu bijaše po obličju kao čovjek. I vidjeh kao jaku svjetlost, i u njoj unutra kao oganj naokolo, od bedara gore, a od bedara dolje vidjeh kao oganj i svjetlost oko njega. Kao duga u oblaku kad je kiša, takva na oči bijaše svjetlost unaokolo. To bijaše viđenje slave Božije na očima; i kad vidjeh, padoh na lice svoje, i čuh glas nekoga koji govoraše.“ Jezekilj 1:1-28
„I reče mi: Sine čovječji, ustani na noge da govorim s tobom. I uđe u me duh kad mi progovori, i postavi me na noge, i slušah onoga koji mi govoraše. I reče mi: Sine čovječji, ja te šaljem k sinovima Izrailjevijem, k narodima odmetničkim, koji se odmetnuše mene; oni i oci njihovi biše mi nevjerni do ovoga dana. K sinovima tvrda obraza i uporna srca šaljem te ja, pa im reci: Tako veli Gospod! I poslušali ili ne poslušali, jer su dom odmetnički, neka znaju da je prorok bio među njima. I ti, sine čovječji, ne boj ih se niti se boj njihovijeh riječi, što su ti uporni i kao trnje i živiš među skorpijama; ne boj se njihovijeh riječi i ne plaši se od njih, što su dom odmetnički. Nego im kaži riječi moje, poslušali ili ne poslušali, jer su odmetnici. Ali ti, sine čovječji, slušaj što ću ti kazati, ne budi nepokoran kao taj dom nepokorni; otvori usta, i pojedi što ću ti dati. I pogledah, a to ruka pružena k meni, i gle, u njoj savijena knjiga. I razvi je preda mnom, i bješe ispisana iznutra i spolja, i bješe u njoj napisan plač i naricanje i jaoh.“ Jezekilj 2:1-10
Vidi i Postanje 18:1-33.
Jahve: Bog nad bogovima i Vladar nad vladarima
Prema Danilu 7, četvrta zver, odnosno car, izgovara hule protiv Svevišnjega:
„I riječi protiv Višnjega će govoriti i Svete Višnjega ugnjetavati; i naučiće da promijeni vremena i zakone, i daće se u ruku njegovu do vremena i vremena i poluvremena. Potom će sud zasjedati i oduzeće mu vlast da uništava i pogubljava do kraja. Carstvo, pak, i vlast i veličanstvo careva koji su pod cijelim nebom dade se Svetima Višnjega, a Carstvo Njegovo je Carstvo vječno, i sve vlasti Njemu će služiti i slušati Ga.“ Danilo 7:25-27
Na drugom mestu ovaj car je poistovećen sa malim rogom koji izraste i postane toliko velik da prkosi i kleveće Vođu vojske (Sar ha tseba), koji je Vladar nad vladarima (Sar sarim):
„I iz jednoga od njih izađe rog jedan snažan i uznese se veoma prema jugu i prema istoku i prema sili.[4] Uznese se do sile (vojske) nebeske, i obori na zemlju (dio) od sile (vojske) nebeske i od zvijezda[5], i pogazi ih; I dok Arhistratig ne izbavi iz ropstva, porad njega žrtva se prekide i postade ugodna njemu, tako da Svetinja opustje.“... „I jaram veriga svojih će utvrditi; prijevara u ruci njegovoj i u srcu njegovom će se povećati, i prijevarom će opustošiti mnoge, i na uništenje mnogih ustaće, i poput jaja rukom smrviće ih.“ Danilo 8:9-11, 25
To je isti prkosni vladar koji se usuđuje da huli na Boga nad bogovima:
„Tako će činiti po volji svojoj i uzvisiti se car i uzveličati nad svakim bogom, i govoriće nadmeno i upravljati, dok se ne navrši gnjev; jer sve ovo za svršetak biva. I o svim bogovima otaca svojih neće mariti, ni o pohoti prema ženama, ni o bilo kom božanstvu neće misliti, jer će se nad svima veličati.“ Danilo 11:36-37
Ovo ukazuje na to da je Jahve Sin čovečji, koji je upravo taj Vladar nad vladarima i Bog nad bogovima kome četvrta zver prkosi.
Nebeski vladari naroda
A četiri zveri koje je Danilo video, a koje su četiri cara i njihove vladavine, ukazuju na duhovne sile koje deluju preko svojih ljudskih posrednika, odnosno pandana:
„A knez carstva Persijskog stajao je naspram mene dvadeset i jedan dan; i gle, Mihailo, jedan od prvih knezova, dođe da mi pomogne i ostavih ga ondje sa knezom carstva Persijskoga.“... „I reče: Da li znaš, zašto dođoh k tebi? A sada ću se vratiti da ratujem s knezom persijskim; i dok ja budem izlazio, knez jelinski će ulaziti. Nego da ti objavim zapisano u Pismu istinitom, i nema nijednog ko bi izdržao sa mnom u svemu ovom, osim Mihaila, kneza vašega.“ Danilo 10:13, 20-21
„A u to će se vrijeme podignuti Mihailo, veliki knez, koji će se zauzeti za sinove naroda Tvoga; i biće vrijeme žalosti, žalosti kakve nije bilo od nastanka naroda na zemlji do tog vremena. I u to će se vrijeme spasiti Tvoj narod, svaki koji se nađe zapisan u knjizi.“ Danilo 12:1
Sveto pismo jasno kaže da narodima upravljaju i na njih utiču duhovne sile u nebeskim prostorima:
„I vas koji bijaste mrtvi zbog prijestupa i grijehova svojih, U kojima nekada hodiste po duhu ovoga svijeta, po knezu koji vlada u vazduhu, po duhu koji sada dejstvuje u sinovima protivljenja,“ Efescima 2:1-2
„Jer ne ratujemo protiv krvi i tijela, nego protiv poglavarstva, i vlasti, i gospodara tame ovoga svijeta, protiv duhova zlobe u podnebesju.“ Efescima 6:12
Jahve: Sin Svevišnjega
Prema najstarijem sačuvanom jevrejskom prepisu Ponovljenih zakona, koji je 1947. godine otkriven među svicima sa Mrtvog mora, Svevišnji je razdelio narode prema broju sinova Božjih:
„Kad Višnji“ (Elyon) „razdade našljedstvo narodima, kad razdijeli sinove Adamove, postavi međe narodima po broju sinova Izrailjevih.“ (b’nei Elohim). „Jer je dio Gospodnji narod njegov, Jakov je uže našljedstva njegova.“ Ponovljeni zakoni 32:8-9 Revised Standard Version Catholic Edition (RSVCE)
Ovo čitanje potvrđuju grčke verzije jevrejske Biblije, to jest Septuaginta (LXX), koja ta bića poistovećuje sa anđelima:
„Kad Višnji razdade našljedstvo narodima, kad razdijeli sinove Adamove, postavi međe narodima po broju sinova Izrailjevih. Jer je dio Gospodnji narod njegov, Jakov je uže našljedstva njegova.“
Pojedini biblijski naučnici veruju da ova verzija jevrejskog teksta ubraja Jahvea među sinove Božje, i da mu je Svevišnji dodelio Izrailja da bude njegovo nasledstvo.
Jahve: onaj koji razvlašćuje bogove
Upravo ti naučnici veruju da i sledeći psalam govori o istoj temi:
„Bog“ (Elohim) „stade na saboru Božijem“ (adat El); „usred bogova izreče sud“ (elohim). „Dokle ćete suditi nepravo, i bezbožnicima gledati ko je ko? Sudite ubogome i siroti, onoga koga gone i ništega pravdajte. Izbavljajte ubogoga i ništega, iz ruke bezbožničke otimajte. Ne poznaše, niti razumješe, hode po tami; zadrmaše se zemlji svi temelji. Rekoh: Bogovi ste“ (elohim), „i sinovi Višnjega svi.“ (ubene Elyon). „Ali ćete kao ljudi pomrijeti, i kao svaki knez pašćete.“ „Ustani, Bože“ (Elohim), „sudi zemlji; jer su tvoji po našljedstvu svi narodi.“ Psalam 82:1-8
Prema kritičkoj nauci, Bog (Elohim) koji stoji u zboru Božjem (El) da bi sudio drugim bogovima (elohim) jeste Jahve. To se potvrđuje i na drugim mestima u Psaltiru, gde je Jahve opisan kao Bog koji dolazi da sudi zemlji:
„Ali Gospod uvijek živi; spremio je za sud prijesto svoj. On će suditi vasionome svijetu po pravdi, usudiće narodima pravo.“ Psalam 9:7-8
„Pred licem Gospodnjim; jer ide da sudi zemlji; sudiće vaseljeni pravedno i narodima vjerno.“ Psalam 98:9
„Pred licem Gospodnjim; jer ide, jer ide da sudi zemlji. Sudiće vaseljeni po pravdi, i narodima po istini svojoj.“ Psalam 96:13
U skladu s tim, ovi kritički naučnici zastupaju stav da zbor iz Psalma 82 pripada Elu Svevišnjem, čime veza sa Ponovljenim zakonima 32:8-9 postaje još čvršća. Sinovi Svevišnjega su, dakle, ista ona božanska bića za koja Deuteronomista tvrdi da su postavljena da vladaju narodima.
Zamisao bi, prema tome, bila da Jahve ustaje kako bi te bogove osudio na smrt i tako im oduzeo nasledstvo, to jest vlast nad narodima. Jahve će zatim i sam uzeti te narode u posed da bi kraljevao kao Car nad svom zemljom.
Razlog zbog kojeg Jahve može da uništi ta navodna božanska bića jeste taj što nijedno od njih nije uporedivo s njim. Jahve je toliko veći od tih takozvanih bogova da ih ne samo podvrgava sebi, nego će oni biti primorani i da ga obožavaju, s obzirom na njegovu neuporedivost i uzvišenost nad svima njima:
„Nema među bogovima takvoga kakav si ti, Gospode, i nema djela takvijeh kakva su tvoja. Svi narodi, koje si stvorio, doći će i pokloniti se pred tobom, Gospode, i slaviti ime tvoje. Jer si ti velik i tvoriš čudesa; ti si jedan Bog.“ Psalam 86:8-10
„Nebo kazuje čudesa tvoja, Gospode, i istinu tvoju sabor svetijeh. Jer ko je nad oblacima ravan Gospodu? Ko će se izjednačiti s Gospodom među sinovima Božijim? Bogu se valja klanjagi na saboru svetijeh, strašniji je od svijeh koji su oko njega. Gospode, Bože nad vojskama! Ko je silan kao ti, Bože? I istina je tvoja oko tebe.“ Psalam 89:5-8
„Nek se stide svi koji se klanjaju kipovima, koji se hvale idolima svojim. Poklonite mu se svi bogovi.“... „Jer si ti, Gospode, visok nad svom zemljom i nadvisuješ sve bogove.“ Psalam 97:7, 9
Sada se krug zatvara.
Prema ovom tumačenju Danilove vizije, koje iznosi i brani ortodoksni jevrejski naučnik i profesor Hebrejskog univerziteta dr Majkl Segal, Starac danima označava El Elyon, odnosno Boga Svevišnjega. Segal veruje da bi to onda činilo Jahvea Sinom Starca danima.
Stoga Danilo 7 predviđa vreme kada će Svevišnji Bog ovlastiti svog Sina Jahvea, Onoga nalik Sinu čovečjem koji dolazi na oblacima, da uništi anđeoske vladare zemlje kako bi sve narode uzeo kao svoje nasledstvo.
Isus Hristos: Jahve, Sin Božji, postaje čovek!
Zapanjujuće je to što upravo to Novi zavet objavljuje o Isusu Hristu!
„A u šesti mjesec poslan bi od Boga anđeo Gavrilo u grad galilejski po imenu Nazaret, Djevojci zaručenoj za muža, po imenu Josif, iz doma Davidova; i djevojci bješe ime Marija. I ušavši k njoj anđeo reče: Raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom, blagoslovena si ti među ženama! A ona vidjevši ga, uplaši se od riječi njegove i mišljaše: kakav bi ovo bio pozdrav?“
„I reče joj anđeo: Ne boj se, Marija, jer si našla blagodat u Boga! I evo začećeš i rodićeš sina, i nadjenućeš mu ime Isus. On će biti veliki, i nazvaće se Sin Višnjega, i daće mu Gospod Bog prijesto Davida, oca njegova; I carovaće nad domom Jakovljevim vavijek, i Carstvu njegovu neće biti kraja.“
„A Marija reče anđelu: Kako će to biti kad ja ne znam za muža? I odgovarajući anđeo reče joj: Duh Sveti doći će na tebe, i sila Višnjega osjeniće te; zato i ono što će se roditi biće sveto, i nazvaće se Sin Božiji.“ Luka 1:26-35
„I dođoše preko mora u zemlju Gadarinsku. I kad iziđe iz lađe, odmah ga srete iz grobova čovjek s duhom nečistim, Koji boravljaše u grobovima i niko ga ne mogaše svezati ni verigama; Jer je mnogo puta bio svezivan u okove i verige, pa je iskidao verige i okove izlomio; i niko ga ne mogaše ukrotiti. I stalno noć i dan on bješe u grobovima i po gorama, vičući i bijući sebe kamenjem. A kad vidje Isusa izdaleka, potrča i pokloni mu se. I povikavši iz sveg glasa reče: Šta hoćeš od mene, Isuse Sine Boga Višnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muči me!“ Marko 5:1-7 Revised Standard Version Catholic Edition (RSVCE)
„I stavši prvosveštenik na sredinu, zapita Isusa govoreći: Zar ništa ne odgovaraš što ovi protiv tebe svjedoče? A on ćutaše i ništa ne odgovaraše. Opet ga prvosveštenik zapita i reče: Jesi li ti Hristos, Sin Blagoslovenoga? A Isus reče: Ja sam taj; i vidjećete Sina Čovječijega gdje sjedi sa desne strane Sile i dolazi na oblacima nebeskim. A prvosveštenik razdrije haljine svoje, i reče: Šta nam više trebaju svjedoci? Čuste hulu na Boga. Šta vam se čini? A oni ga svi osudiše da je zaslužio smrt.“ Marko 14:60-64
„Jer će doći Sin Čovječiji u slavi Oca svojega sa anđelima svojim, i tada će uzvratiti svakome po djelima njegovim. Zaista vam kažem: Ima nekih među vama što stoje ovdje koji neće okusiti smrti dok ne vide Sina Čovječijega gdje dolazi u Carstvu svome.“ Matej 16:27-28
„A Jedanaest učenika otidoše u Galileju, na goru kuda im je zapovijedio Isus. I kad ga vidješe, pokloniše mu se; a neki posumnjaše. I pristupivši Isus reče im govoreći: Dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji. Idite, dakle, i naučite sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio; i, evo, ja sam sa vama u sve dane do svršetka vijeka.“ Matej 28:16-20
„I kakva je neizmjerna veličina sile njegove na nama koji vjerujemo po djejstvu silne moći njegove, Koju učini u Hristu vaskrsavši ga iz mrtvih, i posadi sebi s desne strane na nebesima, Iznad svakoga načalstva, i vlasti, i sile, i gospodstva, i iznad svakoga imena što se može nazvati, ne samo u ovome vijeku, nego i u budućem; I sve pokori pod noge njegove, i Njega postavi iznad svega za glavu Crkvi, Koja je tijelo njegovo, punoća Onoga koji sve ispunjava u svemu.“ Efescima 1:19-23
„Bog koji je iz davnine mnogo puta i raznim načinima govorio ocima preko Proroka, U ove posljednje dane govorio je nama preko Sina, kojega postavi nasljednikom svega, kroz kojega je i vijekove stvorio; On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom, pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama, I toliko se pokaza veći od anđela koliko je slavnije Ime naslijedio nego oni.“
„Jer kome od anđela ikada reče: Sin moj jesi Ti, ja te danas rodih? I opet: Ja ću njemu biti Otac, a on meni Sin. I opet, kada uvodi Prvorodnoga u vaseljenu, govori: I neka mu se poklone svi anđeli Božiji. A za anđele govori: Koji čini anđele svoje duhovima i sluge svoje plamenom ognjenim. Za Sina pak: Prijesto je tvoj, Bože, vavijek vijeka; žezal pravičnosti je žezal Carstva tvojega. Zavolio si pravdu i omrzao bezakonje; zbog toga te pomaza, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje.“ Jevrejima 1:1-9
„Koja i nas sada spasava krštenjem kao ispunjenjem praobraza, ne kao pranje tjelesne nečistoće, nego obećanje Bogu dobre savjesti vaskrsenjem Isusa Hrista, Koji, otišavši na nebo, sa desne je strane Boga, i potčinjeni su mu anđeli i vlasti i sile.“ 1. Petrova 3:21-22
Naš Gospod čak citira Psalam 82:6 da bi odbacio optužbu za bogohuljenje zato što sebe čini Bogom!
„Ovce moje slušaju glas moj, i ja njih poznajem, i za mnom idu. I ja im dajem život vječni, i nikad neće izginuti, i niko ih neće oteti iz ruke moje. Otac moj koji mi ih je dao veći je od sviju; i niko ih ne može oteti iz ruke Oca mojega. Ja i Otac jedno smo.“
„A Judejci opet podigoše kamenje da ga kamenuju. Isus im odgovori: Mnoga dobra djela pokazah vam od Oca svojega, za koje od tih djela me kamenujete? Odgovoriše mu Judejci govoreći: Ne kamenujemo te za dobro djelo, nego za hulu, što se ti, čovjek budući, praviš Bog.“
„Odgovori im Isus: Nije li napisano u Zakonu vašemu: Ja rekoh: bogovi ste? Kad one nazva bogovima, kojima riječ Božija bi data, a Pismo se ne može ukinuti, Kako vi govorite onome koga Otac posveti i posla na svijet: huliš, zato što rekoh: Ja sam Sin Božiji?“
„Ako ne tvorim djela Oca svojega, ne vjerujte mi. Ako li tvorim, iako meni ne vjerujete, djelima vjerujte, da poznate i vjerujete da je Otac u meni i ja u njemu. Tada opet tražahu da ga uhvate; ali im se izmače iz ruku.“ Jovan 10:27-39
Ako nije drugačije naznačeno, biblijski citati preuzeti su iz prevoda Legacy Standard Bible (LSB).
Za dalje čitanje